JEDANAESTO VANREDNO ZASEDANjE, 15.07.2003.

2. dan rada

OBRAĆANJA

...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Todorović. Više nema prijavljenih za reč o ovoj tački dnevnog reda.
...
Srpska radikalna stranka

Dragan Todorović

Dame i gospodo, na početku mog izlaganja, moram da kažem da sam bio u dilemi da li da sročim koncepciju mog mišljenja o predloženim kandidatima za komisiju za ispitivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava u jednom kraćem i sažetijem obliku, nego što inače činim. Međutim, zbog činjenice da ste sinoć vi kao poslanička većina pokazali izuzetnu spremnost da radite i u produženim terminima, neće vam onda biti teško da saslušate moje malo opširnije izlaganje, koje će morati da obuhvati i mišljenja i stavove svih mojih kolega koje su, zbog vašeg sinoćnog produženja radnog vremena do osam sati, ostali uskraćeni za priliku da iskažu to svoje mišljenje sa ove govornice.
Dakle, stavovi SPS-a vezani za tzv. Zakon o odgovornosti za kršenje ljudskih prava već su dobro poznati. Mi smo u raspravi, prilikom usvajanja ovog zakona, istakli svoje osnovne stavove da su odredbe ovog zakona prevashodno uperene ka utvrđivanju moralno-političke odgovornosti, da ovaj zakon ne može biti ozbiljan zakon i da u skladu sa iskustvima koja su zabeležena u bivšim istočnoevropskim zemljama i bivšim socijalističkim zemljama, koje su donosile ovakve zakone, ne možemo da izrazimo zadovoljstvo, niti na osnovu tih njihovih iskustava možemo da se nadamo da će jedan ovakav zakon doprineti uspostavljanju bolje atmosfere i razvoju demokratije na prostorima Srbije.
Naprotiv, takav i slični zakoni, kao što to iskustvo iz istočnoevropskih zemalja govori, doprinele su samo tome da se prodube razlike, da se prodube netrpeljivosti među političkim subjektima i strankama i takvi zakoni su korišćeni za sve drugo, sem za utvrđivanje stabilnije političke atmosfere koja će doprineti razvoju demokratije.
U samom načelu, u raspravi o tom zakonu, istakli smo da je nemoguće i nepotrebno vezivati kršenje ljudskih prava samo za korpus građanskih i političkih prava. Nemoguće je izostaviti kršenje ekonomskih i socijalnih prava, ali očigledno poslanička većina DOS-a, prilikom predlaganja i usvajanja ovog zakona, vodila se drugim načelima koja su zaista prevashodno vezana za stvaranje ambijenta, za zabranu političke aktivnosti onima koji se nalaze na politički suprotstavljenim stranama od njihove strane, a ne za donošenje, kao što sam već rekao, jednog zakona koji će političku situaciju stabilizovati i doprineti konstruktivnijoj atmosferi.
Za nas je neprihvatljivo da se iz korpusa ljudskih prava apstrahuju ekonomska i socijalna prava, ali da ne biste došli u sukob sa onima koji su 10 godina kršili, uz vašu saradnju, ekonomska i socijalna prava građana Srbije i Jugoslavije, vi ste korpus ljudskih prava, svojom voljom, ograničili samo na građanska i politička i vezali primenu Zakona o lustraciji za 1976. godinu, kada je ratifikovan Pakt o ekonomskim, tačnije, o građanskim i političkim pravima.
Podsetiću vas ponovo, 1966. godine Generalna skupština UN nije donela samo Pakt o građanskim i političkim pravima, donesen je iste godine i Pakt o ekonomskim i socijalnim pravima, samo što očigledno ne mogu da kažem da vi to ne znate, vrlo dobro znate i među vama ima dobrih pravnika i dobrih stručnjaka, a između ostalog, tu je Internet, pa ne morate da budete vrsni pravnici, kako biste mogli da vidite da se ljudska prava ne mogu ograničiti samo na građanska i politička.
Zatim, prilikom donošenja Zakona o lustraciji izrazili smo sumnju da će sama struktura predviđene komisije za lustraciju, koja je određena time da se sastoji od tri sudije Vrhovnog suda, tri istaknuta pravnika, jednog zamenika republičkog javnog tužioca i dva člana, poslanika, koji bi trebalo da budu diplomirani pravnici, dakle, već sam taj sastav nama je nagoveštavao eventualne probleme koji su vezani za rad te komisije, a koja bi trebalo da ospori nekim ljudima da se bave politikom ili javnim životom, a sve to na osnovu moralno-političke podobnosti.
Rekli smo da je krajnje diskutabilno da li sudije Vrhovnog suda mogu protivno stavovima Ustava Republike Srbije, protivno stavovima Zakona o sudijama, da vrše neku drugu funkciju koja nije vezana za rad u pravosuđu. Komisija za lustraciju nije deo pravosudnog sistema i sudije, a bilo da se radi o sudijama opštinskih, okružnih, apelacionih (koje nikako da formirate i ko zna kada ćete i da li ćete uopšte, a sami ste doneli odluku o njihovom konstituisanju), sudijama Vrhovnog ili Ustavnog suda, ne mogu da se bave ničim drugim, nikakvim drugim poslom koji nije vezan za rad u pravosuđu.
