PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 05.11.2003.

10. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

10. dan rada

05.11.2003

Sednicu je otvorila: Nataša Mićić

Sednica je trajala od 11:00 do 18:05

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Nema ministra. Očigledno da je njegova diskusija bila besmislena, jer to je bio peti izveštaj za dva dana. Očigledno da je Vlada odlučila da se brani besmislenom raspravom, sa izveštajem koji više niko živ ne sluša, deset puta je smanjena gledanost sednica Narodne skupštine. Izabrali ste ovaj scenario. Radite, radite, samo radite, smejte se, uživajte.
Gospodin Šumarac je sa nekim poluistinama i velikom količinom neistina ovde izneo da se SRS zalaže za zaštitu društvene svojine, a da li on veruje u to, meni nije jasno, ali tako je rekao. Svi oni koji su imali prilike makar jedanput da gledaju TV prenos sednice Narodne skupštine i ovih godina mogli su da primete da SRS ima jasan stav u pogledu društvene svojine i ona nije njen zaštitnik. Ako kažem da je protiv krađe i ovakve privatizacije, onda to nema veze sa društvenom svojinom, nego sa borbom protiv organizovanog kriminala. Vreme je da se krene sa tom borbom.
Gospodin Šumarac je zaboravio da on i NATO ruše u ovoj zemlji. SRS samo gradi. Gospodin Šumarac, verovatno za koji dan, biće u istoj prilici i u istoj situaciji, kao što su Milan Milutinović, Legija, Spasojević, Boško Buha, Gavrilović, Čume, Lukić, Goran Petrović, Zoran Mijatović. Svi su oni verovali DOS-u, pa ih je DOS odbacio.
U sličnoj situaciji su i vaše perjanice Labus i Dinkić. Nekada tvorci vašeg ekonomskog programa, a sada oštri neprijatelji, samo zato što ponavljaju ono što je SRS o vama pričala od 2000. godine. Na toj listi su verovatno i Velimir Ilić, Marijan Rističević, Aleksandar Radović; on je prošle godine u ovo vreme pobegao iz zemlje, a sada se vratio, i on vas napada. Zatim, onaj ekonomista Dragaš, on vas odavno napada, pa počeo je i Janjušević, a danas i Rašeta.
Nemojte da se iznenadite ukoliko gospodin Šumarac za koji dan ospe drvlje i kamenje onako, frenetično, po DOS-u i Vladi Republike Srbije, jer prosto i on čuje glas naroda koji kaže, ne dobar dan, dobro jutro, nego kada će ovi da odu. To je centralno pitanje. Možete vi da odugovlačite ovu raspravu, da je obesmišljavate, ali vama je zastavica pala. Jasno vam je, DOS, to je nešto što znači destrukciona opozicija Srbije, to ste bili i to ćete biti, a ne možete da popravite vašim izveštajima taj utisak.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Srđan Petrović, pravo na repliku na izlaganje ministra Dragoslava Šumarca, zamenik predsednika, poslanička grupa DSS, zatim narodni poslanik Jovan Todorović, koji je izdvojio mišljenje na sednici Odbora.

Srđan Petrović

Hvala. Minsitar Šumarac koristi ovu govornicu da pozove narod da prijavi ove objekte u procesu legalizacije i očekuje da mu narod i građani veruju, a ovde za govornicom iznosi neistine. Najmanje jednu veliku neistinu je izgovorio, da je DSS pozivala građane da ne prijavljuju svoje objekte. Pozivam ministra da kaže kada i ko je to rekao. DSS je za legalizaciju, ali je DSS glasala protiv Zakona o planiranju i gradnji, jer smatra da zakon nije dobar. Naši eksperti smatraju, i mi kao poslanici njima verujemo ... smejte se vi, smejte, videćete kakve će posledice vaši eksperti sa ovim zakonom da imaju.
Oni kažu da ovaj zakon nije tehnički dobar. Zato smo mi protiv zakona. Mi, kao legalistička stranka, ne pozivamo građane da ne uđu u ovaj proces. Građani najbolje znaju šta treba da urade. Zašto ovaj zakon nije dobar? Ovaj zakon nije dobar zato što on na teritoriji Srbije ne daje jasnu sliku kako, šta i treba da se uradi.
