Četvrta sednica Drugog redovnog zasedanja, 04.11.2013.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Četvrta sednica Drugog redovnog zasedanja

2. dan rada

04.11.2013

Sednicu je otvorio: Konstantin Arsenović

Sednica je trajala od 10:15 do 19:00

OBRAĆANJA

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Judita Popović.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Judita Popović.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Judita Popović.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Hvala.
Pošto se više niko od predsednika, odnosno ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa ne javlja za reč, nastavljamo sa radom.
Obaveštavam vas da je sprečen da sednici prisustvuje sledeći narodni poslanik: Stošić Milorad.
Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da je predsednik Skupštine, pored predstavnika predlagača Lazara Krstića, ministra finansija, Saše Radulovića, ministra privrede i prof. dr Dragana Glamočića, ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, pozvao da sednici prisustvuju i: Nikola Ćorsović, državni sekretar u Ministarstvu finansija, Nikša Vušurović, državni sekretar u Ministarstvu finansija, Branko Drčelić, direktor Uprave za javni dug i Nada Mirković, načelnik Odeljenja u Ministarstvu finansija.
Nastavljamo načelni pretres o predlozima akata iz tačaka 12, 13. i 14. dnevnog reda.
Reč ima narodna poslanica Suzana Grubješić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala, nisam razumela.
Vidite kako poslanik dobacuje, a vi tražite nešto da ja učinim. Ne mogu, svi smo odrasli ljudi, svako to ponese iz kuće ili ne ponese. To je moj najiskreniji odgovor.
Da svaki put izigravam baba rogu ili učiteljicu koja će stalno da viče nemojte i da kažnjavam, to ne želim. Po cenu da se dovede neko drugi ko će stalno nekoga da kažnjava, viče i opominje da se ponaša ovako ili onako. Da postoji mogućnost oduzimanja vremena vi ste poslaniče svesni da bi onda bila održana konferencija za štampu i da bi bila proglašena za vrhovnog diktatora u ovoj državi koji ne dozvoljava da se iskoristi još dva minuta i par sekundi. To ne želim, ako smatrate da kršim Poslovnika i to ćemo ispuniti glasanjem. Ne. Hvala.
Po kom osnovu se javljate?
(Branka Janković, s mesta: Replika.)
Nema replike, samo su povrede Poslovnika bile, tako da ne može replika na povredu Poslovnika.
Počinjemo sa radom.
Na član 1. amandman je podneo narodni poslanik Slobodan Homen.
Reč ima narodni poslanik Živan Đurišić.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala, nisam razumela.
Vidite kako poslanik dobacuje, a vi tražite nešto da ja učinim. Ne mogu, svi smo odrasli ljudi, svako to ponese iz kuće ili ne ponese. To je moj najiskreniji odgovor.
Da svaki put izigravam baba rogu ili učiteljicu koja će stalno da viče nemojte i da kažnjavam, to ne želim. Po cenu da se dovede neko drugi ko će stalno nekoga da kažnjava, viče i opominje da se ponaša ovako ili onako. Da postoji mogućnost oduzimanja vremena vi ste poslaniče svesni da bi onda bila održana konferencija za štampu i da bi bila proglašena za vrhovnog diktatora u ovoj državi koji ne dozvoljava da se iskoristi još dva minuta i par sekundi. To ne želim, ako smatrate da kršim Poslovnika i to ćemo ispuniti glasanjem. Ne. Hvala.
Po kom osnovu se javljate?
(Branka Janković, s mesta: Replika.)
Nema replike, samo su povrede Poslovnika bile, tako da ne može replika na povredu Poslovnika.
Počinjemo sa radom.
Na član 1. amandman je podneo narodni poslanik Slobodan Homen.
Reč ima narodni poslanik Živan Đurišić.
...
Liberalno demokratska partija

Judita Popović

Liberalno demokratska partija
Hvala gospođo predsedavajuća.
Poštovani gospodine ministre, poštovani narodni poslanici, ova sednica je počela sa 20 minuta zakašnjenja, potpuno u stilu teme koja je na dnevnom redu. Govorim o železnici. Znamo koliko železnica kasni. Prema tome, drago mi je što je parlament u trendu i što prati sve ono što se dešava u stvarnom životu.
Kada govorimo o ovom zakonu nemamo neke naročite primedbe što se sadržine zakona tiče. Radi se o jednom prosečnom propisu. Odgovara nekim prosečnim standardima zakona koji se u Srbiji predlažu i donose. To nije tema.
Šta je tema? Postavila bih jedno ključno pitanje – da li zaista mislite da ćete sa ovim zakonom da rešite najteže probleme ovog velikog sistema, železničkog sistema? Problemi se odnose na stanje infrastrukture, pod jedan, i na partijsko rukovođenje i upravljanje železničkim sistemom. To su ti ključni problemi koji su toliko karakteristični za "Železnice Srbije". Što se tiče sadržine ovog zakona, ne proizilazi da ćete bilo koji od ovih problema, rešiti. Ne sumnjam u vaš optimizam gospodine ministre. Imate određeno iskustvo u ovoj temi. Radili ste i u mandatu prošle Vlade, ali to je čini mi se jedan optimizam bez pokrića.
Svedoci smo da su i prethodni generalni direktori Železnica Srbije bili veoma optimistični. Određeni optimizam se nagoveštava i u izjavama aktuelnog generalnog direktora gospodina Simonovića, zvanog Sima. Čini mi se da je ovaj optimizam, koji ga krasi, nekako u skladu i potpuno neutemeljen sa ovim ostalim optimizmima, koje smo preživeli, a danas se nalazimo u situaciji da Železnice Srbije imaju preko 3.800 km pruge, da je prosečna brzina kretanja tih vozova oko 40 km na sat, da samo 2,5% od navedene dužine pruga su dvokolosečne, da imamo ozbiljno narušenu celokupnu infrastrukturu, da se više isplati ne voziti vozove, da mašinovođe često nemaju ni retrovizore, pa na buvljaku kupuju neke retrovizore za 250 dinara, pa ga nose u džepu i montiraju po potrebi. Imamo jedan ozbiljan problem u ovom velikom sistemu. Kako vi to mislite da rešavate?
Pominjali ste ruski kredit, a spominjete ga, gospodine ministre, već godinama. Očekivali ste da se realizuje 2011. godine, samo Putin da dođe, odmah posle toga sledi realizacija tog kredita. Do dana današnjeg taj kredit nije realizovan. Očekuje se možda u toku maja ove godine.
