ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 09.05.2006.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

09.05.2006

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:10 do 16:30

OBRAĆANJA

...
Nova Demokratska stranka Srbije

Miloš Aligrudić

Demokratska stranka Srbije
 Danas smo imali prilike da čujemo zaista različita shvatanja o koncepcijama krivično-procesnog prava kod nas, to je dobro i dobro je da se na ovaj način vodi rasprava, jer ukazuje, pre svega, na stručnost onih koji su raspravljali, na one koji pripadaju advokatskoj branši, kao i one koji su pravnici, koji su u svojoj praksi imali prilike da se susretnu sa krivičnim procesnim pravom.
Procesna prava u zakonodavstvu su veoma značajna, jer su ona, naročito kada je reč o sudskom sistemu, sistemu pravosuđa, transponentni most, veza između materijalnog prava kao društvenih normi koje regulišu odnose i samog života i primene u pojedinim konkretnim situacijama.
Naravno da je krivično pravo veoma važna oblast prava, jer reguliše protivpravna ponašanja i to onaj oblik protivpravnog ponašanja koji je u Krivičnom zakoniku kod nas opisan kao krivično delo.
Od novousvojenog Krivičnog zakonika mi imamo nešto drugačiju definiciju krivičnog dela u odnosu na ono kako je to ranije pravo, naročito ono koje smo u smislu socijalizma nasledili, definisalo, pa danas imamo jedinstveni pojam, subjektivno-objektivni pojam krivičnog dela, tj. objektivno-subjektni, koji u sebe uključuje i krivicu kao poseban subjektivni element u odnosu na objektivne elemente krivičnog dela.
Pa je samo postojanje krivičnog dela samo po sebi osnov za donošenje osuđujuće presude, a utvrđivanje činjenica da krivično delo ne postoji je praktično osnov za obustavu postupka tj. za oslobađanje od odgovornosti.
Dakle, značaj procesnog prava je veoma jasan, posebno imajući u vidu krivično-procesno pravo.
Novi zakonik o krivičnom postupku, koji je pred nama, jeste logična posledica onoga što je već izloženo u prvoj tački dnevnog reda ove sednice kada je bilo reči o reformi pravosuđa, i predstavlja praktično sastavni deo jednog zaista veoma širokog pogleda na reformu pravosuđa kod nas i reformu sudstva u celini.
Naravno, Predlog novog zakona posledica je i promena koje su nastale u materijalnoj oblasti krivičnog prava tj. u Krivičnom zakoniku.
Iz toga proističu ciljevi zakonika o krivično-procesnom pravu i naravno da je ovaj zakonik pretrpeo one izmene u oblasti krivično-procesnog prava koje su bile dovoljne i optimalne da se zadovolje upravo ovi ciljevi koji su u obrazloženju i dati.
Podsetiću da je to brži i efikasniji krivični postupak, to je zaštita ljudskih prava i sloboda, ali kada govorimo o zaštiti ljudskih prava i sloboda govorimo, govorimo o onim elementima iz predloženog zakonika koji obezbeđuju njihovu doslednu primenu i daćemo par primera pa ćemo videti da je to tako, a reč je o onim ljudskim pravima i slobodama koji su predmet zaštite Ustava Republike Srbije, Male povelje kada je reč o Ustavnoj povelji državne zajednice SCG, kao i onih međunarodno-pravnih dokumenata, odnosno ugovora koje je ratifikovala naša država i koji predstavljaju sa te strane deo našeg unutrašnjeg pravnog poretka.
Zatim, reč je o tome da je neophodno bilo uskladiti krivično-procesne odredbe sa drugim propisima koji se odnose na krivični postupak i koji su ranije doneti, a naravno i sam izgled krivično-procesnog zakona mora u sebi da sadrži takve norme da budu usklađene sa onim standardima koji se pred nas postavljaju kao deo međunarodnih obaveza u odnosu na ovu regulativu.
Koje su novine koje praktično doprinose da ovaj zakon ostvari ove svoje ciljeve, a pri tom ću se truditi da ne navodim bilo koja rešenja od onih koja su nam već poznata i koja su već do sada bila deo našeg unutrašnjeg pravnog poretka.
Dakle, navešću neke na koje se možda manje obratila pažnja do sada, sa opasnošću da neke i ponovim.
Prvo, to je dosledno sprovedeno pravilo prezumpcije nevinosti, jer odredbu kakvu imamo u Krivičnom zakoniku u ranijem periodu krivično-procesnog prava nismo na ovaj način dosledno imali sprovedenu, ovaj put je pažljivo napisana u članu 3. zakonika o krivičnom postupku i ona prosto predviđa u sebi i kaznene odredbe za one učesnike u postupku koji krše ovo veoma važno pravilo koje je, na kraju krajeva, ustavni princip i počiva na principu zaštite sloboda i prava čoveka i građanina.
Imate interesantnu odredbu o izuzeću sudije. Ovde, za razliku od ranijeg sistema u kome smo imali mogućnost izuzeća sudije koji se izuzima samim tim što je učestvovao u donošenju presude, mi ovde imamo prošireno shvatanje mogućnosti izuzeća sudije kada je reč o sudiji koji je učestvovao u predmetu, u postupku kod nižeg suda.
Znači, samo učešće u postupku je osnov za izuzeće.
Zatim, što se tiče rokova kod glavnog pretresa imamo skraćenje rokova vezano za pripremu glavnog pretresa i započinjanje glavnog pretresa.
Imamo situaciju vezano za sudije, kada je odlaganje pretresa trajalo duže od četiri meseca ili je promenjen predsednik veća ne mora glavni pretres da počne iz početka, što takođe doprinosi efikasnosti vođenja krivičnog postupka.
I ona načela, kao što su bila načelo koncentracije, dokaza, ovde su ustuknula pred nekim novim okolnostima koje su se pojavile i koje isti ovaj krivični zakonik u drugim odredbama predviđa, kao što je snimanje iskaza svedoka, veštaka, audiovizuelno beleženje toka postupka i postupka izvođenja dokaza. S tim u vezi, naravno, pomenuo sam značajno skraćenje rokova.
Ono što je dosta važno i o čemu ću nešto posebno reći, to je posebna uloga javnog tužioca i jedna drugačija postavka kada je reč o istrazi u krivičnom postupku. To je drugačija uloga javnog tužioca i u odnosu na dosadašnja rešenja.
Imamo kod branioca izvesne izmene koje ste tamo mogli uočiti. Videli ste smanjenje maksimalnog broja branilaca sa pet na tri, a to naravno ima rezona i u praksi dosadašnjoj da se vidi da zapravo ne postoje razlozi za omogućavanje ovako visokog broja, dok svi razlozi za smanjenje broja branilaca, takođe u cilju efikasnosti i skraćenja toka postupka, takođe stoje.
Drugačije su definisane faze krivičnog postupka. Ranije ste imali, a ima veze sa ulogom tužioca u krivičnom postupku, pretkrivični postupak, a sada imamo drugačije definisane faze. Imamo dve faze prethodne istrage, odnosno prethodnog postupka. Prvu fazu imamo prethodne istrage, imamo prethodni postupak, koji se sastoji od same istrage optužnice, stupanja optužnice na snagu i preispitivanja optužnice.
Ove dve faze su karakterističke po tome, upravo se vraćam na javnog tužioca, što njima u načelu rukovodi javni tužilac, a što je veoma dobro. U fazi istrage se zapravo prikupljaju svi potrebni dokazi za vođenje postupka.
Naravno, dobro je da javni tužilac bude uključen sa ove pozicije i sa ovim kapacitetom u tu fazu postupka, jer to nam mnogo na neki način obezbeđuje bolji položaj javnog tužioca u odnosu na samu materiju i upoznavanje sa samim dokazima, kada je reč o toku postupka.
Mnogo je lakše da se to radi na taj način, nego da neko drugi ko je deo pravosuđa, ko je deo sudskog sistema, kao što je istražni sudija, vrši te radnje na osnovu krivične prijave. Tu se gubi ono što je za nas veoma značajno u reformi pravosuđa, a naročito krivičnog prava, gubi se dragoceno vreme.
Treba uvek da znamo da je vreme trajanja postupka vrlo bitan element kada je reč o prevenciji krivičnih dela.
Neki put ni visina zaprećene kazne za krivična dela nije garantija da se ta krivična dela se neće ponavljati. Najveća garantija da se krivična dela neće ponavljati u društvu i da će se suzbiti kriminalitet, jeste pre svega stepen otkrivenosti krivičnih dela. To je posao, naravno, onih organa koji vode istrage, pa i same policije.
Naravno, i kazna koja mora stići blagovremeno, koja mora na vreme sustići i učinioce krivičnih dela, znači, bitnije je da se dogodi i da se krivično delo otkrije, nego koliko je zapravo visina te zaprećene kazne.