S druge strane, ministar Šumarac kaže, obećava građanima da će pare koje budu dali u ovom procesu otići na izgradnju infrastrukture u naseljima u kojima žive. To nije moguće, jer ako vidite tarife koje se kreću za centar grada, za periferiju, za sela i vidite opremljenost infrastrukture na tim područjima, videćete da je to obrnuto srazmerno i da nije nikako moguće da pare idu za izgradnju infrastrukture.
Pre se postavlja pitanje, da li je ovaj zakon imao svrhu da se napuni budžet. Ministar Šumarac, takođe, kao veliki uspeh pokazuje veliki broj prijava. Svakim danom sve više i više olakšava podnošenje prijave i to je dobro, ali prijava nije zahtev za legalizaciju i to ministar Šumarac dobro zna. Od prijave do normalnog zahteva treba puno vremena, treba puno dokumenata. To je potpuno jasno i ministru. Sada on poziva građane da putem pošte podnose taj zahtev. To je jedno obično parče papira i ono može samo da služi za statistiku, pa da ministar Šumarac dobije bolju statistiku, pa da se ne dešava da se prijavi više objekata nego što ih je evidentirano. Za takve stvari ta statistika može da posluži.
To nije proces legalizacije. Sve u svemu, ministar Šumarac nije dobio poverenje i njegovo izlaganje, njegov poziv građanima sigurno neće doprineti da se na ovom važnom tržištu nekretnina urede bolji odnosi u Srbiji.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Jovan Todorović, izdvojeno mišljenje. Ako nema više zahteva za reč od ovlašćenih učesnika u raspravi, onda bi reč imao narodni poslanik Petar Petrović, a posle njega narodni poslanik Dragoljub Stamenković.

Jovan Todorović

Gospođo Čomić, dame i gospodo narodni poslanici, dame i gospodo ministri Vlade Republike Srbije, na Odboru za privatizaciju, a povodom razmatranja Izveštaja o radu Ministarstva za privredu i privatizaciju, izdvojio sam svoje mišljenje iz sledećih razloga. Najpre, moram da kažem da je u pitanju jedna koncepcijska razlika kako bi trebalo da se organizuje Ministarstvo za privredu i privatizaciju po shvatanju poslaničke grupe SPS i onoga šta se trenutno radi.
Neki su već u svojim izlaganjima rekli da ovo ministarstvo, u suštini, funkcioniše isključivo kao Ministarstvo za privatizaciju. Zato u ovom izveštaju, koji nažalost nije dostupan svim poslanicima ili nije podeljen svim poslanicima nego samo članovima Odbora, nemamo relevantne pokazatelje o tome u kakvom se zaista realnom stanju nalazi srbijanska ili srpska privreda, kako hoćete.
Imamo samo podatke o tome kako je tekla privatizacija i koji su tu rezultati ostvareni, a o tome kakva nam je industrijska proizvodnja, do kog smo stepena došli, kakav je stvarni položaj zaposlenih, u kakvom je stanju privreda uopšte, koliko je kredita odobreno od strane poslovnih banaka, u koje namene, sa koliko investicija itd, tih podataka nemamo.
Stiče se utisak da ovo ministarstvo jednostavno o tome ne stiže, da ne kažem neće, da brine u vremenu kada je u toku privatizacija. Kada je privatizacija u pitanju, naš elokventni ministar, gospodin Vlahović, dosta često uspeva da neke činjenice koje idu na ruku onome o čemu govorim istakne u prvi plan, pa time ponekad i stvori predstavu da je u tom postupku privatizacije sve u redu. Ovde bih ipak otvorio nekoliko pitanja, o kojima mislim da kao razumni ljudi moramo da se sporazumemo, da dobro razmislimo i da vidimo šta je potrebno da se uradi.
Najpre, na prvo pitanje nikada nismo dobili odgovor. Kaže se, prodato je oko 1.000 preduzeća i ostvarena je ukupna prodajna cena oko milijardu i 200 miliona evra i da su oni koji su kupili ta preduzeća obećali investicije pokrivene bankarskim garancijama - oko 665 miliona evra. Nikada nije rečeno koliko je tih sredstava od tih 660 miliona evra zaista i realizovano u formi investicija u privredi. To je jedno.
Drugo suštinski važno pitanje odnosi se na funkcionisanje Fonda za razvoj. Oni koji pogledaju podatke iz izveštaja Ministarstva, videće da je iz Fonda za razvoj na ime investicija u protekle tri godine odobreno ukupno 16 milijardi 200 miliona dinara, ali da mi permanentno, iz godine u godinu vladanja DOS-a, imamo pad tih sredstava. To ću da vam ilustrujem činjenicom da je 2001. godini po osnovu investicija privredi odobreno iz Fonda za razvoj nešto oko milijardu i 700 miliona dinara, u 2002. godini 6 milijardi i 900, a u 2003. svega tri milijarde i 300.