Pominjali ste, a čini mi se da su to spominjali i generalni direktori Železnica Srbije, da će železnica pre ili kasnije svojim prihodima da finansira celokupan rad i upravljanje tim sistemom. Međutim, dobili smo samo tu situaciju da je 2008. godine Vlada odlučila da sva dugovanja od 2004. godine do 2008. godine pretvori u kapital, a posle toga su i dalje dugovanja narastala, tako da su i dan danas ti dugovi veliki. Ne sumnjam da će se pre ili kasnije situacija rešiti na neki način, možda se pretvori u javni dug, ali u svakom slučaju, sva ta dugovanja će pre ili kasnije da padnu na teret prosečnog građanina Srbije, odnosno na poreskog obveznika. Dakle, to je ta situacija što se otpimizma tiče.
Postavila bih vam pitanje i u pogledu upravljanja železnicama Srbije – da li je baš bilo nužno da se od strane Vlade postavi generalni direktor nekoliko dana pre početka primene Zakona o javnim nabavkama? Nije to neki izuzetak. Direktori su postavljani i u "Službenom glasniku", i u "Kolubari", i u "Srbijagasu" na identičan način. To je taj odnos države prema javnim preduzećima, odnosno prema privrednom društvu kao što su Železnice Srbije. Dakle, da li će se promeniti odnos države prema železnicama Srbije u tom smislu upravljanja ovim privrednim društvom? Očigledno neće. Čim ste postavili ovog direktora bez javnog konkursa, niste sačekali da stupi na snagu Zakon o javnim nabavkama. Očigledno ste pokazali svoju nameru kako ćete upravljati Železnicama Srbije. To jeste problem.
Problem je u partijskom upravljanju. Notorna je činjenica da su sva javna preduzeća ogromni gubitaši. Pogledajte samo "Telekom". Pogledajte samo koliko košta ovu državu godišnje upravljanje javnim preduzećima. To sigurno nije svota manja od jedne milijarde evra. To su ogromni troškovi koji prate rad javnih preduzeća i privrednih društava u kojima država ima ključnu ulogu upravljanja, a to se upravo radi i u Železnici.
Hajde da se vratimo na taj optimizam. Ako ste zaista verovali u sve ono što ste govorili, ako su zaista verovali svi generalni direktori, partijski postavljeni, kao partijski plen u Železnicama Srbije, šta se dešava ukoliko taj optimizam na kraju pokaže da nije bio realan? Da li ste vi ikada izašli i rekli – situacija je takva, nismo očekivali da se tako iskomplikuju stvari, zaista sa velikim sredstvima su Železnice raspolagale, ali ta sredstva nisu dobro usmerena, odgovornost je na ovom, ovom? Postoje objektivne i subjektivne odgovornosti. Dakle, da li ste ikada izašli pred građane Srbije i rekli – izgradnja, odnosno rekonstrukcija kilometra železničkih pruga u Srbiji košta toliko i toliko? Da li ste izašli i rekli – kilometar izgradnje auto-puta košta toliko i toliko, mi smo u Železnice Srbije ugradili, možda ubacili u rupu bez dna toliko i toliko sredstava. Koliko je otišlo za izgradnju pruga? Koliko je to otišlo za nabavku vozova, vagona, lokomotiva? Koliko je sredstava namenski utrošila ova država putem Železnica Srbije, a koliko je sredstava otišlo u neke druge namene? Da li ste ikada izašli i rekli – molim lepo, građani Srbije, iskoristili smo 10% od onih sredstava koje ste vi izdvajali za Železnica Srbije, a 90% smo nekako utrošili, imali smo neke naše fondove, neke naše potrebe? Možda bi građani Srbije to razumeli.
Ne mogu da razumeju kada vide da se stalno nadziđuju novi i novi dugovi Železnica Srbije, a da pri tom se voze brzinom koja predstavlja 10 do 15% od brzine kretanja vozova u Japanu, hajde da ne bude Japan, neka to bude bilo koja država EU. To je nedopustivo u 21. veku.
Da li ste razmišljali o tome kada ste govorili o tome da ovaj zakon želi da poboljša efikasnost funkcionisanja celog železničkog sistema, da taj sistem neće profunkcionisati ukoliko se ostane na onaj način da se upravlja železnicama, kao što je to rađeno u proteklih 20 godina? Da li znate, gospodine ministre, da u Vojvodini imate 1.700 km pruge, železničke pruge? To je 45% od količine pruga koje se nalaze na teritoriji Srbije. Zašto je problem da se, recimo, upravljanje tom infrastrukturom, koja se nalazi na teritoriji Vojvodine, upravlja od strane Vojvođana, odnosno od strane te pokrajine i od strane vojvođanske Vlade? Zašto je to problem?
Nikada niste ulazili u način razmišljanja, ne da cepate taj jedinstveni sistem, nego prosto da unapredite jedan njen deo, tako što ćete omogućiti da i Vojvodina ima upliva na tu infrastrukturu koja se nalazi na njenoj teritoriji. Mislim da ste upoznati na koji način je cela ta železnička infrastruktura u Vojvodini devastirana u proteklih 20 godina. Mislim da imate o tome podataka, a druga je stvar da li ćete te podatke prihvatiti, odnosno prezentirati u javnosti.
Kada sam čitala Zakon, posebno sam obratila pažnju na probleme koje ste definisali i koje nameravate da rešite.
Jedan od ključnih problema, tako ste čak i naznačili, da je najvažniji problema taj što Direkcija za železnice, ustanovljena prethodnim zakonom, nije imala ovlašćenja da donosi podzakonske akte. Prosto ne razumem kakav je to problem, zašto to Vlada nije uradila, mogla je vlada komotno to da radi. To je, dakle, najvažniji problem koji vas je ponukao da izađete sa novim predlogom zakona.
Šta kažete o sledećim problemima? Vi ih ne definišete. Kažete - pojavili su se raznorodni problemi. Koji raznorodni problemi? Dakle, nema tu definicije koje probleme nameravate da rešite. I sada kažete - zašto je donošenje zakona najbolji način za rešavanje problema? Prosto moram da vam pročitam ovu rečenicu, veoma je interesantna. Kažete – donošenje novog zakona o železnici je jedina mogućnost za prevazilaženje svih navedenih problema i jedini način da se primena zakona učini praktičnom i efikasnom. Vi faktički ovaj zakon svodite na nivo podzakonskog akta. Ovim zakonom nameravate da omogućite sprovedbu i realizaciju odredaba već postojećeg Zakona o železnici iz 2005. godine.
Dakle, koliko je to ozbiljno, govori u stvari koliko vi ozbiljno razmišljate o tome da promenite sistem funkcionisanja javnih preduzeća, kao Vlada, odnosno privrednog društva, kao što su to Železnice Srbije.
