TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 12.06.2006.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆE VANREDNO ZASEDANjE

4. dan rada

12.06.2006

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:10 do 17:45

OBRAĆANJA

Paja Momčilov

Srpska radikalna stranka
Poštovani narodni poslanici, da vam se zahvalim, gospodine predsedniče, što ste nam izašli u susret i omogućili nam ovu malu pretumbaciju. Nas je izuzetno mnogo, govornika iz redova SRS, i imamo vrlo malo vremena na raspolaganju u ovoj načelnoj raspravi, upravo i zbog restriktivnog Poslovnika po kome danas radimo.
Neko od prethodnika je rekao kako su srpski radikali protiv nečega što je novo i savremeno. Hajde da pođemo od toga, i to će biti moto mog izlaganja, pokušaću upravo da kažem da se mi srpski radikali zalažemo za nešto što je moderno i savremeno. Da ne bi bilo zabune, kazaću izvore koje citiram, da se tu razumemo, to su podaci FAO-a o profilu javno-industrijskog kompleksa, nadalje, tu su podaci iz Svetske banke, najnoviji koji se mogu naći, do kojih sam mogao da dođem i naravno, tu je studija Evropskog komiteta FAO-a o organskoj proizvodnji hrane u Bugarskoj, Srbiji i na Kosovu. To su izvori kojih se držim i ako će neko da osporava to, da zna šta treba da osporava.
Poslanici SRS neće glasati za oba ova zakona. Zašto? Zbog toga što oba zakona u osnovi ne doprinose razvoju agrara, sela i ruralnih regija u Srbiji i protivna su dosadašnjoj politici u EU. To ću vrlo jasno dokazati na brojčanim i egzaktnim primerima.
Da vidimo kako je tekla situacija sa agrarom u Evropskoj uniji kojoj mi tako težimo. Do 90-tih godina jasno, u vreme maksimalnog protekcionizma, borba za što veće prinose da bi se izbegla glad, a od 90-tih godina videli smo da se ta velika protekcija i protežiranost velike proizvodnje obila o glavu, jer smo dobili bolest ludih krava, dobili smo pesticide, insekticide koji su kancerogeni i dobili smo zagađivanje okoline.
Evropska unija, koja je 90% ruralna, u kojoj 80% stanovnika živi u ruralnim krajevima, Lisabonskom deklaracijom, koju vrlo dobro znate, stavila je ruralni region i selo u centar pažnje i kaže – mi idemo protiv velikih latifundija, nećemo da subvencionišemo proizvodnju velikog, nego idemo na farmere i njih stipendiramo.
Ko je tu sad jako oštećen? Oštećena je engleska kruna. Milion i po evra su dobijali kao velikoposednici u Britaniji. Sada ostaju bez milion i po evra donacija EU. Znači, EU kaže da nije bitno da proizvodiš mnogo, nama to ne treba.
Proizvedeno je 2000. godine žitarica za osam milijardi stanovnika, a živelo je nešto preko šest milijardi. Znači, stvoreni su viškovi, ali je opet u toj istoj 2000. godini gladovalo 790 miliona stanovnika i umiralo od gladi. Šta EU radi? Uništava zalihe. Sami znate šta se dešavalo sa buterom, mlekom, da ne govorimo o tome.
Šta je poenta? Poenta je da se obezbedi egzistencija malom farmeru.
Ide se na diverzifikaciju, ide se na razbijanje velikih agrokompleksa, da bi se omogućila lojalna konkurencija, da mali može da bude konkurentan na tržištu i da proizvodi kvalitetno i ono što ne ugrožava životnu sredinu. Ako vam treba Lisabonska deklaracija, mogu da vam je dostavim. Verujem da je znate dobro. To je deklaracija iz prošle godine. To je evropski koncept. Mi idemo na latifundije i na ukrupnjavanje poseda pomoću jednog zakona.
Ono što je bitno da se kaže, da se malo dotaknem drugog zakona, načelna je rasprava, imaćemo vremena po amandmanima, ispričaćemo se o svemu i svačemu – nemamo mi ništa protiv genetski modifikovane hrane na način kako vi to radite. Imamo, naravno, ali o tome ćemo nešto kazati kada govorimo upravo o ovom drugom zakonu, a to je zakon o organskim proizvodima.