Iz ovoga je najlogičnije izvući zaključak da postoji pad investicionih aktivnosti u privredi, a znamo da su one najvažniji faktor za pokretanje proizvodnje i za povećanje broja zaposlenih.
Treće, što je važno, kada pogledate strukturu kratkoročnih kredita koji su odobreni iz Fonda za razvoj, onda vi vidite da je za tu namenu odobreno dve milijarde i 90 miliona dinara, a od toga milijardu i 250 miliona za podsticaj izvoza. Onda ne treba da se čudite činjenici zašto imamo ovakav spoljnotrgovinski deficit, ove godine oko pet ili šest milijardi, a ukupno kumulativno za poslednje tri godine oko devet milijardi dolara.
Ako vi izvoznu privredu podstičete sa nepunih 30 miliona evra, onda ne možete da očekujete prilive po osnovu izvoza niti pokretanje izvozno orijentisane proizvodnje.
Na samom kraju, pošto vidim da se bliži ovih pet minuta, moram da stavim veliki znak pitanja na uspešnost ostvarene privatizacije. Kada pogledate po kojoj su ceni prodata preduzeća u tenderskoj i aukcijskoj prodaji, onda vi vidite jednu maglovitu sliku o tome da je to nešto iznad knjigovodstvene vrednosti. Tome je doprinela tenderska prodaja, pre svega Duvanske industrije Niš. Ali kada pogledate aukcijske prodaje, onda vi vidite da su preduzeća koja su knjigovodstveno vredela negde oko 330 miliona evra prodata za manje od 260 miliona evra. Mi smo u suštini ono što je vredelo 330 miliona u najvećem broju privatizovanih preduzeća prodali ispod knjigovodstvene vrednosti.
Još nešto. Mi imamo permanentni pad broja zaposlenih u srbijanskoj privredi, u svim ovim godinama u kojima vlada DOS. Ilustracije radi, 1990. godine bilo je u srpskoj privredi zaposleno 1.408.000 radnika, 2000. godine 1.376.000 radnika, 2001. godine 1.345.000 i 2002. godine 1.290.000 ljudi.
Negde oko 130.000 je ljudi ostalo bez posla u periodu od 1999. do današnjeg dana, iako će se svi ovde složiti da ta 1999. ne može baš biti pravi reper za upoređivanje, jer je to godina u kojoj je bilo NATO bombardovanje, u kojoj privredni kapaciteti nisu radili, u kojoj mnogi radnici nisu mogli da rade itd, pa ipak i u odnosu na tu najtežu moguću godinu mi imamo drastičan pad broja zaposlenih radnika u tim preduzećima.
Saglasno tome, nisam mogao kao član Odbora da prihvatim ovaj izveštaj, zato što mislim da su ovo podaci koji govore o tome da postoji ta tamnija strana slike o funkcionisanju Ministarstva za privredu i privatizaciju i da ovo ministarstvo u najmanju ruku ne zaslužuje te pohvale, koje je ovde bilo moguće čuti iz govora nekih pripadnika DOS-a, pa i samog ministra. Hvala lepo.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Petar Petrović, posle 72 sata čekanja i prve najave, ako nešto znači moje izvinjenje, ali ne mogu da utičem na tok rasprave dok je po Poslovniku, posle njega narodni poslanik Dragoljub Stamenković.
...
Jedinstvena Srbija

Petar Petrović

Uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, dame i gospodo ministri koji ste uvažili ovu skupštinu da ovde prisustvujete na popodnevnom zasedanju, konačno posle tri dana najavljivanja i čekanja došao je na red i jedan poslanik iz opozicije koji se redovno prijavio, uredno, da uzme učešće u ovoj raspravi da kaže neku reč.
Danima slušamo ministre i njihove hvalospeve šta su uradili, kako su uradili, a ne kažu koliko su uradili. S druge strane prave planove i programe, pričaju nam ovde bajke šta će uraditi u 2004, 2005, pa čak i 2007. ili 2008. godini, a ne shvataju elementarno da već krajem ove godine oni neće sedeti u tim ministarskim foteljama, jer će doći neki drugi ljudi, pošto će im ova skupština izglasati nepoverenje i razrešiti ih sa ovih funkcija, a SSJ će dati tom zahtevu podršku i glasaće za razrešenje Vlade Republike Srbije.