To je načelna primedba koja nas je dovela na stanovište da ova komisija već letimičnim uvidom u njen sastav ili u predloženi sastav, bez obzira na to koji će se ljudi naći iz reda sudija Vrhovnog suda, neće biti validna i neće imati dobre preduslove i predispozicije za rad, asptrahujući pri tom moralne osnove ili osnove koje se ne nalaze na drugoj strani, već na toj, političkoj, za konstituisanje takve komisije.
Kao šlag na tortu dolazi činjenica koju smo mogli da saznamo iz medija, a to je, najpre smo bili uskraćeni za mogućnost da dobijemo materijal o predloženim kandidatima, tačnije, članovima komisije za ispitivanje odgovornosti, pa smo tek ovde, u Republičkom parlamentu, u zgradi Skupštine, mogli da se upoznamo, naravno, u pet do dvanaest, sa predloženim kandidatima. A da stvar bude još gora, sami kandidati izgleda da nisu mogli da nađu dovoljno vremena ili da uđu u zgradu Skupštine, pa nisu ni oni sami znali da su predloženi za članove komisije za lustraciju.
Tako gospođa Vida Petrović - Škero izjavi da je tek iz medija saznala da je predložena za člana ove komisije. Bez obzira na političke razlike, bez obzira na različitost političkih stavova, bez obzira na to da li će jedna strana da podrži, druga da ne podrži, da li smatrate da je u jednoj pravnoj državi, koja želi da uđe u Evropu, u DžDžI veku, moguće ili potrebno dozvoliti taj luksuz da se sudija Vrhovnog suda ne obavesti ni na koji način da je predložena za kandidata nekakve komisije, bilo kakve, a kamoli ovakve komisije koja je krajnje problematična.
(Milka Marinković, sa mesta: Otkud ti znaš?)
Zamolio bih predsednicu parlamenta da onemogući ili izrekne opomenu onima koji nisu u stanju da se suoče sa činjenicama koje iznosim sa ove govornice i da mi omogući da dovršim svoje izlaganje.
Da li smatrate da bilo koja država koja želi sebe da nazove pravnom državom, uređenom državom, civilizovanom državom, može sebi da dozvoli taj luksuz, a kao što sam već rekao, da se članovi komisije obaveštavaju putem medija, bilo koje komisije, a posebno ove koja je krajnje problematična.
Naravno, da ne može i naravno da ne treba, ali svedoci smo da se to kod nas ovde u Srbiji desilo i onda jedan od kandidata kaže, dakle, gospođa Vida Petrović-Škero, da ne želi da bude član te komisije, što bi se reklo u narodu - drži bure vodu, dok majstori odu. Brže bolje, šta ćemo, kako ćemo, u hodu se rešavaju neki problemi, prave se dogovori, dilovi, ko zna šta sve ne, ko zna ko će da bude predložen, jer zaista ne znam kako će da izgleda krajnja lista ovih kandidata za komisiju za ispitivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava. Javljaju se još neki od predloženih kandidata, pa dolazimo do brojke od tri predložena kandidata koji ne žele da lustriraju. To je oko problema koji se javljaju, a vezani su za personalna rešenja u ovim kandidaturama.
Letimičnim pregledom biografija koje ste priložili u ovom materijalu, može se doći do jednog vrlo interesantnog podatka, a to je da neki od članova koji su predloženi za članstvo u ovoj komisiji i te kako mogu da se nađu pod udarom samog Zakona o ispitivanju odgovornosti za kršenje ljudskih prava.
Kada pogledate da je, recimo, neko bio na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu sa objavljenom knjigom "Skupštinski izbori od 1942-1982. godine u Jugoslaviji", složićete se onda da je i po našem stavu i mišljenju nas socijalista bilo uskraćeno pravo, ljudsko pravo građana na višestranačke izbore. Ovde imamo da je profesor Mijat Damjanović objavio knjigu "Skupštinski izbori u Jugoslaviji od 1942-1982. godine" i to knjiga je objavljena 1984. godine.
Na moje zaprepašćenje imali smo mogućnosti da se upoznamo sa činjenicom da je predložen i bivši sudija Okružnog suda u Subotici Tamaš Korhec sa dvojnim državljanstvom. Zaista, ni u jednoj zemlji, nigde i u Evropi ne postoji mogućnost da se u bilo kojoj komisiji koja presuđuje i odlučuje o ljudskim sudbinama nalazi strani državljanin. To je još jedan razlog zbog koga sumnjamo u validnost predloženih kandidata.
Zatim, kada se malo dublje zađe u problematiku, moramo da se zapitamo kako će ti ljudi koji budu, praktično, voljom DOS-ovske većine izabrani za ovu komisiju raditi kada ima mnogo problema koji su nerešeni u samom zakonu.
Počevši od toga da se recimo svi pripadnici Službe državne bezbednosti bave poslovima koji se tiču praktično ograničavanja ljudskih prava, zadiranja u privatnost ljudi, da li će svi pripadnici bivše Službe državne bezbednosti, sadašnje BIA-e, koja dan-danas ima tu funkciju, biti lustrirani ili onemogućeni da se bave javnim životom.
Vrlo je problematično da li će moći da se u zakonu, koji ratifikovanje Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima od 1976. godine daje kao startni osnov ili polazno vreme, uzme kao rok od kada se primenjuje Zakon o lustraciji. Složićete se da je pitanje vezano za retroaktivnost koja je Ustavom zabranjena.
