SEDMO VANREDNO ZASEDANjE, 13.06.2001.

3. dan rada

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Trebalo bi da me slušate, interesantno je.  Šta još ovde ne sme da se desi? Bez obzira koliko je ovo protivustavno, na šta sam vam skrenuo pažnju, znate, mnogi su koristili kredite iz primarne emisije pod veoma povoljnim uslovima kao izvesnu privilegiju, mnogi su dolazili do deviza iz saveznih deviznih rezervi,  deviznih rezervi Narodne banke Jugoslavije po kursu, u vreme kada je realna vrednost tih deviza bila 2, 3, 4 puta viša.
Prvo, po tom pitanju se slažem da mora da se provede detaljna istraga i da se utvrdi ko je kada dobio, u kom vremenskom periodu. Ne može - otkad je Milošević došao na vlast, kao što biste vi želeli, pa da još naslikate Miloševića na ovom zakonu. Nego, u proteklih 20 godina, što je apsolutna zastarelost. Ili, ako pravni propisi nalažu neki uži vremenski rok zastarelosti, onda u tom roku zastarelost. Ne zaboravite, po saveznom Zakonu o obligacijama, sve obaveze zastarevaju za tri godine.
Vi ste nedavno izglasali (mi smo bili protiv), Zakon o porezima, gde ako neko kasni tri godine u plaćanju poreza, poreske obaveze mu se otpisuju. Ministar Đelić je ovde izašao sa tim zakonskim projektom. Vi sad otpisujete sve poreske obaveze starije od tri godine, a ovamo uvodite nove poreske obaveze stare 12 godina, od kada je Milošević prvi put izabran za predsednika. Nema smisla, Miloševića ste strpali u zatvor, a i dalje donosite zakone koji su isključivo protiv njega upereni. Nema to smisla.
Što se tiče novca iz rezervi Narodne banke, deviza, prvo morate da vidite koje su firme i pojedinci u pitanju. Mora se napraviti registar. Pa, društvene firme. Mnogo je društvenih firmi opravdano dobilo taj novac, a pogotovo državnih. Nekada je elektroprivreda dobila da nabavi opremu, nekada naftna industrija, za interventni uvoz nafte i tako dalje. Ne možete vi sad tu kazniti sadašnjeg direktora, a bivšeg ne kazniti ili bivšeg guvernera i tako dalje, a nema krivičnog dela, opet je sve ostalo u državnim rukama.
Znači, kad je reč o državnim firmama, nema nikakvog osnova. Ne može država sama sebe da kažnjava. Kad država kažnjava državnu firmu na ovaj način, kažnjava sama sebe, jer je državna firma vlasništvo države. Ne mogu ja svog konja kazniti, mogu možda tako što ću ga udariti, ali ne mogu svome konju odseći nogu da bih ga kaznio, jer time kažnjavam i samog sebe. Ko mi je kriv što mi konj nema nogu. To je ta logika koju vi previđate.
Dakle, društvene i državne firme ne mogu doći u obzir. Mogu li privatne firme? Privatne firme koje su ulagale u proizvodnju pa dobijale kredite od Narodne banke Jugoslavije, ne bi mogle da dođu u obzir jer je sam guverner Avramović milijardu maraka kredita isplatio 1994. godine i tada prepolovio vrednost dinara. On je davao i privatnim i državnim firmama iz primarne emisije. Ako je išlo u proizvodnju i zaista se sada obavlja proizvodnja zahvaljujući tom kreditu, šta to sad znači. Pre sedam godina su dobili kredite, a vi ćete sad da im otimate ono što smatrate da bi trebalo da im otmete. Ne može.
Ako je neko kreditirao trgovinu, ako su privatnici dobijali za trgovinu, onda je to zaista krivično delo. Dobiti novac iz primarne emisije ili dobiti novac po kursu Narodne banke, zbog svojih trgovačkih ili sličnih transakcija, to je kriminal i to treba da dođe pod udar zakona, ali ne ovakvog, nego nekog mnogo pametnijeg.
Ima ovde još nekih odredaba koje jednostavno ne mogu da opstanu, koje ćete morati otimačinom da provedete. Šta to znači - čovek otkupi stan u skladu sa zakonom, nekada je to bilo nekoliko maraka, 50-100 maraka, koliko je to bilo 1993. Onaj ko je tada otkupljivao stan legalno dobijen u stanarsko pravo, otkupljivao je po zakonu. Zakon je propisao vrednost od 100 maraka, a plata je bila 2 marke i manje od 2 marke, ne možete vi sad dodatno da mu neku cenu odrežete. Ne možete vi danas da idete na pijacu da kupite jaje za jedan dinar, a sutra opet odete na pijacu i jaja poskupela, jaje pet dinara, i vas onaj prodavac da natera - dajte još četiri dinara, juče si mi kupio jaja po dinar. Gde je tu logika? Da li u Francuskoj postoji ta logika, Đeliću?
Kada je reč o privatizaciji, vi ste već jednom zajedno sa socijalistima vraćali privatizaciju u prvobitno stanje 1994. godine, čuvenim Đinđićevim zakonom. Hoćete li opet da vraćate u prvobitno stanje? Radnici su dobili akcije po prošlom zakonu, a vi biste sada da im to oporezujete, jer ako je neka bolja firma, dobili su zaista ozbiljnu vrednost i ajde sada da se plaća porez. Da im je neko rekao u vreme kad su kupovali akcije da će naknadno da plaćaju neki novi izmišljeni porez kojeg nema nigde na svetu, niko ne bi hteo da ulazi u proces privatizacije. Kako vi sada da ubedite nekog da ode u proces privatizacije? Napravite ovaj presedan - promeni se vlast do Nove godine - i mi po vašem zakonu tad počnemo da otimamo tim firmama koje su kupovale naša preduzeća u vreme vaše vlasti.
(Predsednik: vreme)
Može još deset minuta, drugo javljanje.
Kako se koja vlast smeni, tako se otimaju vile na Dedinju, tako se dovodi sve u prvobitno stanje, tako nova otimačina nastaje. Ne može taj zakon i iz tog razloga da opstane i ne može da bude u pravnom prometu.
Ovaj zakon predviđa čak kaznu za onoga ko ne prijavi, ili ne prijavi istinito, svoje obaveze prema ovim odredbama, da će mu se prinudno naplatiti novčana kazna u iznosu od dvostrukog do desetostrukog iznosa dugovanog poreza. Šta to znači sada? Kako to može da se provede? Kako može ova prekršajna odredba da ostane u ovom zakonu? Kako, kad ne odgovara uopšte drugim prekršajnim odredbama, pre svega Zakonu o prekršajima? Ovolika novčana kazna ne može da opstane. Ova novčana kazna je teža od smrtne kazne.
Dalje, kažete - poreski obveznik koji sam prijavi svoje obaveze po ovom zakonu, u startu ima popust od 35%. Šta to znači?
(Čedomir Jovanović: nema)
Kako nema? Govorim o projektu zakona, ne govorim o amandmanima Čede Jovanovića. Tek posle ćemo videti kakvi su amandmani. Vi ste ovde u zakonskom projektu to predvideli. Znači, neko ko ode i uredno prijavi svoje poreske obaveze, samim tim dobija 35% popusta. Ako je obaveza da se prijave poreski tereti, onda ne može postojati nagrada za nekoga ko izvrši svoju obavezu. Nagrada se daje onome ko nešto dobro uradi mimo obaveze. Nije morao, a uradio. Umesto onoga poreza koji vi predvidite, on plati dvostruko više. Tad može da dobije odlikovanje. Međutim, ovde ne možete nagrađivati nekoga ko je došao da obavi svoju dužnost. Ako usvojite zakon, ispada da je to dužnost.
