DVANAESTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 24.05.2004.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DVANAESTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

1. dan rada

24.05.2004

Sednicu je otvorio: Predrag Marković

Sednica je trajala od 16:15 do 18:00

OBRAĆANJA

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Zahvaljujem.

Dozvolite mi da samo ukažem na činjenice povodom dve povrede koje ste naznačili obraćajući se na početku. Dakle, i na početku ove sednice sam jasno obavestio sve narodne poslanike, pročitao sam obrazloženje razloga za sazivanje sednice u kraćem roku i drugog dana od dana u kojima se, prema članu 81. stav 1. Poslovnika, održavaju sednice. Dakle, poslanici su dobili objašnjenje.

Isto objašnjenje je dato svim poslanicima ovde u petak, kada je takođe bilo pokušaja da se čak obmane javnost i da se kaže da zakon nije stigao u Skupštinu, zakon koji je podeljen poslanicima ovde. Imali su ga na raspolaganju od petka, ali delim uverenje da mora ne samo u roku od 24 časa ranije da se traži predlog izmene redosleda, kako nalaže član 86. stav 2, što je i urađeno, već sam insistirao da sednica ne počne tokom prepodneva dok Zakonodavni odbor ne da svoje mišljenje, a istovremeno poslanici ne pripreme eventualne amandmane, jer držim malo drugačije shvatanje obaveza poslanika u Narodnoj skupštini jeste da rade u Narodnoj skupštini.

Budući da sam ispoštovao sve članove Poslovnika, molim, ako vas ovo obaveštenje ne zadovoljava, da se poslanici o tome izjasne u danu za glasanje, a shodno Poslovniku.

Nastavljamo rad.

Dakle, imamo dva predloga za glasanje. Ići ćemo redosledom. Podsetiću vas ponovo. Dakle, narodni poslanik Blagica Kostić predložila je da se Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku, što je treća tačka predloženog dnevnog reda, razmotri kao prva tačka dnevnog reda.

Stavljam na glasanje ovaj predlog.

Za 139, nije glasalo 36, od ukupno 175 narodnih poslanika.

Konstatujem da je Narodna skupština većinom glasova prihvatila ovaj predlog.

Pošto smo se izjasnili o svim predlozima za hitan postupak, stavljam na glasanje predlog dnevnog reda u celini.

Za 135, protiv 63, nije glasalo 10, od ukupno 208 narodnih poslanika.

D n e v n i r e d

1. Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku, koji je podnela Vlada Republike Srbije,

2. Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, koji je podnela Vlada Republike Srbije,

3. Predlog zakona o lekovima i medicinskim sredstvima, koji je podnela Vlada Republike Srbije. (Povučeno sa dnevnog reda 28. maja 2004.)

Prelazimo na rad po utvrđenom dnevnom redu sednice.

Pre toga, molim vas, narodni poslanik Veroljub Stevanović predložio je da se danas radi do 22 časa.

Stavljam na glasanje ovaj predlog.

Za 102, protiv 75, nije glasalo 27, od ukupno 204 narodna poslanika.

Konstatujem da Narodna skupština nije prihvatila predlog da radimo do 22 časa.

Šta reklamirate, da nije radila poslanička ...? Molim stručnu službu da proveri. Molim vas, gospodine Stamenkoviću, obratite pažnju na izražavanje. Neka stručna služba proveri ovu poslaničku jedinicu, pa ćemo zavisno od toga kasnije da se izjašnjavamo.

Prelazimo na 1. tačku dnevnog reda: - PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONIKA O KRIVIČNOM POSTUPKU (načela)

Primili ste Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku, koji je podnela Vlada Republike Srbije.

Primili ste amandmane koje su na Predlog zakona podneli narodni poslanici Đorđe Mamula, Milan Stevović, Vjerica Radeta, Miljko Četrović, Sreto Perić, Vojislav Milajić, Nemanja Šarović, Petar Jojić, Božidar Koprivica, Gordana Pop-Lazić, Milorad Mirčić, Igor Mirović, Zoran Anđelković, Žarko Obradović, Boško Ristić, Leila Ruždić-Trifunović i zajedno Slobodan Vučković i Slobodan Pajović.

Primili ste izveštaj Zakonodavnog odbora.

Pre otvaranja načelnog pretresa, podsećam vas da, prema članu 90. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi 5 časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe.

Pošto ukupno vreme rasprave u načelnom pretresu za poslaničke grupe iznosi pet časova, konstatujem da je vreme rasprave po poslaničkim grupama sledeće: Srpska radikalna stranka - 1 sat 38 minuta i 24 sekunde, Demokratska stranka Srbije - 1 sat 3 minuta 36 sekundi, Demokratska stranka - Boris Tadić - 44 minuta 24 sekunde, G17 plus - 37 minuta i 12 sekundi, Srpski pokret obnove - Nova Srbija - 26 minuta i 24 sekunde, Socijalistička partija Srbije - 26 minuta i 24 sekunde, a poslanici koji ne pripadaju nijednoj poslaničkoj grupi, tri poslanika SDP-a, po pet minuta, na osnovu člana 89 stav 3. Poslovnika.

Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da podnesu odmah prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.

Saglasno članu 136. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram načelni pretres.