I onda, pored svih rezervi prema tzv. nevladinim organizacijama, jer su to mahom organizacije koje se finansiraju iz vladinih budžeta, nažalost, manje iz republičkog budžeta a više iz budžeta stranih država, dakle, uz sve rezerve koje imam prema takvim tzv. nevladinim organizacijama, dolazi i inicijativa Fonda za razvoj demokratije koji je pokrenuo ocenu ustavnosti zakona i zabranu rada komisije za lustraciju.
Pomenuti Fond pred Ustavnim sudom, iako se radi o krajnje diskutabilnom subjektu koji je pokrenuo tu inicijativu, ali činjenice su činjenice, s pravom se poziva da se zabrani formiranje komisije o lustraciji i traži da se do okončanja ove ocene ustavnosti rad te komisije apsolutno ne dozvoli, pozivajući se na ustavne odredbe, tu su zakoni sa povratnim dejstvom koji su neustavni.
Dakle, pored neslaganja sa tom činjenicom ko je predlagač, što nije vezano za samu ocenu ustavnosti, moramo da konstatujemo da se radi o osnovnom pravnom principu da se ne mogu donositi zakoni koji će delovati unazad. Tu nema pravne sigurnosti, tu nema pravne države i tim putem nećemo skoro u Evropu.
Takođe, pomenuti Zakon o odgovornosti za kršenje ljudskih prava vezuje se za aktivnu primenu od 23. marta 1976. godine, dakle, kada je radifikovan Pakt o građanskim i ljudskim pravima.
Upozorava se da bi primenom Zakona o lustraciji bila otvorena mogućnost da se o ljudskim sudbinama odlučuje na nezakonit i na neustavan način i da bi to dovelo do drastičnih posledica.
Zatim se ističe u obrazloženju njihovog zahteva i dopunski razlog za isticanje pravne nesigurnosti, koji se nalazi u tome da članove komisije ne može predlagati bilo ko, a posebno ne lice koje ima sukob interesa, u konkretnom slučaju predsednik republičkog parlamenta i vršilac dužnosti po svom nahođenju, gospođa Nataša Mićić. Dakle, u jednoj ličnosti su inkorporirane tri funkcije, narodni poslanik, predsednik parlamenta i v.d. predsednika Republike, što u krajnjem slučaju ne može da bude dobar osnov za predlaganje ove komisije.
Pošto vidim da ste nervozni, a sinoć niste bili nervozni kada ste donosili odluku da se radi do 20,00 časova, zaista moram da izrazim čuđenje što ste sada toliko nestripljivi da završim svoje izlaganje, a ne znam zbog čega se toliko žurite, verovatno vam je stalo do toga da izaberete članove komisije i kao što je red, najslađe se čuva uvek za kraj.
U zavisnosti od toga kako će ova komisija koju ćete konstituisati da radi, mi moramo da kažemo da se naša strahovanja mogu obistiniti, a bogami, ukoliko se ponašate objektivno, nepristrasno, pa odredbe donetog Zakona o lustraciji dosledno primenite u praksi, možda ćete nas i demantovati.
Nažalost, otišao je kolega, možda neće čuti ono što je najbolja stvar.
U zavisnosti od toga da li ćete se baviti promenom političkih protivnika po osnovu ovih zakona ili ćete imati obzira prema onima koji se u vašim redovima danas nalaze, a koji su bili u situaciji da krše ljudska prava, zavisi i to da li imate kredibilitet da dalje radite. Da bih argumentovao svoje tvrdnje ili da bih vam dočarao na koji način, recimo, možete da dokažete kako ste objektivni, nepristrasni, kako ne primenjujete odredbe zakona shodno političkim potrebama, nego se držite prava, želite da napravite pravnu državu, moja malenkost je dobila podatak da među članovima, tačnije poslanicima DS danas ovde sa nama sedeli su oni koji su bili i te kako zaslužni članovi Saveza komunista i kao takvi nalazili se i na nekim rukovodećim funkcijama u okviru ogranaka te političke organizacije u koju su se učlanjivali sa nekih 18, 20 godina.
Dakle, ukoliko želite da se suočite sa činjenicama, pogledajte istini u oči i recite da ste i vi bili članovi Saveza komunista, da ste i vi na taj način kršili ljudska prava.
Da priča ne bi bila prazna, pred ovim parlamentom ću pročitati upitnik za članove Saveza komunista Jugoslavije, imam samo podatke koji su vezane za lokal, a možda ćete vi da imate neke konkretnije podatke iz vaših sredina, u kome se navodi da je gospodin Panajotović Gradimira Tomislav, rođen 12.10.1939. godine, učlanjen u Savez komunista Jugoslavije 16. januara 1958. godine, završio Pravni fakultet, diplomirani pravnik, novinar. Ovo je upitnik iz 1984. godine. "Ako koza laže, rog ne laže", pa ukoliko želite da donosite zakone o lustraciji, dokažite da ste objektivni i nepristrasni i u konkretnom slučaju.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Pošto na listama više nema prijavljenih za reč, pitam da li žele da uzmu učešće u raspravi predsednici poslaničkih grupa?
