28.04.2023. |
|
||
|
|||
|
04.11.2022. | Zaključak povodom predstavljanja Izveštaja Evropske komisije o Republici Srbiji za 2022. godinu |
usvojen
|
17.10.2022. | Zakon o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima |
usvojen
|
Zahvaljujem predsedniče.
Uvažene kolege, poštovani građani, današnja sednica zahteva za smenu članova REM-a i ukidanje televizije „Pink“ i „Hepi“ nažalost nije samo borba protiv nasilja u našem javnom prostoru, to je samo najtransparentniji vid pritiska na sve one koji učestvuju, što na tim televizijama, što poruka onima kojih uređuju da zauzmu promenu kursa ili ih biti neće.
Kada je to zaista i počelo? Da li sa ovom strašnom tragedijom u OŠ „Vladislav Ribnikar“ i u Mladenovcu i u okolini Smedereva? Nije, ali jeste najglasnije. To naravno ne znači da su devetoro članova REM-a od kojih dva člana bira Narodna skupština, neki anđeli, naprotiv, mnoge kritike stoje, pa i sada nakon tragedije, ne čujemo recimo, a neki odavde su apelovali da se prekine sa pominjanjem ovih ubica u medijima i na naslovnim stranicama. Svi do sada shvatili da je nažalost takvim umovima slava, pa makar bila i najcrnja, nešto što samo može da motiviše neke druge, zasad pritajene psihopate da učine isti ili slični zločin.
Tragedija koja se dogodila više je nego strašna. Dete koje ubije svoje drugarice i drugove i u tome ne oseća ni trunku kajanja, već traži odgovor koliko je popularan dovodi do velikog očaja svakog člana ovog društva i da za ovakav strašan zločin mora da se prinese žrtva, mora da se doživi katarza, a patnja i bol usmerena krivca. Pošto vinovnik ovog zla ne može krivično da odgovara, javnost je u strahu da adekvatna kazna ne može biti sprovedena koliko god druge institucije učestvuju u smislu držanja ovog deteta pod ključem i zato se traga dalje i zato se upire prstom.
Da li će nečija smena da promeni nešto? Da li je ostavka ministra Ružića iz naših redova nešto promenila? Nije. Ostali su mnogi problemi. Život ide dalje. Sada je pitanje kako će deca završiti školsku godinu, kako će upisivati škole, fakultete? To sve neko mora da organizuje i vodi. Na moralnoj i simboličkoj ravni ostavka je značila i bila je vest od jednog dana.
Moram da napomenem, iako to sada nije popularno, da sve ovo što je danas na dnevnom redu, imamo prilike da pročitamo kako izveštaj Evropske komisije, doduše uvijenije, tako i u najnovijoj Rezoluciji Evropskog parlamenta, koja je zvanično usvojena početkom maja, pisana mnogo ranije i sa prihvaćenim amandmanima u stvari puštena u etar 23. aprila. Koga zanima može naći na sajtu Evropskog parlamenta. Pa, šta su nam to Bilček i Viola fon Kramon poručili vezano za temu medija i REM-a u Srbiji, kojom novom metodom nadziranja i kažnjavanja ovom prilikom delaju?
U delu koji se odnosi na slobodu i ljudska prava u 13 tačaka bave se našim medijima, uređivanjem istih, dodelom frekvencija, famoznom petom operatoru, usklađivanjem sa evropskim standardom, u izveštavanju, pohvalama „Kriku“ i „Danas-u“, osudi zbog neukidanja neemitovanja programa za „Sputnjik“ i „Raša tudej“, duboko i zabrinutosti zbog tzv. lažnih vesti koje nam Rusi šire zajedno sa Kinezima, a tu su i Mađarska zajedno sa Srbijom koja pomaže Rusiji i Kini u ostvarivanju njihovih geopolitičkih ciljeva. Pazite, ovo je bio citat iz tačke 43. Znači, mi i Mađari zajedno možemo da pomognemo Rusiji i Kini da ostvare geopolitički cilj. Da vam pravo kažem ja bih zaista bila ponosna da mi to možemo.