Pre nego što uopšte govorim o nečemu, treba da kažemo šta je to Vlada radila otkako je izabrana, i ministri u Vladi od kada su izabrani. Šta su obećavali, a šta su radili? Mi u Srbiji imamo lošu naviku da brzo zaboravljamo, međutim, mi iz stranke SSJ-a dobro pamtimo šta je DOS u izbornom ili nekom drugom obliku obećavao građanima Srbije u predizbornim kampanjama uoči septembra 2000. godine, a naročito uoči decembra 2000. godine.
Neću mnogo da pričam o tome, samo ću reći da su govorili da će se povećati broj zaposlenih, da će biti rasta proizvodnje, da će biti bolji standard građana itd. Šta su uradili? Uradili su sledeće: afera za aferom stiže u Vladu Republike Srbije. Podsetiću vas samo koje su to afere.
Koliko ste seli u ministarske fotelje, prvo je izbila seksualna afera sa gospodinom Obradovićem. Ko je kome gurao prste u usta, cepao čarape ili šta znam radio, to se ovde slušalo za ovom govornicom. Njega ste jednostavno odstranili sa mesta potpredsednika, jer vam nije odgovarao da sedi na tom mestu iz mnogo razloga. Vi to vrlo dobro znate.
Još se to nije ni stišalo, došlo je do druge afere, špijunske afere. Potpredsednik Vlade Srbije, gospodin Perišić, uhvaćen je na delu gde daje poverljive dokumente američkim špijunima. I pod pritiskom javnosti gospodin Perišić podnosi ostavku, ali da podsetim neke iz DOS-a koji su ovde pričali o nekoj drugoj gospodi, koja se pozivala na imunitet u Saveznoj skupštini, pa im navodno neki poslanici iz Crne Gore nisu izglasali, odnosno nisu skinuli imunitet, da se isti taj gospodin Perišić, koga ste vi podržali, pozvao na imunitet poslanika u Saveznoj skupštini i bio podržan od poslanika DOS-a da mu se ne ukine imunitet.
Toliko samo o vašoj principijelnosti prema jednom dokazanom špijunu u ovoj Srbiji. Postavlja se pitanje koja je sledeća afera. Moraću da nabrojim samo nekoliko, jer bi mi trebalo bar dva sata da pričam o tim aferama. Najsvežija afera jeste Janjušević-Kolesar. Za vaše obaveštenje, u svakom gradu u Srbiji ima poneki mali ili veliki Kolesar ili Janjušević, normalno pod drugim imenom i prezimenom.
Postavlja se pitanje da nije bilo pritiska javnosti da li bi ljudi iz Vlade Srbije, koji su omogućili zaposlenima u Vladi Srbije, gospodinu Kolesaru i Janjuševiću da koriste govornicu Vlade Srbije, da se brane kako nisu uradili. Jedan Kolesar, koji nema ni dve godine radnog staža, bar prema mojim informacijama, dečko zaradi par stotina hiljada evra, pa mu tata i mama to šalju preko nekih ostrva Maršalskih, Sejšelskih itd. iz Moskve. Zamislite nema bankarskih transakcija između Moskve i Beograda, nego mora malo zaobilaznim putem preko Sejšela ili Maršalskih ostrva.
O Janjuševiću ne treba ni pričati, ali to su gospodo iz DOS-a i Vlade, vaši savetnici, vaši saradnici, vaši činovnici. Po principu objektivne odgovornosti, da se ništa dalje ne otkrije, morala bi cela Vlada da padne iz samo ovog jedinog razloga, ali Vlada ide dalje i nove afere stižu: gospodin Milovanović, gospodin Mihajlović itd. Svakog dana se otkriva afera za aferom.
Da li u ovoj vladi, mi iz SSJ-a pitamo, ima nekoga ko nema neku aferu ili neće biti otkrivena neka afera? Ali, da ne pričamo samo o aferama, da se malo vratimo na ono što čini život, da vidimo kakva je privredna situacija u Srbiji, kakva je proizvodnja u Srbiji. Obećavali ste da ćete stvoriti privredni ambijent, da će stvoriti Vlada Republike Srbije, da se u Srbiji poveća proizvodnja, da se poboljšaju plate, poboljša standard radnika itd.