Dalje, imate ovde obavezu poreskog obveznika da u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog zakona podnese poresku prijavu. Da li je zakon dovoljno jasan da bi se podnela poreska prijava? Znači li to da nekoliko stotina hiljada građana, koji su svojevremeno otkupili stanove, treba sad svi da podnose poreske obaveze, pa da im vi obračunate - ti treba da platiš još, ti ne treba.
Šta je bilo?
(Predsednik: Gospodine Šešelj, nemojte voditi dijalog. Nastavite.)
Vrlo je interesantan dijalog sa ovim vašim poslanicima koji ništa ne znaju i još se ponose time što ništa ne znaju. Znate, ovaj zakonski projekat je veoma inspirativan. To moram priznati. On će ostaviti traga i u pravnoj nauci, garantujem vam. Bio usvojen, ne bio, o ovome će se pravna nauka raspisati. Ovo je nešto što zaista zaslužuje maksimalno podrobnu analizu.
Što se tiče iznošenja deviza na osnovu avansnog plaćanja, pa neuvoza robe na osnovu tog iznošenja, to je krivično delo. Ne može tu neko da plati porez po ovom zakonu, a da ne odgovara za krivično delo. Krivično delo ima primat u odnosu na obaveze iz ovog zakona. Ono što je krivično delo, to mora da se stavi na tapet, pre primene bilo kog drugog zakona. To je suština. Prvo mora da bude kažnjen, pa onda samim tim sud dosuđuje da ima da vrati sve to što je oštetio državu. Ali, to mora biti posledica krivičnog gonjenja, krivične presude.
Dalje, ovde imate još jednu nebulozu - kad neko raspolaže državnim ili društvenim novcem, pa poveri, na primer, nekoj banci da ga plasira ili pošto nemate tu nikakve ograde, to se odnosi i na privatna pravna lica i na akcionarska društva i tako dalje.
Sada kažete, ako banka taj novac plasira po većoj kamati od one koju je priznala deponentu, da mora ta razlika da se nadoknađuje, i znate, onda bi sve banke propale. Banka ima svrhu postojanja tek onda kada od svojih klijenata i deponenata uzme novac uz određenu kamatu koju njima isplaćuje, pa taj novac onda isplaćuje po višoj kamati. Bilo je zloupotreba po nekom drugom osnovu. Sećam se situacije kada su razni ministri različitim bankama poveravali državni novac. Tu je moguća sumnja da je reč i o nekom ličnom interesu, ali to treba da se istraži, da se dokaže, a u budućnosti da se ispravi tako što će država koncentrisati sav svoj novac u jednoj ili nekoliko banaka, ali će se tačno znati u kojim bankama, a ne - kako se menja vlada, kako se menja vlast po opštinama - tako se menja i banka sa kojom posluje država. To je problem i taj problem treba, dakle, na drugi način rešavati.
Onda imate nenamensko korišćenje sredstava dodeljenih po osnovu dnevnica solidarnosti. Ako su te pare nenamenski korišćene, to je krivično delo. Mi znamo da je bilo takvih slučajeva, pogotovo u Kolubarskom okrugu, da su mnogi kojima kuće nisu srušene podigli nove kuće zahvaljujući tim parama. To je bilo još za vreme prošle vlasti stavljeno na papir. Nije doterano do kraja i može se raspravljati zbog čega nije. Takvih slučajeva ima i mora se krivično odgovarati.
Dalje, ima slučajeva da su korišćeni krediti u većem iznosu nego što su mogli da se dobiju, pogotovu oni polovni krediti vantržišnih banaka za određene namene, za kupovinu stanova, za izgradnju itd. Sve se to može utvrditi i to mora da dođe pod udar krivične odredbe i da se nadoknadi šteta državi. Sve je ovo što ste vi ovde naveli, a što je opravdano da se potegne kao problem, što je opravdano da se država obešteti. Može se provesti kroz postojeći krivični zakonik, kroz angažovanje suda, postupanje u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku, dakle da se ne dira Ustav, da se ne dira pozitivno zakonodavstvo, već postojeće.
Ako vi mislite da možete na ovaj način provoditi pravičnost nauštrb pravde, onda se grdno varate. Znate, svaki moderan pravni poredak se zasniva na ustavnosti i zakonitosti. Ustavnost i zakonitost su objektivne kategorije koje se mogu dokazivati, a ovo za šta se vi zalažete kao za pravdu i pravičnost, prilično su subjektivne kategorije i teško se dokazuju, teško se podvode pod pravnu normu i to je problem. Ovaj zakon je trebalo da radi neki dobar pravnik, a ne neko ko je opterećen isključivo političkim interesima. Vi ste, ja to razumem, vlast koja voli presedane i uveli ste mnogo presedana, ali vodite računa da se ti presedani i vama jednog dana mogu razbijati o glavu. Presedani u pravu su veoma opasni i svako mora da ih se čuva i da ih se kloni. Onako kako vi sada postupate, tako će sutra neko postupati prema vama, a možda još gore, jer će se stalno zaoštravati odnosi, dok se ne dođe do streljanja.
Ovde treba lepo da povučete ovaj zakon, a da aktivirate tu komisiju koju ste formirali u Vladi Srbije i da ne smenjujete predsednika komisije kada god čačne nekoga od DOS-ovskih funkcionera, bio to Dušan Mihajlović ili neko drugi, da idete do kraja i da utvrdite da je taj i taj državni funkcioner dobio dva stana, dobio tri stana, dao sinu stan, dao ćerki stan itd. Svaka čast, sve ćemo to podržati. Taj i taj dobio od države stan, a već imao svoj stan. Ne prozivajte, jer znate dobro da izmišljate. Dakle, sve to može da se sprovede na osnovu postojećih zakona ako ta komisija bude radila objektivno, jer ove vaše norme, kvazinorme, uopšte nisu bitne. Bitan je registar svih onih koji su se ogrešili o zakon i tako se obogatili. To je važno.
Prvo da utvrdite sva imena, ni po babu, ni po stričevima, da se taj spisak objavi uz opisne konstatacije uradio to i to, tako i tako, jer i samo objavljivanje je veoma značajna sankcija, a onda da se ide od jednog do drugog prema težini slučajeva i da sud izriče odgovarajuće mere. Samo to može biti uspešno, samo to može biti poučno, samo to može biti korisno za državu. Ako vi vašu odokativnu pravdu budete ovako sprovodili - ministar Božidar Đelić predloži u Skupštini zakon, Skupština usvoji zakon, a onda zakon odokativno sprovodi ovaj njegov Aleksandar Radović, on onda pregovara, tebi ću odrezati ovoliko, tebi onoliko, pa će od jednog tražiti pare, od drugog će tražiti možda neke nekretnine, od trećeg će tražiti ko zna šta i imamo iskustava povodom ovih afera koje su krenule u Vladi.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Branislav Ivković, a posle njega narodni poslanik Čedomir Jovanović.