Šta je manjkavost ovog zakona? Svi vaši zakoni su papir i oni ne korespondiraju sa realnim životom. Niste napravili studiju, niste nam ni kazali koliko je sada parcela sa organskom proizvodnjom hrane. Ne znate kojim merama podsticaja ćete to postići. To ne postoji kod vas. Vi delite subvencije, u 2005. ste delili na ime, bez kriterijuma. Diskreciono pravo u vašem ministarstvu imaju službenici, da do pet miliona dodele na ime. To se dešavalo. Opšti haos je bio.
Što se tiče ove proizvodnje, ona je vrlo mala i ne može da ide zajedno sa vašim forsiranjem genetski modifikovane hrane i uvozom. Vi ste ti koji ste u ovu zemlju, mimo zakona, posle 2000. godine ubacili genetski modifikovanu soju. Koristite "Bečej" kao svoje logorište i utočište, gde genetski modifikovana soja ide na kontrolu i gde više nema odgovora, do inspektora koji redovno prijavljuje, u drugom stepenu proces zamre i ne postoji. Zbog toga 54% namirnica je već sa genetski modifikovanom hranom u Srbiji i stanovništvo to jede. Možemo da diskutujemo da li je ona štetna ili nije. Slažem se, pitanje je i to.
U ovoj kampanji protiv SRS, gde tražite stvarno smešnu stvar – da se zabrani stranka, zamerili ste nam da govorimo govorom mržnje. Nemamo mi ništa protiv Hrvata, ni Slovenca, ni Bugarina. Bugarin je naš potpredsednik Skupštine; Sulejman Spaho, musliman, ovde je poslanik. Da ne nabrajam gde su funkcioneri SRS druge nacionalnosti. To su banalne laži koje iznosite, da smo mi protiv drugih nacionalnosti.
Nemamo mi ništa protiv što imate dvojno državljanstvo i dupli pasoš i što idete u Ameriku i kod "Monsanta" ste rado viđen gost. "Monsanto" je firma koja je osuđena u Americi zbog korupcije i to treba da se zna. Bila je korupcija u Indoneziji, da ne govorimo o sumi. To je firma koja je poznata po tome, ne po edukaciji i nauci. Amerika je gonila i osudila "Monsanta", to treba kazati, to je živa istina.
Znači, nemamo ništa protiv kada odete u Hrvatsku, ali zašto vi iz Hrvatske ne zastupate kompletne stavove koji mogu tamo da se čuju? Zašto nam, recimo, ne donesete jednu knjigu iz Hrvatske, koja je sada prevedena i na srpski jezik, i zašto nam ne donesete apel Matice hrvatske, koji kaže ovako: "Apel za etičku i pravnu regulaciju primene genetskog inženjerstva u proizvodnji i distribuciji hrane". Kažite nam to, pa ćemo mi to pozdraviti. Mi smo za jednu otvorenu razmenu stručnog mišljenja, ali toga kod vas nema. Kod vas ima samo jedan interes koji sledite.
Na samom kraju, treba da znate da 91% stanovnika Evrope hoće bezbednu hranu, to hoće i stanovništvo Srbije, a 89% hoće da ima zdravu okolinu. To bi omogućila organski proizvedena hrana. To je sasvim jasno. Međutim, ovo je samo deklarativno, ovo je forma, ovo nema veze sa životom.
U ovoj studiji koju sam ovde naveo rečeno je da je Bugarska uradila mnogo na tom planu, Srbija skoro ništa, a na Kosovu se i ne zna. Mi smo uz Kosovo.
Klima meni tamo iz redova poslanica, što znači da se ona slaže. Lepo je da prihvatate tu činjenicu da smo mi uz Kosovo. Otprilike, po tome ko je od 2000. godine bio na vlasti, ko je mogao da pokrene ovaj ciklus, a ko nije, vrlo je prosto i lako zaključiti.
Elem, seljak teško živi, ukidaju mu se premije za pšenicu. Ove godine će se desiti da ćemo možda prvi put uvoziti pšenicu. Šta je sa principom samodovoljnosti EU? Zar mi ne možemo sebi da proizvedemo pšenice koliko nam je potrebno?
Ono što je takođe važno i zbog čega mi dižemo svoj glas i tvrdimo da je Ministarstvo vođeno nekompetentno i na loš način, dokazivaćemo to kasnije na konkretnim primerima, prema tome, ovo što vi nama nudite to je Evropa do 1990. godine, sa ovim vašim rešenjima. Savremena Evropa, Lisabonska deklaracija, to je mali posednik, to je stimulacija održivosti života na selu i stvaranje uslova za to. To je to.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Vladislav Kronić, potom narodni poslanik Milorad Krstin, pa narodni poslanik Mika Vlaović.