Da li predstavnik predlagača, ministar pravde gospodin Zoran Stojković želi reč? (Da.) Izvolite.

Zoran Stojković

Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedniče, znam da smo dosta umorni, s obzirom da smo dugo čekali na početak ove sednice, pa ću probati da u najkraćim crtama dam osnovne stvari i najbitnije promene koje se ovim izmenama predviđaju.
Znate da je nakon donošenja Ustavne povelje prestalo dejstvo saveznih propisa i ne postoje više savezne institucije. To je nalagalo da se ti propisi usklade sa našim republičkim propisima i predvide organi koji će obavljati te poslove. Istovremeno, poveljom je predviđeno da ratifikovane međunarodne konvencije imaju primat nad domaćim zakonodavstvom, pa je bila naša obaveza da usaglasimo naše domaće zakonodavstvo sa konvencijama koje smo prihvatili i ratifikovali. Reč je o Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i sloboda, Povelji o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, Bečkoj konvenciji itd. Iz tih razloga pristupilo se izmeni postojećeg Zakona o krivičnom postupku, radi ugrađivanja evropskih standarda u naše propise.
Odmah da napomenem da jedan deo propisa i primedbi koje su nam stavljene jeste ugrađen, jedan deo nije, na kraju ću i reći nekoliko rečenica o tome, a iz razloga što postojeća situacija ne daje mogućnost njihove ugradnje, jer ne bi mogla da se primeni.
Među osnovnim stvarima koje su izmenjene ovim novim unošenjem evropskih standarda je, pre svega, formulacija o pretpostavci nevinosti. Kod nas je bilo dosta spora oko toga da li pretpostavka postoji, kako se tumači itd, pa je decidirano ovde navedeno da ona važi i da se lice smatra nevinim sve do pravosnažnog donošenja presude.
Što se tiče lišenja slobode, takođe je učinjena jedna novina, jer je predviđeno da momentom lišenja slobode licu koje se lišava slobode mora odmah da se predoči sve što mu se stavlja na teret, zbog čega se lišava slobode, i da mu se odmah ukaže na njegova prava. Ovo je i te kako bitno, iz razloga što dobar broj ljudi koji su lišeni slobode ne znajući svoja prava nije ta prava ni koristio. Iz tih razloga je tačno povereno koja prava ta lica imaju i na koja mora da im se ukaže momentom lišenja slobode. Zato je i uneto "bez odlaganja".
Jedno od najbitnijih prava koja se tiču naročito Bečke konvencije, a vezana su za sprečavanje torture, odnosi se na obavezu da se licu omogući lekarski pregled. Novina se ogleda u tome što je predviđena mogućnost da se odmah zatraži lekarski pregled, a pri privođenju istražnom sudiji više nije ostavljena mogućnost istražnom sudiji da on odlučuje da li će prihvatiti predlog za pregled ili ne, biće obavezan da to učini.
Jedna od najvećih novina kojom treba da se spreči zloupotreba ovlašćenja u postupku odugovlačenja postupka je izmena odredbi o izuzeću. Novim izmenama predviđena je sledeća stvar. Do sada je izuzeće moglo da se traži do otvaranja glavnog pretresa. Ovom izmenom uvodi se mogućnost tzv. prvog momenta otvaranja pretresa. Veće je već od tada u zasedanju i može da odlučuje. Kako bi se izbegle zloupotrebe, veliki broj stavljanja predloga za izuzeće bez razloga, koji se najčešće dešavao baš u tom intervalu, od otvaranja pretresa do započinjanja glavnog pretresa, izmenama je data mogućnost da veće može da odbaci zahtev za izuzeće bez prava na žalbu, ako je on očigledno uperen na odugovlačenje postupka i zloupotrebu.
Želeo bih da dam jedno objašnjenje, jer sam ovih dana čuo da se na taj način sprečava mogućnost stavljanja validnog zahteva za izuzeće, što nije tačno. Ovde je decidirano rečeno – samo ako je očigledno uperen na odugovlačenje. U normalnim situacijama može da se stavi zahtev i on ide normalno.
Da bi se poboljšala disciplina u postupku, povećane su i disciplinske kazne u desetostrukom iznosu.
