Pažljivo sam slušao ova izlaganja, pogotovo ovo poslednje. Iskreno, nameće mi se jedan utisak od koga ne mogu da se otrgnem. Predlažem da se pročita Borhes - "Don Kihot", da pročitate tu priču o čoveku koji prepiše Servantesa, ali to nije onaj "Don Kihot" koji je napisao Servantes pre 400 godina. Mislim da tu leži problem - u poimanju. Vi imate konstataciju stanja, vi imate šta je urađeno.
Pročitaću vam nekoliko stvari, pošto kažete da Vlada nije uradila. Ne optužuje Vlada, samo kažem i predlažem da se obavezno pročita ova pripovetka, pa ćete videti kako možete da tumačite i nešto što je odavno raščišćeno. Primera radi, doneli smo Krivični zakonik sa tridesetak novih dela, gde su ugrađena krivična dela iz ratifikovanih konvencija. Čak smo, da ne bi gubili vreme, jer kažem da smo izgubili dosta godina tranzicionog perioda, uradili i nešto što je dobro, iz onih potpisanih a neratifikovanih uneli smo krivična dela. Znači, imamo ih.
Imate Zakon o pranju novca. On realizuje samo krivična dela predviđena u Krivičnom zakoniku, znači, daje bolje borbu protiv tog dela kriminala.
Uradili smo Zakon o nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, Zakon o zaštiti učesnika u krivičnom postupku, Zakon o samom krivičnom postupku, Zakon o finansiranju političkih stranaka, Zakon o državnoj upravi, Zakon o zaštiti građana, ombudsmanu koji nismo imali, Zakon o sprečavanju sukoba interesa, Zakon o slobodnom pristupu informacijama, Zakon o izmenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama.
Kažem, imajući u vidu stanje koje smo zatekli, pored svega ovoga što smo uradili, postoji niz problema da bi moglo trajno da se radi. Mi se ne zanosimo nekom pričom da to može preko noći. Imali smo veliki broj kampanja u ovoj zemlji, pa kažu - sada ćemo na o' ruk, danas, sutra, prekosutra i na kraju - ništa.
Korupcija je pojava koja postoji u svakom društvu. Da bi se protiv nje valjano borili, potrebno je da imamo valjan sistem mera. Ova preporuka, a reč je bila o političkoj volji, očekujem i od ovih diskutanata da politička volja postoji da se zaista obračunamo sa ovim.
Ako ona postoji, ovo je sistem preporuka, šta svaka oblast, šta svaki organ treba da uradi. A videli ste tačku 2. koja kaže da se nalaže Vladi da mora da uradi akcione programe, pa da natera svaki organ da ga uradi i treće, nezavisno telo, koje kontroliše to, stavlja predloge itd. To nismo imali.
Tu se javio problem. Parcijalna rešenja ne daju rezultate. Znači, moramo da uradimo nešto kao trajno rešenje. Odmah da kažem, niko se ne zavarava činjenicom da to može preko noći da se uradi. Taj koji to kaže, tvrdim da ne govori istinu.
S druge strane, predviđene mere koje su ovde date govore o nečemu, da neke možete da uredite kratkoročno, neke treba u srednjoročnom periodu, a neke moraju da ostanu kao trajne. Možete da imate čoveka sa najboljim namerama, čim nema kontrolu, bojim se da može da uradi pogrešno. Znači, uvek će morati da postoji nešto što moramo da uvedemo kao element ovog sistema koji kontroliše i traži rad.
Nismo ovde govorili o nekim stvarima, koje su čak pogrešno protumačene. Rečeno je samo nešto, ova strategija, ubeđen sam da ovo telo, kao najviši zakonodavni organ, jeste ono telo koje izražava političku volju i određuje strategiju šta treba uraditi u nekim oblastima. Jedna od tih je borba protiv korupcije. Zato i jeste druga tačka ovde da to telo naloži Vladi da mora to da uradi.
Ako Vlada to ne uradi, onda možemo da pričamo o tome da li je Vlada uradila ili nije, ali ostaviti Vladi jedno zatečeno stanje za godinu i po dana, dobar broj ovih diskutanata je bio mnogo duže na vlasti, pa nije ništa urađeno. Čitam ove zakone, ni jedan nije tada postojao. Ako tako stvari gledamo, nećemo doći ni do kakvog rešenja.
Slušajući ove diskusije danas uverio sam se da zaista postoji politička volja da se nešto na tome uradi. Ako se tu slažemo, dajte onda da donesemo ovu strategiju. Onda, s pravom, možete kroz određeno vreme da postavite pitanje Vladi: da li si ti nešto Vlado uradila u skladu sa ovim preporukama? Jer, druga tačka govori nešto precizno, moraš da doneseš akcione programe, moraš da predvidiš šta tačno treba da se radi. Da li će ova skupština doneti, pitam, zakon, pa osnovati nezavisno telo koje će kontrolisati sve, pa i Vladu, da pita čak Vladu da li je to uradila.
Ako se slažemo da je problem korupcije veliki, onda moramo da imamo jedinstvenu političku volju da treba da ga rešimo.
Druga stvar je ovde rečena, a mislim da ne stoji. Kaže se da smo mi na vrhu korumpiranosti. To nije tačno. Kada smo došli, bilo je četiri zemlje iza nas, mi peti otpozadi loših, danas delimo 92. od 102. mesta, govorim po procenama "Transparent internešnela". Možete da pogledate, pa ćete videti u zadnjem. Znači, negde se primičemo sredini. Ne tvrdim da je dobro, odmah da se razumemo, čak i zadnja godina, zadnjih devet meseci ocenjeno je za 0,1% da se pomerilo ka boljem.
