Hvala, predsedavajući.
Ova rasprava traje više od mesec dana i skoro sve je odgovornost i za bezbednosnu situaciju, izveštaj Vlade, anketni odbor i ova tačka dnevnog reda.
Sve vreme ponavljate isto – sistem nije zakazao, Bratislav Gašić nije ni za šta odgovoran. Čini se sve vreme da je Bratislav Gašić najzaštićeniji čovek u Srbiji. U jednom skoro objavljenom tekstu on je nazvan „crnom kutijom“ SNS-a, odnosno čuvarom svih afera vladajuće stranke, kao ministar odbrane, kao direktor BIA, a sada kao ministar unutrašnjih poslova. Zaista je dugačka lista svih onih koji ne daju Gašića, od predsednika države, premijerke, ali i drugih članova stranke, sve do najnižeg funkcionera.
Šta nam se na taj način poručuje? Poručuje se da sve može da se oprosti i zataška, samo je važno biti dovoljno blizak prijatelj vođi pokreta. Čime je Bratislav Gašić zaslužio svoju nesmenjivost?
Stalno ponavljate da je on već jednom dao ostavku i to je tačno, ali tek onda kada je šef rekao da treba. Šta je, dakle, kriterijum za nesmenjivost? Nije važno kakve su nekome kvalifikacije, nije važno kakvo mu je iskustvo, koje druge javne funkcije obavljao, dovoljno je da u svoj CV stavi da je prijatelj Aleksandra Vučića.
Problem je u tome što se svaka kritika SNS-a shvata kao napad na državu. Svaka kritika postupanja Aleksandra Vučića shvata se kao napad na državu. Gospodo, niste vi država. Ova država postojala je i pre vas, a postojaće i nakon vas. Mi samo pokušavamo da sprečimo da je potpuno ponizite i opljačkate. I to rade i ljudi u preko 30 gradova u Srbiji koji dva meseca protestvuju. Između ostalog, traže i smenu Bratislava Gašića, jer znaju šta je država, šta država treba da radi i žele svoju državu da odbrane.
Kakvi su vaši odgovori na zahteve protesta? Tražimo oduzimanje nacionalnih frekvencija „Pinku“ i „Hepiju“ – evo jeftiniji hleb. Tražimo smenu Gašića – evo 10 hiljada dinara po detetu.
Ja ću se osvrnuti samo na jednu od odbrambenih izjava koje je izrekao Aleksandar Vučić. Reče on – Nije posao ministra unutrašnjih poslova da deluje preventivno već samo represivno. Je li? Kada to kaže predsednik države, on poručuje svim građanima i građankama Srbije da nismo bezbedni, da nema ko da čuva našu bezbednost, da to nije ničija odgovornost.
Nema veze što u Zakonu o ministarstvima piše da je MUP zaduženo za zaštitu bezbednosti građana i sprečavanje krivičnih dela. Nema veze što u Zakonu o policiji prvi posao policije – prevencija kriminala i unapređenje bezbednosti u zajednici. Nema veze, predsednik je tako rekao. Lepo. Recite to ženi koja prijavljuje nasilje ako postane žrtva femicida – desilo se, biće dovoljno da se učinilac uhvati, ili žrtvi silovanja, sasvim je svejedno. Recite to detetu koji je žrtva vršnjačkog nasilja – ako baš dobiješ ozbiljne batine, doći će policija. Dok se to ne desi, šta da radimo, prevencija nije naš posao.
Nije vam jasan ni koncept odgovornosti kao takve, ali vam nije jasno ni šta je trebalo da radite drugačije. Zeleno-levi front je vrlo jasno i javno izneo naše predloge mera, kako u vezi sa kontrolom oružja, tako i u vezi sa obrazovanjem. Ponavljamo sve vreme, tj. vi ponavljate sve vreme da nismo za dijalog i da nikakve predloge nismo podneli. Izvinite, ali iskustvo nas je već naučilo da vi na predloge opozicije ne reagujete na najefikasniji način.
Koliko čekamo predsednika Orlića da nam odgovori na pitanje gde je narodna inicijativa za zabranu iskopavanja litijuma i bora - 290 dana. Ili na obrazovanje anketnog odbora o pogibiji osam rudara u rudniku „Soko“ – 329 dana. Komisija o ugovoru o „Beogradu na vodi“ – 265 dana. Komisija za utvrđivanje odnosa prema antifašističkom nasleđu – 229 dana. Konačno, odgovor Vlade na interpelaciju za smenu Siniše Malog, na koju ste po Ustavu bili dužni da odgovorite u roku od 30 dana, mi čekamo 192 dana.
Premijerka je doduše ponudila svoju ostavku umesto Gašića i o tome sam već govorila na ovoj sednici. Sada samo jedna sugestija – ostavka se ne nudi, ona se daje.
Još jedno pitanje – da li je ostavku ponudio i Veselin Milić, načelnik Beogradske policije? Koliko dana, koliko meseci treba da se utvrdi da je on taj koji je pokazao spisak dece spremne za odstrel u „Ribnikaru“? Ako je i taj snimak nestao u „storidžima“, kako kaže ministar Gašić, da li se on toga seća, jer je on stajao tačno iza njega.
Danima gospodin Gašić u Narodnoj skupštini pokušava da izbegne političku odgovornost. Do sada je uspeo da izazove jedan diplomatski skandal i da iznese neproverene tvrdnje u vezi sa nekoliko sudskih postupaka. Optužujući inspektore koji su u predmetu „Jovanjica“ pojavljuju kao svedoci tužilaštva, ne samo da narušava ugled Ministarstva kojim rukovodi, a u kome još uvek rade časni policajci i policajke, već na taj način vrši i neprimereni uticaj na samostalno tužilaštvo i nezavisni sud, što je Ustavom zabranjeno.
Na čiju stranu staje ministar Gašić? Pitala sam ministarku pravde, Visoki savet tužilaštva i Visoki savet sudstva kada će upozoriti ministra da je to zabranjeno?