Kada je reč o teoriji kriminologije i kriminalistike, kriminologije pre svega, i fenologije, pristalica sam ove teorije da je vrlo važna frekvencija otkrivanja krivičnih dela, broj otkrivenih krivičnih dela u odnosu na tamnu brojku, nego visina zaprećene kazne, kada je reč o suzbijanju kriminaliteta.
Naravno, imamo drugačije gledanje na izvođenje dokaza, imamo pojam dokaznih radnji. Ranije smo imali drugačiji pojam tzv. radnje dokazivanja, gde se pre svega govorilo o izvođenju dokaza, dakle, o samom postupku izvođenja dokaza, međutim, za krivični postupak najvažnije je prikupljanje dokaza. Dakle, dokazne radnje su one radnje kojima se prikupljaju dokazi i kojima se izvode dokazi.
Sve što je usmereno na dokazivanje podvedeno je pod ovaj pojam, a u okviru ovog pojma imamo određene novitete, drukčije definisane pojmove pojedinih radnji, koje su izuzetno značajne i u direktnoj su vezi sa ostalim delovima ovog predloga zakonika, koji se odnose, dakle, na ono što sam maločas rekao. To je, pre svega, uvid u fotografije, saslušanje zvučnih snimaka i video snimaka, pregledanje računara, pretresanje fajlova u računarima, audiovizuelno snimanje pojedinih dokaznih radnji toka postupka. Na taj način imate, pored zapisnika koji se vodi, i još jedan vid beleženja toka postupka koji može biti značajan i sa aspekta samih dokaznih sredstava.
Kada je reč o svedočenju, imamo određene novine koje se odnose recimo na mogućnosti da se ljudi oslobode svedočenja kada je reč o određenoj relaciji koja postoji između okrivljenog i drugih lica. Ovde je uvedena nova relacija, a to je kumstvo. Ranije to nismo imali. Ovo potiče, pre svega, od realnosti života i potrebe koje su deo našeg života i koje su realne. Dakle, to prosto ne može da se prenebregne.
U tom smislu i kod davanja zakletve koja se polaže pred sudom kada se zakletva položi, imamo onda opet dve vrste zakletve imamo. Jedna je laička zakletva, a druga je verska zakletva, a polazeći od pretpostavke da raniji sistem versku zakletvu nije poznavao, a da postoje velike mogućnosti i veliki izgledi, s obzirom na realnost života u kome živimo, da ta verska zakletva može imati određen snažan uticaj i izuzetan značaj kada je reč o zaklinjanju.
Kod pozivanja svedoka i kod pozivanja učesnika u postupku igra veliku ulogu internet, i treba da odigra, i ovaj zakon predviđa tu mogućnost.
Ignorisanje elektronskog komuniciranja je zaista nešto što ne sme da se dogodi. Ovaj zakon uvodi tu novinu i mogućnost pozivanja preko i-mejla i na druge načine koji bi osigurali da poziv bude verodostojan.
Imamo mogućnost uvođenja virtuelne rekonstrukcije kada je reč o krivičnom delu i ekspertizi krivičnog dela. Imamo regulisane posebne radnje, kao što su zvučni i optički nadzor osumnjičenog, simulovane usluge i pravni poslovi, imamo prikrivenog islednika, protiv čega smo od nekih narodnih poslanika mnogo čuli.
Smatramo da uvođenje ove kategorije posebnog dokazivanja je veoma značajno za naš pravni sistem i situaciju u kojoj se naša država nalazi, jer očigledno bez ovih mera nećemo uspeti da se na adekvatan načini izborimo sa onim vidovima kriminala koje često danas zovemo organizovanim kriminalom i da je ovakva vrsta isleđivanja, uslovno rečeno, a to je predložena zakonska formulacija, izuzetno neophodna za realizaciju ove borbe.
Zatim kontrolisana isporuka, automatsko računarsko pretraživanje ličnih i drugih podataka, saslušanje svedoka-saradnika, protiv čega smo, takođe, imali prilike da čujemo određena shvatanja.
Opet držimo do toga, mi iz DSS, da je uvođenje ove institucije izuzetno značajno za naše krivično-procesno pravo, zato što će takođe biti jedan od onih elemenata koji će doprineti jačem suzbijanju kriminaliteta, a pogotovo vidova kriminaliteta koji spadaju u organizovani kriminal.
Postoje različite nove mere ili drugačije definisane mere obezbeđenja prisustva okrivljenog kada je reč o zabrani napuštanja, ovde kažemo mesta, ne samo boravka, nego određenog mesta, a što je vrlo važno, šira je i fleksibilnija formulacija.
Zabrana napuštanja stana, kada je reč o elektronskom nadzoru nad okrivljenim, kao mogućnosti koja ovde postoji.
Kod imovinsko-pravnog zahteva oštećenog imamo potpuno uvedenu mogućnost medijacije u ovom slučaju. Imamo istragu koja nije definisana kao obavezna faza krivičnog postupka, a što je vrlo važno.
Imamo sporazum o priznanju krivice, kao jednu novinu u našem krivično-procesnom pravu, pri čemu je važno da sporazum o priznanju krivice, da bi mogao da deluje, potrebno je da su ispunjeni određeni uslovi, a to je pre svega da okrivljeni svesno i dobrovoljno priznao krivično delo, da je sporazum zaključen u skladu sa zakonom, da se okrivljeni odriče prava na žalbu i suđenje.
Ali, i onda samo ako postoje drugi dokazi koji potkrepljuju njegovu krivicu i da nisu povređena prava oštećenog u postupku, kao i da sporazum nije protivan svrsi krivičnog postupka.
Ovo je jedan niz uslova koji je Predlogom zakona postavljen da bi došlo do sporazuma o priznanju krivice.
Kada ovo institutu govorimo, ove okolnosti moramo stalno imati u vidu, ako i okolnost da sudija, prema ovom predlogu zakona, tj. veće, mora stalno voditi računa o određenim elementima o kojima se vodi računa po službenoj dužnosti.
Ostao sam dužan s početka da istaknem onu bitnu razliku između Predloga ovog zakonika i onog pozitivnog rešenja u našem krivičnom-procesnom zakonodavstvu - to je položaj javnog tužioca.
Uvođenje tužilačke istrage je veoma značajno za nas zato što rasterećuje, s jedne strane, ulogu suda, jer zaista mislimo i duboko smo u to uvereni da se uloga suda ne može sastojati u tome da prikuplja one činjenice koje su bitne za pokretanje krivičnog postupka. To ne može biti prevashodna uloga suda. Znam da bi možda bilo dobro da smo se ovde mogli opredeliti za neko potpuno čisto rešenje i gde bi potpuno izbacili ulogu istražnog sudije.
Međutim, to jednostavno, a s obzirom na nasleđe našeg pravnog sistema, nije bilo moguće. Ovde se išlo ka jednom fleksibilnijem rešenju koje podrazumeva i ulogu istražnog sudije u postupku, i koje podrazumeva, s druge strane, vrlo jasno određenje tužioca kao one institucije u našem sistemu koji rukovodi istragom. To je vrlo važno, on rukovodi istragom u prethodnoj istrazi, kao i onim istražnim radnjama koje su deo prethodnog postupka.
Otuda i mogućnost da istražni sudija, osim policije, može da donese rešenje o zadržavanju pre nego što istražni sudija donese rešenje o pritvoru, jer naravno da rešenje o pritvoru i uopšte pojedinačne akte kojima se ide u zatvor moraju doneti sudovi, a to ne može učiniti tužilaštvo, niti to može učiniti policija, ali svakako da u ovom delu je javni tužilac, s obzirom na svoje kapacitete, ovlašćen za to, kao što je logično, da s obzirom da rukovodi istragom javni tužilac, on donosi rešenje o istrazi.
Prema tome, ovo će doprineti u svakom slučaju ubrzanju krivičnog postupka, jer ubrzanje krivičnog postupka, kao što sam rekao, jeste bitan element u borbi protiv kriminala i bitan element u suzbijanju ukupne brojke kriminaliteta u našoj zemlji.
Rasteretiće sud, i ovaj sistem je primenjen u velikom nizu uporednih pravnih sistema, naročito evropskih država, i do sada je pokazao u praksi izuzetno velike prednosti u odnosu na onaj sistem koji smo mi do sada imali prilike da ispoljavamo u našoj krivičnopravnoj praksi.
Prema tome, ovi razlozi koji su ovde izneti su deo onih razloga i deo novina koje su uvedene ovim zakonom, uz uvažavanje svih kritika koje se mogu čuti u odnosu na svaki od ovih pojedinih instituta i dileme koje se mogu javiti u vezi njihove primene, o čemu ćemo svakako raspravljati, nadam se, nešto više u onom delu rasprave koja je posvećena raspravi u pojedinostima po amandmanima koji su podneti, pa ćemo tada, naravno, nadajući se da su amandmani upravo podneti na one članove Predloga zakonika koji izazivaju najviše sporova, da ćemo ta sporna pitanja tada raspraviti, kao i kako će se pojedina rešenja koja su ovim predlogom zakonika predviđena braniti u praksi.
Molim i pozivam vas da ovaj predlog krivičnog zakonika usvojimo i da za njega glasamo.
...
Srpska radikalna stranka