Šta ste uradili? I ono malo dobrih preduzeća, kojih je bilo u 2000. godini, počelo je još gore da radi. Na ulici je sve više nezaposlenih radnika. Pričali ste da će u Srbiji biti nedostatak radne snage, a danas imamo nedostatak radnih mesta, jer ljudi nemaju gde da rade. Proizvodnja nam je bukvalno stala. Počeli ste da prodajete najbolja preduzeća. Prodali ste cementare, prodajete "Merimu" Kruševac, prodajete "Beopetrol". Kome ga prodajete - Rusima, a znate kako su ti Rusi stekli te pare, vi vrlo dobro znate, kad kupuju "Beopetrol". Znači, prodajete najbolja preduzeća.
Pitam vas koje ste loše preduzeće privatizovali, ako ga niste prodali? Evo vam samo jedan primer. Pošto dolazim iz Pomoravskog okruga, u Jagodini postoji, za vašu informaciju, Fabrika kablova. Nekada nosilac kablovske industrije, u bivšoj Jugoslaviji, još kad su Slovenci i Hrvati bili, danas tavori. Niko iz Ministarstva neće ozbiljno da uzme u razmatranje položaj Fabrike kablova i ostalih prerađivača obojenih metala, kao što je fabrika u Zaječaru, Fabrika kablova u Novom Sadu, itd.
Šta ste uradili da se bar te fabrike privatizuju? Šta ste uradili u metalskom kompleksu Srbije? Da li je neko učinio u MIN-u Niš da se poboljša proizvodnja, da se poveća zaposlenost? Da li ste doveli nekog tzv. vašeg strateškog partnera, koji će uneti svež kapital, koji će uneti svežu tehnologiju da bi se tamo radnici zaposlili i da bi mogli da žive od svog rada? Od tog posla nema ništa, jer vi želite samo da prodajete i da na taj način čuvate socijalni mir u Srbiji. Ne može, dame i gospodo, to tako. Mora da se živi od proizvodnje, jer samo proizvodnja stvara višak vrednosti i stvara nova radna mesta.
Kad govorimo o deficitu sa svetom, pogledajte samo kakvi su tu ekonomski rezultati. Ne bi za nas iz SSJ bio zabrinjavajući taj deficit da je on ostvaren uvozom novih tehnologija, sirovina, repromaterijala i slično, ali vi deficit stvarate uvozom gotovih proizvoda koji mogu da se proizvedu vrlo kvalitetno u Srbiji, pa na taj način uništavaate domaću proizvodnju. Navešću samo nekoliko primera. Pošto vi uglavnom živite u Beogradu, nećete malo da siđete u provinciju i da vidite kako se živi po manjim mestima, po manjim gradovima, po selima, da vam kažem da danas slovenačkog mleka možete da nađete u svakoj većoj prodavnici u Srbiji. Uvezenog mesa, koga ste vi uvezli nekoliko miliona tona i na taj način drastično uništili domaću proizvodnju mesa, takođe ima po Srbiji.
Sada vas pitam koji je vaš interes, da li da razvijate domaću proizvodnju ili da uvozite sve i svašta: bombone, čokolade, tekstilne proizvode, itd? Šta je sa domaćom tekstilnom industrijom, šta je sa domaćom kožnom industrijom? Šta je sa domaćom poljoprivredom i prehrambenom industrijom?
Gospodo iz DOS-a, siđite malo u narod, raspitajate se kako narod živi. Nemojte samo na osnovu Beograda da stvarate mišljenje, ali i Beograd vam okreće leđa, budite sigurni. Dajte malo tih para koje ste dobili iz inostranstva malo južnije, da ne bude stalno ona krilatica "što južnije, to tužnije". Dajte malo tih para u narod, podelite malo na male gradove, na sela, da narod oseti te donacije i tu pomoć iz inostranstva.
Međutim, koliko vidim polako vam i inostranstvo okreće leđa. Kako drugačije tumačiti da ste vi uspeli za tri godine svoje vladavine da povaćate produktivnost samo u jednoj oblasti, a to je u izvozu srpskih glava Haškom tribunalu. Svakog meseca, svake godine, iz meseca u mesec, iz godine u godinu, sve je više Srba koje isporučujete Haškom tribunalu. Da li je to jedini izvozni proizvod ove Srbije koga ste vi u stanju da prodate i da dobijete neku donaciju ili neki novac, da biste mogli da čuvate tzv. socijalni mir?