Nema ovde, gospodine ministre, prave volje za takvom vrstom promene, jer da je ima, ne bismo bili u toj situaciji u kojoj se danas nalazimo kada govorimo o javnim preduzećima. Boljitka nema, nakaradni sistem se održava, a pritom se troškovi funkcionisanja tih javnih sistema samo pojačavaju. Kako onda mislite da nekako pokrenete ekonomiju ove države, kako mislite da promenite funkcionisanje ove države, između ostalog i Železnica Srbije?
Kada pogledate Železnice Srbije, šta vi vidite? Vidite da se govori puno o Koridoru 10, 11, da pričate o 80, 100, 200, 300 kilometara pruga, a pritom zaboravljate da je to samo 10% od onih pruga koje već postoje na teritoriji Srbije. Govorite o ruskom kreditu i pritom postoje očigledno neke razmirice između ministra i generalnog direktora javnog preduzeća Železnice Srbije. Da li se te razmirice mogu okarakterisati kao razmirice različitih političkih stranaka ili se mogu okarakterisati kao neka vrsta nerazumevanja između nadležnog ministarstva i Železnica Srbije? Ostavljam to vama, da se o tome izjasnite, ukoliko budete želeli. Prosto moramo da napomenemo da postoje razlike u smislu – koji će se pravci finansirati iz tog ruskog kredita. To nije mala stvar, ako postoji takva vrsta nerazumevanja između ministra i direktora.
To je samo jedan od pokazatelja, kako u stvari vi pristupate reformisanju, rekonstrukciji, osnaživanju, izgradnji i ozdravljenju Železnica Srbije. Taj način može da deluje veoma pitak, ali taj način ima samo jedan demagoški domašaj i tu će se negde iscrpsti, kao što su se i sve prethodne reforme dobre namere, optimizmi i najave iscrpli i očigledno da nema dovoljno snage za ozbiljniju reformu, jer reforme nisu popularne. Reforme su opasne ukoliko zaista želite da uđete u dubinu tih promena i to u suštinske promene.
Ovim Predlogom zakona te suštinske promene ja ne vidim ni u najavi. Dobro je možda, u tehničkom smislu, što negde jačate konkurenciju, što uvodite mogućnost stranih železničkih kompanija, ali to je samo mogućnost. Kako će se zakon realizovati? Ne dajete nam puno nade da ćete zaista, u tom smislu, da poradite na realizaciji zakona, jer ako to nije urađeno sa prethodnim zakonom, zašto bi se uradilo sa ovim zakonom.
Ponavljam, sam način, sistem funkcionisanja javnih preduzeća od ovakvih privrednih društava se ne menja.
Zato, gospodine ministre, zaista bih htela da vam posebno skrenem pažnju na činjenicu da Železnice Srbije sa ovakvim načinom nemaju budućnosti, nemaju budućnosti kao što nema ni ova država jasnu ekonomsku budućnost. Pre ili kasnije vi ćete morati da prelomite. Što bude kasnije, biće teže, zato što će dugovi da narastu do te mere da će postati neizdrživi.
Danas, kada govorimo o ovom velikom sistemu, jako je karakteristično ono što je izjavio generalni direktor Železnica Srbije, a on je verovatno u trenucima iskrenosti izjavio – Železnice Srbije nisu spremne za liberalizam. Ovaj zakon to sao potvrđuje. Ono što vi u zakonu navodite, da ćete prateće propise, odnosno podzakonske akte doneti u roku od 24 meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, upravo ukazuje na to. Teško da ćete vi uvesti bilo kakvu vrstu liberalizma u upravljanje Železnicama Srbije. Iskustvo koje imamo sa …
(Predsednik: Vreme.)
…funkcionisanjem železnica, u stvari nam govori da je to prosto nemoguće.
...
Liberalno demokratska partija

Judita Popović

Liberalno demokratska partija
Hvala gospođo predsedavajuća.
Poštovani gospodine ministre, poštovani narodni poslanici, ova sednica je počela sa 20 minuta zakašnjenja, potpuno u stilu teme koja je na dnevnom redu. Govorim o železnici. Znamo koliko železnica kasni. Prema tome, drago mi je što je parlament u trendu i što prati sve ono što se dešava u stvarnom životu.
Kada govorimo o ovom zakonu nemamo neke naročite primedbe što se sadržine zakona tiče. Radi se o jednom prosečnom propisu. Odgovara nekim prosečnim standardima zakona koji se u Srbiji predlažu i donose. To nije tema.
Šta je tema? Postavila bih jedno ključno pitanje – da li zaista mislite da ćete sa ovim zakonom da rešite najteže probleme ovog velikog sistema, železničkog sistema? Problemi se odnose na stanje infrastrukture, pod jedan, i na partijsko rukovođenje i upravljanje železničkim sistemom. To su ti ključni problemi koji su toliko karakteristični za "Železnice Srbije". Što se tiče sadržine ovog zakona, ne proizilazi da ćete bilo koji od ovih problema, rešiti. Ne sumnjam u vaš optimizam gospodine ministre. Imate određeno iskustvo u ovoj temi. Radili ste i u mandatu prošle Vlade, ali to je čini mi se jedan optimizam bez pokrića.
Svedoci smo da su i prethodni generalni direktori Železnica Srbije bili veoma optimistični. Određeni optimizam se nagoveštava i u izjavama aktuelnog generalnog direktora gospodina Simonovića, zvanog Sima. Čini mi se da je ovaj optimizam, koji ga krasi, nekako u skladu i potpuno neutemeljen sa ovim ostalim optimizmima, koje smo preživeli, a danas se nalazimo u situaciji da Železnice Srbije imaju preko 3.800 km pruge, da je prosečna brzina kretanja tih vozova oko 40 km na sat, da samo 2,5% od navedene dužine pruga su dvokolosečne, da imamo ozbiljno narušenu celokupnu infrastrukturu, da se više isplati ne voziti vozove, da mašinovođe često nemaju ni retrovizore, pa na buvljaku kupuju neke retrovizore za 250 dinara, pa ga nose u džepu i montiraju po potrebi. Imamo jedan ozbiljan problem u ovom velikom sistemu. Kako vi to mislite da rešavate?
Pominjali ste ruski kredit, a spominjete ga, gospodine ministre, već godinama. Očekivali ste da se realizuje 2011. godine, samo Putin da dođe, odmah posle toga sledi realizacija tog kredita. Do dana današnjeg taj kredit nije realizovan. Očekuje se možda u toku maja ove godine.