Stefan Zankov

Srpska radikalna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Nataša Jovanović, pa narodni poslanik Donka Banović.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, vladavina prava u Srbiji je još uvek veoma krhka, pre svega zbog ustavno-pravne nesigurnosti. To smo imali juče priliku da vidimo iz izlaganja ministra i iz Nacionalne strategije , odnosno zakona o tome koji je predložen, jer je on u najvećem delu suprotstavljen Ustavu Republike Srbije, zbog ogromnog političkog uticaja na pravosuđe u Srbiji, što se manifestuje kroz veoma loš izbor, preko Visokog saveta pravosuđa i predloga nosilaca najviših pravosudnih funkcija, i sada, kroz usvajanje onog zakona juče, jer ćete očigledno da ga usvojite, nipodaštavanja uloge najviše zakonodavne vlasti Narodne skupštine Republike Srbije.
A postoji svest u narodu i među građanima Srbije kada su u pitanju kriminal i korupcija, koji takođe imaju upliva u srpskom pravosuđu. Mi smatramo da je ogromna većina nosilaca pravosudnih funkcija izuzetno časna i da su to ljudi koji odgovorno i savesno obavljaju svoj posao. Najnoviji primeri, naročito Kljajevića i kompanije, i upozoravanje od strane srpskih radikala da su to kriminalci i da su to vuci u jagnjećoj koži, koji su se predstavili građanima kao neki koji su spremni da se uhvate u koštac sa ozbiljnim privrednim pitanjima i rešavanjem tih problema, ispostavilo se da su okoreli kriminalci, o čemu mi govorimo godinama unazad.
Zaista je vreme tako kratko da mi ne možemo o ova tri zakona da govorimo, a da ne utrošimo po pola sata ili sat pojedinačno. Koristićemo priliku kada budu bili amandmani na dnevnom redu.
Ali, da ne stvori zabunu kod javnosti ili kod nekih poslanika, otkud to kod gospodina Stojkovića, ministra pravosuđa – koji je toliko godina bio na sudijskoj funkciji, koji je davno po sistemu i po utemeljenom načelu koji su suprotstavljeni anglosaksonskom pravu završio Pravni fakultet u Beogradu – ideja da se ugrade instituti koji postoje u anglosaksonskom pravu.
To su građani najčešće mogli da vide u pojedinim ekranizacijama, poput već spomenutog Džems Bonda ili nekih drugih, i koji se naravno primenjuju, uz kršenje svih osnovnih ljudskih prava, u inkvizitorskom tzv. Tribunalu u Hagu.
Mi ne možemo sa tim da se složimo i to je suštinska razlika između nas i vas.
Dakle, mi smatramo da bismo za veoma kratko vreme sa pozicije vlasti, srpski radikali, afirmisali i reafirmisali ulogu pravosuđa u našoj zemlji, kao jednu od ključnih uloga za afirmaciju celokupnog društva.
To bismo uradili na krajnje racionalan i efikasan način i obezbedili mogućnost svakom čoveku da ima pravedno, korektno i fer suđenje, a mi smatramo da ovakvim predlogom krivičnoprocesnog zakonika to ne može da se uradi.
Lepo vam je rekao gospodin Jojić, u najtežim okolnostima po narod i državu, onda kada je on bio savezni ministar, dve godine je temeljno radio na pripremi krivičnoprocesnog zakonika koji vi sada u najvećem delu menjate, odnosno potpuno drugačiju koncepciju predlažete.
To je besmisleno, zato što je ta njegova odluka i odluka tadašnjih nosilaca vlasti, odnosno nas iz čijih je redova on bio ministar, bila utemeljena pre svega na onome šta je kod nas pravosuđe, kako su ovde školovani ljudi, kako su završavali pravne fakultete, birani za tužioce i za sudije.
A vi sada kroz ovaj novi model unosite u srpsko pravosuđe nešto što je i vama, gospodine ministre, koliko do juče bilo nepoznato, poznato vam je, jer ste pravnik, jer ste bili nosilac pravosudne funkcije, već nešto što vam nije bilo ni na kraj pameti da će biti primenjeno u našoj praksi.
Svi ovi instituti, osim velike doze podrugljivosti i zebnje, i otvorene sumnjičavosti kod građana Srbije, dovode u pitanje celokupno pravosuđe i mogućnost za mnogobrojne zloupotrebe.
Kako rekoh da je vreme veoma kratko, ja ću samo na neke od tih tačaka da se skoncentrišem u ovom izlaganju, pošto imamo dosta amandmana.
Kada smo rekli da je potrebno i neizostavno da se briše član 151. Predloga zakona koji uvodi institut prikrivenog islednika, mi smo to pre svega rekli zbog toga što je velika nepoznanica šta će taj neko da radi.
To ne može da se vidi iz ovih tačaka predloženog člana 151. Može delimično, ali zato što mi smatramo, iako smo opozicija, da u najvećem delu je naša policija visokoprofesionalna.
To mogu da kažem kao član Odbora za odbranu i bezbednost, iako najoštrije kritikujemo i glasamo protiv tih izveštaja policije.
Kada mi tamo imamo i pod onom oznakom - službena tajna, kao članovi Odbora, određene segmente borbe protiv organizovanog kriminala, protiv grupa koje idu na to da ruše ustavni poredak Republike Srbije i utiču na sveukupnu bezbednost države, odnosno građana Srbije, mi onda ne možemo a da ne kažemo da se taj posao u najvećem delu dobro obavlja, ali bi morao da bude još intenzivniji, naročito zbog činjenice da takva opasnost preti u pojedinim delovima naše zemlje.
Te tendencije takvih koji bi da ruše ustavni poredak Srbije i koji direktno svojom organizovanošću i kao kriminalne grupe, da ne kažem paravojne i terorističke, deluju na području Srbije, i te kako dižu glavu, naročito kada je u pitanju jug Srbije, odnosno tri opštine na jugu Srbije, Bujanovac, Preševo i Medveđa. Brojni su primeri i o tome najčešće govori i sam kolega Mitrović, poslanik SRS na sednicama Odbora za odbranu i bezbednost.
Neshvatljivo je sada kada postoji i kada mora da se profesionalizuje policija i da joj se da mogućnost i kroz opremu, kroz finansije, kroz logističku i svaku drugu podršku da radi taj posao, vi izmišljate nekog prikrivenog islednika, koji će kao u tim filmovima holivudskim da se pojavljuje i da radi neki posao koji do sada radi.
Još kažete da će njih na to mesto, pa čak i one koji su u penziji izuzetno, ako to okolnosti zahtevaju, a ko je taj ko će da procenjuje te okolnosti, iz penzionisanog položaja da reaktivira sam ministar policije, odnosno direktor BIA.
Nekom ministru policije ili direktoru BIA, to ne moraju ova dvojica, može i njima to da padne na pamet, sve ono što je i te kako nisko profesionalno, a neki bivši kadar je policije, može da se nađe na takvom položaju i kroz, u najmanju ruku lažirane i falsifikovane izveštaje, da radi za onu suprotnu stranu.