Posebna novina se odnosi na pitanje pritvora. Po međunarodnoj konvenciji koju smo ratifikovali, kaže tačka 6, stavili smo rezervu na tzv. obavezni pritvor, tj. međunarodna konvencija ne dozvoljava mogućnost obaveznog pritvora i mi smo stavili rezervu, normalno kao i sve ostale rezerve, nedovoljno dobro. Niti je rečeno do kada ćemo to usaglasiti, niti je rečeno na koji način. Došli smo u situaciju da Savet Evrope može sutra da kaže – od sada počinju sankcije.
U toj situaciji smo morali tu odredbu da preformulišemo, polazeći od osnovne pretpostavke i principa koji kaže da se ne može unapred kao princip prihvatiti opšteprihvaćeno stanovište da je pritvor obavezan. U toj situaciji napravili smo jednu preformulaciju kako bismo otklonili tu rezervu, a i ovu opasnost koja nam je pretila, pa kažemo – može se odrediti za ona najteža krivična dela. I dalje stoji isto ono, gde može 40 godina, ako izvršenje dela ukazuje na opravdanost zbog svoje težine i načina izvršenja.
Druga stvar koja je ovde uvedena, to je pitanje dužine trajanja pritvora. Naša je obaveza da poštujemo evropski standard da se prema građanima postupak i donošenje presude mora završiti u razumnom roku.
Ostalo je pitanje tumačenja razumnog roka. Pošto se radi o dva vida pritvora, jedan je od podizanja optužnice do donošenja presude, a drugi od donošenja presude do donošenja drugostepene presude, za prvi slučaj bilo je više predloga – jedan koji je poticao iz naših sudova, a pre svega iz Odeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala, bio je da se izbrišu svi rokovi, pa da nema nikakvih ograničenja.
To nije moglo da se prihvati jer bi bilo direktno suprotno ovom opšteprihvaćenom evropskom standardu, pa je Vlada stala na stanovište da kod lakših krivičnih dela sigurno ne treba tolika dužina pritvora, ali kod onih najtežih i najsloženijih trebalo bi predvideti određeni rok, pa smo smatrali da bi to moglo da bude četiri godine.
Mnogo značajniji je ovaj drugi rok koji se računa od dana ukidanja prvostepene presude. Tu nije kod nas bilo nikakve dileme da taj rok koji je bio predviđen na godinu nije validno predviđen. Mislim da je ranije zakonodavac ispustio jednu bitnu stvar iz vida. Zato odmah da kažem, ne govorim ni o jednom konkretnom slučaju, nego govorim o principu. Posle ukidanja prvostepene presude treba ponoviti postupak i doneti nanovo presudu, sa mogućnošću da ponovo bude ukinuta jedan, dva ili više puta, što sigurno ne može da se završi u ovako kratkom roku od godinu dana.
Iz tih razloga smo smatrali da taj rok treba produžiti još za godinu dana, da je to dovoljan rok da se, eventualno, ako dođe do ponovnog ukidanja, može postupak obnoviti i doneti presuda. Sam rok od godinu dana je kratak i mislim da zakonodavac nije imao to u vidu.
Sledeća novina vezana za ove izmene je ta što se u ovaj rok ne računaju oni postupci odbrane koji dovode do odugovlačenja postupka. Odmah da kažem, video sam jedan amandman koji prihvatam, jer greškom je uneto da bi na to mogao da utiče i okrivljeni. Normalno da ne može da utiče jer on je u pritvoru. Taj amandman je sasvim u redu. Ali, nedolazak branioca, namerno izostajanje sa pretresa itd, što vodi odugovlačenju, neće se računati; to bi služilo kao sredstvo za sprečavanje odbrane da prolongira bezrazložno postupak.
Jedna od posebnih novina je vezana za pitanje upotrebe jezika. Stalo se na stanovište da to ne treba da se odnosi samo na nacionalne manjine, već da pravo na besplatnog tumača treba da se odnosi na sva lica koja ne znaju jezik koji se primenjuje u postupku gde ona odgovaraju.
Što se tiče troškova, jedan od problema koji se javio su tzv. troškovi odbrane u pretkrivičnom postupku tj. kod organa unutrašnjih poslova. Do sada je to pitanje bilo sporno. MUP nije želeo da isplaćuje troškove, već imamo nekoliko tužbi advokata za isplatu tih troškova. Da bi se to rešilo, ovim izmenama smo uveli obavezu MUP-u da te troškove snosi i isplati.
