Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Dragana Rakić

Dragana Rakić

Demokratska stranka

Govori

Poštovane građanke i građani Srbije, danas govorimo o zakonu o izmenama Zakona o centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika.

Osnovni razlog za izmene ovog zakona su tehnički problemi, tako stoji ovde u materijalu koji smo dobili. Znači, tehnički problemi u izradi novog softvera Agencije za privredne registre, kojim bi se omogućilo da istovremeno sa elektronskim osnivanjem registrovanog subjekta izvrši i evidentiranje stvarnog vlasnika.

Naime, DS u želji da poboljša ovaj zakon danas je podnela nekoliko amandman, međutim, problem Srbije nisu ni usvajanje nekakvih novih zakona, već nepoštovanje postojećih zakona. Da su se zakoni poštovali u Srbiji u poslednjih desetak godina onda ne bismo imali jednu aferu koja se zove Asomakum afera i ona će mi poslužiti kao primer da približim građanima koliko je važno imati kvalitetnu i preciznu evidenciju stvarnih vlasnika. Znači, vlasnika svih firmi i preduzeća u Srbiji.

Naime, ovde je daleke 2014. godine, jedan narodni poslanik Zoran Živković, pokrenuo aferu Asomakum, gde je rekao da je vlasnik te firme građanin Srbije, Andrej Vučić, koji je istovremeno i rođeni brat predsednika SNS, Aleksandra Vučića. Naime, ta firma je, podnete su krivične prijave protiv 18 ljudi 2015. godine, nakon izlaganja Zorna Živkovića, poslanika u tadašnjem parlamentu, nakon toga su tužioci reagovali, uhapšeno je 18 ljudi, a vlasnik te firme Andrej Vučić, znači građanin Srbije, se pred sudom branio da je neko na osnovu njegove lažne lične karte osnovao tu firmu.
Govorim vam o amandmanu i obrazlažem ga na najbolji mogući način koji znam. Želim da kažem građanima koliko je danas važna ova tačka o kojoj mi raspravljamo.

Znači, kada bismo imali preciznu evidenciju ko je zaista vlasnik onda bi danas građani zaista znali da li je Andrej Vučić i njegova firma „Asomakomu“, da li je on zaista stvarni vlasnik te firme koja je optužena za pranje novca i ostale finansijske malverzacije.
Molim vas, nemojte me ometati ja sam zaista u temi i obrazlažem amandman kako najbolje znam.
Građani Srbije znaju, da osnovati privatno preduzeće, odnosno firmu, nije moguće sa lažnom ličnom kartom, odnosno da neko u tvoje ime osniva firmu i da ti ta firma uplaćuje četiri i po godine uplaćuje sve doprinose, penziono i zdravstven, a ti se praviš kao da to ne znaš. Znači, to se desilo u slučaju Andreja Vučića, koji se na taj način branio pred sudom, da on nema nikakve veze, da on nije vlasnik firme „Asomakom“.
Prema tome, da bismo sprečili ovaj kriminal i korupciju u koju su upleteni najviši funkcioneri SNS… (Isključen mikrofon.)
Ovako, pa ja niste me razumeli, znači ja zaista, verujem da je Andreju Vučiću neko falsifikovao ličnu kartu i čoveku uplaćivao četiri i po godine, penziono, doprinose, možda mu je uplaćivao platu, ali čovek nije baš obraćao pažnju na to, i ja u to sve verujem, ja ne preispitujem sudijske odluke, ja samo tražim snimak sa kamera u APR-u, od tog dana da se vidi, da li je zaista neko drugi ušao, a ne Andrej Vučić, da registruje „Asomakum“?