Molim sve, kao što sam upozorio i pre nekoliko dana, snabdevajte se sami literaturom iz susednih zemalja, zbog mira u regionu, nema razloga da podstičete izvršnu vlast da dostavlja ponovo ovde različite primere. To smo i prošlog puta rekli.

Vladislav Kronić

G17 Plus
Gospodine predsedniče, uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, na početku moram da izrazim veliko zadovoljstvo što danas ovaj visoki dom razmatra jedan ovako važan zakon.
Poljoprivredno zemljište je vrlo važan resurs, možda najvažniji, možda mi neko zameri, važniji su ljudi od zemljišta, međutim, zemljište je jedan vrlo važan poljoprivredni resurs i nije vlasništvo nijedne generacije, nijedne države, nijednog režima, nijednog ministarstva. Poljoprivredno zemljište je nastajalo milionima godina i nekada je bila matična stena, a danas je zemljište opšte dobro, u svakom slučaju, i zaslužuje veliku pažnju države. Naš Ustav u članu 72. stav 1. tačka 13) obavezuje državu da o takvim resursima vodi računa.
Što se tiče zakona o poljoprivrednom zemljištu, čuli su se komentari i u javnoj raspravi, a i danas ovde, da li je došao na vreme ili nije. Moja želja je bila da on dođe mnogo ranije. Međutim, mnogi su se potrudili da on i ne dođe na vreme, ali u svakom slučaju, bolje ikad nego nikad. Postojeći Zakon o poljoprivrednom zemljištu, iako su devedesetih godina nastali određeni pomaci u zemljišnoj politici, dosta je nefunkcionalan i nije se primenjivao u prošlosti.
Ovaj zakon spada među bolje zakone u Evropi koji regulišu pitanje zemljišta. Mislim da spada u najbolje zakone u našem okruženju. Čitajući malo druge zakone, mađarski i hrvatski, zaključio sam da spada među bolje zakone.
Ono što su bile kritike na račun ovog zakona, to je da nije propisao veličinu gazdinstva. Oko te veličine gazdinstva ima dosta paušalne priče, da li gazdinstva treba da budu veća ili manja. Znamo da je u Srbiji oko tri hektara, u Vojvodini 3,2, u centralnoj Srbiji nešto manje. Međutim, nije to problem, da se poljoprivreda sa takvom veličinom gazdinstva nosi i bori na tržištu.
Samo da vas podsetim, Japan – nešto preko jednog hektara, samo SAD i u Evropi Engleska ima nešto više. Verovatno ne možete da kažete da italijanska poljoprivreda nije razvijena i ne daje dobre efekte. Naravno, u mnogo zemalja, čak i u Holandiji, gde su preduzete razne mere da farme budu od 40 hektara, nisu neka velika gazdinstva i po mom mišljenju to nije prepreka.
Bilo je kritika na ovaj zakon, koje su se čule u javnoj raspravi, da nije propisao maksimalni posed, kao recimo u mađarskom zakonu gde je propisano 300 hektara, i kritičari su rekli da će to da izazove ekstenziviranje proizvodnje. Međutim, mislim da ta mera, da ovaj zakon to nije propisao, neće izazvati ekstenziviranje, nego upravo suprotno, izazvaće intenziviranje proizvodnje i upravo će uvođenje zakupnine, odnosno prihvatanje najviše cene na tenderu, što je regulisano u onom delu zakona gde se govori o izdavanju poljoprivrednog zemljišta, dovesti do podizanja intenziteta poljoprivredne proizvodnje.
Bitno je u ovom momentu da naglasim da se ne slažem sa nekim prethodnicima koji su rekli da je nepotrebno formirati upravu za zemljište.
Naravno da je neophodno formirati upravu za zemljište, jer u Srbiji ima oko četiri miliona hektara obradivog zemljišta i pitanje je šta će se raditi kada se izvrši restitucija. Vodiće brigu o tih četiri miliona hektara, a priznaćete da četiri miliona hektara nije tako malo.
Ono što je bitno, u članu 1. ovog zakona piše da vlasnik poljoprivrednog zemljišta ne može biti strano fizičko, ni pravno lice.
