DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 11.05.2001.

16. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

16. dan rada

11.05.2001

Sednicu je otvorio: Dragan Maršićanin

Sednica je trajala od 10:20 do 18:20

OBRAĆANJA

...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima narodni poslanik Zoran  D. Nikolić.       

Zoran D. Nikolić

Uvaženo predsedništvo, poštovane kolege narodni poslanici, najpre bi se sa par reči osvrnuo na neke argumente koji su dati u odbranu ovog zakona od strane predstavnika DOS. Slažem se sa činjenicom da je u ovoj oblasti od 1.01.1998, kada je prestao da važi Zakon o platama u državnim organima, nestao pravni osnov za potpuno uređivanje ove oblasti.

Što se tiče onog dela obrazlaganja zašto nije primenjen Zakon o radnim odnosima u državnim organima, tu bih izvršio jedno preciziranje. On nije primenjen ni ranije, a ne primenjuje se ni sada zbog toga što taj zakon predviđa da je osnovica za obračun zarada zaposlenih u državnim organima prosečna plata u Republici Srbiji.

Svi smo svesni činjenice da ekonomska moć ni pre dve godine, ni sada, a verovatno ni u jedno dogledno vreme u budućnosti, neće biti takva da prosečna plata kao takva može da bude osnovica za obračun zarada, već to mora da bude nekakva kategorija koja će biti upodobljena ekonomskoj snazi i prilivu budžetskih sredstava.

Naveo bih tri grupe razloga zbog kojih smatram da ovaj predlog zakona ipak ne treba prihvatiti.

Prva je možda pomalo ideološke prirode i tiče se činjenice da se ovim predlogom zakona zapravo ukida kolektivni ugovor koji jeste jedna od tekovina sindikalne borbe i koji je kao takav prihvaćen u većini razvijenih evropskih zemalja kao osnov za obračun zarada. Marginalizuje se apsolutna uloga sindikata, što smatram da nije dobro i moram da priznam da nisam imao nameru da se javljam za reč po ovoj tački dnevnog reda da juče nisam slušao diskusiju jednog uvaženog kolege koji je pokušao da brani zakon, a naveo je da pripada, odnosno da je bivši ili sadašnji lider jedne sindikalne organizacije, i da je on zadovoljan zato što ga je Vlada pozvala na razgovor o ovom predlogu zakona i on se sa tim saglasio.

Čudi me to zadovoljstvo, jer se upravo ovim zakonom učešće sindikata u pregovoru i u razgovorima o najvažnijem uslovu za poboljšanje materijalnog položaja zaposlenih, znači o visini zarada, potpuno poništava.

Druga grupa razloga vezana je za sam sistem koji se uspostavlja ovim zakonom. Sistem platnih razreda nije nepoznat na ovim prostorima. Bio je prisutan i u vreme Kraljevine Jugoslavije, bio je prisutan i u jednom periodu posle Drugog svetskog rata. Taj sistem platnih razreda počiva na hijerarhiji o nagrađivanju zaposlenih i njegova je odlika da se to nagrađivanje vrši prema zvanju, odgovornosti i radnom doprinosu zaposlenih. On treba da motiviše uspešne, ambiciozne i dobre radnike, a da demotiviše one druge.

Činjenica je da živimo u vreme siromašnih budžetskih sredstava, da ćemo sigurno još dugo vreme živeti u takvim okolnostima, što uslovljava i uravnilovku u raspodeli. Zbog toga uvođenje hijerarhije, kada i najviše vrednovane funkcije jedva da pokrivaju potrošačku korpu, nije dobar put, jednostavno da nije vreme i da Srbija nije u mogućnosti da adekvatno i kvalitetno uđe u ovakav sistem obračuna zarada.

Treća grupa razloga, ne manje važna, je da smo mi upravo na ovoj sednici doneli ili ćemo doneti nekoliko zakona gde smo poslodavce prilikom isplata zarada, poreza i doprinosa obavezali da to čine ažurno, u određenim rokovima i zapretili im sankcijama u brojnim zakonima, visokim novčanim kaznama, čak i mogućnošću da im se zabrani obavljanje delatnosti na određeno vreme, što su jako teške i rigorozne sankcije.