Branislav Ivković

Poštovani gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine ministre, zasigurno nailazite na razumevanje građana Srbije, kao i nas koji smo u ovoj sali, samom činjenicom da sa nama niste delili sudbinu u poslednjih deset godina i verovatno zato grešite kada govorite o trinaest godina. Znam da vi znate da je maltretiranje ovog naroda potencijalnim uvođenjem embarga i samim uvođenjem embarga u maju 1992. godine, u suštini počelo pre devet do deset godina, a zamrzavanje sredstava ovog naroda i ove privrede faktički u poslednjih deset godina.
Da ne bude dileme, ideja o donošenju posebnog zakona o jednokratnom porezu na ekstra dohodak i ekstra imovinu, stečene iskorišćavanjem posebnih pogodnosti je ideja koju socijalisti podržavaju. I te kako je podržavaju, iako su i oni sami u dilemi koju su izneli prethodnici za ovom govornicom. Činjenica je sledeća: jasno je da mnoge od ovih aktivnosti koje su definisane kao mogući motiv za dodatno oporezivanje jesu aktivnosti koje su krivično delo i koje su kažnjive po pozitivnim krivičnim propisima. Međutim, postoje apsolutno aktivnosti koje uopšte nisu obuhvaćene Predlogom zakona o jednokratnom porezu na ekstra dohodak.
Naime, od pet različitih kategorija ekstra dohodaka na žalost, predlagač zakona se opredelio samo za jednu jedinu, a to je institucionalizovani ekstra dohodak. Time u suštini ukazuje na jednu potencijalnu opasnost i jedan potencijalno vrlo loš motiv kod predlaganja ovog zakona, ako se odlučite da ganjate ekstra profit, da oporezujete ekstra profit i ekstra dohodak stvoren samo kroz institucionalne okvire sistema. A znate da ste živeli u državi čija su preduzeća građana i deviznu imovinu, pa čak i brodove i avione, da bi upravljali voljom ovog naroda, zamrzavali i oduzimali, uveli embargo za ovu zemlju, ukinuli bankarske tokove, ukinuli mogućnost uvoza legalnog repromaterijala i izvoza roba; u državi koja je morala sa makedonskim i bugarskim markicama da prodaje svoju robu. Onda vi znate da je ta država morala da ima i područje sive ekonomije.
Vrlo je interesantno da je predlagač ovog zakona, inače izuzetan stručnjak, kako čitam u novinama dvanaesti, trinaesti u Evropi, zaboravio na pojas sive ekonomije. Procena je naša, a sigurno i mnogih, da jedna trećina kapitala ide legalnim tokovima, a dve trećine idu sivom ekonomijom. Ako socijalisti ideji za predlaganje ovakvog zakona ijednu primedbu stavljaju, primedba je što je on faličan. On je samo obuhvatio institucionalne okvire sistema, a nije obuhvatio sivu ekonomiju.
Vi nemate ni jedan član u kome će se reći - taj i taj ima 500.000 maraka stečenih u poslednjih 10 godina i mora da dokaže poreklo tih 500.000 maraka.
Draga moja gospodo, kada bismo vam verovali da vi hoćete ravnopravnost, da vi hoćete da oporezujete one koji su se o tuđoj grbači obogatili, koji su školovali decu o trošku države, koji su izbegavali da plaćaju poreze i doprinose za penzijsko i zdravstveno osiguranje, koji su koristili vodu i kanalizacione sisteme koje su drugi gradili, kao i sve druge pogodnosti za život građana Srbije, a nisu plaćali decenijama svoje učešće u tome, onda biste vi nama i građanima Srbije pokazali da ste zaista rešili da proganjate one koji su se zaista neopravdano obogatili i u teškim uslovima, kada je deo međunarodne zajednice predvođen američkom administracijom nametnuo narodu teške uslove života i da rešava pitanje svojih baza na teritoriji Kosova i Metohije.
Prema tome, ideja o donošenju ovakvog zakona je ideja koju socijalisti pozdravljaju i za koju su se opredelili, ali sam tekst zakona je katastrofalan, vrlo usmeren i daje povoda da se sumnja. Ako već želite da ganjate ekstra profit koji je stvaran na institucionalan način stvaranja ekstra dohotka, što onda ne prepustite to pravosudnom sistemu zemlje, da na tome radi. A vi biste se onda okrenuli prema onima koji su pomoću sive ekonomije stekli kuću, na primer od 250.000 maraka, a nisu plaćali porez, ili su bili paušalci u svojoj advokatskoj kancelariji ili u privatnoj lekarskoj praksi, pa imaju da dokažu odakle im je tih 250.000 maraka.
Tada bi se stvorila jedna kampanja koju bi građani Srbije razumeli i podržali, jer su mnogi građani Srbije užasno teško živeli. I vi dobro znate kako je nastala ta inflacija. Ta inflacija je nastala zato što je kragujevačka "Zastava" ostala bez 50% izvoza, a reč je o Hrvatskoj i Sloveniji, ostalo bi joj 90% tržišta. Ali, neko je hteo da razara bivšu Jugoslaviju, po sistemu - podeli pa vladaj.
Prema tome, ideja o donošenju zakona o ekstra profitu bila bi izvanredna i izvanredno realizovana, da je nama predložen zakon koji će delovati na stvaranje ekstra dohotka na sivom ekonomskom tržištu, pa svako ko je tako radio treba da dokaže poreklo svoje imovine, kako je stekao u poslednjih 10 godina. Ne može član Vlade Republike Srbije da prijavi da je imao 500.000 maraka, a nije nijedan dan proveo na radu u inostranstvu. Odakle mu onda toliko maraka?
Dakle, ideja je izvanredna samo nije na adekvatan način sprovedena. Jer, u ovom zakonu ganjate nešto što pripada tzv. institucionalnom ekstra dohotku, nešto što se stvaralo samo u legalnim državnim organima bankarskog sistema. Ako se tada loše radilo, može da se kazni Krivičnim zakonom, a ako to vi želite da uzmete kod sebe, onda stvarate tezu za jednu drugu priču. A ta druga priča kaže da je ovaj zakon neodrživ. Neodrživ je zbog toga što narušava bitne pravne principe, princip zakonitosti i pravne sigurnosti. S tim u vezi je i pitanje retroaktivnosti. Ko će onda da ulaže ovde kapital kada to bude imao u vidu.
Drugo, ovim se teži ka uspostavljanju jednopartijskog sistema uvođenjem subjektivnih procena i prava u procenama u rukama čelnika i izvršilaca DOS-ovskog režima. Jer, ako vi sve to trpate kod sebe, u Vladu, da vi to sve sami procenjujete, da li to neko treba da plati ili ne, onda vi time dajete povoda za sumnju da to namerno činite, da možete prema nekima da primenjujete silu, a sa drugima da budete kooperativni.
Dalje, ovaj zakon je u svojim delovima nekonzistentan.
Takođe se polazi od toga da neki propisi nisu bili korektni. Pa ko je taj koji ima pravo da to procenjuje i da pravi razliku. Treba ganjati one koji nisu poštovali važeće propise. Inače, ko može da se stavi iznad Skupštine Srbije koja je donela zakon i kaže - jeste, radilo se po zakonu, ali smatram da zakon nije korektan. Znači, uzimaju za sebe pravo da procenjuju, i to da procenjuju samostalno. Uzimaju za sebe pravo da procenjuju da li je zakon koji je bio važeći, po kome je neko radio, bio korektan.
