Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.

Hvala Bogu pa me je gospođa na neki način napustila. Prešla je na Vulina.

Dame i gospodo narodni poslanici, vama je valjda svima jasno, pa se nadam i preko gospodi koja se naziva opozicija, da smo 2012. godine zatekli kuću golih zidova, potpuno devastiranu državu u svakom smislu, od ekonomije, vojske, pa i robne rezerve, naravno, to možete da pitate Dobrivoja Sudžuma, dakle, ekonomija, vojska, socijalna pitanja, moralno potpuno unakažena politički obezglavljena država. To je ono što smo zatekli.

Hajde da vidimo, pošto je ovde bilo prigovora kako je to kad god lepo bilo, a sad je veoma loše. Hajde da vidimo koliki su bili budžetski prihodi ili koliko je budžet iznosio 2012. godine – 824 milijarde dinara, koliko se sećam. Sada je to 2.140 milijardi dinara.

Dakle, dva i po puta država više skupi nego 2012. godine. Šta to pokazuje? To pokazuje snagu naše ekonomije. Oni govore o javnom dugu. Javni dug je ispod 50% BDP-a. Kod njih je to bilo daleko više. Njihov BDP je bio uglavnom skroman.

Ja hoću na jedan seljački način da vam objasnim, pošto stalno govore o nekom dugu koji je tu negde oko 20 milijardi koji je stvarno nastao za vreme ove vlasti. Evo, recimo, ja kao poljoprivrednik zarađujem 32.000 evra godišnje. Zarađujem 32.000 evra i to nije dovoljno ni za ukućane, ni za mene samog.

Nemoj više da mašeš tim prednjim nogicama, autohtona vrsto. Nešto ćeš naučiti.

Dakle, zarađujem 32.000 evra, nemam dovoljno novca ni za ukućane, ni za mene samog, ni za dalji razvoj. Onda ja dignem kredit 20.000 evra i počnem da zarađujem 70.000 evra godišnje ili gotovo 40.000 evra svake godine više i pri tome imam mesta da plaćam, da vraćam taj kredit od 2.500 evra godišnje.

Da im na plastičan način objasnim da država koja se zadužila 20 milijardi evra danas zarađuje za sve građane gotovo 40 milijardi više nego u njihovo vreme, što pokazuje, naravno, i ovaj budžet i ovi prihodi.

S obzirom da stalno nešto porede sa EU, pa da vidimo koliko je to porastao BDP Hrvatske u poslednjih 10, 12 godina. Porastao je negde za 50%. BDP u Srbiji je porastao za više 80%, što znači da smo sigurno na Balkanu najbrže rastuća ekonomija, kao što se ovde tvrdilo.

Hajde da vidimo. Hrvatska ostvaruje prihode od turizma 15 do 20 milijardi. Ja se nadam da ćemo taj ekstra prihod steći onog trenutka kad budemo eksploatisali litijum, da će rudna bogatstva pogurati tzv. zelenu tranziciju i da ćemo imati za nekoliko godina dva puta veći budžet nego što sada imamo.

Oni govore da inflacija jede sve, kako se u to njihovo vreme moglo daleko kupiti više roba za platu od 330 evra ili nešto manje od 330 evra. Oni kreću od prehrambenih namirnica, robe široke potrošnje i tako dalje, ali da vidimo šta kaže statistika, a statistika je nauka, neka vrsta matematike.

Cena dizela 2012. godine, na šta se najviše pozivaju, 148 dinara. Cena dizela 2024. godine je nešto više od 190 dinara. Godine 2012. za prosečnu platu mogli ste kupiti 260 litara dizela, danas možete 520 ili dva puta više.

Hajde da vidimo koliko je koštao hleb, jer oni se pozivaju i govore o nekoj gladi. Godine 2012. cena jedne vekne hleba je bila 44 dinara i za platu ste mogli kupiti 900 vekni. Godine 2024. cena hleba je oko 59 dinara i možete da kupite 1.600 vekni hleba ili dva puta više.

„Blic“ piše 2012. godine da je meso 540 dinara, svinjsko, danas 2024. godine, „Blic“ piše, je 699 dinara. Dakle, njima sigurno veruju. Znači, 2012. godine ste mogli kupiti 70 kilograma mesa a ove godine možete da kupite za prosečnu platu 150 kilograma mesa.

Mladi sir, kad smo već kod gladi, 2012. godine je koštao 360 dinara, a ove godine košta 525 dinara. Godine 2012. mogli ste kupiti 100 kilograma, a sada možete kupiti 200 kilograma ili dva puta više.

Često pominjana jaja, verovatno zato što njihov lider proizvodi to tamo negde to tamo negde kod Negotina, 2012. godine su koštala 10 do 15 dinara, mogli ste kupiti za platu oko tri hiljade komada, a 2024. godine možete da kupite za platu, prosečnu platu, osam hiljada komada.

I da krenemo za traktor, s obzirom da stalno prigovaraju oko poljoprivrede. Jedan traktor sa 80 konja 2012. godine je koštao 17 hiljade evra, a sada košta od 25 do 26 hiljada evra, što znači da ste onda morali pedeset i nešto plata da odvojite za traktor a sada je dovoljno negde oko 30.