A, u ovom predlogu zakona, gde se Vlada pojavljuje kao poslodavac, nikakvih kaznenih odredaba, nikakvih sankcija nema. Ovo je još jedna od neprincipijelnosti kojom nas ova vlada obasipa i to su razlozi zbog kojih ovaj predlog zakona ne treba prihvatiti.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragoljub Stamenković.

Dragoljub Stamenković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ovim zakonom se potpuno jasno vidi namera Vlade da bude vrhovni, a rekao bih i jedini arbitar u svim sferama života u Srbiji. Vlada bi da bude i muftija, i kadija, i pandur.
U zvaničnim izjavama Vlada se zalaže za decentralizaciju, u praksi radi drugačije. Ovde imamo prisutne poslanike koalicije DOS, poslanike iz Niša, koji su se u predizbornoj kampanji zalagali i govorili da je Niš dovoljan sam sebi, region Niš, da pare koje se zarađuju u Nišu treba da ostanu i da se raspodeljuju iz Niša, da im je dosta beogradizacije i tiranije Beograda.
Evo, sada imamo zakon kojim će se sve određivati ne u Beogradu, nego u Vladi Republike Srbije i to je nešto poznato, da je premijer uvek preko izvršnih organa ostvarivao svoje pozicije, počev od smene Mićunovića, što pokušava i u Vladi Republike Srbije.
Umesto da preuzme odgovornost za ono za šta je zaista ovlašćena i što je neophodno, recimo da prihvati da na zahtev poslodavca Vlada može određivati niže stope za plaćanje doprinosa, bar u ovom prelaznom periodu, dok se ne izvrši privatizacija i prelaz na drugačiji oblik svojine, Vlada to izbegava.
Ali zato, uređuje neke odnose koji nisu u nadležnosti i koji su u suprotnosti sa Ustavom. Ako je Vlada iznad Skupštine, šta dalje možemo očekivati? Možda možemo očekivati predlog zakona u kome će Vlada biti ovlašćena da predlaže i donosi zakone, da joj Skupština nije potrebna ili možda samo da tu bude prisutna gospođica Mićić i da zavisno od njenog raspoloženja prihvata ili odbija zakonske predloge.
Mi već sada imamo neke pojave gde se opasno, odnosno gde se drastično ispoljavaju opasne namere Vlade. Vlada i sudi, Vlada hapsi, unapred se donose presude, i to je sve što nas upozorava da se moramo još žešće suprotstaviti ovakvim predlozima Vlade Republike Srbije.
Gde ne pomogne cela Vlada, tu je ministar Batić, sa heklerom i ženskim čarapama. Mi pokušavamo da upozorimo i Vladu, i narodne poslanike koalicione većine, da je vrlo važno da čuju ono što misle o njima narodni poslanici, šta misli narod koji je birao narodne poslanike, ali je već potpuno očigledno, to se vidi iz izjave Zorana Đinđića, da je njemu vrlo važno šta o njemu misli svet, tako da on, kaže, uveče nazove neke grupe iz inostranstva, i onda kad mu oni kažu da je lep, pošten i pametan, onda mirno spava.
Mislimo da to mora biti drugačije, da Vladu mora obavezivati i mišljenje narodnih poslanika. Danas nema ni Batića, ni Đinđića, ni Vuka Obradovića, ni ostalih ministara. Verovatno su već odlučili, i verovatno već znaju da će skupštinska većina prihvatiti ovaj predlog.
Predsednik Narodne skupštine, kao narodni poslanik, ovde je rekao da zakon može biti prihvatljiv i da će oni glasati za jedan amandman, kojim se popravlja zakon. To što će njegova poslanička grupa verovatno glasati za taj amandman, ne znači da će on biti usvojen. Imali smo mnogo primera da su i oni glasali za neke amandmane, a da ipak nisu imali većinu.
Zato predlažem da ovaj zakon povučemo iz procedure i da prekinemo sa raspravom, a da zakon bude ponuđen onda kada bude u tekstu koji može zadovoljiti bar većinu poslanika u Narodnoj skupštini.
Ovih dana nam se dešavalo da su zakoni usvajani sa 115, 110, 105 glasova. Znači, nema čak ni one većine u DOS-u, koja je spremna da glasa za te zakone, već im opozicioni poslanici, svojim prisustvom, omogućavaju kvorum i donošenje ovakvih zakona.
I sada, ono što nas posebno raduje, na kraju, DOS je stvarno najgori.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik, gospodin Zlatan Jovanović.