Skupi se tako grupa DOS-ovskih čelnika u Vladi Srbije i kaže - e, ovaj zakon iz 1995. godine jeste, bio je važeći, čovek je radio po važećem zakonu, ali mi mislimo da nije bio korektan. Da li je to pravda, da li je to zakonitost? Šta je posledica toga što ne postoje realni okviri za sveobuhvatnu i automatsku primenu zakona. Posledica je sledeća: zbog nedostatka automatizma, razumno je pretpostaviti da će biti prisutna selektivnost i arbitrarnost u primeni zakona, što se direktno može prevesti na građanima mnogo prepoznatljiv termin - partijska podobnost i osveta. U tom grmu očigledno leži zec kad je u pitanju sadržaj teksta zakona.
Da ponovim, socijalisti apsolutno podržavaju ideju da se donese zakon o oporezivanju ekstra profita, ali ta ideja mora da bude sveobuhvatna, da to bude jedan pokret u Srbiji koji će naterati svakoga koji je u poslednjih 10 godina stvorio sredstva, pre svega putem sive ekonomije i učešćem u njoj i stekao veliku imovinu, pa treba da dokaže poreklo kapitala, da dokaže da li je platio odgovarajuće poreze kada je toliki kapital stvorio, a koristio je sve pogodnosti ove države.
Međutim, ovaj zakon ide na drugo. On oduzima deo iz krivičnog zakonodavstva i daje u ruke pogodnim DOS-ovskim čelnicima da procenjuju podobnost onih koji su u institucionalnom delu eventualno stvarali ekstra profit. Jedino što je podložno automatizmu je višak sredstava za silu i pritisak, ali i za opraštanje i kooperaciju sa finansijskim moćnim pojedincima i preduzećima.
I dolazimo do jedne fantastične pozicije. Oni su ti koji su sada, mimo zakonskih sistema, kod onih koji su u institucionalnom delu stvarali ekstra profit da procenjuju ko je kriv, ko je prav, ko je podoban a ko nije, onda će bogati pojedinci, da ne navodim sada preduzeća, biti u poziciji da stalno kooperiraju i rade sa čelnicima DOS-ovskog režima.
Zašto je to tako? Zato što metodologija za utvrđivanje i kvantificiranje slučajeva nije razrađena, kao i mnoge stvari koje je gospodin Đelić predložio, počev od budžeta, gde zemlja raspolaže sa tri milijarde dinara u tzv. socijalnom fondu, a ni danas niko ne zna koji su kriterijumi za potrošnju tih sredstava. Da li Skupština o tome razmišlja? Ne razmišlja. Kao što je 6 milijardi ili četiri milijarde odvojeno za energetiku, za podsticaj industrije. Ko deli te 4 milijarde, po kojim kriterijumima. Od toga nema ništa.
Tako ni ovde nema metodologije za utvrđivanje i kvantificiranje slučajeva, ta metodologija nije razrađena. Ko će razraditi? Onaj koji presuđuje.
Znači, kadija te tuži, kadija ti sudi.
Sada jedan deo, koji je vezan za poznavanje ekonomije - sličnost između Izvršnog biroa CK SKJ, koji je sličnu akciju pokrenuo 1972. godine, i politbiroa DOS-a je očigledna. Jer DOS u ovom predlogu zakona koristi kategorije socijalističke robne proizvodnje, kao što su dohodak, ekstra dohodak i ekstra dobit.
Da se podsetimo, socijalistički samoupravni društveno - ekonomski odnosi nisu poznavali kategorije ekstra profita i profita, ali zato jesu poznavali kategorije ekstra dohotka, dohotka i ekstra dobiti. Možda se zbog toga osvrćete samo na ovaj prethodni period, koji je počeo 1.1. 1989. godine, po vama. Tvrdim, počeo je onog momenta kada su prva sredstva ove države, pojedinaca i preduzeća zamrznuta u američkim bankama, a vi ni danas ne tražite da se ona odmrznu. Ali, moram da kažem da je istina upravo obrnuta - upravo se radi o periodu koji je raskinuo sa pomenutim kategorijama socijalističkog samoupravnog tržišnog sistema, započeo tranziciju, koja još uvek traje, uveo parlamentarnu demokratiju, tržišnu privredu, i afirmisao, između ostalog, i privatnu svojinu, i u pogledu svojina različitog oblika.
Ovo je period od 1990. godine, kada je uveden višepartijski sistem, kada je formirana višepartijska prva skupština, ovo je period kada je privatna svojina i te kako skočila. Skoro 400 hiljada preduzeća, malih, srednjih i velikih, su u privatnoj svojini. Znači, iza nas je 10 godina jednog burnog razvoja, bez obzira što je to i 10 godina teškog maltretiranja ovog naroda, što vi često zaboravljate da kažete, od strane onih koji su izmislili "Markale", da bi uveli embargo, koji su mnogo toga izmislili, da bi maltretirali ovaj narod. (Glasovi iz sale: Tema.)
Trebali ste pitati ministra Đelića šta je tema, kad je držao politički govor u uvodnom izlaganju.
A što se tiče kategorije ekstra profita i ekstra dohotka, želim da vam kažem da struka i teorija poznaju racionalizatorski ekstra dohodak, poznaju tehnološki ekstra dohodak, poznaju konjukturni ekstra dohodak, ekstra dohodak na bazi savremenih tržišnih struktura, ekstra dohodak na bazi povoljnih prirodnih okolnosti i institucionalni ekstra dohodak.
Nažalost, ministre, vi ste propustili šansu da zaista uradite jedan predlog zakona koji bi mnogo zadovoljio narod. Narodu bi mnogo značilo kada bi se stvarno reklo da svako ko ima mora da dokaže, bar da opisno kaže, odakle mu sredstva da ima stan od toliko i toliko kvadrata, kuću od toliko i toliko kvadrata, proizvodnju toliku i tih kapaciteta. E, tada bi to bilo prava priča.
Međutim, vi ste se opredelili da kažnjavate ono što već legalno može da se kažnjava u pravosudnom sistemu, izvlačite to iz pravosudnog sistema, koji ipak dobro pruža otpor i dosta je relativno nezavistan, sem tužilaštva, koje efikasno radi, a uzimate na sebe da vi procenjujete, bez metodologije, bez kriterijuma - ko je ostvario ekstra dohodak, koliki mu je ekstra dohodak, koliko procentualno treba da plati, a možda nekima, pomirljivo bogatim, i bogatim preduzećima, i da oprostite, i time sa njima ostvarite izuzetnu kooperaciju.
Pošto imam još 10 minuta, neću ih iskoristiti, bar mi se za sada čini, želim da kažem za one koji možda nisu ni razumeli koliko je ozbiljno voditi državu, da su rezultati zakonskih projekata koje ste vi, ministre Đeliću, predložili, katastrofalni. Juče sam bio u Smederevskoj Palanci. "Goša" skoro stoji. Mnoga preduzeća stoje, privredna proizvodnja je 10% niža u aprilu. Recite koliko je niža u maju u odnosu na maj 2000. godine. Izvoz do marta nije dostigao izvoz iz septembra 2000. godine, a u aprilu je 305 dalji pad izvoza u odnosu na mart mesec.
Prema tome, katastrofalni su pokazatelji svih teških zahvatanja poreskog sistema. Voditi jednu državu je mnogo ozbiljna stvar. U ovim institucionalnim ekstra profitima, koje ste vi uočili, mnogi poslanici socijalista će govoriti primere. Želim da kažem - ne možete vi na isti način da gledate da li je neko ostvario možda prava iz primarne emisije, ili prava kupovine deviza po 6 dinara, ako je tim sredstvima razvio jedan deo Srbije, razvio mala i srednja preduzeća na selu, zadržao stanovništvo, zaposlio stanovništvo, izvršio supstituciju uvoza robe sa domaćom robom, i dao rast našoj proizvodnji.
To su mnogo ozbiljne stvari i mnogo ozbiljan zadatak ste uzeli na sebe. Prema tome, mi jesmo za ovu ideju, ali tekst je katastrofalan, i glasaćemo protiv njega. Međutim, ukoliko se prihvate naši amandmani, mi ćemo glasti za zakon. Hvala.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima gospodin Čedomir Jovanović, kao predsednik poslaničke grupe.
...
Demokratska stranka