Reč ima narodni poslanik Žarko Obradović, predsednik poslaničke grupe SPS, a zatim narodni poslanik Zoran Krasić, zamenik predsednika poslaničke grupe SRS.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

Poštovano predsedništvo, kolege narodni poslanici, moram reći istine radi da je poslanički klub SPS u ovoj Narodnoj skupštini dobio poziv od predsednika Narodne skupštine da predloži svog kandidata za člana ove komisije za utvrđivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava. Mi smo, sasvim logično, tu ponudu odbili, smatrali smo je i politički nekorektnom, iz prostog razloga što je SPS i glasala protiv ovog zakona, samim tim i nije za formiranje komisije.
Smatramo da je ovde reč par ekselans o političkom zakonu i Komisija će raditi u skladu sa sadržajem ovog zakona, čija je suština da se eliminišu politički protivnici, da se pod formom utvrđivanja odgovornosti za kršenje ljudskih prava u stvari izvrši eliminisanje političkih protivnika, naravno, nas socijalista iz političkog života Srbije.
Mi smo odbili da budemo u ovoj komisiji zato što smatramo da je i Zakon donesen bez ustavnog osnova, da je suprotan i Povelji o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, da je suprotan i u Ustavnoj povelji državne zajednice Srbija i Crna Gora, da je suprotan i odredbama Krivičnog zakona. Takođe smo odbili da budemo u ovoj komisiji iz razloga što zakon formira komisiju, telo koje nije bilo u pravnom sistemu naše zemlje, niti ga pravni sistem kao takvo poznaje.
Bili smo protiv učešća i zato što se unapred u Zakonu uvodi pretpostavka krivice, a ne pretpostavka nevinosti i zato što Zakon ima retroaktivni karakter, a očigledno je i selektivni pristup. Uopšte nije bitno za komisiju da se utvrdi odgovornost svih ljudi koji su, navodno, kršili ljudska prava. Suština je da se utvrdi odgovornost onih koji treba da budu kandidati za javne funkcije. To, samo po sebi, dovoljno govori o karakteru ovog zakona.
Mi smo rekli i ranije, moram to da ponovim, to se vidi i iz obrazloženja predloga ovog zakona, gde se taksativno navodi da je ovaj zakon bio primenjivan i u određenim zemljama Istočne Evrope kao mera sprečavanja pojedinih ljudi da učestvuju u političkom životu.
Protiv smo i iz razloga što predmet rada komisije, odnosno dokumentacija treba da budu i određena dokumenta državne bezbednosti, a i ovde na Narodnoj skupštini Republike Srbije kada smo raspravljali o Predlogu zakona o lustraciji i na matičnom odboru čuli smo od više ljudi da su ta dokumenta suštinski, upotrebljen je izraz, "zagađena", tj. da su menjana, dopunjavana i da sadržina nije ono što je možda bila pre 5. oktobra i sl. Znači, mi smo odbili da učestvujemo u toj priči zato što smo smatrali da jedino sud i samo sud može da utvrđuje odgovornost bilo kog građanina Republike Srbije i da treba da bude isti za sve.
Pošto će se ovaj zakon primenjivati kao mera odmazde prema političkim protivnicima, biće zanimljivo i videti kako će se primenjivati prema čelnicima DOS-a, pošto su mnogi od njih, koji su sada u ovoj skupštini ili na državnim i partijskim funkcijama, kao lokalni funkcioneri od 1992. godine pa nadalje vršili lokalnu samoupravu i mnoge ljude tada šikanirali i sl.
Mi smo odbili da budemo članovi ove komisije zato što smatramo da će rad ove komisije biti direktno suprotan Ustavu Republike Srbije, pogotovo onim članovima Ustava Republike Srbije, mislim na članove 11, 13. i 23, koji regulišu prava i slobode čoveka i građanina. Naime, komisija će direktno raditi suprotno Ustavu, jer u pomenutim članovima, primera radi, kaže se: "Niko se ne može smatrati krivim za krivično delo, dok to ne bude utvrđeno pravosnažnom odlukom suda". Pravosnažnom odlukom suda, a ne neke komisije od devet članova, kao što se nama predlaže.
Takođe, smatramo da će rad komisije biti direktno suprotan odredbama Povelje o ljudskim i manjinskim pravima koje govore o osnovnim pravima i sobodama čoveka i građanina. U jednom od tih članova se kaže: "Svako ima pravo da o njegovim pravima i obavezama, kao i o optužbi protiv njega, bez odlaganja odlučuje nezavisan, nepristrasan i zakonom ustanovljeni sud. Sudske odluke se izriču javno, a sudski postupci su javni". Ovo pominjem iz razloga što sud i samo sud može da utvrdi odgovornost građana Republike Srbije ili bar bi trebalo to da radi.
Mi smo odbili da budemo u ovoj komisiji zato što komisija predstavlja telo koje će imati zadatak da spreči ljude da obavljaju svoje javne funkcije. To je njen primaran zadatak. Neshvatljivo je da će ta komisija uvidom u dokumentaciju državne bezbednosti odlučivati o sudbini ljudi. Znači, komisija će u određenom roku izvršiti uvid u spise i onda odlučiti o sudbini tih ljudi, bez suda.
Na kraju krajeva, bilo bi najpoštenije, ako već nema krivične odgovornosti, nego, kako oni kažu, ima jedna vrsta moralne odgovornosti, ostaviti građanima Republike Srbije da na izborima, koji će doći pre ili kasnije, a biće ih, odluče da li neko može ili ne može da učestvuje u političkom životu i da odluči koju će funkciju obavljati.