Najbolje ćete videti kako narod živi, kako radnici žive, a to je da je sve više štrajkova, sve je više obustava rada, sve je više blokada puteva u Srbiji, a to je rezultat vašeg trogodišnjeg rada. To nismo mi iz SSJ izmislili, to je fakat, to su činjenice sa terena. Sve je više nezaposlenih, sve je više nezadovoljnih.
Šta nam sledi? Gospodo, sledi nam jedno: vaša smena i novi parlamentarni izbori, gde će doći neke nove snage koje će sigurno ovu Srbiju povući napred.
S druge strane, šta ste uradili sa srpskom poljoprivredom? Doveli ste na to mesto jednog poštenog čoveka, gospodina Jevtića, koji za ovo kratko vreme ne može da ispravi sve ono što je gospodin Veselinov, i oni iz Vlade koji su ga podržavali, učinio. Taj čovek je otišao sa ministarskog mesta pod velikim pritiskom javnosti, inače ga nikada ne biste smenili. Zar je morala da padne jedna nevina žrtva, jedna mlada devojka, da bi gospodin Veselinov otišao sa mesta ministra poljoprivrede, a uništio je poljoprivredu? Svidelo se vama to ili ne, to su činjenice.
Sad ću da vam kažem kako to pomažete poljoprivrednim proizvođačima. Pošto i sami znate, jer ste toga svesni i dogovorili ste se na vašem politbirou DOS-a da će biti izbora, vi pokušavate da ponovo prevarite poljoprivredne proizvođače, ratare ili seljake, zovite ih kako hoćete, time što im za ovu jesen obezbeđujete 50 kilograma semenske pšenice po hektaru, onom ko želi da zaseje hektar pšenice, i obezbeđujete mu 50 litara dizela po regresiranoj ceni. Znate šta kažu seljaci u Pomoravlju? Sa ovih 50 kilograma pšenice moći ćemo da zasejemo hektar pšenicom samo ako uzmemo sejalice za kukuruz, pa na razmaku od 70 santimetara, red od reda, tako jedino možemo sa tih 50 kilograma pomoći Vlade da zasejemo hektar pšenice.
S druge strane, pomažete im sa 50 litara dizela po 30 dinara, a regularna cena je 37-38 dinara. Seljaci se pitaju koliko ih vi, gospodo iz DOS-a, pomažete ove jeseni? Tih 50 kilograma semenske pšenice košta 1.000 dinara, kod 50 litara regresiranog dizela ušteda je 400 dinara. Znači, vi pomažete po hektaru sa 1.400 dinara, a oni kažu - pošto je prosečan prinos u Srbiji od 3,5 do 4.000 kilograma po hektaru, pomognite im na taj način samo što ćete im platiti istu onu cenu pšenice koliko sada plaćate za uvoz pšenice, pošto je nemamo dovoljno, a plaćate je između 11 i 12 dinara. Istim tim našim proizvođačima ste plaćali sedam do osam dinara, pošto je gospodin Veselinov u onom čuvenom "telefonskom razgovoru sa Isusom Hristom" utvrdio da u Srbiji, pored suše, nema ni prve klase pšenice, seljaci su na taj način oštećeni za par hiljada dinara po hektaru. Dajte malo našim ljudima te pare, nemojte da uvozite ono što se u Srbiji može proizvesti, dame i gospodo.
Mnogo je bilo ovde reči o privatizaciji. Samo ću sa dve-tri rečenice reći, postoji Ministarstvo za privredu i privatizaciju, međutim, izgleda da je to ministarstvo izbrisalo reč "privreda" i da je postalo samo ministarstvo za privatizaciju. Šta smo sad sve prodavali? Prodavali smo, ali ovo što smo u poslednjih par meseci uradili kada smo prodali dve fabrike duvana, Fabriku duvana u Nišu i Fabriku duvana u Vranju i ovo što radimo sa "Beopetrolom", koji će biti prodat ili je već prodat "Lukoilu", ili već kako se zove, Rusima, stvarno je čudo nad čudima.
Postavlja se pitanje, ako se sećate, sa ove govornice sam pre par meseci govorio, kada je bio u pitanju Zakon o duvanu, da će doći taj strateški partner i vrapci su na grani znali ko će kupiti DIN i DIV. Još onda smo doneli zakon da će 2005. i 2006. godine biti porez uvećan, tzv. akciza na uvezene paklice cigareta, jer na taj način vraćamo dug ovima koji kupuju ove fabrike, pošto će oni to proizvoditi ovde, pa da uvozne ne bi bile kurentne domaćim proizvođačima, normalno, treba im učiniti uslugu da budu jeftinije da bi brzo vratili pare koje su uložili.