Dalje, sada već zadiremo u temu. Podvlači se značaj poboljšanja u funkcionisanju i nezavisnosti REM-a koji je dodelio četiri nacionalne frekvencije kanalima sa istorijom, kršenja novinarskih standarda, uključujući upotrebu govora mržnje i obmanjivanje javnosti i to gde tačno? Pa, posebno nastavlja Bilček i Viola na „Hepi“ TV, koja iako upozorena od REM-a, i dalje širi dezinformacije i pruža podršku narativu iz Kremlja o ruskom ratu u Ukrajini i zato traži da se ponovo razmotri dodela frekvencija i dozvola nacionalnim televizijama i poziva da se peta frekvencija da onima koji su u skladu sa međunarodnim standardima u medijskim slobodama. To je tačka 48.
Na udaru je i RTS, ali mnogo manje, jer jasno je, pogotovo sada kada bi recimo, Rusija pobedila NATO pakt, što je vrlo verovatno, na RTS ćemo verovatno imati reprizu „Evrosonga“. Sada šalu na stranu, mene zanima kako to ovi promoteri Bilčeka i Viole ne citiraju nama ovu rezoluciju Evropskog parlamenta? Da li zbog toga što bi samo jednim pogledom na datum kada su usvojeni amandmani bilo jasno da su sve ovo već imali spremno i da im je trebao samo povod, a ova jeziva tragedija, to nažalost za ove zahteve jeste.
Dalje, da li stvarno bilo koji građanin u svom domu, svojoj deci kaže – e, nemoj to da gledaš osudio je REM ili ugasi televiziju i kaže to ne možeš da gledaš, idi igraj se, čitaj knjigu, prošetaj kera, spremi svoju sobu. Većina građana Srbije ne zna da u ovom regulatornom telu za medije sede citiram ugledni stručnjaci iz Univerziteta akreditovani u Republici Srbiji zajedničkim dogovorom, pa onda Udruženje izdavača, elektronskih medija čiji članovi imaju najmanje 30 dozvola za pružanje audio i audio vizuelnih medijskih usluga i Udruženja novinara u Republici Srbiji koji svako ponaosob ima najmanje 500 članova. Ljudi, to su armije ljudi. Onda Udruženje filmskih, scenskih, dramskih umetnika, Udruženje kompozitora u Republici Srbiji, pa, udruženje čiji su ciljevi ostvarivanje slobode izražavanja i zaštita dece, pa, onda nacionalni saveti nacionalnih manjina zajedničkim dogovorom i crkve i verske zajednice zajedničkim dogovorom. Odbor za kulturu ove Narodne skupštine bira znači jednog člana i nadležni odbor Skupštine AP Vojvodine.
Zato drage kolege, ovo nije ništa originalno i nemojte više izmišljati. Skinite plašt zabrinutih građana, lepo priznajte šta radite, pa hrabro međusobom odlučiti ko vam je lider, pošto ga očigledno nemate, jer ne biste išli kod čika Krisa, kako mu tepate, a to vam je građani, američki ambasador, koji sada više pozira sa našim opozicionim političarima, tužiteljkama i drugima nego što će ikad Bocan Harčenko i Čen Bo moći iako je 85% naroda u ovoj našoj zemlji protiv uvođenja sankcija Rusiji.
Ovih dana često kažu, nekada je bilo bolje, nekada se znao red, kada smo mi išli u školu bilo je drugačije, ali niko ni ovde, ni na tom Odboru za kulturu neće da izgovori da je to tako bilo u socijalizmu, da kaže nešto o društvenom i državnom uređenju i na kraju da kaže nešto o kapitalizmu koji je ovde dočekan 2000. godine kao najsrećniji dan svakog Srbina i sestre Srpkinje.
Ono što građanima ove naše zemlje nije napomenuto jeste da uz sve te pare i slobode dobijaju silni užas u paketu, destrukcija svega ljudskog, divljanje niskih strasti, kompetencije i konkurencije, čovek potrošač, čovek roba i nezasiti kupac. Princip slobodnog protoka kapitala opravdavao je sve što smo uništili, a da je valjalo, po nečijem diktatu naravno. Sprdali smo se sa samoupravljanjem, a sada kukamo kada stignu rate za kredite. Nekada su se stanovi dobijali od države, a sada je događaj kada država stranim bankama da naredbu da se ne divlja sa povećanjem iznosa kredita. Pravo da budeš rob do kraja života i da budeš srećan jer si otplatio kredit i tako svoje dete nisi ostavio u ropstvu.