To do sada nikad, niko nije tražio, evo, ja vam kažem – ja ću nakon završetka ove skupštine tražiti snimak sa kamera u APR-u, onog dana kada je osnovan „Asomakum“, da vidimo da li je neko drugi ušao da bi osnovao „Asomakum“?
Jeste, to je bilo po amandmanu.
Ja stvarno ne znam, zašto se vi bojite ta dva minuta snimaka iz APR-a na dan kada je osnivana firma „Asomakum“, i nema razloga da se krijete i da budete nervozni zbog nečega. Znači na snimku će se tačno videti koja osoba je ušla i koja osoba je osnovala „Asomakum“ firmu, koja je kasnije posle četiri i po godine, podneta je protiv nje krivična prijava, da je firma učestvovala u milionskim malverzacijama i pranju novca, tako da ću kao što sam rekla tražiti snimke i nadam se da to nije nestalo kao onih dva minuta sa naplatne rampe kod Doljevca.
Poštovane građanke i građani Srbije, imam pitanje za vas – kome se obraćate danas kada su vam prava ugrožena? Da li u Srbiji postoji ijedna institucija koja može da vas zaštiti?

Da li verujete da su sudovi ti koji mogu da vas zaštite? Oni sudovi koji donose pravnosnažne presude, a da nisu videli dva ključna minuta snimka saobraćajne nesreće kod naplatne rampe Doljevac?

Pa, nisu ni mogli da vide taj ključni dokaz, jer se on potpuno nezakonito nalazi u vlasništvu Aleksandra Vučića.

Poštovane građanke i građani, da li verujete Tužilaštvu da može da vas zaštiti? Onom Tužilaštvu u kome su pre dva dana smenjene dve tužiteljke, Bojana Savović i Jasmina Paunović, samo zato što su profesionalno radile svoj posao, što su borbu protiv kriminala i korupcije shvatile kao svoj posao koji će da obave do kraja.

Da li verujete policiji? Policiji u kojoj pojedinci imaju honorarni posao sa kriminalcima, poput dojučerašnje najmoćnije žene srpske policije, Dijane Hrkalović koju je na tu poziciju postavio lično Aleksandar Vučić.

Imam pitanje i za nezavisne institucije, pitanje za Poverenicu za ravnopravnost i Zaštitnika građana – kako se osećate kada vidite da država ne ceni i ne poštuje vaš rad? Kako se osećate kada vidite da mi u stvari nemamo državu?

Kako je moguće da je Anita Volčevski, direktorka jednog malog vrtića iz Pećinaca danas moćnija figura i od Poverenice za ravnopravnost i od Zaštitnika građana i od prosvetne inspektorke?

Jer, ta žena odbija da već sedam meseci postupi po zakonu i da vrati decu koja su potpuno nezakonito izbačena iz vrtića samo zato što njihovi roditelji ne glasaju za Aleksandra Vučića i SNS.

Sve tri institucije, i prosvetna inspekcija i Zaštitnik građana i Poverenica za ravnopravnost, su reagovale i svi su jednoglasni – deca su, u ovom slučaju „Pećinci“, najgrublje diskriminisana i ona su iskorišćena kao sredstvo odmazde SNS protiv svojih neistomišljenika. To je nezabeleženo u Evropi, u svetu da se deca koriste za obračun sa političkim neistomišljenicima.

Da li je Anita Volčevski nedodirljiva za institucije u Srbiji samo zato što ima ličnu zaštitu funkcionera SNS, Milorada Pantića Lukija?

To je onaj Luki, da vas podsetim, čijem se hapšenju 2015. godine lično radovao Aleksandar Vučić. Luki je tada, zajedno sa još 11 ljudi, uhapšen zbog šverca, nezakonitog šverca 1.338 tona duvana.

Ali, te dve 2015. godine Milorad Pantić Luki, iz Pećinaca, bio je čovek od poverenja Tomislava Nikolića, a Aleksandar Vučić se upravo tih godina obračunavao sa Tomislavom Nikolićem i svako onaj ko je stajao na njegovom putu ka preuzimanju SNS je bio neprijatelj.

Da li to znači da kada si protiv Aleksandra Vučića, iz bilo kog razloga, da tada policija može da te hapsi i tada važe zakoni države Srbije, a onda kada postaneš prijatelj Aleksandra Vučića, e onda za tebe više zakon ne važi i ti možeš bukvalno sve, pa čak i da se svetiš svojim sugrađanima, tako da im izbacuješ decu iz vrtića?