Čedomir Jovanović

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, čini mi se da bi, u najkraćem, komentar onoga što je do sada rečeno, u prilog ili protiv Predloga zakona o kome mi razgovaramo, je upravo komentar koji je izrekao ministar Đelić - ne ponovilo se.
Pokušao sam da pažljivo zabeležim primedbe onih koji su pre mene govorili kritički o ovom predloženom zakonu. Čini mi se da u njima nema ni malo razumevanja, niti racionalnog stava, i da je, između ostalog, i kroz takav odnos prema onome o čemu mi danas ovde razgovaramo, potvrdio sve ono što je suštinski motiv, sa kojim mi pred parlament izlazimo, predlažući ovaj zakon, koji proizilazi iz naše potrebe da, u meri u kojoj je moguće, ovo društvo približimo pravdi.
Kao što ne znate na koga će se sve primenjivati ovaj zakon, niste znali ni kako da sprečite sve ono što nas je dovelo danas do toga da mi o ovom zakonu pričamo. Pominjali ste situacije u kojima će ovaj zakon biti primenjen i pozivali se na Zakon o krivičnom postupku, a pritom ste potpuno, svesno ili nesvesno, ali loše, prenebegli činjenicu da taj isti zakon o krivičnom postupku sankcioniše one dve trećine privrednog života zemlje o kome ste govorili kao životu koji se odvijao u zoni sive ekonomije.
Tim predmetima se ovaj zakon neće baviti, niti će bilo koji član ovog zakona omogućiti nekome u ovom društvu da izbegne krivičnu odgovornost, ako postoje osnovi za tu krivičnu odgovornost, niti će bilo ko iz poslaničke većine DOS-a podržati zakon koji će nas uvesti u revanšizam i koji će naše društvo dovesti u situaciju, u kojoj je bilo pre 50 godina, kada su ljudima sudili zbog toga što nose šešir ili u ormaru imaju bundu.
Ovim zakonom mi pokušavamo da obezbedimo elementarnu satisfakciju građanima i našem društvu, koje je rapidno propadalo, dok su pojedinci, koji su ga formalno predstavljali, istovremeno povlačili katastrofalno loše posledice.
Ne očekujem da će primenom ovog zakona to biti sankcionisano u meri u kojoj je moguće ponašanje onih ljudi koji su zloupotrebili našu nesreću i okolnosti u kojima je naše društvo živelo, stekli izvesne koristi o kojima danas moraju da razmišljaju, pre svega, kao o moralnom žigu. Ako su krivično nešto počinili, odgovaraće po Zakonu o krivičnom postupku i mi se time ovoga puta ne bavimo.
Rečeno je da ovaj zakon sam po sebi jeste zakon koji dovodi u opasnost stotine hiljada građana koji imaju stanove. Ali, toga nigde nema u ovom predlogu zakona. Jer, nije stotine hiljada građana bilo na funkcionerskim položajima. Ovim zakonom će se sankcionisati samo oni postupci funkcionera koji su sebi prigrabili nešto kao kompenzaciju za ćutanje i zabijanje glave u pesak zbog politike koja je vođena u ovom društvu u proteklih 10 godina. Pročitaću vam i član 3. stav 12, koji govori o stanovima i onima koji treba da se plaše ovog zakona: "Otkup stana većeg od pripadajućeg u odnosu na kriterijume za dodelu stana utvrđene aktom nadležnog organa od strane izabranog, postavljenog ili imenovanog funkcionera, funkcionera političke stranke, direktora ili člana organa upravljanja, pravnog lica u državnoj, društvenoj ili mešovitoj svojini sa pretežnim učešćem društvenog kapitala".
Ne trebaju da se plaše ni vlasnici kuća, ni vlasnici stanova, ali ovim zakonom će se sankcionisati oni ministri, oni predsednici vlada, oni direktori javnih preduzeća koji su ostavili za sobom kilometarske liste na kojima ljudi traže stanove. A, pri tom su rešavali sopostvene probleme.
I, konačno, vi imate prava da kažete da neko može da proceni značaj pojedinog političara u državnoj upravi, značaj pojedine osobe u javnom preduzeću i u skladu sa tim da mu reši stambeni problem. Ali, ovim zakonom će biti provereno da li je to rešeno onako kako se moralo rešavati. I, ako jeste, onda se nema zašto krivično teretiti, ali mora odgovarati zbog svega onoga što jeste prateća okolnost koja nema nikakve veze sa bilo čim što je rečeno u prilog kritici ovog člana zakona i ovog konkretnog dela.
Što se tiče primarne emisije ili situacije da ćemo mi primenom ovog zakona uništiti društvena i javna preduzeća, to nije tačno. Upravo član zakona u kojem se dopušta mogućnost dogovora jeste član zakona kojim se unapred razmišljalo o situacijama u kojima će članovi ovih komisija, Vlada, pa i mi kao poslanici, morati da razgovaraju sa radnicima u društvenim preduzećima, sa zaposlenima u "Takovu", koji kada bi platili sve ono što proizilazi iz ovog zakona, zbog lošeg ponašanja svojih direktora i poslovnog rukovodstava, ne bi imali više gde da rade. Tako da će ovaj dogovor ostati, jer se tim dogovorom štite interesi društva.
Ali, neće biti omogućen dogovor, niti se na tome insistiralo, kada je pretpostavljano da će dobrovoljnim javljanjem neko biti oslobođen 30% ili 35% dažbina. Baš naprotiv. Mi smo amandmanom ukolonili nešto tako. Ako je to bila praksa negde u svetu, u Srbiji nije. Jer, onaj ko je kriv ne može biti oslobođen svoje odgovornosti samo zbog toga što je sam tako nešto priznao, ali bio je dužan da to prizna onda kada je to delo učinio.
Znači, amandmanom smo uklonili tu, ne mogu da kažem krupnu anomaliju, ali nekorektnost prema našem društvu. Niko ko se prijavi sam po sebi, neće biti oslobođen ovakvog odnosa i ovakve restriktivne mere, jer on na tako nešto nema pravo, s obzirom da je dužan da poštuje ovaj zakon kao bilo koji drugi u društvu.
Zabeležio sam da se postavlja pitanje arbitraže. Navodno će neko od većih mudraca sedeti, tajnovita komisija o kojoj se ništa ne zna, a kada se raspravlja o odgovornosti pojedinih članova komisije, onda se ispostavlja da se sve zna. Čuveni izveštaji te komisije koji su navodno pod tajnama, strogo poverljivo negde deponovani, a objavljuju se u dnevnim i nedeljnim novinama. Komisija ima 21 radnu grupu . Nju vode najodgovorniji ljudi današnje vlasti. Nije nikakva tajna ko su oni i nije nikakva tajna to šta su oni do sada uradili. Niko od njih nije pomislio da na sebe preuzme ingerenciju suda, niti je bilo ko u Vladi pomislio tako nešto, niti bi mi kao parlament to podržali.
Vrhovni sud će biti to mesto na kojem će se proveriti osnovanost onih koji smatraju da ne podležu pod odredbe ovog zakona. Vrhovni sud, a ne sud Zorana Đinđića, Koštunice, Batića, Duška Mihajlovića ili Đelića. Ne sud ovoga parlamenta. Upravo ona institucija koja nikako nije bila u prilici da se bavi tim problemima onda kada je morala da se bavi da bi sprečila katastrofu o kojoj mi danas govorimo.
Mi do danas nismo uspeli da napravimo spisak svih onih na koje će se zakon primeniti. Ne zbog toga što nismo želeli, nego zbog toga što je ovih prethodna tri ili četiri meseca i suviše kratak period za takav posao. Ipak, stigli smo do svih onih koji su paradigma vremena u kome smo živeli u prethodnih 10 godina.
Ni jedan veliki privrednik u ovom društvu, koji je stekao kapital i bogatstvo u vremenu dok je država propadala, nije zaobiđen u radu današnje komisije. Ovde imam izveštaj od 50 strana i svaki poslanik može dobiti taj izveštaj. Svako je bio tretiran od strane komisije u skladu sa ritmom komisije, i svako će biti u apsolutnoj meri sankcionisan ukoliko je počinio bilo šta što je u suprotnosti sa ovim zakonom i onim što mi nameravamo da uspostavimo kao sistem vrednosti u društvu.
I, konačno, izgradnja sistema vrednosti jeste posledica ovog zakona, o kome mi moramo povesti najviše računa. Ne ubiranjem sredstava, jer ta sredstva sama po sebi, koliko god naše društvo s jedne strane bilo obespravljeno, a sa druge strane idealizovano u liku pojedinaca koji imaju enormna bogatstva, ne mogu biti dovoljna za pokrivanje svih naših problema.
Ono što je bitno je da kroz ove zakone mi izgrađujemo sistem vrednosti. Sistem vrednosti koji se može opisati jednom sentencom. Ne ponovilo se. A, onaj ko pomisli da krene putem prethodnika koji su krenuli tim putem 1989. godine, sasvim siguno će naići na nas kao na prvu prepreku i sigurno je da ćemo mi sprečiti da se parlament ikada više bavi ovakvim temamam. Hvala vam.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Dajem reč prvom narodnom poslaniku prijavljenom za diskusiju, gospodinu Miroljubu Veljkoviću, neka se pripremi Dragan Jovanović.