Onda vi treba da imate neku drugu kontraobaveštajnu službu, neki pandan i BIA i ne znam kome, da ustanovite ko je taj neko i da li ste, a naročito regrutovanje tog nekog iz reda penzionisanih bivših policajaca, ima i tamo svačega, to mogli da uradite. Ode Dušan Mihajlović u penziju, on bio ministar unutrašnjih poslova, padne nekome na pamet da njega regrutuje za takav posao. On je sa najvećom mafijom sarađivao, sa najvećim kriminalcima.
Kada je već u pitanju član 168, a spomenuh tog bivšeg DOS-voskog ministra unutrašnjih poslova, reći ću vam da i ovaj stav 9, koji je kolega Šarović amandmanom predložio da se briše, u kome govorite da, ako to ne škodi zdravlju okrivljenog, možete da postavite uređaje za lociranje, odnosno odašiljač. Neverovatno. U kom ste to filmu videli, u kom nastavku Džemsa Bonda, da li u onom "Die another day" ili u nekom drugom, stvarno ne znam, ali ovo je stvarno smešno.
Moram da vam kažem da je jedan svedok saradnik, onaj kriminalac i vođa zemunskog klana, Ljubiša Buha Čume, bio dalekovidiji od vas, kao i u mnogim slučajevima, on koji danas toliko mnogo košta državu i koji je vaš vajni svedok-saradnik, sam je priznao da je on te odašiljače imao, ali na zglobu Dušana Mihajlovića. Lepo je priznao da je u jednom od razgovora sa njim, kada su se dogovarali kako da rade i da zajedno budu u dosluhu oko svih tih poslova zemunskog klana, sam je priznao i rekao da je nekim od uređaja ispod stola snimao sve ono što Mihajlović priča, Čeda Jovanović i svi oni koji su i te kako bili u tesnoj vezi, a bili su nosioci režima prethodne DOS-ovske vlasti, pre ovog vašeg mini DOS-a.
Neverovatno je da nam tako nešto predlažete i da to uvodite, naročito kada imate u vidu i slučaj svedoka-saradnika koji već postoje u antisrpskom Haškom tribunalu. Vi znate da je svedok-saradnik, naročito na inicijativu Dušana Mihajlovića, u haškom kazamatu bio Milan Babić, koji je izvršio samoubistvo početkom aprila ove godine.
Sada je predsednik naše stranke, koji se tamo nalazi utamničen već četiri godine, a suđenje mu ne počinje, takođe po metodima i na način na koji vi ovde dajete mogućnost tužiocima da deluju, u svojoj predstavci koju je pisao i uputio Haškom tribunalu, rekao da se postavlja otvoreno pitanje, a to je pitanje i za vas, gospodine ministre - šta će da se desi ako svi ti svedoci saradnici na kraju izvrše samoubistvo?
Ako je jedan Milan Babić, koji je takvim lažima, bljuvotinama, klevetanjem i izmišljanjem događaja i svega onoga što se tiče te nebulozne optužnice, ničim utemeljene, protiv predsednika naše SRS, sarađivao sa tužiocem, da li se vama postavlja pitanje, a možda je još mnogo onih koji na takav način sarađuju, šta će da bude ako ih uhvati neka epidemija, jer znate, niko takve ne može da ceni, niti da poštuje, pa čak i oni njihovi najbliži, koji na kraju treba da vide šta će sa njima koji tako završe.
Dakle, nemoguće je da se dalje u nekim detaljima osvrćem na Predlog ovog zakona, ali smatram, kao što su to rekli i gospodin Krasić, kao ovlašćeni predstavnik, kao i sve kolege pravnici SRS, jer zaista je to jedan ekspertski tim za primer koji mi imamo u našoj stranci kada su u pitanju ljudi iz ove struke, koji godinama rade na ovim zakonima, poput kolege Jojića, koji je potpuno drugačiji koncept predstavio onda kada je bio ministar, u postojećem zakonu najoštrije ćemo da kritikujemo.
Smatramo da je ovo što ste vi predložili samo sled događaja koji vam je zacrtan u ovome što su vam sada stopirali, a to je postignuti napredak u procesu tzv. stabilizacije i pridruživanja, jer ovaj izveštaj iz novembra 2005. godine tačno utvrđuje redosled šta vi kao ministar, šta drugi ministri treba da rade, koji zakoni i po kom tempu treba da dođe u Narodnu skupštinu Republike Srbije.
Oni su ovde konstatovali da se vi niste oslobodili nasleđa prethodnog režima, verovatno mislim na ovaj kriminalni DOS-ovski režim, na čelu sa Demokratskom strankom, jer on je taj prethodni režim. Lepo su vam rekli šta treba da radite i kojim redosledom.
Sada očekujem, gospodine ministre, pošto je ovo sve završeno, sledeća faza je, jer nisam stigla da pričam u načelu o tome, da pred Narodnu skupštinu dođe zakon o finansijskoj podršci, otprilike je tako naziv zakona, centra za obuku sudija i tužilaca. To je ono što je sledeći vaš zadatak. Verujem da ćete, uz neko zakašnjenje, sada imate novonastalih problema u Vladi Republike Srbije, da dođete pred Narodnu skupštinu sa tim zakonom, jer je to sve već napisano i već se zna unapred šta vi treba da radite. Vi se tu apsolutno ništa ne pitate.
Na kraju, ono što još želim da dodam je da u kontekstu vašeg jučerašnjeg izlaganja da se vi ne bavite politikom i da ste kao stručno lice, kao ministar došli pred Narodnu skupštinu Republike Srbije, ovo što nam predlažete, svi ovi primeri iz prakse i sve ovo što se dešavalo nego šta nego da je politika, ali u neku fazu devijantnog razmišljanja kao političari i kao ministri ovih dana ulaze vaše kolege, pre svega gospodin Lončar i gospodin Popović koji, umesto premijera Vojislava Koštunice, daju izjave o tome šta sa generalom Ratkom Mladićem, gde ga jurite i tražite.
Najiskrenije se nadam, kao i milioni srpskih patriota, da nikada nećete da saznate gde je on i da će on da sačuva i svoju vojničku čast i dostojanstvo, jer mi srpski radikali i sve srpske patriote poštujemo to što je on uradio za srpski narod u borbi protiv onih koji su nasrtali na sve što je srpsko.
Interesantno je da baš danas, na 9. maj, ne na način na koji to ovi neofašisti, koji su se tako ponašali u Skupštini, pokušavaju to da predstave na ovom mitingu, uz sve učešće Ivane Dulić-Marković, ali na jedan dostojanstveni način pokazuju naša braća i prijatelji u Rusiji, koji sve ono što je tradicija i što je, pre svega, ponos tog naroda i svih koji su se borili protiv tog zla, na jedan veličanstveni način proslavljaju u prestonici Ruske Federacije.
Mi ćemo da se borimo protiv ovakvih zakona, smatramo da su veoma loši i dolaskom na vlast vratićemo odmah Jojićev zakon na snagu, naš koncept. Tako će da bude u svim segmentima vladavine i onoga što je našem društvu potrebno.
...
Srpska radikalna stranka