Tako vi, gospodo iz DOS-a, radite. Molim da opomenete neke koji dobacuju; ako imaju nešto neka izađu za ovu govornicu, pa neka kažu.
Dakle, mi iz SSJ smo ukazivali i ukazujemo da to nije dobro, ali pošto niste slušali, znate kako ćete proći. Zato bi bilo najbolje i najmoralnije, podnesite ostavke, to je lakše za vas, da ne pritiskamo ove dugmiće ovde i da glasamo protiv vas, pošto ćete sigurno biti smenjeni i doći će neki drugi posle izbora. Postavlja se pitanje šta ste uradili u zdravstvu, u prosveti itd. Kako brinete o zdravlju i o zdravstvu Srbije, najbolji odgovor je taj što šest meseci nemamo ministra zdravlja. Ili nemate dovoljan kadar ili nemate poslušnog čoveka koji će da sluša sve ono što mu iz Vlade narede da mora da radi. U prosveti pričaju - nema štrajkova kao što je bilo. Ne smeju, dame i gospodo, prosvetni radnici da štrajkuju, jer lete sa posla. Znate kako, vrlo brzo.
Na kraju, pošto moram da ostavim neki minut vremena i za nekog drugog poslanika iz poslaničkog kluba SSJ da kaže neku reč, mogu vam reći samo sledeće. Pošto sam sa ove govornice čuo od premijera Živkovića, koji nije ovde, da će oni koji žele normalnu Srbiju glasati protiv smene Vlade, kažem - dame i gospodo poslanici i građani Srbije, svi oni koji žele da žive u normalnoj Srbiji, koji žele da budućnost Srbije bude lepša, glasaće za razrešenje ove vlade i na taj način za vanredne parlamentarne izbore. SSJ će dati nesebičnu pomoć tome. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragoljub Stamenković, pa se za reč javio ministar.
Narodni poslanik Dragoljub Bošković traži reč. Po kom osnovu? Nemate osnov za repliku.
Narodni poslanik Dragoljub Stamenković.
Osnov za repliku, kada je pominjanje stranke u pitanju, odnosi se na predsednika poslaničke grupe ili na ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe, u slučaju odsutnosti predsednika, na zamenika predsednika.

Dragoljub Stamenković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, SRS je pokrenula zahtev za razrešenje srpske vlade i zamenik predsednika poslaničke grupe gospođa Gordana Pop-Lazić je u ekspozeu, a i ovih dana, pružila poslanicima dovoljno argumenata da se odluče i podrže taj zahtev SRS. Naš poslanik Zoran Krasić je do detalja objašnjavao zbog čega ova vlada nije zadovoljila želje i zahteve građana Srbije i zbog čega joj treba izglasati nepoverenje.
Uveren sam da su i narodni poslanici i građani Srbije sada potpuno svesni da ova vlada mora ustupiti mesto nekoj drugoj vladi. Naravno, kao član SRS, voleo bih da se to desi na izborima, da se to ne dešava na ulici. Srbiji nisu potrebni nemiri, a najbolji način da se sve sredi, da ne bude nikakvih nemira, da to sve bude legalno i regularno su izbori i od vas očekujemo da te izbore što pre raspišete, kako bi Srbija mogla da krene dalje.
Gledam malopre profesora Šumarca, ministra za rad i zapošljavanje, koji pokazuje sliku neke kuće, ne govoreći ni o kakvoj kući se radi, ni o čijoj kući se radi, a on ne vidi ispred sebe ministra Milovanovića koji je, nekada skromni sindikalac, čovek koji je delio svoje brige sa radničkom klasom, sa članovima svog sindikata, odjednom postao tako bogat da može sebi dozvoliti zidanje onako velike kuće. Pitamo se od kojih para, od koje to hipoteke. On kaže da je to mamina kuća, da on pravi mami kuću.
Znate, to je čovek koji iznosi svoje lepe želje kako bi trebalo da bude u Srbiji, kako bi trebalo da bude puno zaposlenih, kako treba da bude puno novih radnih mesta, ali toga nema, a realnost je protest članova Samostalnog sindikata, realnost je to što su radnici bili batinani i to isti oni radnici koji primaju 40 centi satnine od onog istog poslodavca koji u SAD tako isto obučenim radnicima plaća 17 dolara na sat. Gospodinu Milovanoviću je opsesija Smiljanić i predsednik tog sindikata, opsesija su mu oni radnici. On smatra da oni nisu u pravu i da je Vlada previše toga učinila za radnike i nije mu jasno kako oni nisu zahvalni za to.