Zlatan Jovanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, imam prvo primedbu na prisustvo, odnosno neprisustvo Vlade u ovoj sali. Nisam zadovoljan objašnjenjem koje je dao gospodin predsednik Skupštine, obrazlažući odsustvo predlagača ovog zakona, ministra za lokalnu samoupravu, odnosno pravdu, gospodina Batića. To što je Batić član i Savezne skupštine, što ima određene obaveze i tamo, to može biti njegov problem, ali on je predlagač ovog zakona i trebalo bi da bude ovde.
Uzgred, ovde nema nijednog člana Vlade, i upravo članovi Vlade krše dostojanstvo ovog doma. Poneki od njih, verovatno u neznanju, zaluta, ode, pa kada shvati da nije na dnevnom redu njegov predlog, brže bolje se izgubi iz ove sale i nestane. No, možda imaju svoje predstavnike ovde, koji će u njihovo ime da tumače ovaj zakon i da odgovaraju na pitanja, a imam neka pitanja, pa bih zamolio gospodina Jovanovića, koji je tu, da u ime Vlade odgovori na ova moja pitanja.
Pored ovoga što je većina prethodnika već rekla o ovom zakonu, da je on centralistički, da vodi ka centralizaciji, što je suprotno zalaganju većine u ovoj sali u kampanji pred izbore, neću se zadržavati na tome.
Lično mi nije jasan sam naslov ovog zakona. Naime, terminološki mi nije jasno zašto se ovde pominju plate, a ne zarade? U naslovu stoji - Predlog zakona o platama u državnim organima i javnim službama. Do sada smo govorili o zaradama i pokušao sam da povežem ovo, da nađem analogiju i vezu, i došao sam do zaključka da postoji, osim terminološke, i suštinska razlika.
U zarade ulaze i porezi i doprinosi, a u ove plate ne ulaze porezi i doprinosi, jer je to ovde jasno i rečeno. Ovde, pored one osnovne zarade, odnosno dosadašnje neto plate, ulaze samo dodaci na platu, koji su u članu 9. definisani. Nije mi jasno kako će se sada obračunavati zarade zaposlenih u prosveti, u zdravstvu, u državnoj upravi, da li će zaposleni u tim službama znati kolika je njihova ukupna zarada, sa porezom i doprinosom? Kako će sada to da se povezuje sa zakonom koji je juče ovde usvojen? Kako će lica koja su davalac izdržavanja drugim licima, a zaposlena su u ovim službama, kako će se njima obračunavati ta naknada, koju isplaćuju, odnosno daju izdržavanim licima?
Da li će se ona obračunavati na platu, koja je ovde definisana, ili na ukupnu zaradu, koja podrazumeva i poreze i doprinose, a koja se ovde ne pojavljuje? Da li će budžet Republike Srbije, prosveti, zdravstvu, pravosuđu i drugim službama, prebacivati sredstva za doprinose i poreze, ili samo za plate, kako je to ovde definisano?
Drugo pitanje koje bih postavio gospodinu Jovanoviću, koji je ovlašćen, otprilike, da zastupa Vladu ovde, jeste pitanje javnih preduzeća. Lično mogu da podržim ovakav pristup ideji da se izvrši određeno uravnotežavanje zarada zaposlenih u javnim službama, u državnoj upravi, ali me interesuje šta je sa javnim preduzećima? Da li aktuelna vlast zna kolika su primanja, kolike su zarade u javnim preduzećima i zašto se uporno beži od toga? Zašto se nekim zakonom,odnosno ovim zakonom, nisu definisale bar neke granice, neki okviri za zarade zaposlenih u javnim preduzećima?
Molim vas, pričamo o ravnopravnosti zaposlenih u javnim službama, u državnoj upravi, budžetskim korisnicima, prosveti, zdravstvu, itd, a niko ne pominje javna preduzeća, poput EPS-a, NIS-a, itd.
Da li znate da je zarada portira u javnom preduzeću, recimo EPS-u, veća od zarade, od plate, kako ovde stoji, predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, ili premijera Vlade Republike Srbije, i da li je to pravedno, i kada će se ta nepravda ispraviti? Da ne pričam da je ta zarada portira u javnom preduzeću EPS veća tri puta od zarade profesora u srednjoj školi. Da li je to pravda i kada će se nekim propisom, nekom odredbom o tome ovde govoriti?