Rekao sam pre, a moram još jedanput da ponovim, poseban problem rada ove komisije i ono što će objektivno učiniti da rad ove komisije bude farsa jeste činjenica da su ta dokumenta izmenjena, promenjena, neka su i uništena. O tome smo imali priliku da čujemo proteklih dve i po godine mnogo toga u sredstvima javnog informisanja od ljudi koji su radili u službama državne bezbednosti ili su bili predmet rada državne bezbednosti.
Uostalom, ljudi koji se razumeju u rad službe državne bezbednosti i sami kažu da i nabavljanje tih informacija predstavlja drastičan primer kršenja ljudskih prava. Sada se postavlja jedno logično pitanje - ako se pribavljaju informacije na osnovu kršenja ljudskih prava, kako se na osnovu takvih informacija može utvrđivati odgovornost ljudi za kršenje ljudskih prava?
Mi smo duboko ubeđeni da će predmet rada ove komisije biti članovi SPS-a, njihovi simpatizeri, ljudi koji su se istakli kao socijalisti ili njima privrženi i da ćemo mi biti predmet lustracije. Ne verujemo u to da će bilo ko od članova DOS-a biti predmet lustracije. Ako to bude, onda će se morati početi od glave. Pomenuo sam, pre mesec-dva dana, odluku Vrhovnog suda Srbije, kojom je poništena odluka Vlade Republike Srbije o uvođenju prinudne uprave u Priboju, i to je samo po sebi primer kršenja ljudskih prava. I ako ova komisija bude želela da bude konsekventna, ako joj je stvarno stalo do prava, pravde i pravičnosti, onda će prvo članovi Vlade biti lustrirani i njima će se onemogućiti da učestvuju kao kandidati u javnom životu.
Kada je reč o ovoj komisiji, na osnovu onoga što smo čuli juče i danas, i ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije, a i preko medija, dolazimo do jednog vrlo prostog zaključka da je ovaj predlog napisan u žurbi, da nije dobro pripremljen, kako reče jedan od kolega, da je neuredan, da nije pravno uređen.
Moram reći paradoksalno je, ali istinito, da se očigledno o tome nije vodilo računa, jer imali smo u međuvremenu i situaciju da je sudija Okružnog suda Vida Petrović-Škero otkazala učešće u ovoj komisiji. Moram reći, što se tiče nas socijalista, samo nam je olakšala posao, jer smo mi ionako smatrali da je ona kao ličnost nepodobna da bude u toj komisiji, iz prostog razloga što je dok je bila predsednik Okružnog suda propustila da primeni odredbe Krivičnog zakona u slučaju kidnapovanja Slobodana Miloševića iz Centralnog zatvora. On je tada bio pod posebnim režimom i Vida Petrović-Škero, kao predsednik Okružnog suda, imala je obavezu da izvršava zakon, a u članu 321. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija je propisano da se pritvorenik otpušta iz zatvora na osnovu rešenja o ukidanju pritvora i naloga za puštanje iz pritvora donetih od suda.
Znači, mi smo tada, kao poslanička grupa, smatrali, i smatramo i sada, a i doći će vreme kada ćemo to i materijalizovati, da je ona, kao predsednik Okružnog suda u Beogradu, bila direktno odgovorna za propuštanje nadzora nad primenom mere pritvora nad Slobodanom Miloševićem, tada zatvorenikom Centralnog zatvora.
Moram reći da su i druge ostavke, koje u međuvremenu pljušte, pokazale da se ovom predlogu prišlo u žurbi i da nije utemeljen. Nas socijaliste to i ne čudi, zato što smatramo da je i sam predlagač u ovom slučaju neko ko je kršio ljudska prava, i upravo je tu jedna paradoksalnost. Imamo predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, koji je v.d. predsednika Srbije, koji je najviše kršio ljudska prava, a on predlaže komisiju za utvrđivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava.
Kada kažem v.d. predsednika Srbije, u funkciji predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, mislim vrlo jasno na Naredbu o uvođenju vanrednog stanja i na član te naredbe u kome se kaže da Ministarstvo unutrašnjih poslova može prinudno dovesti i zadržati u službenim prostorijama lice 30 dana. Kao što znate, ta mera pritvora 30 dana je duboko suprotna odredbama Ustava Republike Srbije, i to članu 16, gde se kaže da mora da postoji odluka nadležnog suda da bi neko bio pritvoren i zadržan u pritvoru.
Kao što znate, mi smo imali jedan zakon, koji je sadržao slične odredbe o uvođenju mere pritvora u trajanju od 30 dana, bez odluke suda. Ustavni sud Republike Srbije je 5. juna tekuće godine te odredbe proglasio neustavnim. Sasvim je logično, ako su te odredbe neustavne, da su i delovi Naredbe o uvođenju vanrednog stanja takođe neustavne, i da je za vreme trajanja vanrednog stanja oko 3.000 ljudi bilo privedeno i držano u pritvoru.
Tada se Vlada time hvalila, ali bogami to će nekoga i zaboleti, jer to jeste eklatantan primer kršenja ljudskih prava. Sada dolazimo do te paradoksalnosti da v.d. predsednika Srbije, koja je predložila članove ove komisije za utvrđivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava, jeste neko ko je ta prava direktno kršio.