Ne treba bolji pokazatelj o tome da naša ekonomija donosi dosta dobro našim građanima. Ja verujem da ćemo u narednom periodu, rekao sam vam, kad ozbiljno pristupimo zelenoj tranziciji, kad ozbiljno počnemo da koristimo ono što pokušavaju da nas spreče u nekim narednim godinama, da će plate skočiti daleko više.

Još nešto da vam kažem. Hrvatska duguje 69%, 69% je dug u odnosu na BDP, a u Srbiji je to negde 49%. Prosečan evropski 88% do 89%, koliko znam, i sada, recimo, kad bi mi bili neki kao vi, mi bi taj prostor od 40% mogli da iskoristimo i da ukupan fond plata dignemo za 28 milijardi i da dođemo do tih 88, 89 % što znači da bi na takav veštački način mogli da podignemo plate i da one u ovom trenutku budu 1.700, 1.800 do 2.000 evra, ali naravno da mi to zbog neke budućnosti sada nećemo učiniti da ne povećavamo javni dug.

I još nešto. Devizne rezerve rastu, a kurs ostaje isti. Neverovatno da 12 godina u Srbiji ili bivšoj Jugoslaviji, nije bio slučaj, miruje kurs evra, 117, 118 dinara.

Još nešto, to nije kao u vaše vreme na teret deviznih rezervi. Devizne rezerve su narasle s pet milijardi na 28 milijardi, pa ako govorite o nekom našem dugu samo iz rasta deviznih rezervni sav naš dug može da se vrati, plus na računu Vlade imate šest milijardi evra. I prigovarate zašto ne potrošimo to. Govorio sam o onom gazdinstvu, domaćinskoj kući. U domaćinskoj kući se uvek ostavi neka rezerva i kad se dižu krediti, pa da u nekom vremenu, koje može biti kratkotrajno zlo, nešto možete da vratite i da se poslužite tim novcem, a da u tome ne ugrozite ekonomsku stabilnost i dohodovnu sigurnost gazdinstva.

Što se poljoprivrede tiče, ja zahvaljujem svim članovima Odbora zato što su već iznosili delove za koje se Odbor zalaže ili, recimo, primetio sam kad je bio Makron da ministarstvo u Francuskoj koji se bavi poljoprivredom ima naziv – Ministarstvo poljoprivrede i prehrambenog suvereniteta Francuske Republike. I mi na Odboru težimo obnovi prehrambenog suvereniteta koji je ugrožen od SSP-a 2007. godine do 2024. godine zato što se načinom koji je propisao SSP kotrlja poljoprivredna politika. Mi se zalažemo za obnovu prehrambenog suvereniteta, iako poljoprivreda za koju ste rekli da je upropašćena donosi dve milijarde više izvoza ili suficit u izvozu i uvozu od 1,2 do 1,6 milijardi evra u poslednjih nekoliko godina. Poljoprivreda nije propala, ali treba našu biljnu proizvodnju, što je rečeno u ekspozeu predsednika Vlade, koristiti za razvoj našeg stočarstva, za razvoj naše prerađivačke industrije, a ne za razvoj stranog stočarstva i strane prerađivačke industrije. Naša poljoprivreda je previše, zahvaljujući SSP-u, povezana inputima iz inostranstva, sertifikovanim semenima, sredstvima za zaštitu bilja, mehanizacijom itd, a sa druge strane je u izvozu povezana za njihovom prerađivačkom industrijom.

Moram priznati da su udruženja koja su pregovarala sa Vladom i ministarstvom politički protivnici, na određeni način, a to se vidi po bedževima i po ponašanju i bili su isključivi i tražili su da naše subvencije budu povezane sa biljnom proizvodnjom, a na takav način mi u principu finansiramo stranu prerađivačku industriju, a naša biljna proizvodnja nije namenjena našoj prerađivačkoj industriji, našem stočarstvu, već je to za strano.

Mislim da je vreme da povezujemo podsticaje, da oni budu izdašni za hektare koji su pokriveni - uslovnim grlom, stočarstvom, voćarstvom, i povrtarstvom. Voćarstvo nama donese 1,3 milijarde evra u izvozu, što direktno, što kroz alkohole i mislim da je bolje podržavati nešto što je od koristi i za državu i za poljoprivrednike, ali i za potrošače koji izdvajaju novac za tu vrstu podsticaja da bi imali prehrambenu sigurnost, ali pri tome oni izdvajaju da naša prerađivačka industrija, zahvaljujući podsticajima, ima jeftiniju sirovinu i da bude konkurentna, a takođe podržava na takav način i državu, da bude otporna na vojne i ekonomske pritiske.

Pozivam i Vladu i ministarstvo da ubuduće bez obzira na pritiske udruženja i nevladinih organizacija, poljoprivrednih, tipa antivladine organizacije, da pokušamo da spajamo stočarstvo, voćarstvo i povrtarstvo sa hektarima, jer to rade sve zemlje u Evropi, sve moderne razvijene poljoprivrede su povezale uglavnom stočarstvo sa hektarima i njihovi prihodi od stočarstva su 70%, od biljne proizvodnje 30, a kod nas je obrnuto. Kod nas prihodi od biljne proizvodnje su 70% i 30%, a najprofitabilnija prerada je prerada mesa i mleka koje uvozimo i to je ono što ubuduće treba da pokušamo da eliminišemo, a to je uvoz mleka i mesa, proizvoda od mesa i mleka.