Stefan Zankov

Srpska radikalna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Donka Banović, a neka se pripremi narodni poslanik Božidar Koprivica.

Donka Banović

Demokratska stranka Srbije
Poštovani predsedavajući, kolege narodni poslanici, ipak bih se vratila na temu. Juče smo razgovarali o Nacionalnoj strategiji za reformu pravosuđa, jednom izuzetno važnom strateškom dokumentu.
Jedan broj narodnih poslanika je kritikovao strategiju, dok su je drugi hvalili. Međutim, čini mi se da smo se svi složili oko jednog pitanja, a to je značaj kvalitetne obuke i stručnog usavršavanja za sve delove pravosudnog sistema.
Edukacija zaposlenih u pravosuđu predstavlja možda najvažniju oblast sa kojom se suočavamo i kojoj su potrebne veoma temeljite reforme.
Izmena propisa, okretanje međunarodnim standardima i uvođenje novih tehnologija, stavljaju pred sve koji rade u pravosuđu nove zadatke i izazove. Postojeća zakonska regulativa o obuci i stručnom usavršavanju propisana je članom 8. Zakona o sudijama i određenim brojem članova u Zakonu o uređenju sudova. Tih nekoliko članova nije ni iz daleka dovoljno.
Dakle, postojeći pravni okvir ne uređuje sistem njihove obuke na celovit način, niti obezbeđuje njeno efikasno organizovanje i sprovođenje. Pozitivnim propisima nije definisan pojam i cilj obuke nosilaca pravosudnih funkcija, niti su određeni posebni organi i organizacije za njeno sprovođenje.
Kada Predlog zakona o obuci nosilaca pravosudnih funkcija i njihovih pomoćnika stupi na snagu, to je jedan od tri zakona o kojima danas raspravljamo, otkloniće se svi nedostaci i pravne praznine i stvoriće se uslovi za kvalitetnu obuku i stručno usavršavanje.
Od posebnog značaja za uspešno vršenje pravosudnih funkcija je obuka koju nosioci pravosudnih funkcija pohađaju pre preuzimanja dužnosti. To je tzv. početna obuka.
Ovaj zakon u delu koji se odnosi na početnu obuku ima cilj da početnu obuku sudija, javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca pravno uredi na takav način da može odmah da bude stavljena u funkciju.
Zakon je u potpunosti usklađen sa pozitivnim propisima koji uređuju izbor sudija, tužilaca, sudijskih i tužilačkih pripravnika i pomoćnika, pa se tako uvodi obavezna početna obuka, a bez izmene pomenutih zakona. Predviđeno je da se za nosioce pravosudnih funkcija, koji su izabrani prvi put, organizuje obavezna početna obuka i to u periodu od izbora do stupanja na dužnost.
U pogledu stalne obuke i permanentnog stručnog usavršavanja važećim zakonskim odredbama je propisano da nosioci pravosudnih funkcija samo imaju pravo na stručno usavršavanje o trošku države. Dakle, oni nemaju i obavezu. Ovako uopšteno uređen način stalne obuke ne garantuje njenu dostupnost, niti obezbeđuje uspešno sprovođenje.
Ovaj zakon propisuje vrste i način obuke. U članu 4. je određeno da nosioci pravosudnih funkcija imaju pravo, ali i obavezu, da se stručno usavršavaju. Zakon jasno određuje sve korisnike obuke.
Korisnici početne obuke su određeni sudijski i tužilački pomoćnici, kao i nosioci pravosudnih funkcija koji su prvi put izabrani, čime se početna obuka uvodi kao obavezna, što do sada nije bio slučaj.
Visoki savet pravosuđa vrši izbor korisnika početne obuke iz reda pomoćnika, a prema propisanim kriterijumima, čime se najboljim pomoćnicima obezbeđuje pristup početnoj obuci. Kako početna obuka prilično košta državu, zakon uvodi obavezu da ukoliko nosilac funkcije iz nekog ličnog razloga prestane da obavlja tu funkciju na koju je izabran mora da nadoknadi troškove.
Visoki savet pravosuđa je taj koji propisuje i utvrđuje program početne obuke. Savet imenuje komisiju za obuku iz reda sudija i tužilaca, koja ima zadatak da predloži valjan program. Time se naravno obezbeđuje i odgovarajući kvalitet obrazovnih programa i organizacija koja će ih sprovoditi.
Pravosudni centar za obuku i stručno usavršavanje je institucija koja utvrđuje program stalne obuke. Inače centar uspešno organizuje obuke od 2002. godine i u ovom trenutku raspolaže potrebnim iskustvom i resursima.
Zakon takođe utvrđuje trajanje početne obuke. Sudijski i tužilački pomoćnici će pohađati obuku u trajanju od dve godine, a nosioci pravosudnih funkcija koji su izabrani, a nisu bili pomoćnici, oni nisu ni bili u mogućnosti da pohađaju početnu obuku, imaće početnu obuku u trajanju od tri do šest meseci.
Jasno su propisana mesta gde se može vršiti obuka, kao i precizni kriterijumi za izbor kvalitetnih predavača. Kako je cilj obuke sticanje i usavršavanje teoretskih i praktičnih znanja i veština, programe obuke će sprovoditi sami nosioci pravosudnih funkcija, kao i drugi istaknuti stručnjaci.
Glavni cilj ovog predloga zakona o obuci je unapređenje stručnosti svih nosilaca pravosudnih funkcija i administracije radi podizanja opšteg nivoa znanja zaposlenih u pravosuđu. DSS će glasati za ovaj zakon, jer smo svesni da bez kvalitetnih kadrova nema ni efikasnog i kvalitetnog pravosuđa.
...
Srpska radikalna stranka

Stefan Zankov

Srpska radikalna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Božidar Koprivica, a posle njega narodni poslanik Petar Cvetković.