Imajući u vidu nove konvencije, naročito tzv. Konvenciju iz Palerma, koja tretira kriminal interdržavno, vezan za tzv. teške zločine – pranje novca, švercovanje ljudi, organa i sl, mi smo ugradili određene standarde i u naše pravo. Problem koji se javljao do sada, naročito kod pranja novca, bio je taj što je pravna pomoć za pribavljanje dokaza van naše zemlje mogla da se ostvari samo nakon pokretanja krivičnog postupka od strane suda.
U toj situaciji tužilac i organi MUP-a mogli bi eventualno da prikupe potrebne dokaze na našoj teritoriji, ali ne one van naše teritorije, a onda bi istražni sudija rekao da nema dovoljno sumnje da se postupak pokrene. Sada se ta mogućnost proširuje, odnosno daje se mogućnost tužiocu da ovlasti MUP da može da pribavlja te dokaze, kako bi se najzad i za ta dela počelo valjano suditi u ovoj zemlji.
U pogledu odlaganja krivičnog gonjenja kod onih najblažih dela stali smo na stanovište da se radi o kvazisudskoj funkciji, poverenoj tužiocu i da je u toj situaciji potrebna i saglasnost suda, uz uvođenje dve posebne mere koje bi, po našem mišljenju, dale mnogo bolje rezultate u pogledu resocijalizacije i adaptacije u sredini iz koje potiču lica, a posebno imaući u vidu činjenicu da se radi o tzv. dobrovoljnim podvrgavanjima tim merama. Reč je o lečenju od alkoholizma i narkomanije.
Takođe je data mogućnost da organi MUP-a mogu i za krivična dela do 10 godina da obavljaju uviđaj bez istražnog sudije. Ovo zbog toga što se već sada u praksi pokazalo da kada su u pitanju blaža krivična dela radi se o tolikom broju da istražne sudije nisu izlazile na uviđaj. U toj situaciji došlo bi do problema za prikupljanje osnovnih materijalnih dokaza. Zato smo smatrali da treba to podići i za dela do 10 godina.
Imajući u vidu da savezni sud više ne postoji, ovim izmenama je ukinut onaj tzv. četvrti stepen, odnosno preispitivanje smrtne kazne, tim pre što je smrtna kazna već isključena iz našeg pravnog sistema. Organa nema, pa smo morali to da izbacimo.
Još jedna novina, za nas vrlo bitna, jeste ta što je predviđeno da lice lišeno slobode ima pravo da odmah traži preispitavnje zakonitosti lišenja slobode i da traži odštetu za nezakonito lišenje slobode.
Jedna od posebnih novina je veoma značajna za nas, a to je što je data mogućnost istražnom sudiji, odnosno sudu, kod krivičnog dela pranja novca i tzv. težih krivičnih dela, da mogu izvršiti uvid u bankovne račune i lične račune osumnjičenih lica, a data je i mogućnost primene određenih mera radi zaplene i blokiranja određene imovine, radi kasnijeg oduzimanja imovinske dobiti pribavljene ovim krivičnim delima.
Na kraju, možda je jedna od značajnih novina i ta, a da to ne bi izazivalo zabunu da smo mi pod tim konvencijama preuzeli obavezu da postupamo po njima, mislim na one konvencije koje predviđaju našu obavezu saradnje sa stalnim Krivičnim sudom u Rimu, jer smo mi ratifikovali ovu konvenciju, čak i prihvatili statut, Strazbur i redovni sud u Hagu, tu se radi o onoj pravnoj pomoći koja može da se da, pa da se i izruče lica tim sudovima. Da ne bi stvaralo zabunu, moram odmah da kažem da se to ne odnosi na Haški tribunal. Reč je o sudu koji je osnovan ad hok i za njega se primenjuje, nažalost, onaj Zakon o saradnji sa Haškim tribunalom, tako da nema veze sa ovim.
Još samo da kažem da smo izostavili član 15b. Zakona o organizovanom kriminalu, koji se odnosio na mogućnost privođenja bilo kog lica i zadržavanja do 24 sata, ako procene da može da da bilo koju informaciju. Smatrali smo da se tu po evropskim standardima radi o pritvoru, kada zadržavate lice 24 sata, i da to nije dopušteno, te smo, u saglasnosti sa ovim stvarima koje predviđa Povelja o ljudskim i građanskim pravima, ovu odredbu izostavili. Hvala.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Da li izvestilac Zakonodavnog odbora želi reč? (Ne.)
Da li predsednici odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč? Izvolite, gospodin Vučić.