Na kraju, da vam kažem za podsticaje, trenutno su u Evropi, ovo je njihova tabela, prosečno 261 evro po hektaru, a sa 18 plus 17 plus 5.000 za gorivo naši podsticaji će dostići 340 evra po hektaru i mi dugujemo našim potrošačima obnovu prehrambenog suvereniteta i prehrambene sigurnosti naših potrošača.

Vi nama stalno govorite da mi nećemo kopati. I u poljoprivredi, i u svim granama gde treba, mi ćemo kopati. Mi znamo da vi nećete kopati. Vi nećete ništa raditi. Vi pokušavate samo da potkopate državu Srbiju. Živela Srbija.
Dame i gospodo narodni poslanici, Odbor za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu je na svojoj sednici je podržao rebalans budžeta i preporučuje narodnim poslanicima da iz razloga poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, razdeo 24, ovoj rebalans podrže.

Dame i gospodo narodni poslanici, kada sam se vratio u ovu Skupštinu 2012. godine, sredstva za podsticaja su ukupno iznosila u poljoprivredi 19 milijardi. Danas je agrarni budžet razdeo 24, zajedno sa akcizom, negde oko 132 milijarde. To je više od 1,1 milijardu evra. Suvi podsticaji za poljoprivredu su negde oko 115 milijardi ili negde oko milijardu evra.

To je bio san nas poljoprivrednika, da doguramo do budžeta od milijardu i samo da vam kažem da je to šest puta više nego što je bilo 2012. godine, kada je kurs evra takođe bio oko 117 dinara za jedan evro.

Upotrebu ovih sredstava Ministarstvo poljoprivrede je dogovorilo sa udruženjima poljoprivrednika u pregovorima i razgovorima koji su obavljeni u toku ove, a bogami i prethodne godine.

Odbor je pored podržavanja ovog agrarnog budžeta, s obzirom da se piše Strategija za 2025. do 2034. godine, imao nekoliko preporuka.

Preporuka u skladu sa ekspozeom premijera je, a premijer je rekao da 70% naše poljoprivrede je sirovina za stranu prerađivačku industriju, da cilj strategije u sledećoj godini, prvi veliki cilj bude obnova prehrambenog suvereniteta Republike Srbije i prehrambene sigurnosti njenog stanovništva.

S obzirom da do 2000. godine naša kola u poljoprivredi klize nizbrdo, potrebno je uložili napor i vratiti se na obnovu prehrambenog suvereniteta, odnosno da naša biljna proizvodnja bude uvezana sa našim imputima, što je više moguće, odnosno da bude uvezana sa našom prerađivačkom industrijom, našim stočarstvom, s obzirom da u ovom trenutku koristimo impute koji su strana semena, u većini slučajeva preprati za zaštitu bilja, strana mehanizacija, a biljna proizvodnja je uvezana sa stranim stočarstvom i stranom prerađivačkom industrijom i to treba okrenuti u korist naše prerađivačke industrije.

Ta biljna proizvodnja koja se obavlja od prilike bez stočarstva raubuje poljoprivredno zemljište bez stajskih đubriva. Teško je obnoviti kvalitet poljoprivrednog zemljišta, a zbog toga što smo orijentisani na biljnu proizvodnju ugovori o slobodnoj trgovini ne daju odgovarajuće rezultate zato što na određeni način postajemo sve više uvoznici mesa i mleka i Odbor je smatrao da u Strategiji poljoprivrede u 2024. godini prvi cilj treba da bude ono što je u skladu sa ekspozeom predsednika Vlade, a to je obnova prehrambenog suvereniteta Republike Srbije i prehrambena sigurnost njenog stanovništva.

Takođe, Odbor je preporučio da sledeće godine ovi podsticaji budu veći, da agrarni budžet bude uvećan, ali da se mnogo pažnje namerni ruralnom razvoju, s obzirom da sredstva u ruralnom razvoju u Evropi iznose 25%, a da kod nas to više nego upola manje, jer u ruralnom razvoju su sredstva za investicije, za nabavku novih grla kvalitetnih, za voćarstvo, za podizanje voćnjaka, za objekte.

Takođe, Odbor preporučuje da se određeni iznos u sledećem nekom budžetu odredi za sezonske intervencije da bi u teškim uslovima, odnosno kada cene na tržištu budu daleko manje, pomoću sezonskih intervencija, recimo, u proizvodnji voća, proizvodnje mleka, da u situacijama kada to na mesec, dva dana pada, da se tim sredstvima interveniše i da se tako čuva dohodovna sigurnost poljoprivrednih gazdinstava.

U svakom slučaju, Odbor preporučuje da se izdašni podsticaji izdvajaju za svaki hektar koji je prekriven uslovnim grlima, pokriven voćnjakom i povrćem i da tako naša proizvodnja raste, jer ona je moguće da dostigne umesto sadašnjih 1500 do 2000 evra. Na takav način može da raste od pet, šest i deset hiljada evra.