Da zaključim, nema države bez poštovanja ljudskih prava, a nema ni poštovanja ljuskih prava bez države. Kakvi su nam Pećinci, takva nam je država. Zato vas pozivam da ne odustanemo od borbe za pravdu, da se deca vrate u vrtić, jer u Pećincima se brane prava sve naše dece.

Apelujem na nezavisne institucije da rade svoj posao, da rade po zakonu, ni manje ni više od toga, i da iskoriste sve zakonske mogućnosti koje imaju da se ova zastrašujuća diskriminacija dece nikada više ne ponovi, a svim Lukijima i svima onima koji krše zakone Srbije i maltretiraju građane poručujem – odgovaraćete. Kad tad ćete odgovarati. Decu vam nećemo oprostiti!
Poštovane građanke i građani Srbije, iskoristila bih ovu priliku, govoriću o Zakonu o Visokom savetu tužilaštva, da nešto kažem o svom susretu sa Zagorkom Dolovac.

Verovali ili ne, ja sam jedna od retkih građanki Srbije koja je imala priliku, ne samo da lično vidi, nego i da čuje kako govori Zagorka Dolovac. Taj naš susret se desio 27. decembra prošle godine ovde, povodom javne rasprave o ovim pravosudnim zakonima. Ta javna rasprava, u stvari, nije bila baš javna, jer mi narodni poslanici nismo ni bili obavešteni o tome, pa smo pukim slučajem, dvoje mojih kolega i ja prisustvovali. Znači, od 250 narodnih poslanika, samo nas troje poslanika je bilo 27. decembra, tu u maloj sali Narodne skupštine.

Zagorka Dolovac je došla na početku, rekla par opštih mesta, par, fraza i otišla, bila je potpuno nezainteresovana za diskusiju sa svojim kolegama, tužiocima, sudijama, sa stručnom javnošću, sa nama narodnim poslanicima. Odmah sam videla da je njoj do rasprave o zakonima o pravosuđu stalo taman koliko do lanjskog snega.

Zato su Zagorka Dolovac njeno tihovanje, ćutanje, njeno ne postupanje po dužnosti za ono za šta je građani Srbije plaćaju, dokaz i simbol Srbije kao zarobljene države, Srbije koja ima potpuno razoreno pravosuđe. To je simbol sprege kriminalaca i političara, a to vam je sve definicija mafije. Nažalost, svih nas građana i građanki Srbije na čelu ove naše države je danas mafija i mi se tome moramo suprotstaviti, ali tužilaštvo i dalje će ostati organ SNS sve dok ljudi poput Zagorke Dolovac budu na čelu tužilaštva i sve dok …( Isključen mikrofon.)
Poštovane građanke i građani Srbije, ja bih vašu pažnju još jednom usmerila ka republičkoj javnoj tužiteljki, Zagorki Dolovac, jer smatram da je ona najzaslužnija za to što je tužilaštvo zarobljeno i zato što mi danas živimo u državi u kojoj cvetaju kriminal i korupcija.

Postavila bih pitanje, zašto je Zagorka Dolovac izabrala da umesto da goni kriminalce, ona je izabrala da ih štiti. Da li joj je mala plata od 450 hiljada dinara? Koliko treba da povećamo platu Zagorki Dolovac da bi konačno počela da radi svoj posao?

Postavljam pitanje i koliko košta obraz javnog tužioca u Srbiji? Ja zaista ne znam, ali znam da se poštenje, hrabrost, lični i profesionalni integritet ne mogu naplatiti i ne mogu prodati, to ili imaš ili nemaš, ili si lav ili si miš. Zaista ne znam, šta je to toliko uplašilo Zagorku Dolovac pa je izabrala da bude miš i dobrovoljno se odrekla svoje moći i važne uloge koju je pozicija javne tužiteljke namenila u našem društvu. Zaista, ne znam, ali znam da nisu zakoni krivi, nisu zakoni omogućili korupciju u Srbiji, nego to što tužilaštvo ne radi svoj posao i pravo je pitanje, šta je to sprečavalo naše tužilaštvo da radi svoj posao u proteklih deset godina. Hvala na pažnji.
Poštovane građanke i građani ovde smo dosta slušali o nekim zaista krupnim aferama gde su umešani ljudi bliski vrhu ovog režima, kriminalci, ubice itd.