Ima još nešto. Ako se stvarno želelo da se utvrdi relevantan sastav komisije, onda je trebalo poći od kriterijuma ko su u ovoj zemlji Srbiji najveći borci za prava čoveka i ko se najviše istakao u utvrđivanju odgovornosti kršenja ljudskih prava. Ako je o tome reč, a trebalo bi da jeste, onda bi trebalo prva osoba i predsednik ove komisije da bude Nataša Kandić, zato što je ona dobila i međunarodno priznanje da je borac za ljudska prava. Tu, naravno, ne bi trebalo propustiti ni Biljanu Kovačević - Vučo, ne bi trebalo propustiti ni Sonju Biserko, Sonja Liht je takođe tu. Reč je o osobama koje su se pokazale kao veliki borci za ljudska prava, a pogotovo što su nepristrasni.
Zna se sigurno da nisu članovi nijedne političke stranke. To što su radili za potrebe pojedinih vlada zapadnih zemalja, i u njihovom interesu, to je druga priča i, naravno, u saradnji sa DOS-om, ali je tačno da nisu članovi političke stranke i da su nepristrasni. To im je vrhovni kriterijum da budu u ovoj komisiji.
Moram reći da nas brine što se među članovima ove komisije pominje i profesor dr Vesna Rakić-Vodinelić. Jedan Vodinelić-Rakić u Savetu za radiodifuziju, ovaj drugi je u komisiji za utvrđivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava. Evo primera nepotizma koji je prisutan i ovde u ovoj komisiji. Mislimo, u svakom slučaju, da ovaj predlog nije dobar. Mislimo da ova komisija neće utvrđivati odgovornost svih ljudi koji su kršili ljudska prava. Ovo je jedan veliki politički marketing, jednostavno neće uraditi ništa. Ako se baš želelo, to je trebalo uraditi posle 5. oktobra, mi smo duboko protiv toga, ali ako se već želela primeniti praksa i nekih drugih zemalja, imala se i prilika, i vreme i mogućnosti. Mislimo da stvar nije dobra.
Moram reći, ne znam ovaj kandidat DOS-a, koji je predložen za člana komisije, jedan ili dvojica, ako su i oni glasali za one odredbe Zakona o merama i aktivnostima države u suzbijanju organizovanog kriminala, a te odredbe posle Ustavni sud proglasio neustavnim i nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srbije, eto sudskog primera kršenja ljudskih prava i samim tim nepodobnosti tih ljudi koji su predloženi. Znači, primedaba ima sijaset.
Neki su se i povukli iz ove komisije iz raznih razloga, ali je suština da ova komisija ima politički zadatak da političkim merama, bez suda, bez relevantne dokumentacije, bez javnosti utvrdi odgovornost političkih protivnika, da ih spreči i eliminiše iz političkog života, bez izbora, bez građana. Mi nismo pristali na takvu opciju, nismo prihvatili da budemo članovi ove komisije i, naravno, nećemo ni glasati za ovu komisiju.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
 Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić, a zatim narodna poslanica Nataša Milojević.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Na kraju smo rasprave i možemo da konstatujemo da još nije povučen predlog, mada su svi razlozi ispunjeni da se ovaj predlog ne nađe na dnevnom redu. Pošto je takva situacija, onda da konstatujemo i da damo jedno završno izlaganje šta Srpska radikalna stranka smatra povodom ovog predloga odluke o izboru članova komisije za lustraciju.
Opšti zaključak jeste da je neko zaključio da treba da se formira ta komisija i to baš sada, da se ne bi propustio neki rok određen zakonom i da članovi te komisije treba da budu provereni borci za revolucionarnu pravdu, za buldožer, petooktobarsku istinu, ljudi koji će na tom zadatku da istrajavaju i da se eliminiše politička konkurencija. Ne čak ni politički protivnici, nego politički neistomišljenici.
Mi smo i prilikom donošenja zakona pokušali da vas ubedimo da je, činjenicom ulaska u proceduru, predlagač dokazao da nije podoban za višestranački sistem. Nije spreman da prihvati drugačije mišljenje, već je spreman da sledi samo svoju ideologiju. Na tom putu sve uništava, pomera, ne samo da proganja nego pokušava da eliminiše, da ne postoji kao smetnja.
Naravno, predlagači i oni koji su glasali za ovakav zakon, hvale se kako u nazivima svojih stranaka imaju reč "demokratska", računaju da je to jedini dokaz opredeljenosti za demokratiju i tako nam praktično nameću jedan novi dosmanlijski standard. To je opšta konstatacija gotovo svih diskusija.
Šta možemo još da zaključimo? Možemo da zaključimo da Vida Petrović-Škero želi da malo poradi na svojoj savesti, očigledno da je stiže ono što se desilo dok je bila predsednik okružnog suda, a verovatno se sećate da je ona posle tog događaja sa kidnapovanjem čak izašla na ulicu sa zaposlenima u sudu i upravi, protestovala i tražila povećanje njihovih plata. Ona je shvatila da ne sme da se čovek olako igra sa ovim stvarima, jer savest uvek radi, nekad sa zakašnjenjem, ali uvek radi.
Šta možemo drugo da zaključimo? Možemo da zaključimo da imamo na delu ponovljeno ponašanje klanova, u toku ove epohalne operacije "Sablja" uredno smo obavešteni da su pripadnici nekih klanova imali svoje sudije, svoje tužioce i tako praktično bili u prilici da odluče ko će njima da sudi. Tako su nas barem obavestili.