Pominjali ste, a čini mi se da su to spominjali i generalni direktori Železnica Srbije, da će železnica pre ili kasnije svojim prihodima da finansira celokupan rad i upravljanje tim sistemom. Međutim, dobili smo samo tu situaciju da je 2008. godine Vlada odlučila da sva dugovanja od 2004. godine do 2008. godine pretvori u kapital, a posle toga su i dalje dugovanja narastala, tako da su i dan danas ti dugovi veliki. Ne sumnjam da će se pre ili kasnije situacija rešiti na neki način, možda se pretvori u javni dug, ali u svakom slučaju, sva ta dugovanja će pre ili kasnije da padnu na teret prosečnog građanina Srbije, odnosno na poreskog obveznika. Dakle, to je ta situacija što se otpimizma tiče.
Postavila bih vam pitanje i u pogledu upravljanja železnicama Srbije – da li je baš bilo nužno da se od strane Vlade postavi generalni direktor nekoliko dana pre početka primene Zakona o javnim nabavkama? Nije to neki izuzetak. Direktori su postavljani i u "Službenom glasniku", i u "Kolubari", i u "Srbijagasu" na identičan način. To je taj odnos države prema javnim preduzećima, odnosno prema privrednom društvu kao što su Železnice Srbije. Dakle, da li će se promeniti odnos države prema železnicama Srbije u tom smislu upravljanja ovim privrednim društvom? Očigledno neće. Čim ste postavili ovog direktora bez javnog konkursa, niste sačekali da stupi na snagu Zakon o javnim nabavkama. Očigledno ste pokazali svoju nameru kako ćete upravljati Železnicama Srbije. To jeste problem.
Problem je u partijskom upravljanju. Notorna je činjenica da su sva javna preduzeća ogromni gubitaši. Pogledajte samo "Telekom". Pogledajte samo koliko košta ovu državu godišnje upravljanje javnim preduzećima. To sigurno nije svota manja od jedne milijarde evra. To su ogromni troškovi koji prate rad javnih preduzeća i privrednih društava u kojima država ima ključnu ulogu upravljanja, a to se upravo radi i u Železnici.
Hajde da se vratimo na taj optimizam. Ako ste zaista verovali u sve ono što ste govorili, ako su zaista verovali svi generalni direktori, partijski postavljeni, kao partijski plen u Železnicama Srbije, šta se dešava ukoliko taj optimizam na kraju pokaže da nije bio realan? Da li ste vi ikada izašli i rekli – situacija je takva, nismo očekivali da se tako iskomplikuju stvari, zaista sa velikim sredstvima su Železnice raspolagale, ali ta sredstva nisu dobro usmerena, odgovornost je na ovom, ovom? Postoje objektivne i subjektivne odgovornosti. Dakle, da li ste ikada izašli pred građane Srbije i rekli – izgradnja, odnosno rekonstrukcija kilometra železničkih pruga u Srbiji košta toliko i toliko? Da li ste izašli i rekli – kilometar izgradnje auto-puta košta toliko i toliko, mi smo u Železnice Srbije ugradili, možda ubacili u rupu bez dna toliko i toliko sredstava. Koliko je otišlo za izgradnju pruga? Koliko je to otišlo za nabavku vozova, vagona, lokomotiva? Koliko je sredstava namenski utrošila ova država putem Železnica Srbije, a koliko je sredstava otišlo u neke druge namene? Da li ste ikada izašli i rekli – molim lepo, građani Srbije, iskoristili smo 10% od onih sredstava koje ste vi izdvajali za Železnica Srbije, a 90% smo nekako utrošili, imali smo neke naše fondove, neke naše potrebe? Možda bi građani Srbije to razumeli.
Ne mogu da razumeju kada vide da se stalno nadziđuju novi i novi dugovi Železnica Srbije, a da pri tom se voze brzinom koja predstavlja 10 do 15% od brzine kretanja vozova u Japanu, hajde da ne bude Japan, neka to bude bilo koja država EU. To je nedopustivo u 21. veku.
Da li ste razmišljali o tome kada ste govorili o tome da ovaj zakon želi da poboljša efikasnost funkcionisanja celog železničkog sistema, da taj sistem neće profunkcionisati ukoliko se ostane na onaj način da se upravlja železnicama, kao što je to rađeno u proteklih 20 godina? Da li znate, gospodine ministre, da u Vojvodini imate 1.700 km pruge, železničke pruge? To je 45% od količine pruga koje se nalaze na teritoriji Srbije. Zašto je problem da se, recimo, upravljanje tom infrastrukturom, koja se nalazi na teritoriji Vojvodine, upravlja od strane Vojvođana, odnosno od strane te pokrajine i od strane vojvođanske Vlade? Zašto je to problem?
Nikada niste ulazili u način razmišljanja, ne da cepate taj jedinstveni sistem, nego prosto da unapredite jedan njen deo, tako što ćete omogućiti da i Vojvodina ima upliva na tu infrastrukturu koja se nalazi na njenoj teritoriji. Mislim da ste upoznati na koji način je cela ta železnička infrastruktura u Vojvodini devastirana u proteklih 20 godina. Mislim da imate o tome podataka, a druga je stvar da li ćete te podatke prihvatiti, odnosno prezentirati u javnosti.
Kada sam čitala Zakon, posebno sam obratila pažnju na probleme koje ste definisali i koje nameravate da rešite.
Jedan od ključnih problema, tako ste čak i naznačili, da je najvažniji problema taj što Direkcija za železnice, ustanovljena prethodnim zakonom, nije imala ovlašćenja da donosi podzakonske akte. Prosto ne razumem kakav je to problem, zašto to Vlada nije uradila, mogla je vlada komotno to da radi. To je, dakle, najvažniji problem koji vas je ponukao da izađete sa novim predlogom zakona.
Šta kažete o sledećim problemima? Vi ih ne definišete. Kažete - pojavili su se raznorodni problemi. Koji raznorodni problemi? Dakle, nema tu definicije koje probleme nameravate da rešite. I sada kažete - zašto je donošenje zakona najbolji način za rešavanje problema? Prosto moram da vam pročitam ovu rečenicu, veoma je interesantna. Kažete – donošenje novog zakona o železnici je jedina mogućnost za prevazilaženje svih navedenih problema i jedini način da se primena zakona učini praktičnom i efikasnom. Vi faktički ovaj zakon svodite na nivo podzakonskog akta. Ovim zakonom nameravate da omogućite sprovedbu i realizaciju odredaba već postojećeg Zakona o železnici iz 2005. godine.
Dakle, koliko je to ozbiljno, govori u stvari koliko vi ozbiljno razmišljate o tome da promenite sistem funkcionisanja javnih preduzeća, kao Vlada, odnosno privrednog društva, kao što su to Železnice Srbije.