Ono što je, po meni, vrlo značajno, a to polako ali sigurno našu poljoprivredu uvodi u poljoprivrede koje su dobro organizovane, predviđeno je u ovom zakonu, a to je donošenje poljoprivredne osnove. Moji prethodnici su o tome dosta govorili, ali je bitno istaći da i ovaj zakon o zemljištu radi po principima decentralizacije, pa između ostalog i u nadležnostima oko donošenja poljoprivredne osnove, naravno poljoprivredne osnove Republike Srbije, pokrajine i opštine. Ono što je bitno jeste da se poljoprivredno zemljište koristi po određenom planu, da se štiti, uređuje i propisuje njegovo korišćenje.
Zaštita poljoprivrednog zemljišta je obrađena u ovom zakonu u trećem poglavlju, u članovima od 15. do 20. Veoma je značajno istaći da je ovaj zakon predvideo, a u kaznenim odredbama i sankcionisao, unošenje opasnih i štetnih materija u poljoprivredno zemljište, jer smo do sada imali situaciju da neki neodgovorni privredni subjekti iznose na poljoprivredno zemljište kojekakav otpad, tamo ga spaljuju i naravno organi vlasti nisu mogli efikasno to da sankcionišu.
Ono što je za Srbiju veoma značajno, u ovom zakonu su predviđene, jer Srbija dosta pati od erozija, protiverozione mere.
Takođe, pozitivna tekovina ovog zakona, a jedna savremena poljoprivreda bez toga u svakom slučaju ne može, jeste pre svega kontrola plodnosti zemljišta. Ono što je nekada bila nauka, pa struka, ono što se učilo na poljoprivrednim fakultetima, preporuka je da se kontrola plodnosti zemljišta vrši svakih pet godina i naravno da se to nalazi u ovom zakonu.
Ovde je bilo reči o propisivanju obavezne upotrebe stajnjaka kao mere za poboljšanje plodnosti zemljišta. Naravno, plodnost zemljišta u svakom slučaju zavisi ne samo od mehaničkog, hemijskog sastava zemljišta, od njegovih fizičkih karakteristika, odnosno vodnog i vazdušnog režima, nego zavisi i od jedne fine organske materije koja se zove humus, a to naravno zavisi od količine unošenja odnosno kruženja organskih materija u zemljištu, a jedna od tih mera je naravno unošenje stajnjaka. Trebalo bi propisati i kvalitet tog stajnjaka, jer nije svejedno kakav je itd. Prema tome, jedan integralni pristup toj proizvodnji...
Međutim, količina stajnjaka u zemljištu se ne može tim hemijskim metodama konstatovati. Kod kontrole plodnosti zemljišta utvrđuje se pre svega sadržaje humusa, zatim azotnih materija, fosfornih materija, odnosno kalijuma i ostalih makro i mikro elemenata.
Za svakog vlasnika je neobično važno da zna u kakvoj kondiciji je njegovo zemljište.
Trend kod kvaliteta poljoprivrednog zemljišta u poslednjih 30, naročito u poslednjih 20 godina je opadanje sadržaja humusa i naravno to nije dobro. Nije dobro zato što se loše gazduje, jer humus se ne stvara tako jednostavno.
Što se tiče usitnjavanja poljoprivrednog zemljišta, mislim da je dobro predviđeno u članu 27. gde se kaže da poljoprivredna parcela može da bude jedan hektar, odnosno 0,5 hektara.
U ovom zakonu u članu 28. regulisano je nešto sa čime sam u mojoj tridesetogodišnjoj poljoprivrednoj praksi imao mnogo problema, a to su poljske štete. To su upravo štete koje su nastajale u prošlom vremenu pre svega od nomadske ispaše i često smo bili nemoćni da se suprotstavimo tom društvenom zlu koje je naravno neko i te kako obilno koristio.
Ono što je bitno, u nekom bivšem zakonodavstvu, pre svega Vojvodine, bila je zabranjena ta ispaša, ali posle toga imali smo ozbiljne probleme.
Naravno da su doskočili vlasnici tih stada kupovinom pola ili jednog hektara, i dalje su dovodili stada iz nekih drugih krajeva i nanosili određene štete.
Što se tiče uređenja poljoprivrednog zemljišta koje je regulisano u članu 30, detaljno je obrađen postupak komasacije.
S obzirom da će se ubuduće promene neumitno odigravati ka ukrupnjavanju određenih poseda i u vlasničkoj strukturi će ljudi imati sve više promena, neophodno je propisati i ovim zakonom je propisano šta podrazumeva komasacija, koji organi lokalne samouprave koje organe moraju da formiraju.