Osnovno obrazovanje u socijalizmu postalo je obavezno. Škole su bile otvorene za svako dete. Postojao je jedan zavod za udžbenike i stranci te udžbenike nisu pisali niti su pravili program za našu decu. Elitnih škola kao ni privatnih nije bilo. Nije bilo ni privatnih gimnazija, a daleko bilo privatnih fakulteta. Na kraju, kupljenih diploma kao takvih nije ni moglo biti. Da li su se nekom poklanjale ocene i na blanko u indeks upisivale? Jesu, ali to nije mogao da bude sistem korupcije ili indeks afera kakvu smo imali u novije doba.
Nakon ove tragedija koja se desila u osnovnoj školi, naš ministar prosvete, Branko Ružić je rekao da su krive zapadne vrednosti. Čovek je zbog te izjave prošao toplog zeca. Pa, evo da vas pitam, šta je pogrešno rekao? Da nisu to istočnjačke vrednosti, da nisu zen budizam i meditacija doveli do ovog masakra ili obučeni pucač od 13 godina? Većina vas su hrišćani ovde i vernici, u Svetom pismu, Vavilon, sodoma i gomora, jesu i bili su personifikacija zapada, trulog i razvratnog Rima. Samo kod nas se od 2000. godine mogli da čujete priču o poštenom kapitalizmu, o kapitalizmu sa ljudskim likom, o tome da gutate žabe da bi vam bilo bolje, kao i priče o poštenim kurvama koje bi još poštenije bile samo da plaćaju PDV. Sa takvim idiotizmima i u ljudskom i u političkom smislu, retko ko može da se pohvali.
Šta sada imamo svih ovih dana u Skupštini? Najgoru zloupotrebu ove tragedije, kao i monopol nad empatijom, kao da smo mi svi ovde bezosećajni, grozni ludaci koji neće da uvide da treba da se borimo protiv nasilja, to jest koji neće da se sklone, bez izbora i puste njih da preuzmu vlast, jer mi smo svi ništa, a oni su moralne gromade.
Pa, ljudi moji, u ovoj sali ima više preletača nego u jatu ptica selica koje svake godine migriraju u toplije krajeve i zato je priča o REM-u i o rijaliti programima klasičan smokvin list za ono što su politički zahtevi, a to je davanje nacionalne frekvencije strancima i ukidanje „Hepi“ televizije zbog izveštavanje o vojnim uspesima Ruske Federacije u sukobu sa NATO alijansom, tj. kolektivnim zapadom.
Vidite, nekada je u Beogradu postojao ogromni park za decu, tematski park, gde su sva Beogradska deca iz svih osnovnih škola išla sa svojim učiteljima da se druže i igraju. Ja sam bila u tom parku i moji i drugi roditelji nisu morali ništa da plaćaju. Taj divni park se zvao „Pionirski grad“.
Od 2006. na tom mestu gradska vlast napravila je prvu rijaliti pozornicu i otela taj prostor svoj deci koja danas idu u osnovne škole u Beogradu i ta simbolika je jeziva i onda vi koji ste bili tu i tu odluku sproveli pričate o rijaliti programima. Ko normalan može da kaže da je to u redu?
Ali, šta će vam ijedan park koji ne donosi pare, u koji stalno treba nešto da se ulaže, kada imate super investiciju koja donosi milione na privatne račune i to baš jednog od vođa opozicije, čije ime, doduše, u ovom sazivu sada ne spominjemo, ali u prošlom sazivu smo pričali o njemu do besvesti.
Kada smo kod „Pinka“, ne znam šta je tu sporno, takođe? „Pink“ je uvek bio uz vlast i biće uz vlast koja god ona bila. I tu je bilo suvlasnika sa ove i one strane političkog spektra. Priča o „Pinku“ ne postoji u rezoluciji Evropskog parlamenta i ovde služi samo da ne bude previše očigledno da je glavna meta tzv. ruska propaganda ili zadnja medijska brana ne uvođenja sankcija Rusiji.
Kada smo kod teme naša deca, kojima smo se u suštini malo bavili ovde, moram da istaknem još jednom da kao roditelj i majka troje maloletne dece, deca ne gledaju televiziju. Oni su na internetu, tj. na društvenim mrežama, „Jutjubu“, „TikToku“, „Snepčetu“. To je paralelni svet u kojem oni žive, u kome se druže i kada nisu u školi, tu nastavljaju druženje. Nasilje koje vrše jedni na drugima uglavnom tu počinje.