Nema ovde, gospodine ministre, prave volje za takvom vrstom promene, jer da je ima, ne bismo bili u toj situaciji u kojoj se danas nalazimo kada govorimo o javnim preduzećima. Boljitka nema, nakaradni sistem se održava, a pritom se troškovi funkcionisanja tih javnih sistema samo pojačavaju. Kako onda mislite da nekako pokrenete ekonomiju ove države, kako mislite da promenite funkcionisanje ove države, između ostalog i Železnica Srbije?
Kada pogledate Železnice Srbije, šta vi vidite? Vidite da se govori puno o Koridoru 10, 11, da pričate o 80, 100, 200, 300 kilometara pruga, a pritom zaboravljate da je to samo 10% od onih pruga koje već postoje na teritoriji Srbije. Govorite o ruskom kreditu i pritom postoje očigledno neke razmirice između ministra i generalnog direktora javnog preduzeća Železnice Srbije. Da li se te razmirice mogu okarakterisati kao razmirice različitih političkih stranaka ili se mogu okarakterisati kao neka vrsta nerazumevanja između nadležnog ministarstva i Železnica Srbije? Ostavljam to vama, da se o tome izjasnite, ukoliko budete želeli. Prosto moramo da napomenemo da postoje razlike u smislu – koji će se pravci finansirati iz tog ruskog kredita. To nije mala stvar, ako postoji takva vrsta nerazumevanja između ministra i direktora.
To je samo jedan od pokazatelja, kako u stvari vi pristupate reformisanju, rekonstrukciji, osnaživanju, izgradnji i ozdravljenju Železnica Srbije. Taj način može da deluje veoma pitak, ali taj način ima samo jedan demagoški domašaj i tu će se negde iscrpsti, kao što su se i sve prethodne reforme dobre namere, optimizmi i najave iscrpli i očigledno da nema dovoljno snage za ozbiljniju reformu, jer reforme nisu popularne. Reforme su opasne ukoliko zaista želite da uđete u dubinu tih promena i to u suštinske promene.
Ovim Predlogom zakona te suštinske promene ja ne vidim ni u najavi. Dobro je možda, u tehničkom smislu, što negde jačate konkurenciju, što uvodite mogućnost stranih železničkih kompanija, ali to je samo mogućnost. Kako će se zakon realizovati? Ne dajete nam puno nade da ćete zaista, u tom smislu, da poradite na realizaciji zakona, jer ako to nije urađeno sa prethodnim zakonom, zašto bi se uradilo sa ovim zakonom.
Ponavljam, sam način, sistem funkcionisanja javnih preduzeća od ovakvih privrednih društava se ne menja.
Zato, gospodine ministre, zaista bih htela da vam posebno skrenem pažnju na činjenicu da Železnice Srbije sa ovakvim načinom nemaju budućnosti, nemaju budućnosti kao što nema ni ova država jasnu ekonomsku budućnost. Pre ili kasnije vi ćete morati da prelomite. Što bude kasnije, biće teže, zato što će dugovi da narastu do te mere da će postati neizdrživi.
Danas, kada govorimo o ovom velikom sistemu, jako je karakteristično ono što je izjavio generalni direktor Železnica Srbije, a on je verovatno u trenucima iskrenosti izjavio – Železnice Srbije nisu spremne za liberalizam. Ovaj zakon to sao potvrđuje. Ono što vi u zakonu navodite, da ćete prateće propise, odnosno podzakonske akte doneti u roku od 24 meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, upravo ukazuje na to. Teško da ćete vi uvesti bilo kakvu vrstu liberalizma u upravljanje Železnicama Srbije. Iskustvo koje imamo sa …
(Predsednik: Vreme.)
…funkcionisanjem železnica, u stvari nam govori da je to prosto nemoguće.
...
Liberalno demokratska partija

Judita Popović

Liberalno demokratska partija
Hvala gospođo predsedavajuća.
Poštovani gospodine ministre, poštovani narodni poslanici, ova sednica je počela sa 20 minuta zakašnjenja, potpuno u stilu teme koja je na dnevnom redu. Govorim o železnici. Znamo koliko železnica kasni. Prema tome, drago mi je što je parlament u trendu i što prati sve ono što se dešava u stvarnom životu.
Kada govorimo o ovom zakonu nemamo neke naročite primedbe što se sadržine zakona tiče. Radi se o jednom prosečnom propisu. Odgovara nekim prosečnim standardima zakona koji se u Srbiji predlažu i donose. To nije tema.
Šta je tema? Postavila bih jedno ključno pitanje – da li zaista mislite da ćete sa ovim zakonom da rešite najteže probleme ovog velikog sistema, železničkog sistema? Problemi se odnose na stanje infrastrukture, pod jedan, i na partijsko rukovođenje i upravljanje železničkim sistemom. To su ti ključni problemi koji su toliko karakteristični za "Železnice Srbije". Što se tiče sadržine ovog zakona, ne proizilazi da ćete bilo koji od ovih problema, rešiti. Ne sumnjam u vaš optimizam gospodine ministre. Imate određeno iskustvo u ovoj temi. Radili ste i u mandatu prošle Vlade, ali to je čini mi se jedan optimizam bez pokrića.
Svedoci smo da su i prethodni generalni direktori Železnica Srbije bili veoma optimistični. Određeni optimizam se nagoveštava i u izjavama aktuelnog generalnog direktora gospodina Simonovića, zvanog Sima. Čini mi se da je ovaj optimizam, koji ga krasi, nekako u skladu i potpuno neutemeljen sa ovim ostalim optimizmima, koje smo preživeli, a danas se nalazimo u situaciji da Železnice Srbije imaju preko 3.800 km pruge, da je prosečna brzina kretanja tih vozova oko 40 km na sat, da samo 2,5% od navedene dužine pruga su dvokolosečne, da imamo ozbiljno narušenu celokupnu infrastrukturu, da se više isplati ne voziti vozove, da mašinovođe često nemaju ni retrovizore, pa na buvljaku kupuju neke retrovizore za 250 dinara, pa ga nose u džepu i montiraju po potrebi. Imamo jedan ozbiljan problem u ovom velikom sistemu. Kako vi to mislite da rešavate?
Pominjali ste ruski kredit, a spominjete ga, gospodine ministre, već godinama. Očekivali ste da se realizuje 2011. godine, samo Putin da dođe, odmah posle toga sledi realizacija tog kredita. Do dana današnjeg taj kredit nije realizovan. Očekuje se možda u toku maja ove godine.