Slično je i sa ovim predlogom. Predlagač sada praktično odlučuje ko će njemu da sudi. Između dosmanlijskog klana i ovog zemunskog, barem na ovom primeru, gotovo da nema nikakve razlike, nema principijelne razlike. Lustracija je nešto opasno i nešto što pripada građanima Republike Srbije, oni to rade svaki put posle četiri godine, kada se pitaju ko će da predstavlja i ko će da zastupa njihovu volju u ovoj skupštini.
Zar je moguće da Narodna skupština i poslanici koji vrše suverenost u ime građana Republike Srbije dolaze u situaciju da neko ko nije sud vrši kontrolu da li je nekada neko kršio imaginarna ljudska prava. Narodna skupština nema ovlašćenje građana da na ovaj način omogućava političku eliminaciju, uklanjanje iz političkog života.
Verujte, svi oni koji su glasali za zakon i koji budu glasali i učestvovali u ovoj farsi, jer mi nemamo 18 predloženih kandidata, već imamo 14 ili 15, gotovo da niko od njih nije konsultovan niti je dao pristanak, već je saznao iz novina da ga je neko predložio, a taj neko koji ga je predložio nije se konsultovao sa poslaničkim grupama. Tako nešto ne predviđa ni ovaj zakon, koji je doduše i neustavan. Ustavni sud bi napokon morao da se oglasi, a i Slobodan Vučetić, kako smo sinoć čuli od ministra Đelića, mora da zaštiti svoj ustav. Pisao čovek ustav, valjda ne dozvoljava da mu gaze ustav, ko kako stigne.
Šta možemo dalje da zaključimo? Razlozi za razrešenje ovih ljudi su oni isti koji važe za sudije, ali sad imamo situaciju da dva narodna poslanika, koja su predložena sa izborne liste DOS-a, to je pravno nemoguć predlog u smislu ovog zakona, ne ispunjavaju uslove da budu sudije. Kako može neko da obavlja parasudijsku dužnost a ne ispunjava uslove da bude sudija? Niti je izabran u proceduri koja važi za izbor sudija.
Da ne idemo dalje, da je prisutna i nespojivost funkcija sudije Vrhovnog suda sa obavljanjem nekih drugih funkcija, pa jedna od tih je i ova, biti član komisije za lustraciju. Verovatno ćemo se deliti opet ovde - ko je za i ko je protiv, ali sam apsolutno siguran da svi kada napuste ovu salu neće znati zašto su glasali, jer ovaj zakon o lustraciji važi sledećih deset godina.
Sa svim batinama je potrebno da se postupa oprezno, jer batina ima dva kraja. Niko ko dođe posle dosmanlija na vlast nema pravo najmanje godinu dana da menja vaše zakone, već ima obavezu da ih sprovodi upravo onako kako su napisani. To smo se naučili. Zakoni se donose da bi se primenjivali i biće primenjeni.
Budite sigurni da će veliki broj članova komisije za lustraciju u međuvremenu da napusti tu komisiju, jer ne želi da učestvuje u ovoj farsi i ne želi da u istoriji bude zapisan kao čovek koji je uništavao srpski parlamentarizam. Mi ćemo ga sigurno upisati u istoriju srpskog radikalizma, pravimo dopunjena izdanja, mi želimo da očuvamo parlamentarizam u Srbiji i svi oni koji narušavaju parlamentarizam i politički život, naći će se u toj knjizi.
U startu znajte da svi članovi komisije za lustraciju već imaju svoje poglavlje. Istražićemo sve, i ko ih je predložio, i zašto ih je predložio, i kako je to neko postao stručnjak aprila meseca 2003. godine i kako se došlo do ovog predloga, a verujte, do ovog predloga je moglo da se dođe tako što je pored, recimo, gospođe Vodinelić, predsednik Narodne skupštine mogao da predloži i Kostu Čavoškog i Ratka Markovića i advokata Filu je mogao da predloži, to su ipak izuzetni pravni stručnjaci, i da ih ne pita, da tretira ovde da je predlog uredan, da može da se glasa pro forme, da bi se izabrali oni koji moraju da se izaberu.
Budite sigurni, septembra meseca i to posle 11. septembra, poslanička grupa DOS - Reforma sa ove govornice ima da kritikuje predsednika Narodne skupštine što je prekršio proceduru, kao što je prekršena procedura kod izbora članova Radiodifuznog saveta. Vodite računa, onaj ko uništava parlamentarizam snosi veliku odgovornost i nemojte da sprovodite postupak lustracije prema ljudima samo zato što su se suprostavili NATO-u, šiptarskim teroristima, mudžahedinima i onima koji su proterivali i vaše rođake i vaše prijatelje.
Onaj ko vas je naučio da ovo radite, pogrešno vas je naučio. Denacifikacija u Nemačkoj 1945. i ovo što vi pokušavate u Srbiji 2003. godine nije isto. Razmislite, pronađite tu razliku da biste sačuvali svoju savest.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodna poslanica Nataša Milojević, predsednik poslanička grupa Socijaldemokratska partija, pa narodni poslanik Petar Petrović, zamenik predsednika poslaničke grupe Stranke srpskog jedinstva.