Ja nisam čula zahtev da se ukinu društvene mreže ili bar suspenduju na neko vreme. Pretpostavljam da to ima veze sa onom zapadnom demokratijom koju ne smemo da uvredimo.
A kako žive svakodnevno ta naša deca? Da li kod nas postoje deca prvog, drugog i trećeg reda? Pa, evo da vam otkrijem tajnu. Ako niste znali, postoje. Evo vam jedan primer i, gle čuda, opet je parkić u pitanju.
Naime, skoro pa u srcu Beograda, na donjem Dorćolu pre 20 godina postojala je jedna zelena površina koja po Gradskom urbanističkom planu predviđena bila za park. Onda se pojavio neki fini investitor koji je napravio ogromnu zgradu, tzv. pametnu zgradu, koja je pod krov stavila sposobne i pametne ljude koji su za kvadrat davali i po 5.000 evra. Znači, mnogo pametna zgrada - sa dvadesetčetvoročasovnim obezbeđenjem, garažom, divnim parkom za decu tih ljudi.
Taj park je nastao tako što je taj genije, investitor ukrao pola te zelene površine, digao veliki zid, ogradio to parče zemlje, stavio visoku žičanu ogradu, a onda posadio i gustu živu ogradu koja se naslanja na tu žicu sve sa ciljem da ta deca iz te zgrade budu bezbedna i sigurna od nekih dorćolskih manijaka koji bi tu dečicu snimali i pratili.
U međuvremenu, ovaj ostatak te zelene površine kopni u korovu i dežurni je pisoar i kakaonica svim kucama i macama iz kraja. Ljudi su se žalili, protestvovali i išli u Gradsku kuću, ali i dalje, a to traje od 2004. godine, stvar nije rešena i ova naša obična deca nemaju parkić, a manijaci koji vire iza ograde i gledaju decu u lepom parkiću, nisu manijaci već ta naša deca koja čeznutljivo i zbunjeno gledaju. Njima je zabranjeno da uđu, osim ako ih dete iz tog parkića, tj. ona koja žive u toj zgradi ne pozovu da se igra sa njima.
E, sada, zamislite da ste roditelj, da svaki dan prolazite tu sa svojim detetom i da vas to dete pita – ej, mama ili ej tata, šta ja ne mogu da se igram u tom parkiću? E, vidite, kada od malena živite nepravdu, onda vam postane normalno da kada porastete ćutke prolazite i pored veće nepravde.
I, sada, pošto poredak kao takav još uvek ne možemo očigledno da promenimo, hajde da barem napravimo privid jednakosti za našu decu i krenemo da ispravljamo za početak ove male tzv. male stvari, jer one su paradigma za sve veće koje nužno moramo da menjamo, ako uopšte kao društvo želimo da se promenimo i da opstanemo na ovim prostorima.
Zahvaljujem.
Uvažena predsedavajuća, predstavnici ministarstava, poštovane kolege, dragi građani, danas su pred nama i tri važna ugovora, odnosno zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Srbije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Sva tri ugovora su od izuzetnog značaja za dalje jačanje pravne saradnje između dve zemlje. Inače, odnosi Srbije i Ujedinjenih Arapskih Emirata su dobro razvijeni, imamo dosta međusobnih kontakata, kao i razvijen politički dijalog, dok je bilateralna ekonomska saradnja u usponu.
U tom kontekstu, ne mogu a da ne pomenem Ekspo 2020, koji je bio organizovan u Dubaiju. Srbija je tada nastupila pod sloganom – Srbija stvara ideje, inspirisani prošlošću oblikujemo budućnost. To da naše privredne ideje i inovacije imaju perspektivu i na inostranim tržištima, upravo je pokazao Ekspo 2020, gde je Srbija imala svoj privredni paviljon. Srbija je ugostila više od 1.200.000 posetilaca, ostvareno je više od 10.000 poslovnih kontakata, a predstavljene su brojne inovacije zbog kojih je Srbija postala tema svetskih medija. Takođe, potpisano je i više od 40 predugovora i ugovora. Ekspo 2020 je bio jedan od najvećih događaja, koji je posetilo više od 23 miliona posetilaca iz celog sveta.