Pominjali ste, a čini mi se da su to spominjali i generalni direktori Železnica Srbije, da će železnica pre ili kasnije svojim prihodima da finansira celokupan rad i upravljanje tim sistemom. Međutim, dobili smo samo tu situaciju da je 2008. godine Vlada odlučila da sva dugovanja od 2004. godine do 2008. godine pretvori u kapital, a posle toga su i dalje dugovanja narastala, tako da su i dan danas ti dugovi veliki. Ne sumnjam da će se pre ili kasnije situacija rešiti na neki način, možda se pretvori u javni dug, ali u svakom slučaju, sva ta dugovanja će pre ili kasnije da padnu na teret prosečnog građanina Srbije, odnosno na poreskog obveznika. Dakle, to je ta situacija što se otpimizma tiče.
Postavila bih vam pitanje i u pogledu upravljanja železnicama Srbije – da li je baš bilo nužno da se od strane Vlade postavi generalni direktor nekoliko dana pre početka primene Zakona o javnim nabavkama? Nije to neki izuzetak. Direktori su postavljani i u "Službenom glasniku", i u "Kolubari", i u "Srbijagasu" na identičan način. To je taj odnos države prema javnim preduzećima, odnosno prema privrednom društvu kao što su Železnice Srbije. Dakle, da li će se promeniti odnos države prema železnicama Srbije u tom smislu upravljanja ovim privrednim društvom? Očigledno neće. Čim ste postavili ovog direktora bez javnog konkursa, niste sačekali da stupi na snagu Zakon o javnim nabavkama. Očigledno ste pokazali svoju nameru kako ćete upravljati Železnicama Srbije. To jeste problem.
Problem je u partijskom upravljanju. Notorna je činjenica da su sva javna preduzeća ogromni gubitaši. Pogledajte samo "Telekom". Pogledajte samo koliko košta ovu državu godišnje upravljanje javnim preduzećima. To sigurno nije svota manja od jedne milijarde evra. To su ogromni troškovi koji prate rad javnih preduzeća i privrednih društava u kojima država ima ključnu ulogu upravljanja, a to se upravo radi i u Železnici.
Hajde da se vratimo na taj optimizam. Ako ste zaista verovali u sve ono što ste govorili, ako su zaista verovali svi generalni direktori, partijski postavljeni, kao partijski plen u Železnicama Srbije, šta se dešava ukoliko taj optimizam na kraju pokaže da nije bio realan? Da li ste vi ikada izašli i rekli – situacija je takva, nismo očekivali da se tako iskomplikuju stvari, zaista sa velikim sredstvima su Železnice raspolagale, ali ta sredstva nisu dobro usmerena, odgovornost je na ovom, ovom? Postoje objektivne i subjektivne odgovornosti. Dakle, da li ste ikada izašli pred građane Srbije i rekli – izgradnja, odnosno rekonstrukcija kilometra železničkih pruga u Srbiji košta toliko i toliko? Da li ste izašli i rekli – kilometar izgradnje auto-puta košta toliko i toliko, mi smo u Železnice Srbije ugradili, možda ubacili u rupu bez dna toliko i toliko sredstava. Koliko je otišlo za izgradnju pruga? Koliko je to otišlo za nabavku vozova, vagona, lokomotiva? Koliko je sredstava namenski utrošila ova država putem Železnica Srbije, a koliko je sredstava otišlo u neke druge namene? Da li ste ikada izašli i rekli – molim lepo, građani Srbije, iskoristili smo 10% od onih sredstava koje ste vi izdvajali za Železnica Srbije, a 90% smo nekako utrošili, imali smo neke naše fondove, neke naše potrebe? Možda bi građani Srbije to razumeli.
Ne mogu da razumeju kada vide da se stalno nadziđuju novi i novi dugovi Železnica Srbije, a da pri tom se voze brzinom koja predstavlja 10 do 15% od brzine kretanja vozova u Japanu, hajde da ne bude Japan, neka to bude bilo koja država EU. To je nedopustivo u 21. veku.
Da li ste razmišljali o tome kada ste govorili o tome da ovaj zakon želi da poboljša efikasnost funkcionisanja celog železničkog sistema, da taj sistem neće profunkcionisati ukoliko se ostane na onaj način da se upravlja železnicama, kao što je to rađeno u proteklih 20 godina? Da li znate, gospodine ministre, da u Vojvodini imate 1.700 km pruge, železničke pruge? To je 45% od količine pruga koje se nalaze na teritoriji Srbije. Zašto je problem da se, recimo, upravljanje tom infrastrukturom, koja se nalazi na teritoriji Vojvodine, upravlja od strane Vojvođana, odnosno od strane te pokrajine i od strane vojvođanske Vlade? Zašto je to problem?
Nikada niste ulazili u način razmišljanja, ne da cepate taj jedinstveni sistem, nego prosto da unapredite jedan njen deo, tako što ćete omogućiti da i Vojvodina ima upliva na tu infrastrukturu koja se nalazi na njenoj teritoriji. Mislim da ste upoznati na koji način je cela ta železnička infrastruktura u Vojvodini devastirana u proteklih 20 godina. Mislim da imate o tome podataka, a druga je stvar da li ćete te podatke prihvatiti, odnosno prezentirati u javnosti.
Kada sam čitala Zakon, posebno sam obratila pažnju na probleme koje ste definisali i koje nameravate da rešite.
Jedan od ključnih problema, tako ste čak i naznačili, da je najvažniji problema taj što Direkcija za železnice, ustanovljena prethodnim zakonom, nije imala ovlašćenja da donosi podzakonske akte. Prosto ne razumem kakav je to problem, zašto to Vlada nije uradila, mogla je vlada komotno to da radi. To je, dakle, najvažniji problem koji vas je ponukao da izađete sa novim predlogom zakona.
Šta kažete o sledećim problemima? Vi ih ne definišete. Kažete - pojavili su se raznorodni problemi. Koji raznorodni problemi? Dakle, nema tu definicije koje probleme nameravate da rešite. I sada kažete - zašto je donošenje zakona najbolji način za rešavanje problema? Prosto moram da vam pročitam ovu rečenicu, veoma je interesantna. Kažete – donošenje novog zakona o železnici je jedina mogućnost za prevazilaženje svih navedenih problema i jedini način da se primena zakona učini praktičnom i efikasnom. Vi faktički ovaj zakon svodite na nivo podzakonskog akta. Ovim zakonom nameravate da omogućite sprovedbu i realizaciju odredaba već postojećeg Zakona o železnici iz 2005. godine.
Dakle, koliko je to ozbiljno, govori u stvari koliko vi ozbiljno razmišljate o tome da promenite sistem funkcionisanja javnih preduzeća, kao Vlada, odnosno privrednog društva, kao što su to Železnice Srbije.
