Dame i gospodo, na svim mjestima u ovom prijedlogu zakona gdje je upotrebljen termin "matična država" mi iz SRS podneli smo amandmane kojima predlažemo da se on zameni terminom "Republika Srbija".
Republika Srbija jeste matična država srpskog naroda, ali nije jedina. Matične države srpskog naroda su i Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Hrvatska. Kad tvrdite da je samo Srbija matična država srpskog naroda, pa još to unesete u zakon, vi ignorišete činjenice, vršite reviziju istorije i nanosite ogromnu štetu srpskom narodu, njegovim nacionalnim i državnim interesima, a posebno interesima Srba izvan Srbije, zbog kojih se, pretpostavljam, ovaj zakon i donosi.
Navešću sad nekoliko činjenica u prilog tvrdnji da su Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Crna Gora matične države srpskog naroda.
Istorija srpske državnosti na području Bosne i Hercegovine, mislim na Hercegovinu, nekoliko vijekova je starija od Srbije Nemanjića. Otkad postoje pisani tragovi, Srbi su bili apsolutna većina stanovništva u BiH. To potvrđuju i svi popisi stanovništva od turskog zemana do kraja 20. vijeka.
Čak i nakon Drugog svjetskog rata i strašnog zločina genocida koji su nad Srbima počinili Hrvati i Muslimani, u kojem je ubijeno preko pola miliona i protjerano nekoliko stotina hiljada Srba iz Hrvatske, čak i nakon kolonizacije koja je izvršena nakon Drugog svjetskog rata, a u kojoj je nekoliko stotina hiljada ljudi, Srba iz Hrvatske i BiH, iseljeno u Vojvodinu, Srbi su ostali apsolutna većina stanovništva u Bosni i Hercegovini.
Tek 70-ih godina 20. vijeka, kada su komunisti, radi razbijanja srpske nacije, izmislili muslimansku naciju, Srbi su prestali biti apsolutna većina stanovništva u BiH, ali su i dalje ostali najbrojnija etnička grupa u toj republici.
Uvjeren sam da većina poslanika i građana Srbije ne zna za činjenicu da je krajem 18. vijeka više Srba živjelo u Bosanskom nego u Beogradskom pašaluku. Procenat stanovnika koji imaju srpsko i južnoslovensko porijeklo veći je u BiH nego u Srbiji. Cijela Bosna i Hercegovina govori srpskim jezikom, piše srpskim ćiriličkim ili latiničkim pismom. Više od 2/3 teritorije BiH nalazi se u srpskom privatnom vlasništvu, na osnovu podataka iz katastra. Kad to kažem, mislim na Srbe koji se tako izjašnjavaju.
Međutim, nadam se da ne moram da vam objašnjavam, istorijske činjenice nepobitno ukazuju na to da je većina stanovnika BiH hrvatske i muslimanske nacionalnosti srpskog etničkog porijekla. U pitanju su Srbi pravoslavne, Srbi islamske i Srbi rimokatoličke vjere – jedan narod koji su Turci, Vatikan i komunisti podijelili na tri naroda i međusobno zakrvili.
Srbi su sebe kao autohtoni narod u BiH potvrdili i u dva velika rata, 1941. i 1991. godine, kada su uz ogromne žrtve uspjeli da sačuvaju svoj pravni status, kada su uspjeli da odbrane svoju slobodu i da odbrane većinu srpskih etničkih teritorija.
Podsjećam da su Srbi bili konstitutivni narod u BiH kada je ova postojala u sastavu Jugoslavije kao socijalistička republika. I po sadašnjem Ustavu BiH Srbi su konstitutivni narod u BiH i BiH je njihova matična država. I po međunarodnom sporazumu iz Dejtona, na kojima počiva današnja BiH, Srbi su autohtoni narod i BiH je njihova matična država.