Miroljub Veljković

Ispada, gospodine Jovanoviću, da ste vi prva državna administracija koja se setila da oporezuje ekstra profit ili, kako vi kažete ovde, ekstra dobit. To nije tačno. Imamo mnogo primera u istoriji, mnoge države su to radile. Kasnije ću se osvrnuti na to, ali je tačno ono što kaže gospodin Šešelj da će ovaj nacrt zakona sigurno obogatiti pravnu teoriju, a i pravnu praksu.

Poštovani narodni poslanici, ne dovodim u pitanje motive za donošenje jednog ovakvog zakona. Prethodni period je period u kome su se pojedinci enormno obogatili. Oni su pre svega koristili svoj privilegovani položaj. Sankcije koje nam je uvela međunarodna zajednica i te kako su pogodovale privilegovanim slojevima da, koristeći upravo te sankcije, ostvare enormne profite i enormno se obogate. Setimo se samo kontigenata i kvota u spoljno-trgovinskom poslovanju. Koliko je to davalo mogućnosti za brzo i lako bogaćenje.

Ogromna kriminalizacija društva, ogromna korupcija koja je zahvatila sve pore našeg društva, rat u okruženju Srbije, sve je to bilo pogodno tle privilegovanim slojevima da nagomilaju svoj kapital. Ali, ne samo to, gospodine ministre. Država, pritisnuta nezapamćenim sankcijama i ratom, dovijala se na sve načine da izdrži. Tako smo u tom periodu imali pojave primarne i sive emisije novca od strane Narodne banke, nerealan kurs deviza Narodne banke, plaćanje u inostranstvu ilegalnim putem. U početku dozirano, a 1993. godine hiperinflaciju. Sve te državne mere su deklerativno imale za cilj da pomognu da privreda i država opstane. Tako je iz primarne emisije finansirana setva, žetva, vojne potrebe, stambena izgradnja. Ta su sredstva korišćena za finansijske injekcije posustalim privrednim gigantima, ta su sredstva korišćena za isplatu budžetskih korisnika, penzionera i ko zna čega sve.

Ali, istina je da su ta sredstva kroz svoje privatne firme koristili i privilegovani pojedinci. Zatim je država pojedinim firmama omogućila da po depresiranom kursu deviza kupuju naftu, nedostajuću hemiju, vojnu opremu i sve ono što je državi bilo neophodno da preživi sankcije. Isto tako je tačno da su devize po takvom kursu, a preko svojih privatnih firmi, kupovali i privilegovani pojedinci. Sa ova dva primera hteo sam da pokažem da su neke od ovih mera, koje su u to vreme bile zakonski uređene, bile neophodne u tom i takvom vremenu sa stanovišta državnog interesa.

Pojedinci koji su koristili ove, u to vreme zakonske mogućnosti, su posebna priča i svakako ih treba oporezovati. Ali, ovde se postavlja pitanje da li će država oporezovati, na primer, NIS, zato što je NIS koristila primarnu emisiju i kupovala devize po zvaničnom kursu NBJ, koji je bio depresiran. Ili, recimo, da li će država oporezovati PKB, neko poljoprivredno dobro u Vojvodini, koje je zbog sličnih namena kupovalo devize po zvaničnom kursu NBJ.

Pre mesec dana sam pročitao u štampi spisak firmi koje država namerava da oporezuje, jer su bili korisnici kredita za privredni preporod Srbije. Čudom sam se čudio, narodni poslanici. Nabrojaću koje su to firme. Tu je: " Elektronska industrija" Niš, "MINEL", "MIN" Niš, poljoprivredna dobra, poljoprivredne zadruge i tako dalje. Od 31 firme na spisku, samo jedna privatna, i to je uzela neka minorna sredstva. Znači, ostalih 30 na spisku su u takvom stanju, a svi mi dobro znamo u kakvom smo stanju, da nisu sposobni da plate bilo kakav porez, a kamoli ovaj ekstra porez. Jedan broj njih će verovatno ići u likvidaciju posle ovog zakona o privatizaciji.