Zato vas pozivam da s obzirom da je agrarni budžet više nego izdašan, da ovog puta, bez obzira na stranačke razlike, podržite budžet iz razloga što je on u agrarnom delu 24 daleko veći, šest puta veći nego što je bio 2012. godine. Hvala vam.
Ja se izvinjavam gospođi koja je sama sebi dodelila pukovnički čin.

(Slavica Radovanović: Ovo zaista nema smisla, nije lepo, rekao je da sam sama sebi dala čin, tako da morate da se izvinite, zbog svih policijskih službenika.)
LJudi, ali ja nisam ni počeo da govorim, a gospođa je već tražila da se izvinim za nešto, uopšte nisam govorio od jutros, koliko se ja sećam. Ali, bože moj.

Ja sam želeo da govorim o amandmanu o sumnji u verodostojnost platnog prometa. Gospođo Tabaković, ja ću navesti nešto što sam podneo krivičnu prijavu zbog razumne sumnje u verodostojnost platnog prometa , koji se desio između Šolakovog SBB, odnosno United Medija i njegovih kanala. Dakle, kao što je poznato, Šolak ima 30 prekograničnih kanala registrovanih u Luksemburgu. Luksemburški operator mi je napisao na moje pitanje da oni tamo ne emituju program, da jesu registrovani, ali program ne emituju. Kada se nešto ne emituje, samim tim ne može ni da se reemituje, bez vakcinacije ne može da bude revakcinacije. Početnog programa nema.

Gle čuda, novac koji se prikupi u Srbiji od pretplate za SBB i novac koji se nezakonito stekne emitovanjem domaćih reklama, suprotno članu 27. Zakona o oglašavanju, taj novac koji se prikupi se šalje u inostranstvo, odnosno vrši se platni promet za navodno reemitovanje koje ne postoji. Znači, plaća se usluga koja ne postoji i s toga sam pre dve godine podneo krivičnu prijavu i da vam kažem da je ta krivična prijava u postupku i da nije odbačena.

Znače, ne možete platiti uslugu u inostranstvu koja ne postoji, jer se to smatra pranjem novca.

Dakle, očigledno je da ova grupa koja pokriva to pranje novca, koji se u njegovim programima favorizuju itd. upravo služi za to da se navodno politički ili kao opoziciono delovanje pokrije jedno krivično delo koje se zove pranje novca i ja vas molim da u buduće, shodno amandmanu, obratimo pažnju na plaćanje usluga koje ne postoje.

Bilo ko od nas da pokuša da plati neku uslugu u inostranstvu ili neku robu koju nije kupio odande, dobiće krivičnu prijavu i stoga želim da zakon bude jednak za sve, odnosno da se iskontroliše SBB i, ukoliko su moje reči tačne, procesuira pred nadležnim sudovima.

Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovde se veoma loše govorilo o izgradnji stadiona.

Recimo, u Rusiji ima najmanje pet super modernih stadiona. Naprosto, ja sam to video na televiziji i bio sam oduševljen.

Nedavno sam u Mađarskoj bio na Puškaš areni. Impozantno. Neverovatno. Stadion kao slika. Stadion kao naša Arena, samo malo veći, komforniji, potpuno pun, navijači. Fascinantno.

Dakle, nisam mogao da verujem koliko je taj stadion akustičan, koliko je lep, ali mi takav stadion nismo imali. Ovde je rečeno da naš fudbal ne vredi ništa. To je jedna velika laž. To je tako presna laž, kao neko igralište, parkić, ovo, ono, fudbal nam ne vredi ništa. To je takva laž, neverovatna. Reći ću vam - za osam godina srpski klubovi, a taj novac se troši ovde, prihodovali su od prodaje igrača, fudbalera, 320 miliona. Znači, srpski klubovi na bazi obeštećenja, plus Fudbalski savez, plus sami igrači koji su taj novac uneli, verovatno još toliko. Dakle, možemo računati da se u tom periodu uneli klubovi i igrači 600 miliona evra, i vi kažete ne treba nam stadion, igraćemo na livadi. Neverovatno.

Dakle, jedna država treba da gradi sve. Vi nama zamerate na svemu što vi niste izgradili. Niste stigli ili niste hteli. Verovatno i jedno i drugo. Imali ste preča posla. Gde su bolnice koje ste vi sagradili, Klinički centar Niš, vi sagradili možda, jel? Klinički centar Srbije, vi sagradili? Ovo u Novom Sadu što se gradi, vi sagradili? Vi sagradili možda Bokserski centar koji ste zaboravili od ovih sportova na Novom Beogradu, koji se gradi? Za sve sportove se grade neki nacionalni objekti. U vaše vreme se ništa nije gradilo.

Vi govorite o dugu. Šta ste rekli, 21 milijarda duga, jeste li tako rekli, jesam dobro zapamtio? Verovatno jesam. Neto budžetske rezerve trenutno iznose 23,5 milijardi. To je 18,5 milijardi više nego 2012. godine. Na računu Vlade ima više 6,5 milijardi, 24,5 milijardi stečenog novca više nego 2012. godine, pri tome zaposlili 500 hiljada ljudi više. Neto godišnja plata sa šest milijardi skoči na 24 milijarde. I onda neko ima obraza, kao vi ne vredite ništa, zadužili ste ovo. Na kamate pre nas smo platili osam milijardi. Dakle, visoke kamatne stope itd. Zlatne rezerve porasle za 31 do 32 tone. Ova država je uspešna. Ova država će nastaviti da gradi sve objekte i stadion, stadion povećava BDP u izgradnji, pesak, šljunak, armatura, radovi itd. Ova će država nastaviti, ova vlast će nastaviti u državi sve da gradi i da izgrađuje jednu modernu državu. Vi, bre, niste ni kućicu za papagaja napravili. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, da i ja čestitam našim strelcima na osvojenoj zlatnoj medalji.