Nema ovde, gospodine ministre, prave volje za takvom vrstom promene, jer da je ima, ne bismo bili u toj situaciji u kojoj se danas nalazimo kada govorimo o javnim preduzećima. Boljitka nema, nakaradni sistem se održava, a pritom se troškovi funkcionisanja tih javnih sistema samo pojačavaju. Kako onda mislite da nekako pokrenete ekonomiju ove države, kako mislite da promenite funkcionisanje ove države, između ostalog i Železnica Srbije?
Kada pogledate Železnice Srbije, šta vi vidite? Vidite da se govori puno o Koridoru 10, 11, da pričate o 80, 100, 200, 300 kilometara pruga, a pritom zaboravljate da je to samo 10% od onih pruga koje već postoje na teritoriji Srbije. Govorite o ruskom kreditu i pritom postoje očigledno neke razmirice između ministra i generalnog direktora javnog preduzeća Železnice Srbije. Da li se te razmirice mogu okarakterisati kao razmirice različitih političkih stranaka ili se mogu okarakterisati kao neka vrsta nerazumevanja između nadležnog ministarstva i Železnica Srbije? Ostavljam to vama, da se o tome izjasnite, ukoliko budete želeli. Prosto moramo da napomenemo da postoje razlike u smislu – koji će se pravci finansirati iz tog ruskog kredita. To nije mala stvar, ako postoji takva vrsta nerazumevanja između ministra i direktora.
To je samo jedan od pokazatelja, kako u stvari vi pristupate reformisanju, rekonstrukciji, osnaživanju, izgradnji i ozdravljenju Železnica Srbije. Taj način može da deluje veoma pitak, ali taj način ima samo jedan demagoški domašaj i tu će se negde iscrpsti, kao što su se i sve prethodne reforme dobre namere, optimizmi i najave iscrpli i očigledno da nema dovoljno snage za ozbiljniju reformu, jer reforme nisu popularne. Reforme su opasne ukoliko zaista želite da uđete u dubinu tih promena i to u suštinske promene.
Ovim Predlogom zakona te suštinske promene ja ne vidim ni u najavi. Dobro je možda, u tehničkom smislu, što negde jačate konkurenciju, što uvodite mogućnost stranih železničkih kompanija, ali to je samo mogućnost. Kako će se zakon realizovati? Ne dajete nam puno nade da ćete zaista, u tom smislu, da poradite na realizaciji zakona, jer ako to nije urađeno sa prethodnim zakonom, zašto bi se uradilo sa ovim zakonom.
Ponavljam, sam način, sistem funkcionisanja javnih preduzeća od ovakvih privrednih društava se ne menja.
Zato, gospodine ministre, zaista bih htela da vam posebno skrenem pažnju na činjenicu da Železnice Srbije sa ovakvim načinom nemaju budućnosti, nemaju budućnosti kao što nema ni ova država jasnu ekonomsku budućnost. Pre ili kasnije vi ćete morati da prelomite. Što bude kasnije, biće teže, zato što će dugovi da narastu do te mere da će postati neizdrživi.
Danas, kada govorimo o ovom velikom sistemu, jako je karakteristično ono što je izjavio generalni direktor Železnica Srbije, a on je verovatno u trenucima iskrenosti izjavio – Železnice Srbije nisu spremne za liberalizam. Ovaj zakon to sao potvrđuje. Ono što vi u zakonu navodite, da ćete prateće propise, odnosno podzakonske akte doneti u roku od 24 meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, upravo ukazuje na to. Teško da ćete vi uvesti bilo kakvu vrstu liberalizma u upravljanje Železnicama Srbije. Iskustvo koje imamo sa …
(Predsednik: Vreme.)
…funkcionisanjem železnica, u stvari nam govori da je to prosto nemoguće.

Suzana Grubješić

Ujedinjeni regioni Srbije
Hvala, gospodine potpredsedniče.         
Poštovani članovi Vlade, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, mnogo toga je juče rečeno u ovoj načelnoj raspravi o budžetu, tako da ne verujem da ćete čuti nešto novo i epohalno od mene, ali posao narodnog poslanika je da učestvuje u raspravi o ovom najvažnijem dokumentu, u stvari o ličnoj karti jedne države.
Ono što smo juče mogli da čujemo jeste da je ovaj budžet realan i da mu je to najveća vrednost. Realan budžet u ovoj nerealnoj ili nadrealnoj državi stvarno ima veliku vrednost, to moram i ja da priznam. Najavljivali ste veliki zaokret, gazdovanje javnim novcem, godinu velike štednje, krupinih reformi, uz obrazloženje da se ovako više ne može. Mogu da se složim sa tom konstatacijom, ali ničega od toga što ste najavljivali nema u ovom dokumentu, a danas je tačno 100 dana od kada je rekonstruisana Vlada Republike Srbije. To je neki mali jubilej, pa se sumiraju rezultati, predstavljaju rezultati, a ja mislim da rezultata, makar na polju finansija i ekonomije, nema baš previše da biste mogli da se pohvalite.
Ovde se u budžetu, u pratećim dokumentima, u fiskalnoj strategiji i u ekonomskoj politici ne vide efekti nekih krupnih promena. Jedino pozitivno, i za to vam odajem priznanje kao ministru finansija, je to što ste stavili iznad crte državne garancije za zaduživanje javnog sektora i ove druge prikrivene troškove. Ali, svi se mi pitamo kako je moguće da, kada realno smanjujete plate i penzije, povećavate PDV na osnovne životne namirnice, na kompjutere, u zemlji u kojoj je IT sektor proglašen za jedan od strateških, deficit bude čak 7,1% BDP? Moguće je jer očigledno ni ovaj put nema političke snage da se stvarno smanjuju rashodi.
Kada kažem da ni ovaj put nema političke snage, političku podršku nije imao ni vaš prethodnik, ni onaj pre njega, a vidim da je nemate ni vi da zađete u javna preduzeća, to je ono što je ključno, u „Srbijagas“ i u ostale. Da nije tako, zašto bi u ovoj Skupštini došao zahtev za davanje garancija „Srbijagasu“ od 200 miliona evra za održavanje tekuće likvidnosti, a onda vi to amandmanom promenite, ali ne namenu, nego samo valutu, pa nije više 200 miliona evra nego 200 miliona dolara. Ili, zašto će se dati garancija „Elektropirivredi Srbije“ za 100 miliona dolara, opet sada uz promenjenu namenu, a nije za održavanje tekuće likvidnosti?
Razumem da PDV jeste deo rešenja, ali mogli ste iz iskustva vašeg prethodnika da vidite da povećanje stope ne daje očekivane rezultate i mogli ste da izbegnete to nešto loše što se pokazalo, a to je da povećanje opšte stope ne daje efekte koji su projektovani. Po kojoj logici će povećanje ove niže stope dati efekte koji su projektovani? Vi vrlo dobro znate da je to kratkoročno rešenje, koje će se iscrpeti ako se ne urade suštinske stvari na strani rashoda.