Znači, slažem se sa predlagačem da ekstremno bogaćenje u prethodnom periodu treba oporezovati. Međutim, način na koji to vi mislite da uradite je katastrofalan i apsolutno neostvarljiv. Što kaže prof. dr Jovan Ranković, moram da napomenem da on pripada Ekonomskom odboru DSS, znači vi Koštunicini slušajte, prof. Ranković je predlagaču ovog zakona, gospodinu Đeliću, poručio da je pomešao babe i žabe. Znači, ja opomenu ne mogu da dobijem, jer je to poručio profesor Ranković.

U ovom sasvim sigurno najgorem, u stručnom smislu, zakonu koji je došao pred ovaj parlament, kriminalne radnje su pomešane sa privilegijama i povlasticama. Ako neko iznese devize iz zemlje da bi platio uvoz neke robe, a ta roba nikad ne stigne u zemlju, odnosno te devize ostanu na nekom privatnom računu, to je kriminal koji podleže važećem krivičnom zakonodavstvu. Tu ni u kom slučaju ne može biti nikakvih privilegija. Verovatno ste tu saglasni. Ili, ako neko na uvoznu robu ne plati carinu, akcizu ili porez, to je strašan kriminal. To nikako ne može da bude privilegija. Takvim ljudima se sudi, oni se ne oporezuju, a onda sud donosi mere, kao što je rekao gospodin Šešelj, o oduzimanju imovine koja se stekla kriminalom.

Ovaj gospodin iz Arilja se mnogo smeje i non-stop dobacuje. Gospođo predsedavajuća, upozoravam vas, on me je danas iznenadio, prvi put se pristojno obukao. Gledao sam ga ovde u majicama, sa sunčanim cvikerima. Očekivao sam da se pojavi u kupaćim gaćama i u japankama ovde.

(Predsedavajuća: Gospodine Veljkoviću, molim vas da se vratite na temu)

U ovom predlogu zakona imate nenamensko trošenje dnevnica solidarnosti, zloupotrebe u privatizaciji i još mnogo takvih stvari koje Vlada krsti kao privilegije. Međutim, to su kristalno čista krivična dela koja se sankcionišu krivičnim zakonodavstvom. Šta je Vlada htela? Da ovim zakonom kriminalce amnestira za ova krivična dela koja su izvršili, da im naplati porez i puj pike ne važi. Za ovu moju tvrdnju posebno mi daje za pravo odredba u ovom predlogu zakona koja pruža mogućnost dužniku da sa Vladom napravi sporazum oko iznosa poreza. Takva besmislica sasvim sigurno ne postoji ni u jednom poreskom sistemu u svetu, ili su dilovi sa velikim srpskim gazdama već napravljeni. Samo su ta dva načina.

Ima u ovom predlogu zakona još mnogo besmislica, kao ta da će država, ukoliko poreski obaveznik za 15 dana ne izmiri porez po ovom osnovu, preuzeti deo firme ili celu firmu. Zamislite sad sirotu "Elektronsku industriju" ili "MIN" - Niš, država će sada da preuzme "Elektronsku industriju" ili "MIN" - Niš. Oni jedva čekaju da ih neko preuzme. Šta država time dobija? Dobiće hiljade radnika na grbači. To je jedna puna besmislica, apsolutna besmislica. Za 15 dana takve firme mogu da plate ekstra profit, a postoji verovatno mnogo privatnih firmi koje će podleći pod ovaj zakon, za koje vam odgovorno tvrdim da nemaju tih sredstava da daju. Preuzećete neku, da kažem, tekstilnu fabriku nekom privatniku jer on sigurno neće da plati ove poreske stope.

Predloženi zakon je krajnje nestručno urađen. Praktično, on je nesprovodiv, odnosno moćnicima u državi pruža mogućnost jednog ogoljenog voluntarizma u njegovom sprovođenju i surovog revanšizma, bez obzira što gospodin Jovanović kaže da toga neće biti. Same zakonske odredbe pružaju mogućnost jednog surovog revanšizma po principu - ako pretrčiš nećemo ti naplatiti porez, a ako ne pretrčiš, uzećemo ti firmu, takva se poruka daje gazdama. S druge strane, ovaj zakon je i svojevrsni državni reket, priznali vi to ili ne i udar, na tržišnu ekonomiju. Ko garantuje, na primer, ino-investitorima da vama za godinu - dve neće pasti na pamet da ponovo oporezujete neki, po vama, u to vreme ekstra profit.

Da rezimiram, svakako treba oporezovati privilegovane pojedince, koji su se uz pomoć privilegija u prethodnom periodu ekstremno obogatili. Gospodine ministre, mnogo je država kroz istoriju povuklo slične poteze. Vi ste pokazali jedan predlog zakona od neke od tih država. Znači da ste koristili uporedno zakonodavstvo.

(Predsedavajuća: Vreme.)

Ja ću vas podsetiti, što verovatno znate, da je De Gol posle Drugog svetskog rata oporezovao ratne profitere. To verovatno znate. To je uradila i predratna Jugoslavija zakonom iz 1923. godine, takozvanim Zakonom o oporezivanju latentnih rezervi. I to verovatno znate. Još mnoge države su to uradile.

Ali, to je urađeno na jedini mogući način, gospodine ministre, oporezivanjem prirasta neto imovine. Na primer, firma ta i ta je recimo na dan, vi ste uzeli baznu godinu 1989, 31.12.1989. godine imala neto imovinu po bilansu toliko i toliko. Prosečna profitna stopa u 1989. godini je bila 10% u Srbiji. Firma na dan 31.12.2000. godine ima toliko i toliko neto imovine, isto iskazano u bilansu. Znači, sve ono što je van prosečne profitne stope, jednostavno podleže pod udar oporezivanja. Tako se radi u svim normalnim zemljama i tako su radile sve ove zemlje koje su slične zakone donosile, posebno posle nekih velikih nesreća i ratova.

Dame i gospodo poslanici, tako se oporezuje ekstra profit. To je zakonit, jedino moguć i sprovodljiv način. Doduše, ima primera u svetu za koji ste se vi opredelili. Moamer El Gadafi, kada je došao na vlast u Libiji, on je odlučio drugačije da oporezuje sve. On je rekao - zamenićemo pare do tog i tog datuma. Svi su predali pare, a onda je on rekao - nema ovog drugog ekvivalenta. Svima po 100 libijskih dinara i to je to. Ako ste se za to opredelili i hoćete na sličan način to da sprovedete, onda o kej.

(Predsednik: Molim vas da zaključite.)