Slična je situacija i u Hrvatskoj. I pored zločina genocida i tri zločina etničkog čišćenja, prvog od 1941. do 1945. godine, koji su počinili ustaše i nacisti, drugog nakon Drugog svetskog rata, koji su počinili komunisti kolonizacijom Srba iz Hrvatske u Vojvodinu i trećeg od 1991. do 1995. godine, etnički Srbi, Srbi poreklom, u Hrvatskoj i dalje čine većinu stanovništva.
Da vas ne bih zamarao istorijskim činjenicama, navešću samo dva podatka. Prvo ću navesti imena hrvatskih vladara od 8. veka: Vladislav, Mislav, Trpimir, Inoslav, Zdeslav, Branimir, Mutimir, Tomislav, Krešimir, Miroslav, Držislav i Petar. Kao što vidite, uglavnom su srpska imena. Sada ću navesti imena, 12 vekova kasnije, komandanata Hrvatskog vijeća obrane u poslednjem ratu u BiH: Slobodan, Tihomir, Živko i Milivoj. Nema nijednog imena koje nije srpsko.
Podsjećam da Hrvatska takođe govori srpskim jezikom. Sve do 1991. godine i protivustavnih promjena koje je izvršio režim Franje Tuđmana, Srbi su bili konstitutivni narod u Hrvatskoj.
I danas, nakon svih počinjenih zločina, svih zločina etničkog čišćenja, više od jedne trećine teritorije Hrvatske katastarski pripada srpskom stanovništvu.
Što se tiče Crne Gore, nadam se da nikome ne treba objašnjavati da su Crnogorci Srbi, da je Petar Petrović Njegoš srpski pisac, koji je sve što je napisao napisao na srpskom jeziku i ćiriličkim pismom.
Nadam se da ne moram objašnjavati da je manastir Ostrog srpski manastir, da je sveti Vasilije Ostroški srpski svetac, a gusle srpski nacionalni instrument.
Pored svih ovih činjenica, vi nam predlažete da prihvatimo da je samo Srbija matična država srpskog naroda i tražite da to unesemo u zakon. Ako to učinimo, mi negiramo autohtonost srpskog naroda u BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Dajemo za pravo Hrvatima, muslimanima i svima koji tvrde da su Srbi u Hrvatskoj i BiH u poslednjem ratu izvršili agresiju na svoju djedovinu, na svoju očevinu. Dajete za pravo onima koji tvrde da su Srbi u BiH i Hrvatskoj dođoši.
Dajete za pravo sudiji Branku Milanoviću iz Gospića, koji je Srbina Svetozara Karana iz Korenice osudio na 14 godina robije uz sledeće obrazloženje:
Očigledno je da se optuženi Karan vratio u Hrvatsku jer je shvatio da se Hrvatska nalazi u takvom stanju da će brzo i jednostavno nestati s pozornice svijeta, jer su Hrvati nezadovoljni svojim statusom, te između njih može doći do takve nesloge da će ponovo zbog toga zatražiti nekoga da im ponovo sjedne na grbaču, kao što je to bilo 900 godina, a u poslednjih 80 godina na grbači su bili optuženik i njegovi preci.
Sada se u Hrvatsku vraćaju svi oni zločinci koji su činili genocid nad Hrvatima, ne samo u ovom ratu nego skupa sa ostalima, činili su to 500 godina, od dolaska Osmanlija, kada su skupa sa Osmanlijama dolazili i uništavali Hrvate, a od kada su prisajedinili ove krajeve Jugoslaviji, i praktično ih uništili na određenim područjima. Sada žele da zauzmu ono dokle je Osmanlija došao.
Dame i gospodo, usvajanjem ovog zakona dajete za pravo predsjedniku Hrvatske Stjepanu Mesiću, koji je 1991. godine, na početku rata u Hrvatskoj, na početku zločina protiv mira koji je Hrvatska počinila protiv međunarodnog prava, pozvao Srbe da napuste Hrvatsku, da se vrate u Srbiju i sa sobom ponesu i prašinu koju su oni i njihovi preci u Hrvatsku donijeli na svojim opancima.