Danas je Srbija zvanični kandidat za organizaciju Međunarodne svetske izložbe 2027. godine, sa temom – Igraj za čovečanstvo, sport i muzika za sve. Ukoliko Srbija bude domaćin Ekspo 2027, ekonomski efekat iznosiće 1,1 milijardu evra, dok će uticaj na turizam i druge privredne grane biti nemerljiv.
Kada govorimo o Predlogu zakona o potvrđivanju Memoranduma o razumevanju između Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije i Ministarstva spoljnih poslova i spoljne trgovine Mađarske o zapošljavanju članova porodica diplomatskog, konzularnog i tehničkog osoblja, jasno je da je to nužnost ka što boljim i produbljenijim odnosima. Memorandum je zaključen putem razmene verbalnih nota u martu 2022. godine. Cilj je da se očuva porodični život diplomatsko-konzularnih predstavnika, uz zadovoljenje profesionalnih i ekonomskih preduslova za funkcionisanje tih porodica.
Odnosi između naše države i Mađarske su veoma razvijeni. Prvi potpredsednik Vlade i ministar spoljnih poslova Republike Srbije, Ivica Dačić, na početku svog mandata, 7. novembra, sastao se sa ministrom inostranih poslova i spoljne trgovine Mađarske Peterom Sijartom na marginama ministarskog sastanka Centralnoevropske inicijative u Sofiji. Tom prilikom istaknut je značaj jačanja regionalne saradnje dve zemlje kroz inicijative kao što je Centralnoevropska inicijativa i podvučeno da je ekonomska saradnja dobar put ka ukupnom napretku regiona.
Mi pridajemo veliki odnos i značaj odnosu Republike Srbije i Mađarske. Taj odnos karakterišu dobri bilateralni odnosi, ali i sveukupna i svestrana saradnja u svim oblastima, posebno u oblasti ekonomije, čemu smo mi posebno posvećeni. Mađarska je trenutno treći spoljnotrgovinski partner Srbije i osmi po veličini strani investitor sa obimom ulaganja od 950 miliona evra.
Da su odnosi sa Mađarskom na najvišem političkom nivou svedoči i činjenica da je predsednica Mađarske 9. septembra 2022. godine boravila u zvaničnoj poseti Republici Srbiji.
Kada govorimo o saradnji u oblasti saobraćaja i infrastrukture, najznačajniji zajednički projekat jeste Projekat rekonstrukcije i modernizacije pruge Beograd-Budimpešta, u sklopu železničkog Koridora 10.
U oblasti energetike važno je podsetiti da su ministar finansija Srbije, Siniša Mali i ministar spoljnih poslova i trgovine Mađarske, Peter Sijarto, potpisali 10. juna u Beogradu Memorandum o nastavku saradnje u oblasti energetike. Takođe, potpisan je i Ugovor između „Srbijagasa“ i mađarske kompanije „MVM ENERGY“, na osnovu čega će Srbija moći da uskladišti gas u Mađarskoj tokom zime, a Ugovor o skladištenju logističkim uslugama su potpisali generalni direktor „Srbijagasa“ Dušan Bajatović i predstavnici mađarske kompanije.
Mađarska i Srbija jačaju energetske veze kako bi obezbedile stabilno snabdevanje energijom i energetsku bezbednost u vreme sveopšte energetske krize. Mađarska preko Srbije i gasovoda „Južni tok“ dobija dnevno 10 miliona kubika gasa, što je veoma značajno.
Kada je reč o našoj južnoj pokrajini KiM, Mađarska je nažalost, kao i mnoge druge države tada, priznala jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova 19. marta 2008. godine. Razvijajući saradnju došli smo do toga da je 2021. godine u Beogradu ministar spoljnih poslova Mađarske Peter Sijarto izjavio da Mađarska neće podržati zahteve Prištine za prijem u međunarodne organizacije sve dok traje dijalog Beograda i Prištine, kako ne bi omogućili Prištini da to koristi kao argument za pritisak na Beograd.
Svi smo svesni koliko je to važno, s obzirom da je na delu najeklatantnije kršenje ljudskih prava Srba od strane Aljbina Kurtija i njegovih mentora. Apsolutna histerija i pretnja od strane Nemačke pre svega da barikade moraju biti sklonjene do katoličkog Božića jedna je od poslednjih.