Predlažem da Predlog zakona odmah vratimo Vladi, da je on prosto toliko loš da ga amandmanskim putem ne možemo popraviti. On je nesprovodljiv, samo će dati šansu ljudima koji to budu sprovodili, da voluntaristički odluče - ovome ću naplatiti, ovom neću i tako dalje.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Jovanović, a posle njega narodni poslanik Tomislav Nikolić.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Jovanović

Dame i gospodo narodni poslanici, narod Srbije je sa nestrpljenjem očekivao zakon koji nosi naziv - Predlog zakona o jednokratnom porezu na ekstra dohodak i ekstra imovinu stečenu iskorišćavanjem posebnih pogodnosti. Toliko je nestrpljenja u narodu, da ni jedan dosadašnji zakon nije izazvao takvo iščekivanje. Međutim, na žalost srpskog naroda, pred nama se nalazi jedan papir koji je sve sem zakon.
On može da bude sve sem zakona, zavisi kako ga ko tumači. Za nekoga je to, za dobre pravnike je to humoristički tekst, jer slatko se smeju kada čitaju članove ovog zakona. Za poštene ljude je to tragedija, jer vide kakvu vlast imaju, znaju šta je obećavano, a vide šta su sada dobili. Za političke analitičare to je političi pamflet. Za mene je ovo platforma za izbore. Znači, našli ste negde u magacinu nešto što ste u izborima narodu obećavali, a da je to još bi bilo i dobro, da ste to prepisali, nego ste ga do te mere unakazili da ni to više ne može da se prepravi.
Vi ste u izborima narodu obećavali, stvarali ste crno belu sliku. Koristili ste prilike koje su nastajale raznim sticajem okolnosti, koristili ste prilike da narodu pričate o njegovom siromaštvu i o muci koja je narod zadesila, da stvorite crno belu sliku nekih ljudi koji su na vlasti i oko vlasti, nekih stranaka, da su sve to neki bogati ljudi, neki nepošteni ljudi, a sa druge strane DOS-ovci su siromašni ljudi, pošteni ljudi, i ta slika je uspela da preovlada kod naroda i vi ste dobili vlast.
Kada ste došli na vlast situacija se promenila. Sada ste u izlogu i sada narod od vas očekuje, ima dugo pamćenje, pamti narod šta ste pričali. Pošto niste mogli da pobegnete od izbornih obećanja, vi ste pokušali da u tom ritmu nastavite dalje, pa ste, pošto je glavna priča bila mito i korupcija i oporezivanje ekstra dohotka i ekstra dobiti, formirali komisiju koja je trebalo sada da napravi nekakav spisak, ko će da plati ekstra porez i ekstra dohodak i da bude podvrgnut sankcijama.
Međutim, napravili ste jednu grešku i to ne malu. Za predsednika Komisije doveli ste čoveka koji je bio vojnik, a vojnici to pravolinijski gledaju, on nije razumeo, shvatio čovek ozbiljno. Nije razumeo da treba da pravi spisak nekih koji su bili u nekim drugim strankama, da to bude politički progon, nego čovek krenuo pošteno i iskreno da pravi spisak. Kada je stigao materijal u Vladu, kod onih koji su to hteli da vide, ljudi su se našli u čudu. Uhvatila ih je panika kada su videli spiskove onih koji treba da podlegnu zakonu o borbi protiv korupcije i kada je u novinama osvanuo članak na naslovnoj strani - na udaru zakona biće mnogi ministri sadašnje Vlade. Znao sam da od tog čoveka više nema vajde, ali vas je uhvatila panika, niste znali kako ćete dalje. Vi ste sada našli na brzinu rešenje, smenili ste predsednika Komisije, ali to nije kraj. Posle toga niste mogli da pobegnete od zakona, jer ste obećali narodu i onda se našao ovako nakaradan tekst zakona, znači zakon koji nema veze sa onim što ste obećavali.
Vi ste sada gledali kako pod udar zakona da ne dođu oni koji treba da dođu pod udar zakona. Reći ću vam čitav niz argumenata. Znači, kako pod udar zakona sada da ne dođu oni koji su kod vas, videli ste spiskove, videli ste da je većina kod vas, uz vas ili pored vas, od tih ljudi koji imaju velika bogatstva. Ne Elektronska idnustrija, ne Mašinska industrija, to je smešno i jadno (SIMPO) a nigde nema nekih za koje to narod očekuje. Vas je sada zadesila velika muka, kako da napravite zakon, da se ne obrukate, a da taj zakon ne dira u one u koje ne smete da dirate.
Mislim da ovaj zakon vi nećete primeniti i ovakav kakav je nećete ga primeniti. Zašto ga nećete primeniti? Zato što ćete pod udar staviti sve one koji su uz vas i blizu vas. Socijalisti nemaju koga da brane, jer među socijalistima više nema tih, jer su drugi koji su možda pali pod udar zakona sada kod vas i blizu vas. Prema tome, činjenice govore, ako krenemo od člana do člana, da ste vrlo nevešto napravili zakon.
Prvo, da ste hteli ono što ste zamišljali u predizbornoj kampanji vi ne biste stavili stavku da se pogađa uprava prihoda sa nekim ko je zgrnuo veliki kapital. Vi ste videli ko je u pitanju, pa kažete sada - ajde da se mi pogodimo. Zamislite krivični zakon koji ima član da se kriminalac nagodi sa tužiocem ili sa sudijom koliko će da ga osudi. Znači, prvi član koji ste uneli, što je zapanjujuće, da se nagodi ko je stekao ekstra profit, ko se obogatio, da se nagodi sa direktorom uprave prihoda, Đelićev kum, došao iz Francuske, da se nagodi sa njim koliko mu treba da mu da para. To je prva stvar koja ukazuje da ste pobegli od predizbornih obećanja, da uopšte nemate nameru da spvorodite zakon onakav kakav treba da bude.
Druga stvar, da onaj ko je stekao veliki kapital, a prijavi to dobrovoljno, da mu date 35% popusta, zato što je bio savestan, pa je priznao da je to uradio. Treća stvar koja će da zapanji javnost Srbije, a već se pojavila u novinama, a ima je i u zakonu. Zamislite vi od onolike priče, hajke, medija, novina, imate član zakona koji predviđa držanje u tajnosti onih koji će da plate poreze na ekstra profite. Od kada vi toliko volite bivšu vlast da držite u tajnosti ko je platio. Znači, sam princip držanja u tajnosti pokazuje građanima Srbije da tu nešto nije normalno. Do juče jedna priča, hajke, novine, i kada ima i kada nema, a sada odjednom princip tajnosti.
Da se razumemo, socijalisti jesu za donošenje ovakvog, baš ovakvog zakona, ali zakona koji neće da ima ni pogađanje, neće da ima ni tajnost neće da ima ni opraštanje dugova, zakona koji će da obuhvati sivu ekonomiju u celosti, zakona koji su očekvivali građani Srbije, zakona da se svi bogataši stave pod lupu ovakvog zakona. To su građani Srbije od vas očekivali. Niko nije očekiva da stavite Elektronsku industriju, Mašinsku industriju, Hemijsku industriju "Prahovo" i ostale. Znači, Srbija je očekivala zakon kakav ste u izbornoj kampanji obećavali, a vi ste gospodo od toga potuno odustali.
Mi smo pokušali da velikim brojem amandmana pokušamo da popravimo ovo, ali ovo kako ste ga vi formulisali, posle svega i posle saznanja do kojih ste došli, nije popravljivo. Ovo pokazuje vašu želju da uopšte zakon i ne donesete, jer ste napravili zakon koji nije primenljiv. Ovakav zakon ako usvojimo, on nije primenljiv ni na koga. Možda ćete da ga primenite na Elektronsku industriju, a na ostale subjekte ovaj zakon nije primenljiv. Prema tome, predložio bih da usvajanjem svih amandmana popravite tekst zakona, da mu date smisao kakav građani očekuju, da mu date smisao kakav ste obećavali građanima u izbornoj kampanji, inače sve ovo nije ni karikatura ozbiljnog zakona o porezu na ekstra dobit.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
 Reč ima narodni poslanik Tomislav Nikolić, a posle njega Nataša Jovanović.