Naravno, ukrupnjavanje poljoprivrednih površina takođe je moguće.
U članu 50. propisano je šta je potrebno da bi se neko zemljište navodnjavalo, odnosno odvodnjavalo.
Što se tiče petog poglavlja, na nekoj televiziji je ovih dana stalno išao kajron koji je plašio poljoprivrednike da će onaj ko ne obrađuje biti kažnjen kaznom od 20.000 dinara. Samo bih rekao nešto, ove starije bih podsetio, a ove mlađe informisao, da je to odavno u našem zakonodavstvu, postojale su mere da ako neko ne obrađuje zemljište plaća kaznu.
Sigurno se sećaju ljudi zakona o agrominimumu, pa ako neko nije obrađivao državni organ je oduzimao i davao drugome. To je od 1945. godine pa naovamo stalno bilo u zakonodavstvu. Naravno, bilo je mnogo strože nego u prošlosti, pa onaj ko nije kukuruzovinu do 1. maja sklonio i uništio takođe je snosio određene posledice.
Što se tiče velike polemike oko zakupa državnog zemljišta, normalno je da nešto što će biti predmet restitucije dok se restitucija ne završi podleže izdavanju poljoprivrednog zemljišta u zakup i ovaj zakon je vrlo precizno propisao kako se to događa i koji su uslovi da bi se ostvario prioritet. Naravno da deo zakupnine mora da se uplati u republički budžet, odnosno budžet pokrajine Vojvodine, odnosno lokalne samouprave.
U članu 71. regulisan je promet poljoprivrednog zemljišta. Samo nekoliko rečenica o prometu. Ne znam da li znate, po slovu sadašnjeg zakona mnogo se lakše prodaje državno zemljište, nego po slovu ovog zakona. Po slovu sadašnjeg zakona poljoprivredno zemljište može da proda i ministar. Po ovom zakonu poljoprivredno zemljište moći će da proda samo Vlada Republike Srbije.
Ono što je za mene takođe dobra tekovina ovog zakona jeste stvaranje informacionog sistema o poljoprivrednom zemljištu. Mislim da je to savremena tekovina i da je neophodno, s obzirom da znamo kakva je situacija u našim katastrima, da se zaista formira jedan informacioni sistem.
Ono što je takođe vrlo pozitivno i nalazi se u članu 80, to je obaveza Ministarstva da donese dobru praksu u poljoprivredi. Naravno, ovaj zakon sadrži i odredbe koje se odnose na nadzor i, naravno, kaznene odredbe koje su usaglašene.
Što se tiče organske proizvodnje, odnosno zakona o organskoj proizvodnji i organskim proizvodima, neko je ovde rekao da ne postoje podaci. Postoje podaci, oko 10 hiljada hektara, odnosno na toj površini se vrši prikupljanje iz prirode, proizvoda koji su nastali u prirodi, a svega na 550 hektara imamo organizovanu organsku proizvodnju. Ja se više zalažem za proizvodnju koja proizvodi zdravstveno bezbednu hranu, gde je kontrolisana upotreba, naravno, svih hemijskih i sintetičkih materijala. Sadašnje stanje u organskoj proizvodnji, s obzirom na postojeće zakonodavstvo, dosta je šareno i nedefinisano i onemogućava našim proizvođačima da te proizvode efikasno proizvode i izvoze na strana tržišta.
Šta je važno, da bi se to moglo dogoditi? Važno je raspolagati određenim resursima, određenim znanjima i, naravno, pravim zakonom. Neophodno je da se naše kuće osposobe za sertifikaciju organske proizvodnje, ali takođe i za potrošače u Srbiji je važno da se izvrši resertifikacija organske proizvodnje, dakle oni proizvodi koji su proizvedeni po nekim sertifikatima i kod nas budu takvi, jer kada kupujete proizvod iz organske proizvodnje, pa ga skupo platite, i 50 ili 60 posto više, naravno da je moguće da želite da jedna domaća kuća to isto takođe ima.
Ovim zakonom je uređeno obeležavanje, promet, skladištenje, prevoz i, kao u svim zakonima, postoje delovi koji se odnose na kaznene odredbe.