Aleksandar Vučić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, predstavnici SRS, narodni poslanici, govoriće u ovom visokom domu o Predlogu izmena i dopuna ovog zakonika a ne o političkim kalkulacijama koje su se mogle čuti prethodnih dana. Nećemo odgovarati na neprimerene napade onih koji su valjda želeli da optuže, između ostalih, i SRS, a ne znaju ni sami zašto, kako, zbog čega, ali valjda im je tako palo na pamet, pa ne znaju šta će drugo.
Predlog izmena i dopuna ovog zakonika je izuzetno loš akt. To je akt koji nas uvodi u neformalno vanredno stanje. To je akt koji narušava sve evropske principe, sve međunarodne konvencije o poštovanju ljudskih prava i sloboda. Svi oni koji su u ovome pronašli političku računicu, smatrajući kako će neki u drugom krugu da dobiju od nekoga podršku, a neki da nekoga ne naljute, pokazuju koliko im država nimalo nije prirasla srcu, kako ih država i ključna pitanja za ovu zemlju uopšte ne zanimaju, već da je to političko pilićarenje – hajde da dobijemo jedan, dva ili tri poena, i da zauzmemo neku televiziju, a da omogućimo da neki od predlagača napadaju njihove ključne političke konkurente.
Mi od toga ne bežimo, ali ćemo u lice i otvoreno reći svima – ovo je jedan užasan, gotovo kriminalni akt. Naime, gospodina Stojkovića, suprotno onome što su neki u javnosti pokušavali da kažu, lično veoma poštujem.
Smatrao sam da je to čovek koji govori istinu i koji drži do istine. Bio sam uveren da želi da na stručan način istupa i u Narodnoj skupštini i pred građanima Srbije.
Zato sam iznenađen njegovim današnjim izlaganjem. Iznenađen sam ne zato što mislim da on misli sve ono što je izgovorio sa ove govornice, već zato što je sebe naterao da kaže ono što ne misli; zato što znam da kao pravnik, kao neko ko dobro poznaje pravne norme zna i jasno mu je o čemu je ovde reč, kao što znam da svi pravnici bilo iz vlasti, bilo iz dela one pilićarske opozicije, koje čeka nešto drugo, a ne da suštinski glasaju ili ne glasaju o ovom zakonu, dakle, da svi oni znaju da je ovo potpuno besmisleno.
Molio bih gospodina Stojkovića da se o tome izjasni korektno. Ako nije tačno ovo što sam ja rekao, neka kaže da lažem i ja mu neću izaći na repliku.
O čemu se ovde radi? O čemu je ovde reč? Naime, ovde nema govora ni o kakvom Radetu Markoviću, kao što su to iz nekoliko poslaničkih grupa počeli da govore. Da li je to tačno, gospodine ministre? Tačno je, gospodine ministre, kao što kažete, zato što se to sudi po drugom zakonu i nema veze sa ovim. Nema veze ni sa kakvim pritvorom, vezano za gospodina Markovića.
Ovde je reč izmenama i dopunama koje su zastrašujuće loše. Mi se ponašamo kao da smo se vratili negde u 17. ili na početak 18. veka, gde možemo sami da donosimo odluke suprotne svim normama međunarodnog javnog prava i da radimo šta nam je volja i kako nam je volja.
Ja ću vam pročitati neke od odredbi koje se unose ovim izmenama i dopunama, a koje ne mogu nikako da budu prihvatljive ni za Savet Evrope, ni za jednu evropsku instituciju. Ja vam sada kažem i ukazujem na to, a opet neka izađe ministar, neka kaže da lažem. Za nekoliko nedelja, ne meseci, dobićete poruku od Saveta Evrope - menjajte to, ovo ne smete da zadržite u svom krivično-pravnom zakonodavstvu. Reći ću vam koje su to norme.
Kada je reč o institutu izuzeća, kažete – ako je zahtev za izuzeće podnesen protivno odredbi člana 42. ovog zakonika ili ako je očigledno upravljen na odugovlačenje postupka, zahtev će se odbaciti u celini, odnosno delimično. Izvinite, ko je taj koji utvrđuje očiglednost? Da li onaj koji je direktno zainteresovan u tome ili neko drugi? Koji je to kriterijum za očiglednost? Na koji način će se to ustanoviti?
Onda kažete – u donošenju tog rešenja od otvaranja zasedanja može učestvovati sudija čije se izuzeće traži. Umesto ove izmene, da li je na glavnom pretresu ili od otvaranja zasedanja, trebalo je ovo promeniti, upravo suštinu ove norme. To je trebalo da uradite i to je jedan od amandmana poslaničke grupe SRS, da onaj o kome se odlučuje ne može da učestvuje u donošenju takve odluke.
To bi bilo nešto što bi bilo u skladu sa principom nezavisnosti sudstva i nešto što bi svako mogao da prihvati.