Hapšenje naših ljudi na osnovu lažnih optužbi i optužnica poprima oblik pandemije. Ideja Albanaca jeste da iskoriste trenutak i prikažu Srbiju kao malu Rusiju i, recimo, baš u Savetu Evrope.
Poređenje sa Ukrajinom potpuno izvrćući činjenice, uz logističku podršku Nemačke i Albanije, mi poslanici Narodne skupštine Republike Srbije koji smo i članovi Parlamentarne skupštine Saveta Evrope videli smo i doživeli u Strazburu u oktobru ove godine. Obraćanje Edija Rame u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope i najgore uvrede na račun našeg naroda nije bilo lako slušati. Najbezočnije optužbe i laži bile su zaslađene jeftinom lirikom, sa ciljem da se poslanici Saveta Evrope dovedu do katarze, jer oni treba da se suoče sa grehom koji su počinili, a to je po Ramiju usvajanje Izveštaja Dika Martija o trgovini ljudskim organima koji je 2011. godine u januaru usvojen u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope.
Hašim Tači je po Rami novi Jozef K. iz Kafkinog Procesa, a sam Rama je sebe u poredio sa Svetim Antonijem koji je pričao sa ribicama onda kada su ljudi izgubili veru. Na kraju izlaganja je izašao iz uloge žrtve, pa im je u diskusiji objasnio da je on kršan i muževan Albanac, visok preko 195 santimetara, kandidujući se valjda tako za alfa mužijaka balkanskog čopora, vidno revoltiran što njegovu govoranciju nisu doživeli kao Besedu na gori.
U Savetu Evrope, kao i u drugim međunarodnim organizacijama, najvidljivije je koliko je teška naša pozicija i koliko su nam prijatelji važni. Od kada je Rusija izbačena iz Saveta Evrope malo je zemalja koje nam otvoreno pružaju podršku. Među njima je Mađarska. Rušenje Izveštaja Dika Martija o trgovini ljudskim organima od strane Albanaca bazirano je na tome što je šef Ruske delegacije u Savetu Evrope 2008. godine, Konstantin Kosačov, upoznao članove Parlamentarne skupštine Saveta Evrope sa zlodelima UČK podelivši tekst i tako pokrenuo rad na Izveštaju. Rama je sa svojim timom eksperata procenio da, kao što su Rusi izbačeni iz Saveta Evrope na valu antiruske histerije, izbaciće i on taj Izveštaj Dika Martija, jer zaboga pokrenuo ga je Rus.
Pustiće na slobodu Hašima Tačija i primiće takozvanu državu Kosovo u Savet Evrope. Sreća je da su svoje kapacitete u tom trenutku precenili, a takođe još veća sreća što ni bog otac ne bi uspeo da nadigra međunarodnu birokratiju i njihova pravila i procedure. Na sve to, na listi prijavljenih govornika bila je jedna žena koja je ustala…
(Predsednik: Samo da vas zamolim da dovršite rečenicu, misao završite polako.)
Evo, završavam. Na sve to, na listi prijavljenih govornika bila je jedna žena koja je ustala u odbranu našeg prava i pravde uopšte. Ona se zove Elvira Kovač i sa nama je. Na ovaj način, u ime svih nas iz SPS, izražavam duboku zahvalnost i veliko hvala našim prijateljima i sugrađanima Mađarima. Hvala.
Poštovani ministre sa saradnicom, uvažena predsedavajuća, pitanje budućnosti naše države i stanje i razvoja našeg društva leži u obrazovanju u tzv. obrazovnoj politici ili politikama kojima težimo.
Naravno, mnogo je lakše postaviti ovo pitanje nego dati odgovor. U našoj savremenoj istoriji prošli smo kroz nekoliko reformi obrazovanja o kroz nemali broj napisanih strategija. Ne tako davno, starije kolege ovde to svakako pamte, imali smo čuvenu reformu iz sedamdesetih godina, koju je kreirao Stipe Šuvar koja je za cilj imala ukidanje dotadašnjeg gimnazijskog obrazovanja i uvođenje usmerenog stručnog srednjoškolskog obrazovanja. Tadašnje društveno uređenje zasnivalo se samoupravljanju, ideji da su rad i radni čovek nosioci razvoja društva. Godine 1968. škola je definisana kao samoupravna radna organizacija od posebnog upravnog značaj.