Ja bih sad želela da kažem par stvari o tome kako izgleda život običnih građana u Srbiji i koji su to njihovi obični životni problemi.

Ja danas govorim u ime učiteljice, profesorke razredne nastave Vesne Ilić iz Velike Plane, u ime 400 roditelja Osnovne škole „Nadežda Petrović“ iz Velike Plane koji su potpisali peticiju da se smeni v.d. direktorka u ovoj školi, kadar SNS, žena se zove Vlatka Milosavljević.

Naime, u ovoj školi su jednoglasno i kolektiv i školski odbor izabrali da dosadašnji, da direktorka koja je do sada vodila školu Vesna Ilić ponovo bude izabrana.

Međutim, Vesna Ilić ima samo jednu jedinu manu. Nije član SNS i to je njena jedina mana, ali dovoljan razlog da ministar prosvete ne potvrdi njen izbor. Tako da je taj konkurs direktora osnovne škole u Velikoj Plani poništen i biće treći put raspisan.

Protiv Vlatke Milosavljević kadar SNS podneto je niz krivičnih prijava ja ih imam sve ovde i pitam ministarku hoće li nadležni organi reagovati.

Da li je članska karta SNS važnija od zakona i Ustava? Ovde na delu, znači ovo što se dešava u ovoj školi „Nadežda Petrović“ u Velikoj Plani je nešto što se dešava u svakoj školi u Srbiji i to je zastrašujuće. Zastrašujuće da danas ne možete da budete direktor niti osnovne niti srednje škole, niti javnog preduzeća da niste član SNS.

I ja postavljam pitanje – da li je moguće, to je retoričko pitanje, znači vidimo da je u Srbiji moguće …(isključen mikrofon).
Kao što se u Pećincima nepodobnim roditeljima izbacuju deca iz vrtića, tako u osnovnoj školi „Nadežda Petrović“ nepodobni profesori ne mogu da budu izabrani za direktora škole.

Vesna Ilić, profesorka razredne nastave, nije član SNS, niti je član SPS-a, jer joj je nuđeno, rečeno joj je – učlani se u SNS, dobro, ako nećeš u SNS, učlani se bar u SPS i bićeš ponovo izabrana za direktorku, jer jako dobro radiš svoj posao.

E, to vam je, ministarko, današnja situacija u Srbiji. Ako ste politički nepodobni, nemate nikakva prava, vi ste diskriminisani u ovoj državi.

Šta se dešava u osnovnoj školi „Nadežda Petrović“ u Velikoj Plani? Tamo je po treći put raspisan konkurs za direktora i tamo se neregularno razrešavaju članovi školskog odbora kako bi se fingirala većina koja će konačno da izglasa na konkursu kadar SNS a njihov kadar je Vlatka Milosavljević, koja nije dobila poverenje u gimnaziji gde je do tada bila direktorka i onda sada SNS u Velikoj Plani ima problem, mora svoj kadar da negde udomi. I kad već nije prošla na reizboru u gimnaziji, hajde da je udomimo u osnovnoj školi „Nadežda Petrović“.

Poštovana ministarko, nema nikakvih tektonskih promena u našem pravosuđu. Naše pravosuđe će ostati upravo onakvo kakvo je i do sada bilo – korumpirano do zla boga, nažalost svih nas koji danas živimo u Srbiji. Hvala.
Prvo ću replicirati vama, Orliću.

Što se snimka RTS na kome ministar finansija i potpredsednik Vlade Siniša Mali psuje meni majku dva puta, o tome mogu da posvedoče bar 10 kolega koji sede oko mene…
… a pošto ste vi iz SNS mnogo bolji sa režijom RTS-a, nego mi iz DS, ja vas upućujem da tražite od RTS da vam dostave taj snimak, brže ćete…