Kažete, povećane su kazne, zbog efikasnosti postupka, za svedoke koji treba da se pojave u krivičnom postupku. Imali smo kaznu od 10 hiljada, a sada imamo kaznu od 100 hiljada dinara. Onda se kaže – ako se nije pojavio bez odobrenja ili opravdanog razloga. Ko će da tumači to? Iščašio sam nogu na ulazu, treba da budem svedok, nisam okrivljeni, nisam optuženi, dakle, svedok sam. Ko će da tumači da li treba da platim 100 hiljada ili ne? Na osnovu kojih parametara, na osnovu kojih kriterijuma? Ko to može da plati danas u Srbiji? Takva vrsta zastrašivanja do čega će da dovede? Ko će biti svedok u postupku? Ili će ljudi kada saznaju da su svedoci, pa ne mogu baš tačno ni da se sete, svaki dan da idu prvo u neki od sudova da ne bi slučajno ispustili tu obavezu?
Kažete i sada prelazimo na ono što je ključni deo naših primedbi. Reč je o članu 146, ne o ovim izmenama: umesto "državnog tužioca" - "javnog tužioca" i ovoga što imate SRJ, Srbija i Crna Gora, već sada vidimo koliko može u našoj zemlji da traje pritvor.
Reč je o opštem aktu, koji se ne odnosi na pojedinca, nije on primenjiv ad personam. Čuo sam danas neke koji kažu – pa to se primenjuje i na one koji su ubili predsednika Vlade, i na ne znam ni ja šta. Ljudi, mi ovde izglasavamo opšti pravni akt. Kakve to veze ima sa tim? Dosta je bilo više te vrste zloupotreba. Svaki put kada nekome nešto padne na pamet i kada neko nešto što je kriminalno hoće da opravda, onda se sete, a inače se nikada u životu ne bi tako nečega ni setili.
O čemu je ovde reč? Naša računica o trajanju pritvora je jednostavna i izneću vam je. Znate da pritvor mora da traje najkraće moguće, da se obezbedi dolazak do pravosnažne sudske presude u najkraćem mogućem roku, i zbog interesa države, ali pre svega zbog interesa okrivljenog, odnosno optuženog. Dakle, on ima pravo na slobodno suđenje, ima pravo na to da bude doneta pravosnažna presuda u najkraćem mogućem roku, a sada mu pritvor može da traje sedam i po godina! Da li možete da verujete, ljudi? Nema zemlje na svetu u kojoj pritvor može da traje sedam i po godina.
Evo kako smo došli do te računice. Najpre imamo tzv. pretkrivični pritvor, koji može da traje, kao što znamo svi, do šest meseci, a onda se ovde kaže i kakve izmene se predlažu; kaže – od podizanja optužnice pritvor može trajati najduže umesto dve godine, može da traje od danas, kako vi predlažete, četiri godine.
Ja se nadam, gospodine ministre, i očekujem da izađete i da nam kažete da li prihvatate naš amandman da se to vrati na ove dve godine. Mislim da znate da smo u pravu. Ako kažete da nisam u pravu, ja ću reći vi ste za sve u pravu. Izađite i kažite da nisam u pravu za ovo što sam rekao. Kažite da je bolje rešenje ovo koje vi predlažete.
Ako možete, ako imate obraza, a ja mislim da imate obraza i da to nećete smeti da kažete.
To su četiri godine i šest meseci do sada. Onda naravno imamo, po izricanju prvostepene presude, još godinu dana. Pet godina i šest meseci mogućeg. A šta se onda zbiva? Ako u roku od godinu dana bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida, pritvor može trajati najduže još dve godine od izricanja odluke drugostepenog suda.
Sedam i po godina, ne računajući tačku 7) u kojoj se kaže: "Rokovi iz st. 3. i 4. ne teku u periodu u kome se glavni pretres odlaže ili prekida zbog odsustva okrivljenog ili njegovog branioca", i onda zbog još jedne fantastično genijalne stvari, zbog – "otkaza punomoćja". Zbog otkaza punomoćja rokovi ne teku. Potpuno neverovatne stvari! Ovo u 17. veku niko nije imao. Ja znam da će sada neko da izađe i da kaže – aha, štite ne znam ni ja koga. Ne štitimo nikoga, nikada u životu te ljude videli nismo.
(Predsedavajući: Oprostite, da li koristite i drugih 10 minuta?)
Ne, završavam. Završiću za nekoliko sekundi. Dakle, što se tiče pritvora, imamo još dosta primedbi o kojima ću govoriti u svom drugom izlaganju, ali molim ministra da izađe i neka kaže, posebno što se tiče našeg pitanja vezanog za produženje, dakle od podizanja optužnice, da li pritvor može da traje najduže dve ili četiri godine. Ako on kaže da može da traje četiri godine, ja skidam kapu, ali sam siguran da to neće reći ni on i da to nijedan ozbiljan pravnik u ovoj sali neće reći.
Ja znam da nekima, šta ih briga, mogu da kažu bilo šta, mogu da optuže bilo koga za bilo šta, mogu da kažu i da su ubice, pa nikom ništa. Ne brinem o tome. Mene interesuje da od ozbiljnih ljudi dobijem odgovor na ovo pitanje. Nadam se da će gospodin Stojković nas poslanike SRS-a tog odgovora udostojiti, a oni koji misle da i na ovom po ovom pitanju i po pitanju ovako značajnih zakona treba da vode svoju izbornu kampanju pokazuju da nisu budućnost Srbije, a građani će to najbolje ceniti baš na tim izborima. Hvala vam lepo.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Da li još neko od predstavnika poslaničkih grupa želi reč? Izvolite, gospodin Pajtić.
...
Demokratska stranka