Pravo da vam kažem, bio sam iznenađen kada je ta informacija ovde objavljena podatkom i činjenicom da deo opozicionih lidera nije želelo da aplaudira našim strelcima. Dakle, to pokazuje ne koliko je njima stalo do strelaca, nego koliko im je stalo do zemlje koja je putem ta dva strelca i njihovog uspeha uspela da osvoji zlatnu medalju.

Dame i gospodo narodni poslanici, ovde se jedan vremešni student požalio da ga nema nešto na RTS-u, pa da se ja sa njim kladim da je njega, recimo, uživo prošle godine na kanalima RTS-a bilo više nego predsednika Republike, kome je zamerio na čestom navodnom pojavljivanju. Evo, ukoliko njega uživo na RTS-ovim kanalima u prošloj godini nije bilo više nego predsednika Republike, ja ću podneti ostavku, ali bi bilo lepo da on uzvrati ukoliko je taj podatak tačan.

Ovde je, takođe, jedan opozicioni poslanik rekao da mi ovom taksom zavlačimo ruke narodu u džepove. Pa, nisu to naše ruke. To su ruke ovog vašeg opozicionog lidera. Nismo mi trgovali sekundama. Nismo mi ni u RTS ulazili motornim testerama da ih prisilimo da i dalje trguju sekundama sa nama. To je radio vaš opozicioni lider koji je formirao tu listu sa kojom ste vi ovde ušli. Dakle, on je trgovao emisijama, sekundama. Nisu to naše ruke, već vaše.

Mi u RTS-u nemamo ni portira. Vladajuća većina nije promenila nikog od upravnog i tog nekog uredničkog dela, dok vi imate urednike. Recimo, naši su danas osvojili medalju. Ajde da vidimo te vaše urednike, recimo, nekog zabavnog programa ili kako se to zove. Recimo, oni tri godine finansiraju emisiju koja se zove „Jedan dobar dan“. Tri godine finansiraju emisiju koja ne postoji na RTS-u, a direktno to radi urednik koji je vezan za neke opozicione lidere, pa da vidimo čije su to ruke u džepovima građana.

Znači, ukoliko ta urednica finansira emisiju sa 120 hiljada evra tri godine, to je ravno, gospodine Jovanov, ja sam računao, dve bronzane medalje na Olimpijadi. Nije bila, ali je osvojila 120 hiljada evra. To su dve bronzane medalje.

Još nešto, za 2023. godinu ta urednica vezana za opozicione lidere je najavila još 200 hiljada evra za finansiranje emisije koja ne postoji. Znači, to je jedna zlatna medalja.

Znači, gospođa je uspela da ne bude na Olimpijadi, ali da osvoji dve bronzane medalje i jednu zlatnu, da toliko košta njeno angažovanje, odnosno da toliko plati emisiju koja se zove "Jedan dobar dan", koja nije postojala na RTS, nije se emitovala, ali je bila plaćena.

Tako su te vaše ruke vaših vođa, opozicionih lidera, u RTS-u, i to duboko u džepovima građana. Nismo mi od javnih poslova pravili privatne biznise, to ste vi, to su vaši lideri, to su vaši urednici. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, da budem do kraja dosadan, ja sam i dalje za eksploataciju litijuma po najvišim ekološkim standardima EU. To od početka tvrdim, to sam tvrdio. I kada je Vlada donela uredbu, rekao sam sledeće. Ja jesam dosadan, ali nisam naneo štetu svojoj zemlji. A vi tamo koji se kupate kod Ćusije na bazenu, treba da kažete i na delu pokažete da volite državu Srbiju i da joj niste naneli štetu.

Mi u Inđiji smo samo pre dve godine usvojili prostorni plan sa namerom da tu bude fabrika električnih automobila Volvo. Znači, dobili smo parametre, usvojili smo, investicija je bila teška 1,2 milijarde, 3.300 zaposlenih, da se proizvodi 250.000 električnih automobila godišnje. To je vredno pet milijardi, pet milijardi BDP najmanje vredan od tih automobila. Šta se desilo?

Onda su mangupi tipa Ćuskijini sa bazena pravili demonstracije, Vlada je donela tu uredbu i zbog nedostatka komparativne prednosti Volvo je odustao i otišao u Slovačku.