Božidar Koprivica

Srpska radikalna stranka
Uvaženi gospodine potpredsedniče, poštovani narodni poslanici, zadatak naručilaca ovog zakonika o krivičnom postupku, kao i skoro svih zakona, jeste da ova Koštuničina marionetska vlada postepeno ali sigurno napusti tradicionalno evropsko pravo i prihvati prava anglosaksonskih zemalja, koje se od evropskog tj. od našeg prava razlikuje nizom osobenosti, a posebno velikom ulogom običajnog prava i sudske prakse.
To pravo nije bilo pod uticajem Rimskog privatnog prava i razumljivo je da se razvijalo u posebnim društvenim i ekonomskim uslovima. Kvalitet je na strani našeg evropskog prava i na njegovom mehanizmu primene u praksi.
Poštovani narodni poslanici, usvajanjem zakonika o krivičnom postupku, kao jednog od sistemskih i posle Ustava jednog od najboljih zakona, u svakoj zemlji bi trebalo da predstavlja važan događaj i na sebe bi trebalo da skrene pažnju javnosti, pogotovo stručne javnosti. Tako bi trebalo da bude i sa našom zemljom.
Ali, nažalost, podeljeno zakonodavstvo između savezne države i republika članica više nije moguće, jer je marionetski Dosov režim i ustaški režim Mila Đukanovića Ustavnom poveljom razrušio zajedničku nam državu. S obzirom da su uništili zajedničku državu, vi žurite da usvajanjem ovog zakona, pre referenduma, končano dokrajčite zajedničku državu srpskog naroda koji živi u Srbiji i Crnoj Gori.
Predlog zakonika o krivičnom postupku je još jedna manipulacija vlasti tj. postojeće novodosovske većine, jer ne postoji nijedan razlog za izmenu postojećeg zakonika, jer ovako kako je predložen neće omogućiti efikasnije suzbijanje kriminaliteta niti će zaštiti prava učesnika u krivičnom postupku.
Pre svega predlagač pravi kardinalnu grešku time što u predlogu ukida osnovna načela, ne znam zašto, koja postoje u postojećem, važećem zakoniku, i umesto osnovnih načela uvodi pravila postupka. U stvari, meni je zaista jasno da ovaj režim je odavno izgubio načela i za njega nema načela, pa ni onih suštinskih, kojih se mora pridržavati u svakom postupku, pa i u krivičnom postupku.
Nije jasno zašto se uvodi sanckionisanje fizičkih i pravnih lica koja izjavama o krivičnom postupku navodno dovode u pitanje pretpostavku nevinosti, kao da izjava nekog lica može dovesti u pitanje pretpostavku nevinosti. Naravno, vi to znate, gospodine ministre, pa uvodite čak i drakonske kazne do 450.000 dinara.
Biće to čista zloupotreba vlasti, jer nije precizno utvrđeno u čemu treba da se sastoji povreda pravila prezumpcije nevinosti, pa će u praksi dolaziti do brojnih zloupotreba partijskih istražnih sudija, tužilaca i partijskih predsednika sudova.
Predlagač uvodi odredbu koja nema nikakvih dodirnih tačaka sa pravnom naukom, strukom i logikom, a to je da okrivljeni ne sme biti primoran da svedoči protiv samog sebe.
Kako je to moguće da okrivljeni bude i svedok. To je gospodo predlagači nemoguće i vi ste to prepisali od evropskih gazda, rušeći naš pravni sistem, rušeći čistoću zakona i prljajući ga gde god to možete i gde je moguće.
SRS smatra da nije primerena izmena postojećeg zakona u pogledu nadležnosti i sastava sudskih veća i da je postojeći sastav sudskih veća, zavisno da li je za krivično delo predviđena kazna veća ili manja od 15 godina, primereniji od predloženog, da veće od pet sudija sudi za krivična veća gde je predviđena kazna preko 30 godina, a veće od trojice sudija, ako je kazna manja od 30 godina.
Tamo gde je kod krivičnih dela zaprećena kazna preko 15 godina to su, gospodine ministre, veoma teška krivična dela i tu mora suditi veće od pet sudija. Predlogom zakona se propisuje da u izuzeću predsednika suda odlučuje zamenik predsednika suda, što je nedopustivo i neprihvatljivo, jer kako je moguće da o izuzeću predsednika suda odlučuje neposredno niži organ od njega, koji mu je i potčinjen.
U praksi uvek će se dešavati da je uzaludno tražiti izuzeće predsednika suda, što je protivno samom krivičnom postupku i načelima krivičnog postupka, i u direktnoj je suprotnosti sa osnovnim načelom krivičnoprocesnog prava, načelom materijalne istine, jer je cilj krivičnog postupka da dođe do potpune istine, od čega će zavisiti i donošenje same odluke o kazni.
Pitam vas kako će sudija utvrditi istinu ako je pristrastan i ako njegov zamenik učestvuje u njegovom izuzeću. Ovo rešenje je upravo pravno nasilje i vrhunac samovolje predlagača.
Predlogom zakona predlagač daje previše ovlašćenja javnom tužiocu, a to je vođenje pretkrivične istrage, donošenje rešenja o sprovođenju istrage i sprovođenje istrage. Time eliminišete sudije, dakle kompletno istražne sudije, po onom sistemu kadija te tuži kadija ti sudi.
Kako je moguće tužiocu da dajete ingerencije koje on zaista ne može imati, a to je da javni tužilac pokreće disciplinski postupak protiv pripadnika organa unutrašnjih poslova, ako je on, javni tužilac, nezavisan organ i nije radnik organa unutrašnjih poslova.
Pa valjda predlagaču treba da je jasno, da bi se pokrenuo disciplinski postupak protiv radnika unutrašnjih poslova mora postojati osnovni preduslov da je taj disciplinski prekršaj predviđen disciplinskim aktom organa unutrašnjih poslova, a to je u konkretnom slučaju nepostupanje po zahtevu javnog tužioca. Postavlja se pitanje kako je moguće pokrenuti disciplinski postupak za prekršaj koji ne postoji?
Predlogom zakona uvodi se novina o isključenju branioca, njegovo novčano kažnjavanje, član 70, pa čak i krivični progon, što je van zdrave pameti i atak na ovu časnu profesiju, koju časno i odgovorno vrši 99,99% advokata, čime praktično ukidate odbranu, a i odredbe o kažnjavanju advokata isključene su i u suprotnosti su sa članom 75. Predloga zakona.
Da su postojeća rešenja bolja pokazuje i ovaj naš nakaradni član 95. Predloga zakonika, kojim povređujete osnovna prava okrivljenog, kojim posle čitanja krivične prijave zabranjujete razgovore okrivljenog sa braniocem, sve dok okrivljeni bude, kako ste to krajnje nestručno naveli, saslušan. Valjda ispitan, gospodine ministre, jer su stručni izrazi u krivici - ispitan, a u parnici - saslušan.
Tako vi policijskim batinašima dozvoljavate, što će se u praksi dešavati, da maltretiraju, batinaju ljude, što su činili samo batinaši iz vremena za koje smo mislili da su odavno prošla.
Neprihvatljivi su predlozi, član 124, kojim se predviđa veštačenje od strane veštaka inostrane struke, čime se dovodi u pitanje stručnost domaćih stručnih institucija, kojima se poverava veštačenje odgovarajuće struke.
Članom 146. uvodite tajni zvučni nadzor osumnjičenog za skoro sva krivična dela, čime se duboko zadire u lični život učinioca, gde će policijska država praktično raditi šta hoće.
Naročito SRS ima primedbe na članove koji se odnose na pritvor koji može trajati po ovom novom predlogu šest godina ili neverovatnih devet godina. Gospodo narodni poslanici, nadam se da vi svi znate da je preventivno lišenje slobode pritvor protiv lica kod koga postoji osnovana sumnja da je izvršilo krivično delo, ako je to potrebno radi vođenja krivičnog postupka ili radi bezbednosti ljudi. Bilo da je obavezan ili fakultativan, njega određuje sud i samo izuzetno odlukom drugi zakonom određen organ.
Dakle, pritvor je jedna nužna mera koja mora što kraće trajati, jer u protivnom između ovog instituta i kazne ne bi bilo razlike. Kada je u pitanju kazna, lice se oglašava krivim i kažnjava, a za pritvoreno lice sve do tada vlada prezumpcija njegove nevinosti, jer se ono ne smatra zatvorenikom već licem u pritvoru. Zbog čega ovu nužnu meru vulgarizujete do tog stepena da poprima elemente kazne zatvora, što ona nije i ne sme biti, gospodo narodni poslanici.
Po Ustavu Republike Srbije pritvor mora biti sveden na najnužnije moguće vreme. Da li je vreme od šest ili devet godina kratko? Kratko je izgleda za vas jer se uklapa u vaše uplitanje u rad pravosudnih organa, a i ne znate i nećete da znate da te organe višestruko potcenjujete.
Prvo, ne date im da rade po zakonu, drugo, nemate poverenja u pravosudne organe, odnosno u njihov rad i ažurnost, što će se nametati kao stalni problem, ako ste im već vezali ruke.
Neprihvatljiv je sporazum o priznavanju krivice, kojim u naše uvodite anglosaksonsko pravo, koje je potpuno neprihvatljivo u našim uslovima, i sporazumno priznavanje krivice između tužioca i okrivljenog za tako teška krivična dela gde je zaprećena kazna do deset godina.
To će pružati mogućnost za najveće zloupotrebe, kada će se tužilac i kriminalac, uslovno govorim, dogovarati o visini kazne, o troškovima postupka, o odricanju na žalbu ako kriminalac priznaje izvršenje dela, a naravno ako plati, kako to rade vaše anglosaksonsko demokrate.
Predlagač zakona o krivičnom postupku predviđa i drakonske kazne za svedoke, veštake, pa čak i za branioce, do neverovatnih 450.000, pa i do tri miliona.
Takve predviđene drakonske kazne nisu primerene našim uslovima niti materijalnim prilikama svedoka, veštaka i advokata, koji neće moći kaznu da plate, pa ta kazna nije ništa drugo nego pljačka od strane ovog režima. Vama, gospodo iz Vlade Republike Srbije, samo preostaje da, ako držite do struke, ovaj nakaradni zakon povučete. Hvala vam.
...
Srpska radikalna stranka