Bojan Pajtić

Demokratska stranka – Boris Tadić
Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, narodni poslanici, možda se po prvi put u ovom sazivu pred parlamentom nalazi zakon koji je zaslužio kvalifikaciju hitnog postupka i da se po hitnom postupku nađe na dnevnom redu sednice ovog parlamenta. Po prvi put su odredbe Poslovnika o hitnom postupku ispoštovane, mada u obrazloženju tog hitnog postupka u Predlogu zakona nisu te odredbe navedene i nisu navedene na pravi način, onako kako to Poslovnik nalaže.
Odlaganje sednice koja je bila zakazana za petak, za ponedeljak, sa drugačijim dnevnim redom, jeste kršenje Poslovnika. Na to smo ukazivali u petak. Nemoguće je, prema odredbama Poslovnika, otkazati sednicu sa jednim dnevnim redom, pa je odložiti sa drugim dnevnim redom, jer se prosto radi o različitim sednicama, ukoliko se ne radi o identičnom dnevnom redu.
Postoji vrlo jednostavan mehanizam koji nije upotrebljen, da li zbog neznanja ili zbog opstrukcije ili nespremnosti da se sa poslovničkim odredbama uskladi princip predlaganja zakona; dakle, mogla je parlamentarna većina oboriti dnevni red koji je bio predviđen za sednicu parlamenta u petak i zakazati za danas sednicu sa ovakvim dnevnim redom, odnosno izjasniti se da parlament prihvati da se ova tri zakona nađu na dnevnom redu sednice.
Veliki sam skeptik da li ćemo do kraja redovnog zasedanja završiti predloge ova tri zakona. Mislim da je loše što se tako pretenciozno polazi od mogućnosti parlamenta da funkcioniše. Mi smo, praktično, sedam ili osam sati danas kasnili sa početkom sednice. Mislim da treba biti manje pretenciozan, a više realan kada se opredeljuju mogućnosti parlamentarne većine da donosi zakone. Ovaj parlament, odnosno većina u njemu, ne funkcioniše već izvesno vreme na način na koji to priliči parlamentu.
Ovaj zakon jeste kamen spoticanja unutar vladajuće koalicije. Bilo bi logično da opoziciona stranka kao što je DS ne podrži predlog zakona koji bi mogao dovesti do neslaganja unutar vladajuće koalicije. To bi principijelno nama bilo potpuno prihvatljivo da se ne radi o predlogu zakona koji, praktično, omogućuje da se lica koja su vršila najteža krivična dela nađu pred licem pravde, da se utvrdi istina u krivičnim postupcima protiv onih lica koja su u periodu devedesetih godina prošlog veka izvršila politički motivisane zločine.
Ista je zločinačka struktura bila odgovorna za zločin na Ibarskoj magistrali, za zločin prema Ivanu Stamboliću, za zločin nad Ćuruvijom, za zločin nad dr Zoranom Đinđićem. To nas motiviše da ovaj predlog zakona prihvatimo. Ljudi su stradali na Ibarskoj magistrali; hteli mi to ili ne, i u javnosti postoji ne samo percepcija, nego i u političkom smislu motiv predlaganja ovog zakona jeste da se obezbedi kontinuitet suđenja za zločin na Ibarskoj magistrali.
Loše je što je tako, slažem se. Nije do kraja ni principijelno što se donosi zakon zbog jednog čoveka ili zbog nekoliko lica, ali mi smo u obavezi prema onima sa kojima smo deset godina bili hapšeni, zatvarani, tučeni, izbacivani sa posla, da ovakav predlog zakona podržimo.
Obavezni smo prema tim ljudima i prema njihovim porodicama i obavezni smo prema istini, a istina je imperativ za nas, dakle, istina i o počiniocima, i o inspiratorima i o nalogodavcima najtežih krivičnih dela u poslednjoj deceniji dvadesetog veka.
Ovaj zakon je prihvatljiv za nas i zbog nekih drugih odredaba. Prvo, postoji obaveza da se licima lišenim slobode da do znanja šta im se sve stavlja na teret. Bilo bi u skladu sa međunarodnim pravnim standardima da budu obavešteni o svim saznanjima do kojih su u toku postupka došli nadležni organi. Mi ćemo u tom smislu predložiti amandmansku izmenu ovog zakona.
Rešavaju se neke u tehničkom smislu do sada nerešene situacije, kao što su troškovi u pretkrivičnom postupku, kada su se ona lica protiv kojih se vodio pretkrivični postupak prilikom nadoknađivanja troškova obraćala Ministarstvu unutrašnjih poslova, a Ministarstvo unutrašnjih poslova ih je upućivalo na sudove i tu je bio jedan cirkulus viciozus gde oni nisu mogli da ostvare naknadu. Sada se definiše da je onaj organ koji je taj pretkrivični postupak vodio dužan da snosi troškove tog postupka.
Ona odredba koja sprečava torturu u toku postupka takođe je nešto što je za nas potpuno prihvatljivo. Nije nam prihvatljivo, u tom smislu smo predložili amandmane, da se u toku postupka praktično prilikom zahteva za izuzeće veće izjašnjava o zahtevu za izuzeće. Zbog onoga što viđamo poslednjih nedelja i meseci na suđenju ubicama dr Zorana Đinđića i Ivana Stambolića - dakle, stalna opstrukcija, pretvaranje tih sudskih procesa u jedan nedopustivi cirkus, u atmosferu koja je sve samo ne atmosfera suđenja u jednoj evropskoj zemlji - mi smo apsolutno za to da se opstrukcija spreči, da se stalni zahtevi za izuzećima sasvim drugačije definišu.
Dovoljno je da se definiše da se prilikom podnošenja zahteva za izuzeće ne odlaže početak postupka, odnosno ne prekida postupak, nego da viši organi, odnosno više instance (da li je to predsednik suda ili druge instance) odlučuju o zahtevima za izuzeće. Dakle, nije principijelno da o zahtevu za izuzeće, odnosno o samom sebi, praktično, odlučuje lice koje vodi postupak. I u tom smislu smo predložili amandmansku izmenu ovog zakona.
Mi ćemo kao stranka, nezavisno od toga što se nalazimo kao opozicija u ovom parlamentu, podržati ovaj predlog zakona. Nećemo na njemu sticati jeftine političke poene. Naprotiv, mislimo da je to neprihvatljivo, nedopustivo, neprincipijelno, mislimo da bilo kakva osuda takvog stava može da govori samo o onome ko takav stav osuđuje. U svakom slučaju, mi ćemo ovaj predlog zakona podržati i glasaćemo za njega.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima ministar, pa gospodin Vučić.