U članu 1. definisani su organi, organizacije i službe, u kojima se ovim zakonom uređuje plata. U tački 2. stoji da se ovim zakonom uređuju plate u organima i organizacijama teritorijalne autonomije i lokalne samouprave. Gospodo, Ustavom Republike Srbije, u ovoj republici su definisane dve autonomije. U članu 6. Ustava stoji: "U Republici Srbiji postoje AP Vojvodina i AP Kosovo i Metohija, kao oblici teritorijalne autonomije."
Ovako neodređenom tačkom 2. člana 1. bojim se da ste ostavili prostor da se prave neke nove autonomije u ovoj Srbiji, na koje će se onda automatski ovaj zakon odnositi. Mislim da je trebalo precizno definisati, jer Ustav je to precizno definisao, imamo samo dve autonomije, i bilo je logično da se to ovde i ubaci konkretno.
U članu 2. ovog predloga stoji da se plate zaposlenih iz predloga člana utvrđuju na osnovu osnovice, koeficijenata i dodatka. U drugom stavu stoji da javne službe mogu po osnovu sopstvenih prihoda da uvećaju plate do 30%. Interesuje me da li se to odnosi samo na javne službe definisane tačkama 3. i 4. iz prvog člana ili na sve budžetske korisnike koji ostvaruju sopstvene prihode. Da vas podsetim da zdravstvo ostvaruje sopstvene prihode, postoji participacija, da ministar prosvete najavljuje participacije i u prosveti. Znači, škole će ostvarivati sopstvene prihode. Da li će i one moći da uvećavaju plate zaposlenih, po članu 2, do 30%?
U članu 3. stoji da osnovicu za obračun plata utvrđuje Vlada Republike Srbije. Ovde je gospodin Jovanović, a i drugi su tvrdili, da će Vlada pregovarati sa sindikatima i da će sindikati biti tu aktivni učesnici u tim pregovorima, itd. Međutim, to može biti kao preporuka, ali to ovim zakonom nije decidno utvrđena obaveza Vlade da konsultuje sindikate i da pregovara sa sindikatima. To znači da Vlada, ako hoće - može, ako neće - ne mora da konsultuje sindikate po ovim pitanjima.
Znamo koliko je radnika obuhvaćeno ovim zakonom, znamo koliko ima sindikata, znamo i kakva je uloga ovih sindikata bila u prethodnom periodu, koliko su se borili i zalagali i za prosvetu i za zdravstvo i za status svih zaposlenih u tim oblastima. Sada je nepravedno da se svi ti sindikati jednim potezom eliminišu iz daljih konsultacija oko svog statusa i statusa svih zaposlenih u ovim organizacijama i državnoj upravi. Mislim da treba uneti jednu odredbu koja obavezuje Vladu na pregovore sa sindikatima po pitanju plata ovih zaposlenih.
Dalje, imam primedbu na član 5, u kome stoji da razvrstavanje u platne grupe zaposlenih i koeficijente za obračun i isplatu plata utvrđuje Vlada Republike Srbije. Onda je došao amandman Odbora za rad, boračka i socijalna pitanja, kojim se ovaj član proširuje, dopunjuje rečima: "osim za zaposlene u organima i organizacijama teritorijalne autonomije i lokalne samouprave". Zamislite sad apsurd - Vlada će utvrditi koeficijente za obračun plata predsedniku Narodne skupštine, poslanicima u Skupštini, predsedniku Republike i drugim licima koja su izabrana na neposrednim izborima, a neće moći da utvrdi koeficijente predstavnicima lokalne samouprave.
(Predsedavajuća: Gospodine Jovanoviću, vreme.)
Da li je ovo ustupak Nenadu Čanku i autonomašima iz Vojvodine, koji i u današnjim novinama najavljuju da će uzeti stvar u svoje ruke i da će oni biti gospodari sredstava koja Pokrajina ima.