Nataša Milojević

Poštovano predsedništvo, drage koleginice i kolege, u raspravi o predlogu sastava komisije za sprovođenje Zakona za zaštitu ljudskih prava je bilo prilike da se kaže mnogo toga, pa to ne bih komentarisala, pre svega da ne izazovem replike kolega koji su apostrofirali mnoge prošle teme, a naročito teme od kada ovaj parlament radi u punom sastavu.
Ne mogu a da ne povučem paralelu sa drugom procedurom o kojoj smo na ovoj vanrednoj sednici takođe raspravljali, a to je procedura u sprovođenju Zakona o radiodifuziji i procedura izbora Radiodifuznog saveta. Manjkavost u sprovođenju te procedure, za koju je odgovorna Skupština, bojim se da će biti prisutna i u ovom slučaju izbora komisije u skladu sa Zakonom o zaštiti ljudskih prava.
Ta manjkavost jednostavno ne sme da se dopusti više. Zašto ne sme? Zato što dobra rešenja i zaista dobri predlozi sadržani u prvih osam ili desetak imena, predlozi predlagača gospođe Nataše Mićić, mogu biti apsolutno devalvirani činjenicom da su predlozi koji se odnose na predstavnike opozicije u ovoj komisiji apsolutno neprihvatljivi, apsolutno neprihvatljivi bar za nas poslanike Socijaldemokratske partije, koji, da podsetim, u slučaju glasanja nisu dali podršku Zakonu o zaštiti ljudskih prava, sa obrazloženjem koje i dalje stoji, da su pojedini članovi zakona, odnosno njegova pojedina rešenja apsolutno neprimenljiva. Evo, u ovom slučaju se to i potvrđuje.
Naime, predlagač zakona i predlagač sastava komisije u skladu sa zakonom, predsednica Skupštine, rukovodeći se pre svega osnovnim principom i kriterijumom da u toj komisiji budu ličnosti sa kredibilitetom u sferi ljudskih prava, u pravu je kada uz obrazloženje i uz biografije, koje su nam u obrazloženju date kao prilog, govori o ličnostima koje de fakto jesu, upotrebiću ovaj izraz, prvoborci u ovoj oblasti, ali nikako ne stoji obrazloženje kada je reč o predlozima članova onih opozicionih partija za koje je pojam ljudskih prava bio i ostao samo predmet sprdnje, samo predmet manje-više neduhovitih opaski.
Za nas socijaldemokrate je neprihvatljivo da u lustracionoj komisiji bude bilo koji predstavnik Stranke sportskog, pardon, srpskog jedinstva. Za nas socijaldemokrate je neprihvatljivo da u toj komisiji bude bilo koji predstavnik Socijalističke partije. Njihov glavni predstavnik se nalazi tamo gde se nalazi i glavni prekršilac ljudskih prava u ovoj zemlji.
Ako to i dalje ostane predlog i ne bude povučen, socijaldemokrate u ovoj skupštini ne mogu da glasaju o takvom predlogu u celini. Ne zato što su protiv Zakona o zaštiti ljudskih prava, ne zato što su protiv lustracije, već zato što je ovakav predlog u skladu sa jednom istinitom pričom koja se desila posle Oktobarske revolucije.
Neko je pomenuo, pa da kažem. Kada su jednog kneza, odbeglog iz tada već Sovjetske Rusije, pitali - kako to da ste izgubili, kako to da su crveni pobedili u Rusiji, knez je sve onako preko čaše rekao - aljkavo smo branili Zimski dvorac. Ajte da više ne radimo ni jednu aljkavu stvar u odbrani zakonskih predloga koje ova skupština donosi.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Pravo na repliku, narodni poslanik Petar Petrović.
...
Jedinstvena Srbija

Petar Petrović

Čudi me da nas ovde pominju predstavnici jedne partije koja do pre dve godine nije postojala, bili su u nekoj drugoj partiji, ali su posle iznošenja nekih stvari pred ovim parlamentom i pred nama poslanicima, gde smo bili u situaciji da čujemo kako se cepaju čarape, kako se guraju prsti u usta i tako neke slične stvari, i posle toga je došlo do formiranja nove partije, ukradene partije od postojeće partije, i sada se oni ne slažu da bi neko trebalo iz Stranke srpskog jedinstva da bude u komisiji za lustraciju.
Za dobro obaveštene i za one koji su stalno u ovoj skupštini, Stranka srpskog jedinstva je jasno stavila do znanja da neće imati svog predstavnika i da ne želi da ima svog predstavnika u komisiji za lustraciju i mislim da je time stvar završena.
Vi, dame i gospodo, koji kritikujete Stranku srpskog jedinstva, tamo gde se pojavite svuda imate dostupne medije, pročitajte malo izveštaje sa dopunskih lokalnih izbora u raznim opštinama Srbije, gde vaši kandidati dobijaju ogroman broj glasova, a to je kao slovo "o" - nula. Toliki je vaš rejting u biračkom telu Srbije i toliko bi trebalo da bude vaše pravo da kritikujete nekog.
Ako hoćete da kritikujete pojavite se sutradan na izborima u Srbiji samostalno. Nemojte da se šlepujete uz velike partije, pokažite vašu političku moć, vaše političko znanje, vašu političku snagu, a onda ćete dobiti moralno i svako drugo pravo da prozivate druge partije, pa i Stranku srpskog jedinstva. Izgleda da vam je Stranka srpskog jedinstva noćna mora. Razbudite se već jednom.