Zoran Stojković

Neću izlaziti često, ali pošto me je gospodin Vučić prozvao, reći ću. Odmah da kažem, neću reći ni da li lažete ni da li ne lažete, jer to nije moj posao. Mislim da je ovo vaše više bilo provokativno, a pitali ste me pravno. Pitali ste ko je taj ko određuje da li je to očigledno upereno na odugovlačenje. Sud. Sud nije stranka. Slažem se da stranke mogu da budu subjektivne, ali sud bi, po onoj osnovnoj pretpostavci, morao da bude objektivan, što znači da on to objektivno treba da proceni. Prihvatam da sud može i da napravi grešku, ali tada postoji žalba na presudu i to bi bila jedna od bitnih povreda postupka.
Druga stvar, govorili ste o hitnosti, a naš zakon predviđa da su ti postupci po pritvorskim predmetima hitni. Međutim, sama Povelja ne kaže to, nego kaže: "u razumnom roku". To je bila, sasvim iskreno, stvar procene. Mislim da za ovaj drugi deo, sa godinu na dve, za mene kao pravnika nema dileme. Teoretski nije moguće, ako se jednom ili dva puta ukine, bilo ko da završi u tom roku predmet pravosnažno.
Ovaj prvi deo jeste to što izaziva dilemu. Imali ste zahtev sudova da se ide u drugu krajnost, da uopšte nema. S druge strane, primetio sam jedan amandman koji pravi jednu dobru nivelaciju - za one blaže slučajeve do dve godine, a samo za one teške slučajeve, npr. 40-tak godina i složenost predmeta, eventualno četiri. Mogu da ostavim vama mišljenje da li je to duži ili kraći rok. To je sada ocena tzv. razumnog roka.
Što se tiče toga da li ima u svetu - ima. I danas imate u Italiji dosta mafijaških bosova po Napulju, koji sedam-osam godina leže i još nisu završeni postupci. Znači, za neke stvari postoji ta mogućnost. Da se razumemo, ne tvrdim da li je to u redu ili nije, ta procena o kojoj govorim, ali pošto ste rekli da nigde ne postoji, siguran sam da postoji.
Na kraju, vezano za ovo poslednje. Ova izmena nije vezana ni za jedan predmet. Navešću vam najjednostavniji slučaj. Neka istekne pritvor za Ibarsku magistralu 2. septembra. Sva tri lica su u drugom postupku kod suda - Posebnog odeljenja za ratne zločine. Odrediće im tamo pritvor i ostaće u pritvoru. To uopšte nije vezano ni za jedan slučaj. Ovde je čisto principijelna rasprava, na koju je gospodin Vučić i ukazao - da li je to zaista taj tzv. razuman rok ili nije razuman rok? Kažem, video sam čak jedan amandman, i u tom smislu prihvatam korekciju ovoga što ste vi rekli, četiri i dve godine.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Gospodin Vučić, replika.

Aleksandar Vučić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, pošto je zamenik šefa ili predstavnik poslaničke grupe bivšeg režima rekao  da su za osudu svi oni ili da mnogo više govori o onima koji osuđuju takvo ponašanje predstavnika ili pripadnika bivšeg režima danas u Narodnoj skupštini i da to više govori o nama nego o njima, moram da kažem da je tužno slušati one koji su stavili 12.000 ljudi iza rešetaka i optuživali ih za sve i svašta, bez prava na odgovor, i na televiziji i u novinama, bez prava da kažu i jednu jedinu reč.
Oni koji su nekima stavljali polne organe u fioke, oni koji su ih mučili time što su im stavljali pijavice na glavu, oni koji su ubili u 29. novembra više ljudi nego što ih je umrlo na Kardiovaskularnom odeljenju KBC-a, danas nam pričaju o tome kako su se mučili prethodnih deset godina ili kako su bili hapšeni, zatvarani ili ne znam ni ja šta.
Nije čudo što vi hoćete da glasate. Znam ja da vi jedva čekate da se ponovo vrati vreme 16. ili 17. veka, da hapsite i maltretirate koga stignete i da držite u pritvoru svakoga za koga vam padne na pamet, a da taj nikada više ne može da se pojavi nigde da kaže jednu jedinu reč, a kamoli da ima pravo na zakonitu odbranu. Ovo što radite danas je jeftino političko pilićarenje, nadate se da ćete dobiti neki glas od predstavnika SPO-a, nadate se da će vam oni neki glas dati, da li u prvom izbornom krugu ili na bilo koji drugi način.
Znate i sami dovoljno dobro da ovo sa zakonom, sa opštim aktima nema nikakve veze. Ministar izađe pa kaže - nije to ni za jednog ad personam, ni na jednog ad personam se ne odnosi, čoveka koji je uhapšen, a vi znate na koga se sve tačno odnosi; pa zašto niste sudili tim ubicama, zašto sudovi u vaše vreme nisu tolike godine sudili, zašto nema ovde normi o efikasnosti sudova, o efikasnosti pravosuđa. Jedina norma je - pritvor povećavamo na sedam i po godina, i to vam je jedino o čemu govorite i to je baš lepo da bude pritvor sedam i po godina. Nema tih normi, ministre Stojkoviću, kao opštih odredbi ni u italijanskom zakonu, nema ih nigde u svetu.
Onda - e mi smo sada fini, mi ćemo da podržimo, oni tamo radikali, e oni su ti tamo koji će da budu na strani zločina. Ma nemojte. Nikada u životu niko od ovih ljudi ovde, od ovih 82 poslanika SRS, nijednog od tih ljudi nije video, ni sa Ibarske magistrale, ni iz slučaja Stambolić, niti slučaja Đinđić, ni ne znam ni ja kojeg.
Sada ćete da mi govorite - taj i taj je na strani tog i tog. Nemojte o tome da govorite, jer otvarate Pandorinu kutiju da pričamo ko je na čijoj strani i ko je kako i šta do sada radio, ali nemojte zakone da tumačite tako što ćete da stičete sitne, najjeftinije moguće političke poene, govoreći pri tome kako nije to vreme za jeftine političke poene.
Ma, rasplakaste nas ovde; ništa drugo ne radite, ništa drugo vam ne pada na pamet, država da se rasturi, zakoni da se unište, da se sve pohara što se poharati može, samo da se bivši režim ponovo dočepa mrvica vlasti da bi mogli da nastave sve ono što su radili u prethodnom periodu. To što ste bivši, sa tim je završeno, bivši ste zauvek i na sreću ovog naroda nećete se uskoro vratiti na vlast.