Zahvaljujući privrednoj reformi, uvodi se princip dohotka prema rezultatima rada, što omogućuje veću ulogu preduzeća i time započinje liberalizaciju društva, u prevodu tržišta. Idejna osnova ovog koncepta zasnivala se na socijalizmu, koji u svom temelju ima ideju jednakost svih ljudi, što je u prenesenom značenju obrazovanje za sve. Setimo se da je od 1945. godine pravo i obaveza osnovnog obrazovanja, koju i danas baštinimo, tada izvojevana. Masovno opismenjavanje dovelo je do razvoja društva.
Danas u našem obrazovnom sistemu imamo dualno obrazovanje, koje je proizvod ekonomskih zahteva, traženja obučene radne snage koje diktira tržište rada. Tada je važio socijalizam kao idejno teorijska osnova. Danas imamo kapitalizam koji je čuvenom revolucijom iz 2000. godine, na veliku sreću i radost naših sugrađana, i ne zaboravimo i studenata, trijumfalno ušao u Srbiju. Mnogi teoretičari savremeni oblik surovog kapitalizma nazivaju nadzornim kapitalizmom, koji bez digitalizacije i digitalnih tehnologija ne bi mogao da funkcioniše.
Današnja kritika se svodi na priču o depolitizaciji škole, što je suštinski besmislen zahtev, budući da se država uvek vodi određenom politikom, da ne kažemo da je prosvetiteljstvo nastalo preuzimanjem monopola nad znanjem od crkve, prenoseći ga na državu. Nešto poput monopola nad silom. Monopol nad silom i monopol nad znanjem su glavna obeležja modernih država.
U korak sa svetom, uskoro ćemo imati i državnu maturu, uveden je i JOB, jedinstveni obrazovni broj, što svakom učeniku omogućava lakšu kompetativnost na međunarodnom nivou, gde u okviru tzv. globalnog sela multinacionalnim korporacijama omogućava ostvarivanje koncepta globalnog upravljanja svetom. Taj savremeni diktat nema milosti prema nacionalnom konceptu škole.
Zato je Zakon o intoniranju himne na početku školske godine svima povratio neki osećaj posebnosti i ponosa vezano kako za našu školu, tako i za sam osećaj državnosti. Ali, isto tako, 17 izdavača udžbenika za škole, hiperprodukcija, što vukovaca, što doktora nauka, uvođenje platnih razreda, veliki jaz u kvalitetu nastave i krajnje obrazovanost između privatnih i državnih fakulteta, svakako ne doprinose simfoniji lepog zvuka, koju čak ni ova naša himna ne može da nadjača.
Danas biramo članove Upravnog odbora Nacionalnog tela za akreditaciju, obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju, kao i članove Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje. Kao što smo čuli, prošle godine su ovde usvojene izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju, što je omogućilo da Nacionalno akreditaciono telo u potpunosti ispuni evropske standarde i smernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju.
Da bi se povratio status punopravne članice u okviru Evropske asocijacije za obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju ENKVA, šta se traži sada ovim zakonom? Traži se veća nezavisnost u izboru ovih članova. Kako se dolazi do toga? Veća nezavisnost ogleda se u tome što članove Upravnog odbora Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju u odnosu na članove Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje biraju sada narodni poslanici.
Sada, da vam pravo kažem, možemo da se pitamo da li postoje možda dve evropske unije, ili, još poetičnije, jedna Evropska unija za dan, a druga za noć? Jer, sada ispada da smo garant nezavisnosti za ova tela, a juče smo imali referendum za nezavisnost sudija i tužilaca gde smo kao ključnu stvar imali da skinemo oznaku stigme da mi u stvari blokiramo nezavisnost pravosuđa. Oni su sada dobili nezavisnost i na referendumu je potvrdili. Paradoks je što je na tome insistirala Venecijanska komisija, tj. EU, a sudije i tužioci nas ubedili koliko u stvari zbog onog osnovnog u presudama, u ime naroda, oni nisu bili nezavisni.
Pošto je ovaj paradoks, verujte mi, nerešiv, mogu samo da poručim da oni koji sada žale što neće moći da češljaju javno i često, ne tako nežno, biografije ovih novih nedodirljivih nosilaca pravosudnih funkcija, sada će tu svoju oštricu moći da demonstriraju nad biografijama članova ovih tela. Samo mogu da dodam - zašto uvek po prosvetarima? Zato, pošto im je sada prvi put da ih ovako biramo, a mi na kraju mandata, ja im unapred, umesto blagoslova, želim srećan rad. Mi ćemo svakako danas glasati za ove članove.