Stefan Zankov

Srpska radikalna stranka | Predsedava
Hvala, gospodine Koprivica. Reč ima narodni poslanik Petar Cvetković, Sreto Perić nije tu, sledeći narodni poslanik Momir Marković. Izvolite, gospodine Cvetkoviću.

Petar Cvetković

Demokratska stranka Srbije
Dame i gospodo, lako je biti i najlakše je biti opozicija. Opozicija može pričati, kritikovati, kritizirati, ne odgovara za svoje reči. Opozicija može tvrditi šta god hoće, i da je zemlja ovakva i ovakva, i da je Srbija ostrvo u jednom okeanu beskonačnosti, ali nije.

Srbija je usko povezana raznim nitima sa okruženjem, Evropom i svetom. Svet je globalno selo i Srbija je samo deo tog sveta. Srbija je povezana ne samo sa uspešnim, sa naprednim, nego je povezana i sa onim što je nazadno u svakoj državi. Znači u Srbiji ima i novih, savremenih oblika kriminala.

Srbija je zemlja koja, hteo to neko ili ne, protivio se neko tome, a ima i onih koji se protive, zemlja koja će napredovati, zemlja koja će stvarati bolje uslove, koja će se razvijati zbog sebe i zbog svojih budućih naraštaja. Stoga je i nužno, zakon, niti društveni odnosi nisu jednom zasvagda dati.

Iluzorno je pominjati Rimsko pravo ili robovlasničko ili bilo koje kapitalističko, komunističko, kako god hoćete, pre 40, pre deset godina, kada su društveni odnosi nešto živo jer ih čine ljudi, čine ih društveni odnosi. Ljudska društva se razvijaju, time nastaju i novi oblici kriminala, zašto da ne. Primer sajber kriminala.

Ljudski odnosi se razvijaju i stoga je potrebno i nužno i odnose i zakone menjati, predvideti nove institute koji će na adekvatan način ili na najbolji mogući način uspeti da spreče u ovom slučaju kriminal.

Ne postoji nijedno društvo u istoriji naroda, u ljudskoj istoriji, koje nije bilo bez kriminala. Neće biti ni ovo naše.

Ali je upravo odgovorna, demokratska, pametna država ta koja raznim metodama odnosno zakonima, i uvođenjem čak i novih institucija, pokušava da taj kriminal svede na društveno podnošljivu meru. Mislim da se gospodin ministar neće uvrediti zbog ove moje definicije koja je laička u tom domenu.

Znači, kriminal može biti društveno podnošljiv, do neke mere društveno podnošljiv, i ovaj predlog zakonika o krivičnom postupku, gospodine Markoviću, upravo je to i upravo je deo onoga o čemu smo juče ovde razgovarali, o strategiji koju ovo ministarstvo pravde, i ova vlada, i ova skupština sprovode već dve godine unazad.

Ovo je samo nastavak i ovo su nova rešenja, o kojima su vrlo iscrpno danas govorili gospodin ministar i poslanici DSS, upravo uvođenje novih instituta, nove prakse u krivičnom postupku, odnosno ovom prilikom u zakoniku o krivičnom postupku, upravo predviđena i računaju na to da će njihovom primenom tu stopu kriminaliteta u Srbiji dovesti na podnošljivu meru.

Ponovo podvlačim, zakonik o krivičnom postupku. Zašto zakonik? Zato što najvećim delom i gotovo u celini reguliše pravila postupka, znači procesna pravila, što do sada Srbija nije imala. Tek sada se donosi zakonik o krivičnom postupku, a pre neki mesec smo doneli Krivični zakonik, tako da ono što su pre mnogo godina neki drugi obećavali ova skupština će doneti na predlog Ministarstva i ove aktuelne Vlade.