U članu 10. stoji da zaposleni imaju pravo na naknadu plate i druga primanja u visini utvrđenoj aktom Vlade, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. Gospodo, ovo je poseban zakon kojim se regulišu prava, odnosno plate zaposlenih u ovim oblastima. Koji sad posebni novi zakon pretpostavljate ovde? Da li to znači da će biti izuzetaka i van ovog zakona, pa će Vlada da pravi neke izuzetke i donosi nove zakone kojima će regulisati primanja u nekim od ovih oblasti?
Na kraju, samo jedna rečenica, ovo je zakon, verovatno prvi u kome nema kaznenih odredbi. Objasnite mi sada na koji način će Vlada ili neko drugi sankcionisati nepoštovanje ovog zakona? Ako gospodin Čanak ne želi da poštuje ovaj zakon, a vidimo da ne želi, ako ne budu plate za koje smo čuli juče da su dva puta veće od plata predsednika Skupštine, premijera, itd., ako ne bude hteo da ih vrati u okvir ovog zakona, na koji način ćete prisiliti gospodina Čanka da to učini? Ovde nema kaznenih odredbi po kojima se može postupati i dovesti sve to u skladu sa ovim zakonom. Hvala.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo poslanici, u potpunosti se slažem da u ovom delu funkcionisanja države i državnih organa treba zavesti red. Mislim da se prilikom pravljenja ovog zakona nisu uzele sve činjenice u okviru ekonomske nejednakosti i razvijenosti u Srbiji. Čak je i stara JNA, prilikom obračuna plata za svoje starešine, imala to u vidu, pa se to nije radilo samo u republikama, nego čak i u samoj Republici. Napravili su tako dobar zakon o nagrađivanju svog starešinskog kadra, u odnosu na deo teritorije u kojoj vrši službu, da takvom zakonu niko nije mogao da prigovori ni jednu jedinu reč.
Ovakvim zakonom se radnici u državnim službama stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na razvijenost kraja u kome žive, po pitanju životnog standarda. Zato bih mogao da vam navedem samo jedan primer, da je, kada je bila rasprava o Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, gospođa ministar iznela jednu netačnu činjenicu u okviru koje je bilo da penzijske osnovice ne mogu da budu različite na osnovu razvijenosti kraja u kome se živi, jer svi penzioneri primaju iste penzije. Moram da vam kažem da to nije tačno, jer penzijska osnovica i penzija koju će penzioner primati zavisi od onoga koliko je uplaćivano u njegov PIO fond. To koliko je uplaćivano, zavisi od ekonomske moći kraja u kome živi. Znači, od industrije i resursa u kojem on radi i obavlja svoj radni vek.
Znači, ovakvim zakonom, nemajući sve ove činjenice u vidu, radnici u državnim službama se stavljaju u neravnopravan položaj i to u delu zemlje i krajevima zemlje gde je ekonomska razvijenost veća, gde su troškovi života veći, gde su cene životnih namirnica veće, u odnosu na one koji žive u nerazvijenim krajevima gde su, samim tim, i osnovni troškovi života niži. Nije mi jasno samo zašto se ovakvim zakonom to nije uzelo u obzir, jer se na starim zakonima i iskustvima, koja su se pokazala kao dobra, moglo to unaprediti i da se to uvede u sve oblike državne uprave gde se plate finansiraju iz budžeta. Znači, i u zdravstvu i u prosveti, i samim tim bismo izjednačili primanja srazmerno troškovima života. Vidim da se Vlada trudila bar u onom delu da kaže da je transparentna po pitanju jednakosti. Međutim, ovakvim zakonom ta nejednakost se nastavlja. Da se o ovome što sam sada rekao vodilo računa, neravnopravnost koja je sada bi bila manja, a u svakom slučaju još manja kada bude počeo da važi ovaj zakon. Hvala.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima gospodin Čedomir Jovanović, replika.
...
Demokratska stranka