Ministar Mihajlović, jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji, pre podne, navodno, tovi bikove, popodne prodaje bikove i ne znam kada stigne da svrati u ministarstvo. Možda zbog toga i nije bio upoznat sa onim što iznose članovi njegove, Liberalne stranke, da je Dinkić, štetočina i kriminalac, kako oni kažu, tako su izjavili i na televiziji, tako piše i u novinama, 2000. godine nelegalno upao u Narodnu banku, maskiran i sa automatskom puškom. Čudi me da Mihajlović to tek sada saznaje. O tome je dr Vojislav Šešelj, o tome je SRS govorila još 2000. godine.
Zar je moguće da ministar policije o tome saznaje iz novina, iz rekla-kazala, iz ćoškova? Zar je moguće da ministar nije imao vremena da to sazna u svom ministarstvu? Ali ako je Dinkić kriminalac i štetočina, šta su tek onda oni ljudi koji dve-tri godine nisu činili ništa da spreče rad takvog štetočine i kriminalca, zašto ga nisu hapsili, zašto nisu pokrenuli istragu, zašto nije predat sudskim organima?
Šta reći o resoru Ministarstva zdravlja. Danas imamo slučaj da se pljačka ogromna imovina železnice. Dr Mijatović, čovek koji ima skoro 70 godina, 36 godina direktorskog staža i 43 godine radnog staža, u petak drži sednicu upravnog odbora gde će izvršiti transformaciju, 90% tog zavoda će pripasti, navodno, zavodu, a samo 10% osnivaču, železnici. Ogromna je to pljačka, dame i gospodo, a ovde ministar Đelić kaže da je železnica stalno na gubitku, da je gubitaš, da više nema para iz budžeta da se ona finansira. Zašto se u tom zavodu, koji je ogroman, naplaćuje po dva aršina, i od fonda za zdravstvo usluga i od železnice za predradne preglede železničkih i ostalih radnika.
Zaista nisam mogao da shvatim da se posle toliko godina to i dalje dešava u tom zavodu, a u tom upravnom odboru sede i neki poslanici ovde, gospodin Marko Petrović na primer, sedi Jablan Obradović iz Demokratske stranke, Srećko Žeželj iz Demokratske stranke, ali kada je u upravnom odboru ŽTP Beograd Tahir Hasanović, sve mi je jasno. Liberal u upravnom odboru, to je ili pljačka ili nelegalna privatizacija.
Dame i gospodo, osilili su nam se ministri i zbog toga moraju da odu. Nekad su bili skromni, delili doručak sa radnicima, sa narodom. Danas kad ogladne prodaju dve-tri šećerane, pojedu dve-tri šećerane i to im je doručak. Naravno, to je jeftinije, jer tri šećerane koštaju tri evra, a tepsija bureka i jogurt 3,5 evra, pa je i jeftinije da jedu šećerane za doručak nego da jedu burek. Ali ne prodaju svoje u Čagrovcu, u Matejevcu, u Sopotu, to čuvaju i cene, a ono što je narodno prodaju za bagatelu.
Nekada je te iste ministre od naroda odvajala samo bina. Oni su bili na bini, a građani su bili ispred. Bili su i tada gladni i poniženi. Sada su ponovo gladni i ponovo su još više poniženi. Ali ne deli ih više bina, dele ih kola sa zatamnjenim staklima, dele ih vile, dele ih novi stanovi. Pogledajte samo u onom niškom naselju, kako ga zovu "naselje lopova", ko od funkcionera pravi stanove. Za dve godine su nikle vile koje koštaju milion evra, dva miliona evra.
Došlo je vreme da se radi, nema više mangupskih povika od mitingaša, odnosno mitingaških, narode, je li vam hladno, cepajte račune, nećemo da plaćamo struju, e sad mora da se radi. Osam miliona građana Srbije traže struju, traže grejanje, traže hleba, traže život za svoju decu. Cela Srbija bruji, samo to vi ne čujete - izbori. Izbori će rešiti sve. Ukoliko vam i taj povik nije dovoljan, ako ga ne čujete, motka ima dva kraja, jednom je radila, radiće opet.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima ministar u Vladi Republike Srbije, gospodin Aleksandar Vlahović, posle njega narodni poslanik Vladimir Garčević.