Vi ste, gospodine, bili teška štetočina po pitanju ekonomije Srbije, a ja imam pravo da budem dosadan, ali nikada neću biti protiv svoje zemlje, nikada neću nanositi štetu njenoj ekonomiji, vojnoj moći itd. Ja ću i dalje da budem seljak patriota, a vi se nemojte pozivati na seljake. Vi ste od jednog seljaka uzeli komad zemlje. Taj seljak je od ove vlasti dobio šest miliona dinara, a kad mu je došla kontrola da proveri ekološke standarde u njegovom gazdinstvu, ustanovljeno je da on nije ni najmanje uslove ekološke ispunio za bavljenje stočarstvom na svojoj farmi, u svom domaćinstvu, a ovamo, kao, on će da se bori protiv rudarstva. Ajde, idi, begaj. Ćao.
Gospođo predsedavajuća, ja sam uporan, po ovom amandmanu, čisto da podsetim ove koji toliko zamerki imaju na ekologiju danas na ponašanje, kako su se to oni ponašali kada su bili vlast po pitanju ekologije.

Pa sam se prisetio iz moje karijere, nemojte dobacivati, kako sam smenjen sa mesta predsednika Skupštine opštine Inđija za vreme vlasti ovih bivših. Dakle, radilo se o Fabrici za reciklažu olovnih akumulatora, koju su u Inđiji planirali i na kraju i izgradili na vodozahvatu Inđija. Da bi na vodozahvatu Inđija mogli da sagrade Fabriku za reciklažu olovnih akumulatora, gle čuda, tad vam nije smetala sumporna kiselina, olovo itd, morali su da promene prostorni plan, da izbrišu vodozahvat, pa da onda kad usvoje taj prostorni plan, dobiju dozvolu od Pokrajinske vlade u kojoj je bila neka nosilica ili nosilja izborne liste. A da bi se to desilo, pošto predsednik Skupštine takav skandalozan predlog nije želeo da stavi na dnevni red, da se iz prostornog plana izbriše vodozahvat i bunari, oni su se setili da smene predsednika Skupštine na jednoj sednici u zgradi Uprave vodovoda u kojoj je bilo sedište njihove stranke. Smenili su zlog predsednika Skupštine opštine i uspeli da isposluju dozvolu i sagrade reciklažu olovnih akumulatora na vodozahvatu Inđija.

Tad im nije smetalo ni zagađenje vode, nije im smetalo ni olovo. Verovatno da ova što je bila pokrajinski sekretar za sport, verovatno je mislila da je olovo i sumporna kiselina tako dobra za sportiste, znači bez ikakvih uslova su uradili i sagradili reciklažu olovnih akumulatora, fabriku na vodozahvatu Inđija, gde se i dan-danas nalazi, jer je teško to sada razmrsiti posle njihovog odlaska sa vlasti. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, da se osvrnemo malo na RTS i na odnose sa Šolakovom imperijom.

(Aleksandar Jovanović: Hajde.)

Vi, gospodine sa Ćuskijinog bazena, da ćutite.

Radio televizija Srbije je više puta, po pitanju prenosa reprezentacije fudbalske i košarkaške, prepuštala prenose Šolakovim medijima sa kojima je blizak i ovaj vođa opozicije, da ne kažem crvenokosi, jer će mi to onda zameriti.

Dakle, ja sam postavio pitanje RTS-u o odnosu između „Dajrekt medije“ i RTS-a u odnosu na sportske prenose koji su bili emitovani na Šolakovim medijima, a da je to bilo suprotno tada članu 64. Zakona o medijima, gde takve najvažnije događaje od interesa za sve građane Republike Srbije mogu da prenose, pod jedan, mediji koji pokrivaju celu teritoriju Republike Srbije i koji emituju program, ne reemituju, nego emituju program, reemitovanje je sasvim drugi pojam. To se nije događalo i RTS je prepuštao te najvažnije sportske prenose koji su bili krcati skupim reklamama itd. i tako su Šolak i ovaj vođa opozicije prihodovali. Moj interes je bio – zašto RTS prepušta te prenose i da mi kažu da li postoji neki ugovor između „Dajrekt medije“ i RTS?

Dobio sam odgovor žutog Bujketa koji je otprilike napisao ovako – da, tačno je da su prenosili i da imaju ugovor, danas vođom opozicije itd, odnose sa „Dajrekt medijom“, ali da je ugovor, „vaše pravo da znate sve“, kako beše ono RTS govorio, poslovna tajna. Dakle, nešto što je od interesa za javnost itd, nešto je javni servis, oni su sebi dali za pravo da, recimo, u odnosu sa „Dajrekt medijom“ imaju ugovor koji je toliko poverljiv da se o sadržini ugovora ne može ni diskutovati.