Znači, ne stoji, ne stagnira, nego se nešto kreće. Nije dobro, jer smo mi zemlja koja je prošla i ratove i tranziciju, za razliku od drugih zemalja koje, ako ništa drugo, bar nisu imale ratove. Svi vi znate kako ratovi izazivaju probleme. Ne moram sad da vam citiram našeg poznatog pisca koji kaže: kad počnu ratovi, oni kažu "za mnom junaci", iza njih idu liferanti i drugi, a kad se završi, samo kažu "nalevo krug". I mi smo imali tu situaciju i zato imamo ovakav problem i treba ga rešavati, ali nemojte gledati stalno crno, jer nije tačno.
Kažete da nema postupaka. Tvrdim da ih ima. Evo, protiv Davinića, koliko znam, taj predmet se vodi. Znam da je zvanično saopštenje UBPOK-a da prikuplja podatke npr. za "Nacionalnu štedionicu". Kakvi će se podaci prikupiti, ne znam. Znam da ima 10-20 postupaka koji stoje. Stoji i činjenica da zbog određenog stanja možda i u sredstvima informisanja, neko nema interesa to i da objavi, stoji činjenica da možda zbog zatečenog stanja u pravosuđu imate vrlo sporo odvijanje tih postupaka. Tu ću se složiti sa vama. Ali, nije tačno da je sve crno i da nema.
U krajnjoj liniji, dobar broj postupaka, otkako smo došli pokrenut je, što za primanje i davanje mita, što za zloupotrebe ili nesavestan rad. Nemojmo onda reći da nije ništa urađeno. Mislim da je nekima to i poznato. Kontaktiraju i sa sudom.
Dvadeset godina sam bio sudija, bilo je tri ili četiri predmeta primanja i davanja mita sudijama. Kad sudija to uradi, to je znala maltene cela Srbija. Danas imate preko 40 postupaka, što za primanje i davanje mita, zloupotrebu položaja. Govorim i o sudijama, i o predsednicima, i o tužiocima, i o veštacima, jer veštak kad to uradi u postupku pred sudom, on vrši krivično delo vezano za pravosuđe, a ne za svoju struku lekara, inženjera ili carinika.
Prema tome, radi se, ali ovo se donosi jer se pokazuje da, ako idemo parcijalno, nikada ne možete da dobijete celinu i neke mere treba da budu trajne i stalno da se primenjuju. Nemojmo da se zavaravamo da u bolje uređenim zemljama korupcije nema. Ima. Daću vam jedan primer koji je verovatno i vama poznat, ali ga prećutkujete.
U tim najboljim zemljama evropskim, bila je jedna zemlja koja je zakonom odredila mogućnost korupcije, pa je rekla da može kod pregovaranja do 5% provizije. Ostale zemlje EU su rekle da to ne može iz nekoliko razloga. Jedan je što onda imamo nelojalnu konkurenciju. Drugo, ako smo zauzeli stav da budžeti svih zemalja treba da se koriste na dobrobit građana, ne možete da dozvolite da 5% ide u džepove pojedinaca, nego mora u interesu građana. Treća stvar, koja je bila najbitnija, mislim da je ona najbitnija za nas, a vidim da se i na to plediralo, ako tako tretiramo korupciju, onda građanin nema svest da je korupcija opasno delo.
Znači, za moralno ozdravljenje i za valjano poimanje opasnosti korupcije, stvaranja antikoruptivne svesti, takve stvari ne mogu da se dozvole. Ta zemlja je naterana da mora da promene svoje propise, iako je moćna zemlja.
Prema tome, nemojmo gledati sve crno ili to zanemarivati. Mi to moramo da uradimo. Kada govorimo o građanima, ako stvaramo ovako crnu sliku, budite sigurni da ne možemo ništa da uradimo. Naprotiv, ovakvim merama mi moramo da uključimo građane. Dosta je bilo onog perioda, a svi ga se sećate dobro, kada je važilo pravilo u ovom narodu, pa kažu "lopov", a on kaže "biznismen", pa kažu "pošten", a oni kažu "budala". Mi moramo da promenimo to poimanje morala u ovom društvu. Moralan čovek jeste moralan, a lopov da bude lopov. Dok to ne uradimo, a za to nam je potrebno bar ovde zajednički dogovor da je to potrebno ovom narodu.
Verujte, korupcija je toliko opasna, jer ugrožava čak i opstanak same države. Ako mi to ne rešimo i ne svedemo na neku razumnu meru, neću se zavaravati, korupcija i još neke pojave, da ih sada ne imenujem, otkad postoji društvo, postoje i one, ali kad imate valjane mere i valjan sistem koji to kontroliše, drži se na nekoj koliko-toliko snošljivoj crti.
Iz tih razloga, molio bih da, ako ima nekih predloga ovde, jer će oni posle ući u one akcione programe, predlažem da se time više pozabavimo, pa da svi pomognemo jedni drugima, da ne idemo mnogo politički - ko je ovo uradio, ko je ono uradio, zašto je uradio. Problem smo uočili svi. Iskreno verujem da u ovoj skupštini postoji jedinstvena politička volja da ovo pitanje moramo da rešimo.