O zakoniku i o rešenjima nema nekih kritika koje bi bile zasnovane na bilo pravnoj teoriji, bilo praksi, bilo društvenom trenutku i društvenim odnosima u Srbiji. Sve su kritike sračunate na čisto političke argumente, dnevno-političke ili ne znam koje. Nema stručnih kritika. Stručne kritike su one koje su došle iz strukovnih organizacija i koje su se pozitivno izrazile i, zašto ne reći, i one međunarodnih organizacija koje su se pozitivno izjasnile o Predlogu zakonika o krivičnom postupku.

Mnogo bih više dao vremena izlaganju povodom zakonika o krivičnom postupku, ali ono što je bitno i što podvlačim to je da upravo taj zakon i ostali zakoni su deo strategije o kojoj smo juče raspravljali i očekujem da je ova skupština spremna i da će u danu za glasanje usvojiti predloge zakona.

Ono što treba reći, a što je manje rečeno u izlaganjima mojih kolega poslanika i o čemu je, verovatno smatrajući da je to poznato i opšte jasno, manje govorio gospodin ministar, nekoliko reči bi rekao o zakonu o obuci sudija, javnih tužilaca, zamenika javnih tužilaca, sudijskih i tužilačkih pomoćnika, koji je kao takav dobio niz neopravdanih kritika.

Jer neki od poslanika su isticali da sudijama, odnosno pravnicima, nakon sticanja diplome ili postavljanja na sudijsku ili tužilačku funkciju, nije više potrebno obrazovanje, odnosno sticanje novih znanja, niti usavršavanje, bilo teorijskih, bilo praktičnih znanja. Nesporno je da je kako prilikom postavljenja, tako i u toku pravosudne karijere, bilo to sudijska ili tužilačka, neophodno je nosiocima tih pravosudnih funkcija stručno usavršavanje, i to upravo u skladu sa sada važećim zakonima, kao i u skladu sa strategijom reforme pravosuđa.

Neophodno je, a to znamo po sadašnjem zakonu, da se na tri godine zasniva radni odnos u sudovima, a da se posle dve godine može polagati pravosudni ispit. To su te prve tri godine nakon čega donosi odluku Visoki savet pravosuđa ili nakon izmene po strategiji Visoki savet sudstva. Nakon toga je potrebno da sudije, javni tužioci i zamenici javnih tužilaca se stručno usavršavaju u teorijskim i praktičnim znanjima i veštinama potrebnim da samostalno, stručno i efikasno vršenje te njihove funkcije.

U ovom predlogu zakona obuka je početna ili stalna. Takođe je obuka dobrovoljna, što znači da nije u obavezi sudija, javnih tužilac ili zamenik javnog tužioca da pohađa tu obuku, jer će u praksi svako od nosilaca javnih funkcija biti životno zainteresovan da prati nova znanja, da stiče nova znanja, jer će ga to opredeliti u daljem napredovanju.

Stoga je izuzetak predviđen o dobrovoljnosti samo u slučaju promene specijalizacije, odnosno bitnih promena propisa i uvođenja novih tehnika rada. Ne bih bliže objašnjavao šta to znači, to je ako iz jedne specijalističke delatnosti, recimo sudija prelazi u drugu, onda je normalno potrebno da stekne znanja iz tog delokruga, ili ukoliko dođe do usvajanja zakona koji će bitno izmeniti bilo primenu, bilo institute, bilo postupak, pa je stoga takođe potrebno da se steknu nova znanja.

Početnu obuku, pored pomoćnika sudijskih i tužilačkih, koriste i nosioci pravosudnih funkcija. Rekao bih, nosioci pravosudnih dužnosti, odnosno funkcija se javljaju kao korisnici početne obuke samo u slučaju ukoliko nisu početnu obuku koristili kao sudijski i tužilački pomoćnici. Stoga je to i zakonom i logično utvrđen redosled da se ta obuka obavlja kontinuirano i da najveći broj, odnosno gotovo svi nosioci pravosudnih funkcija, bilo na početku, bilo u toku svog obavljanja posla imaju, odnosno tu obuku prođu.

U pogledu programa obuke Visoki savet pravosuđa utvrđuje program početne obuke na predlog Komisija za obuku, a Pravosudni centar za obuku i stručno usavršavanje utvrđuje programe stalne obuke. Početnu obuku utvrđuje Visoki savet pravosuđa, ponavljam, a Pravosudni centar, koji je predviđen kao rešenje u pozitivnim propisima, utvrđuje programe stalne obuke.

Stalna obuka je upravo obuka koja traje kontinuirano i koja se obavlja po pojedinim pitanjima, a nadzor nad trajanjem stalne obuke vrši Visoki savet pravosuđa.

Obratio sam pažnju na ovaj zakon upravo zato što je bilo najmanje reči o njemu. Ova rešenja nisu nešto što je u pravnoj praksi ili u pozitivnim propisima Srbije nepoznato, jer članom 17. Predloga zakona je utvrđeno da danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje nadležnost Vrhovnog suda Srbije da utvrđuje i propisuje vrste i načine stručnog usavršavanja sudija, iz člana 28. i 41. Zakona o uređenju sudova i člana 8. stav 2. Zakona o sudijama, te da danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje nadležnost Republičkog javnog tužioca da utvrđuje i propisuje vrste i načine stručnog usavršavanja, što znači da rešenja nisu nova, samo je doslednija razrada principa utvrđenih jučerašnjim predlogom strategije i utvrđenih pozitivnim propisima.

Stoga, na kraju, mogu istaći, na moje zadovoljstvo, na moju sreću mogu reći da su i ovo zakoni iz domena pravosuđa koje Ministarstvo pravde, aktuelno i Vlada Republike Srbije dali na usvajanje Narodne skupštine, da smo iz tog delokruga najbliži ulasku u EU, to odgovorno tvrdim.

Takođe, da je taj deo, normativni deo, najbliži rešenjima koja su data u zemljama EU.

Još jednom, s obzirom na dobacivanja, mi smo veliki posao završili i veliki posao ćemo završiti usvajanjem zakona. Predstoji nam ne manje bitan i ne manje težak posao, a to je da u pravnu praksu, da u društveni život uvedemo, odnosno primenimo te evropske zakone koje danas donosimo.

Stoga građani će razumeti ova naša nastojanja, jer je van pameti i nije potrebna diskusija oko toga da li je stanje u pogledu kriminaliteta ili u pravosuđu dobro ili loše.

Jedino ova vlada i vladajuća većina u ovoj skupštini pokušava da to stanje promeni na bolje. Ovi zakoni su jedan korak u tom nastojanju i jedan korak neophodan i nužan koji će, ubeđen sam u to, stopu kriminaliteta u doglednom periodu smanjiti za značajan procenat.

Stoga, kako strategiju, tako i zakonik o krivičnom postupku i ove ostale zakone, kao što rekoh i zakon o obuci sudija, javnih tužilaca, zamenika javnih tužilaca i sudijskih i tužilačkih pomoćnika, kao i izmene i dopune Zakona o sudovima, treba bez dileme prihvatiti. Hvala.

 

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama, gospodine Cvetkoviću. Reč ima narodni poslanik Momir Marković, a ako preostane vremena tokom narodni poslanik Milan Stevović. Devet minuta je za poslaničku grupu na raspolaganju. Izvolite.