Ovde glavni problem nije onako kako mi mislimo – sam deficit od 7,1% koji je projektovan, nego struktura deficita, odnosno da se ovaj deficit može finansirati samo kreditima iz inostranstva, da stare kredite možemo da vraćamo novim jeftinijim kreditima.
Naš predlog je da vi to radite agresivnije nego do sada, da uz jeftinije kredite dodate i tu neproduktivnu državnu imovinu, kako kamate na te kredite ne bi sledeće godine pojele više od jedne trećine budžeta.
Smanjivanje javne potrošnje neće moći da reši ovaj budžetski problem. Smanjiće se rashodi otpuštanjem viška zaposlenih, bez obzira na demantije koji stižu. Juče ste demantovali da će biti otpušteno 50.000 ljudi, biće verovatno i više iz ovog prenapregnutog javnog sektora, smanjivaće se plate, zamrzavaće se penzije, ali na taj način će se smanjiti i budžetski prihodi. Biće manje novca za privatnu potrošnju, a taj manjak tražnje teško da ko može da nadomesti.
U stvari ništa od ovih predloženih mera i to je glavna zamerka budžetu, neće dovesti do rasta zaposlenosti u zemlji u kojoj je stopa nezaposlenosti oko 25%, a stopa nezaposlenosti među mlađim stanovništvom i do 50%. Bez predloženih mera za povećanje zaposlenosti neće biti napretka. Nikome nigde do sada nije uspelo da iz recesije izađe samo smanjenjem javne potrošnje, a pogotovu ne kad postoje realno visoke kamatne stope.
Što se tiče smanjenja plata, odnosno prihoda na sve plate koje su preko 60.000 dinara, ovaj zakon o platama može lako da padne na Ustavnom sudu, jer pravosuđe nije izuzeto iz usklađivanja zarada. Plate se smanjuju i profesorima i lekarima, ali i sudijama i tužiocima. Pitanje je dana kada će neko pokrenuti postupak za utvrđivanje ustavnosti ovakve odredbe. Da bi plate kao rashod bile stavljene pod kontrolu, potrebno je doneti dva zakona. Jedan koji bi važio za javni sektor bez javnih preduzeća, a drugi samo za javna preduzeća. To je jedini način da imate plate pod kontrolom. Dakle, dva zakona, a ne ovaj jedan koji ste predložili.
Htela sam nešto da vas pitam povodom vaših izjava, mislim na vas, ministre finansija. Rekli ste 11. oktobra sledeće i sada je moje pitanje kada ćete da pređete sa reči na dela. Rekli ste 11. oktobra ovako – državni funkcioneri neće više moći da sede na nekoliko stolica i primaju po pet punih plata iz budžeta. Drugo, njihova dodatna primanja neće biti oporezovana, ali će biti preispitana i sasečena, bićemo vrlo agresivni, pa ćemo naknade sa druge, treće ili pete funkcije smanjiti ili ukidati. Treće, uz penziju će biti nemoguće primati platu iz budžeta.
Da li vi još uvek stojite kod ovih stavova i kada ćemo moći da vidimo prve efekte tih preduzetih mera da iz budžeta možete da primate samo jedno primanje, da svako drugo, treće, četvrto, peto, neće biti dozvoljeno i da neće moći da se uz penziju prima i plata iz budžeta? Juče smo imali jednu, blago rečeno, neprijatnu, na momente čak i patetičnu raspravu o tome da li je neko zaslužio ili nije da uz penziju dobija i platu. Pa vas molim da tu dilemu razrešimo.
Sledeće što sam htela da pitam jeste – do kada će se koristiti termin „pljačkaška privatizacija“? Naprosto je neverovatno da sve privatizacije od 2000. godine do danas karakteriše kao pljačkaške. To, naprosto, nije tačno. Da li je neko u Vladi protiv samog koncepta privatizacije to je jedno pitanje, ali govoriti o pljačkaškim privatizacijama je sasvim nešto drugo. Jedna trećina samo privatizacije u Srbiji je raskinuta zato što je bila neuspešna. Druge dve trećine su bile i dobre i potrebne i uspešne.
Naprosto, ne znam gde je ko bio 90-ih godina i kako je posmatrao Srbiju i kako se tada u Srbiji živelo i kako se radilo i kako se privatizovalo i ko je tada zarađivao po prvi, drugi, treći i ostali milion tadašnje omiljene valute, marke, na ovim prostorima.
Pošteno je reći da je društveni bruto proizvod za ovih 12 godina uvećan četiri puta, a da su plate i penzije uvećane 10 puta i to je rezultat za ovih 12 godina, koji se često gura pod tepih, ali se zato stalno ističe da je ovde bila pljačkaška privatizacija. Naprosto, te stvari ne stoje i nisu tačne.
Imam još jedno pitanje za vas. Juče je predsednik Vlade rekao da nas ovaj budžet približava EU. Da li možete, molim vas, da mi objasnite na koji način? Pokušala sam da shvatim tu izjavu da osim što je politička, nema uporišta u realnosti, ali, evo, u kom delu nas to ovaj budžet približava EU, kad već popodne stiže demanti da smo sad malo dalje od EU, pošto se prva međuvladina konferencija, po svim nagoveštajima, odlaže za mart, a ja mislim da bi neko rado hteo da odloži te izbore najavljene za mart, ali dobro? To je moj politički stav. Ne mora svako sa njim da se složi.
Opet da se vratim na javni sektor, kad god se svi žalimo na njega, a sad smo evo dobili konačno brojke koliko to ljudi radi u javnom sektoru, ipak je on deo koncepta obezbeđivanja egzistencije i to ne treba da izgubimo iz vida. Kao što je juče moj kolega narodni poslanik Bojan Đurić rekao da je loše stvarati konfrontaciju između zaposlenih u javnom i privatnom sektoru, ja se sa tim u potpunosti slažem. To je ekonomski loše, politički štetno, a društveno vrlo, vrlo loše, da ne kažem katastrofalno, baš kao što je i loše stvarati konfrontaciju između zaposlenih i penzionera, tako nam ni ova druga vrsta konfrontacije između javnog i privatnog sektora sigurno nije potrebna.
Mi u danu za glasanje, kao što ste čuli, za ovaj budžet nećemo glasati, a ovom prilikom neću postaviti nijedno pitanje ministru privrede Raduloviću, sačekaću da u proceduru uđe zakon o stečaju, pa ćemo imati o čemu da pričamo. Hvala.