Čedomir Jovanović

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, čini mi se da ima smisla komentarisati kritike sa kojima se suočavamo, jer je neka argumentacija već po svemu sudeći prihvaćena, pogotovo ona u kojoj se ipak ovaj zakon posmatra kao pokušaj zavođenja reda u oblasti koja je od 1998. godine privremeno, ali ipak je bila zakonski neregulisana. Mislim da je potrebno obrazložiti i one kritike koje se tiču sankcionisanja i nepoštovanja odredaba ovog zakona, bez obzira što je reč o Vladi, kao formalnom poslodavcu.
Imao sam prilike da slušam gospodina Ivkovića, koji je Vladu definisao kao poslodavca i koliko god je to nekome izgledalo paradoksalno, ona na toj svojoj funkciji jeste. Stoga, Vladu obavezuju odluke ove skupštine, a po pitanju 12. tačke dnevnog reda, kada smo izglasali Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o radnim odnosima. Vlada nema pravo da za sebe traži drugačije okolnosti poslovanja nego što to važi za druge učesnike u privrednom životu zemlje.
Dakle, Vlada će trpeti sankcije koje su definisane Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o radnim odnosima u punom smislu. Slažem se sa primedbom koja je izneta ovde i kojom se kritikuje forma koja je predložena ovim zakonom, s obzirom da je reč o Zakonu o platama o organima državne uprave, a ne o Zakonu o zaradama. Mislim da to mora biti korigovano i da je to dužnost Vlade i da će to biti urađeno već za naredno skupštinsko zasedanje.
Što se tiče ovih na koje se odnosi ovaj zakon, a s obzirom da je bilo reči o javnim preduzećima i primedbi ko utiče na tu vrstu finansijske politike kojom se regulišu zarade u okviru javnih preduzeća, to se ne radi ovim zakonom. Ovaj zakon se odnosi samo na zaposlene u organima državne uprave i na one zaposlene koji se finansiraju iz fondova. Što se tiče javnih preduzeća, ona se finansiraju na osnovu izvesne zarade koju ostvaruju zaposleni svojim radom u okviru tih preduzeća.
Naravno da postoji velika razlika između primanja u jednom NIS-u, EPS-u i primanjima jednog zdravstvenog radnika ili radnika u prosveti. S obzirom da su to dve formalno nespojive stvari, Vlada je propisala i mi smo to na jednoj od prošlih sednica razmatrali, klauzulu koja se primenjuje do usvajanja nekog novog zakona i to je uredbom već regulisano u javnim preduzećima, a čiji je vlasnik država. Podsećam vas i na odredbu člana ovog zakona kojim se kaže da Vlada utvrđuje visinu koeficijenta u državnim organima i to za lica koja Vlada postavlja. Ista politika će biti primenjena i već se primenjuje na osnovu uredbe o javnim preduzećima. Ona ne mogu više imati veća primanja od 40% uvećana u odnosu na prosečnu zaradu u Republici.
To je uredba koja je pogodila javna preduzeća i uredba koja je kritikovana od strane zaposlenih u tim javnim preduzećima. Podsetiću vas na protest zaposlenih u NIS-u u Novom Sadu polovinom prošlog meseca. Međutim, mi smo bili prinuđeni na takvu vrstu politike, a s obzirom da su kompletna sredstva koja su ostvarivana aktivnostima u tim javnim preduzećima trošena na platni fond. Ona nisu investirana u obnovu infrastrukture samih preduzeća niti unapređenje proizvodnih procesa. Mi smo bili u situaciji da EPS kompletna sredstva troši na platni fond ili NIS, ili recimo ŽTP, Aerodrom Beograd, JAT.Mi smo to promenili. Obavezali smo rukovodstva javnih preduzeća da poštuju uredbu Vlade kojom ne mogu isplaćivati veće plate od tog uvećanja, i to za 40% u odnosu na prosečnu zaradu u Republici.
Naravno da to jeste onda za neku vrstu kritike u smislu pominjanja one uravnilovke, ali mislimo da je to socijalna pravda i ona boli. Nadam se da ćemo vrlo brzo izbeći onu argumentaciju kojom je kafe kuvarica ili konobar predsednika Republike imao veću platu čak i od poslanika...
(Predsedavajuća: Gospodine Jovanoviću, vreme.)
Ali, nažalost, to je stvarnost u kojoj živimo i mislim da će tu biti još dosta konfuznih situacija, prostora za kritiku. Neke kritike prihvatam. Gospodin Maršićanin je rekao da ćemo mi usvojiti amandman. Nisam obratio pažnju da li je amandman opozicije ili pozicije, ali to je dobar amandman. Njime se garantuju prava sindikata koja inače nisu bila osporena ovim predlogom i koja su zagarantovana kolektivnim ugovorima, takođe i Zakonom o radnim odnosima, koji smo mi ovde usvojili. Ona će biti dodatno potcrtana i ovim zakonom, tako da će Vlada moći da usvoji i ostavi koeficijent uz saglasnost nadležnih radnih tela Skupštine i uz saglasnost koju će dobiti od Sindikata.