Nadalje, RTS, taj isti RTS, je dopustio da programi koji reemituju program, i to bez emitovanja, navodno reemituju program, uzme deo reklamnog tržišta. Naime, članom 27. Zakona o oglašavanju, mediji koji reemituju program nemaju pravo na domaće reklame, odnosno mogu da emituju samo izvorne luksemburške reklame i upravo zbog toga što ne koriste marketinško tržište Republike Srbije ne plaćaju Srbiji ništa, dok ovi domaći mediji, uključujući RTS, koji to daleko manje plaća, moraju da plaćaju REM-u, Ratelu poreze itd. Ovi programi koji reemituju program to ne plaćaju, ali nemaju pravo ni da deluju na marketinškom tržištu Republike Srbije, odnosno da emituju domaće reklame, ali gle čuda – oni svi, ti mediji, 30-ak kanala Šolakovih, imaju domaće reklame. Dakle, to nisu reklame iz izvornog programa iz Luksemburga. Ukupno emituju 33 kanala 200.000 sekundi dnevno, ubacuju domaće reklame, nezakonito i suprotno članu 27. Ako uzmemo samo po tri evra, to je 600.000 evra. Ako to pomnožite sa 365 dana, onda znate kolika je pljačka od strane Šolaka i ovog njegovog pomagača od danas vođe ovih opozicionih poslanika. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo, narodni poslanici ja i potpunosti podržavam ovaj zakon. Ukoliko želimo da imamo svoju vojsku, svoje organe bezbednosti a ne tuđe, ukoliko želimo da budemo dovoljno neutralni, a ne vojno neutralisani kao donedavno, ukoliko želimo da imamo dobro naoružanu vojsku, a ne dobro razoružanu vojsku kao u vreme kada je načelnik Generalštaba bio jedan oficir koji je danas verovatno rezervni oficir, odnosno rezervni hrvatski časnik.

Dakle, ukoliko želimo da imamo dobro naoružanu vojsku, da nemamo neutralisanu vojsku, onda moramo podržavati naše snage bezbednosti i stambeno ih obezbeđivati. Ne može svako da izdvoji 215 hiljade evra, ne može svako da ima dva stana na Vračaru, kao što su to imali za vreme bivše vlasti načelnici Generalštaba i tako dalje. Pa, ne znate ni odakle im tih 215 hiljada evra za taj stan, da li je to transfer novca iz NATO pakta, da li je … iz NATO pakta zato što ste dobro razoružali vojsku, zato što ste otpustili preko 30 hiljada vojnih lica iz vojske i tako je oslabili. Da li je to bila nagrada za to? Ja to ne mogu znati, ali je sigurno da ovi koji su ostali bez stana, koji nisu stambeno zbrinuti, nisu pravili takve greške, nisu bežali od rata, nisu bežali od eventualnih problema u bezbednosne zemlje i zaslužili su našu podršku, odnosno da na određen način dođu do stambene sigurnosti, da zbrinu sebe i svoju porodicu. Hvala vam.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, nisam mislio da se javljam za reč, ali pripadnici bivšeg režima su me naprosto naterali na to.

Jedan od prethodnih poslanika je rekao da sada pripadnici snaga bezbednosti dobijaju drugi, treći stan preko veze. Ja mislim da je ona trebala da pogleda malo više po svojoj izbornoj listi. Baš je trebala da pogleda po svojoj izbornoj listi, jer na njihovoj izbornoj listi ima tamo nekih bivših pripadnika snaga bezbednosti koji sada imaju hrvatsku putovnicu, koji na Vračaru imaju dva, tri stana, koji su od Vojske prvo dobili jedan stan od 53 kvadrata, pa je onda Vojska prodala neko zemljište koje je bilo vlasništvo Vojske da bi mu kupila još jedan stan od 91 kvadrat, a onda se on nekako snašao, pa je preko Vuka Jeremića, odnosno CIRSD-a, kako se zvala njegova antivladina organizacija, koja je dobila novac od Patrika Hoa, a onda je postao investitor zgrade itd.

Pripadnici bivšeg režima treba prvo da pogledaju oko sebe, pa da vide kako su se delili stanovi, ali ne običnim vojnicima, već vrlo neobičnim oficirima.

Hvala.
Zahvaljujem.

Opet su ovi iz stranke bivšeg režima učinili sve da se ponovo javim za reč. Oni govore o tome kako mi nekome želimo da oduzmemo stan. One stanove koje su im oni podelili mi ne možemo da oduzmemo, naprosto nije ih bilo. Za obične vojnike, policajce itd. kod njih stanova nije bilo. Bilo je za ove visoke oficire itd. pa prema tome treba da znaju da stanove koje mi delimo, delimo na osnovu toga što ekonomija zemlje može da podnese izgradnju i dodelu tih stanova. U njihove vreme privrede i ekonomija zemlje je u potpunosti bila propala.

Još nešto. Vojska ne dobija samo, i policija, dobijaju stanove, dobijaju modernu opremu, dobijaju moderno oružje. Ponovo imamo avijaciju. U vreme kada je neko bio načelnik Generalštaba od avijacije smo imali samo vinske mušice u stranim ambasadama. To je bila njegova avijacija. Hvala.
Zahvaljujem.

Taman kada želim da prekinem da se javljam, oni me opet motivišem da se prijavim.

Dame i gospodo narodni poslanici, da bi jedan vojnik bio zadovoljan, on mora da bude dobro opremljen, da se dobro hrani, da dobro vežba, da ima moderno naoružanje itd.

U naše vreme mogu da dobiju i stan. U njihovo vreme su dobijali samo otkaz. Ono - 30 hiljada vojnika izbrisano i prava je šteta što nisu ostali u sistemu, verovatno bi sada kod nas dobijali stanove. Ali oni su ih eliminisali, recimo, 63. padobranska brigada, sveli su je na bataljon. Dalje, 72. specijalna brigada otišla, sveli je na bataljon. E, to su njihove zasluge.