Osvrnula bih se još na ovaj kredit između Banke za razvoj Saveta Evrope i Republike Srbije za projektni zajam za Centar za obuku za dualno obrazovanje. Čuli smo od ministra kakav je ovo kapitalni projekat. Ovde se radi o ulaganju u projektne aktivnosti koje obuhvataju rekonstrukciju objekata za obuku u Vršcu i Beogradu u vazduhoplovnom obrazovanju u civilstvu. Naravno, po svim tim parametrima koje ste naveli, što dovodi do jedne vazduhoplovne bajke. Prosto, pošto smo ustanovili da EU ima i noćnu i dnevnu varijantu, mene zanima sledeće.
Ako je Pilotska akademija u Vršcu sada u sistemu dualnog obrazovanja, ako Kontrola letenja Srbije i Crne Gore više nije vlasnik akademije, već je ovaj Centar za obuku pilota prešao u vlasništvo Srednje stručne škole, Vazduhoplovne škole i Vazduhoplovne akademije, kako će se tu vršiti što akreditacija, što način upravljanja, budući da to nije jeftino i da se planira da dolaze strani studenti? Do sada, koliko sam shvatila, ta škola koštala je više od 40.000 evra godišnje.
Pošto ste istakli da iako postoji duga tradicija školovanja pilota, kontrolola leta i inženjera u našoj zemlji, nikada do sada nisu bili u sistemu državnog obrazovanja. Kredit od 20 miliona evra i toliko još ulaže država Srbija, znači, za sada 40 miliona evra, računajući i deset i po miliona evra za zemljište koje je kupljeno gde to sve treba da se organizuje.
Vaša pomoćnica koja vodi Sektor o dualnom obrazovanju, dr Gabrijela Grujić, gostujući povodom ovog projekta, izjavila je da posedujemo standarde EASE, da do 2024. godine studente iz celog sveta možemo ovde da obrazujemo. Goran Cvijović je rekao da će ovaj centar biti u punom kapacitetu 1. januara 2024. godine. S tim da je onaj simulator letenja sertifikovan od strane EASE i da se nada da će 1. marta 2022. godine imati sertifikovan centar za obuku pilota u Srbiji i da bi to dovelo do toga da se za godinu i po dana obrazuju piloti sa tim dozvolama.
Znači, mi tek treba da se izborimo sa sertifikacijom tog centra. Šta je EASA? To je Agencija EU za bezbednost avio saobraćaja. Kada odete na sajt EASA, vidite da ova agencija ima 35 zemalja članica, odnosno više od zemalja u sastavu EU. Mi, na našu žalost, nismo tu. Mi imamo status PANEP-a, Pan-European Partners. U prevodu – mi smo u zajednici država koje sarađuju na implementaciji standarda Agencije EU za bezbednost avio saobraćaja. Ovaj status ima i takozvano Kosovo. Znači, deo je zajednice država.
Moja nedoumica je ko ovde dobija sertifikat, budući da je sve ugovore sa EASA potpisala Mirjana Čizmarov, direktorka Direktorata civilnog vazduhoplovstva Republike Srbije. Ako oni potpisuju, kako je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja tu u ugovoru i kako promenljiv i krajnje nesiguran stav EU o činjenici kada ćemo postati punopravna članica znači i za ovu priču? Da ne bi bilo da smo džabe sve okrečili i instalirali, a onda nam EU isporuči neki zahtev koji je za nas neprihvatljiv i tako sertifikat ostane zaista u vazduhu.
Dakle, koje je naše obezbeđenje za dobijanje sertifikata za Centar za obuku pilota? Zahvaljujem.
(Beograd, 29.08.2022.)
Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
---|---|---|---|---|---|---|
Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije (plata) | Republika | Mesečno | 87014.00 | RSD | 21.05.2021 - 01.08.2022. |
Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije (poslanički dodatak - paušal) | Republika | Mesečno | 34805.00 | RSD | 21.05.2021 - 01.08.2022. |
Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 34805.00 | RSD | - |
Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 87014.00 | RSD | - |