Mi sada imamo dobro naoružanu vojsku, bez obzira što su oko nas ovi iz NATO pakta pa nas sprečavaju da se još bolje naoružamo. Recimo, nabavili smo FK sisteme raketne, nabavili smo nove tenkove, helikoptere, novu pešadijsku opremu, imamo nebrojano artiljerijskog oruđa, haubice itd, proizvodimo, izvodimo oružje, kupujemo oružje. U njihovo vreme jedina privilegija je bila to što je načelnik Generalštaba bio član nekog saveta NATO pakta, što je bilo u vojsci zabranjeno, ali, eto, to je ono što su oni postigli za vreme njihove vlasti. Hvala.
Zahvaljujem. Dakle, posle izlaganja pukovnika koji je sam sebi dao čin, morao sam i ja da se javim za reč, a činove čujemo od poslanika, nesuđenog gradonačelnika Novog Sada.

Dame i gospodo, o platnim uslugama, moram nešto da kažem da njih ne bi bilo da nije bilo promena 2012. godine.

Dakle, imali smo potpuno razvaljenu državu teritorijalno obezglavljenu, ekonomsku nemoćnu, moralno unakaženu, vojnu nemoćnu, da sa privredom u kojoj su se dva fabrička dimnjaka dimila u celoj Srbiji. Dakle, nije bilo šanse da privreda napravi novac, sa kojim bi se ostvario platni promet i platne usluge. Oni danas nama zameraju, kažu da smo se zadužili, jel?

Hajde da vidimo ovako, pošto je guvernerka tu, neto devizne rezerve zatečene 2012. godine, su bile negde malo više od 5 milijardi evra. Danas su 23,3 milijarde evra, neto rezerve.

Na računu budžeta Republike Srbije bila je jedna velika nula, a sada ima šest i po milijardi. Kada sve saberemo, 18 milijardi više u neto rezervama i ovih šest i po milijardi što imamo na računu, to je 24,5 milijardi evra. Ukoliko bi vi ne daj Bože došli na vlast, možete da uzmete taj novac i da likvidirate ceo naš dug, ali da pitam šta je sa vašim dugom kada ste prodali celu društvenu imovinu, kada ste potrošili svu donatorsku podršku itd. i još se zadužili 15, 17 milijardi, kada ste banke opustošili itd?

Danas je BDP 70 milijardi. Sve i da smo dužni dvadesetak milijardi, ja vas pitam kao neko ko uzima kredite da li bi vi, kada bi imali proizvodnju od 30.000 evra, povukli kredit od 20.000 evra, da sledećih godina možete da proizvodite na svom imanju 70.000 evra? Povučete 20.000 evra na dvadesetak godina, dignete kredit i proizvodnja vam više ne vredi 32.000, nego 70.000 evra. Ja mislim da ste zdravo razumni, u šta ja pomalo sumnjam, da bi takvu vrstu kredita svakako uzeli.

Danas je BDP 70 milijardi, zatečeno 32 milijarde. Koliko ste vi usrećili narod pokazuje sledeća činjenica. Za vreme vaše vlasti nije bilo puno platnih usluga ovih zaposlenih. Imali ste 1.700.000 ljudi koji su imali posao, ali nisu imali baš svi platu, ali da uzmemo i da su i imali tu platu od 328 evra, znači, ukupan fond plata mesečnih, da preračunam na godišnji, bio je negde oko šest milijardi. Danas je godišnji fond plata na 2.300.000 i nešto zaposlenih negde oko 24 milijarde ili četiri puta više nego u vaše vreme. Zato može da bude obilje platinih usluga naših sve zadovoljnijih građana.

Hvala.

(Peđa Mitrović: Poslovnik!)
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, da li bi bilo ovakvih platnih usluga, recimo, da kurs nije mirovao 12 godina?

Zamislite, u Srbiji kurs miruje 12 godina. Toga nije bilo ni u bivšoj Jugoslaviji, ni u Srbiji. Nikada toga nije bilo.

Za njihovo vreme za nekoliko meseci kurs je sa 78 dinara za evro otišao na 120 dinara. Samo za nekoliko meseci. Da ne govorim o „Agrobanci“, Razvojnoj banci Vojvodine i špekulacijama, „Tesla banci“ itd.

Još nešto, kurs je mirovao 12 godina, a devizne rezerve rasle. Nisu trošene, već, naprotiv, rasle. Nisu trošene da bi se veštački održavao kurs.

To pokazuje snagu naše ekonomije, to pokazuje koliki su rezultat dale investicije u ovu zemlju, u njenu ekonomiju, koja je toliko snažna da proizvodi novac koji ide u platne usluge.

Vaše platne usluge mogu da idu na Devičanska, Sejšlska i Mauricijus ostrva, jer tamo je taj novac koji ste vi izneli. Tamo možete da vršite te platne usluge, odnosno vaš lider cele te opozicione kompozicije.

Nije problem što je on, kako to naš narod kaže, uzeo novac, jer je novac imao auto-put do njegovih džepova, nego je problem što je taj novac iznet iz našeg platnog sistema. Znači, to su dvostruke štete i ja bih voleo… Recimo, da sam na vašem mestu, ja bih se izvinio građanima Srbije zbog ekonomske politike koja je vođena do 2012. godine, a koju je vodila vaša vlast. Hvala.