Želim da kažem još nekoliko rečenica o stanju naše poljoprivrede, pošto je bilo dosta priče ovde o tome. Ako uzmemo 1996. godinu, pa idemo dalje do 2006. godine, znači, to vam je poslednjih deset godina, tek 2005. godine imamo ono što je bitno u poljoprivredi. Šta je važno? Da li je dobro ili nije dobro, možemo o tome da raspravljamo, ali kako to izgleda kada se uzme platni bilans, to vam je ulaz, izlaz i stanje, kako to knjigovođe kažu, pa od 1996. godine do 2004. godine ova zemlja je imala deficit u odnosu na izvoz poljoprivrednih proizvoda. Znači, više smo uvozili poljoprivrednih proizvoda, nego što smo izvozili.
Prvi put je 2004. godine to negde bilo na nuli, ali smo imali suficit u odnosu sa EU, a 2005. godine pozitivan platni bilans poljoprivredne proizvodnje je bio milijardu dolara sa 250 miliona dolara suficita. Znači, milijardu dolara smo izvezli, a da li je to dobro ili nije dobro, kako je to došlo, da li je palo sa neba, nije, naravno, jer u poslednje tri godine oko 60 milijardi dinara iz budžeta Republike Srbije je usmereno u agrarni budžet. Pre toga znamo kako je sve to bilo.
Takođe je važno naglasiti za budžet za 2003. godinu, jer je 3,5 posto učestvovao agrarni budžet, a sada on učestvuje 5,5 posto. Prema tome, toliko o tome koliko država o tome vodi računa.
Krediti su poslednji put za poljoprivredu iz državnih para, što se kaže, emitovani 1975. godine i od tada do ove vlade nije ih bilo. Istine radi, moram da kažem, pošto je ovde bilo reči o tome, Odbor za poljoprivredu je formirao komisiju koja treba da pregleda kredite. Ta komisija ima tri člana i jedan od njih sam ja, učestvovao sam u radu i moram da obavestim javnost Republike Srbije: ime gospodina Saše Vitoševića nismo našli, nema ga kao korisnika kredita iz budžeta Republike Srbije.
Još nešto, od 1996. godine pa naovamo, o agrarnoj politici, rekao bih samo nekoliko reči i završiću sa tim, da od 2004. godine, a nešto malo i pre toga, nemamo situaciju da se od naših seljaka otima pšenica, da se plaća koliko se plaća, nema nestašice ulja, šećera, brašna i tih stvari, da se to dobija preko veze, gorivo se kupuje na pumpama, ne u flašama od koka-kole, a šećer je jedan od glavnih izvoznih proizvoda ove zemlje itd.
Već nekoliko godina slušam priče mojih uvaženih kolega i mojih prijatelja koji kukaju nad sudbinom šta će biti sa pšenicom, a to slušam od 2004. godine; čule su se razne priče da će biti katastrofa, da neće biti pšenice, a poslednji put je uvezena pšenica, ali ne za vreme ove vlade, nego neke prethodne.
Nema uvoza pšenice i razočaraću velike stručnjake koji kažu da ćemo ove godine imati ispod dva miliona tona. Ove poslednje dve godine imamo preko dva miliona i sto hiljada tona, republičke robne rezerve su pune, ja neću reći koliko, to je državna tajna, ali obezbeđen je hleb i biće obezbeđen hleb i ove godine, jer 520 hiljada hektara puta četiri i to je opet dovoljno, biće pšenice. Čak očekujemo ove godine, s obzirom na vremenske uslove i bez obzira na poplave i podzemne vode, na stanje useva, da ćemo imati blizu dva miliona tona pšenice i biće izvoza i brašna i testenina. Hvala lepo.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama, gospodine Kroniću. Reč ima narodni poslanik Milorad Krstin, pa narodni poslanik Mika Vlaović, pa narodni poslanik Ivan Radić. Molim vas, samo trenutak, izvinite, samo trenutak, gospodine Čaviću, vi ste umesto Paje Momčilova, to ste tražili, već sam nekoliko puta obavestio. Budite ljubazni, molim vas, samo trenutak, nema razloga... Dakle, vi se, gospodine Radiću, slažete da se pomeri spisak govornika iz vaše poslaničke grupe? To nije bio zahtev, ali ja ga prihvatam. Molim vas, gospodine Čaviću, gospodine Krstin, nemate razloga... Dakle, gospodine Čaviću, vi ćete onda imati reč, pa će se onda svi govornici pomeriti.
Takođe, da ne bi bilo nesporazuma, pročitaću (molim vas, gospodine Krstin, imajte malo strpljenja) zbog svih ostalih grupa, jer vidim da se ne prati koncentrisano, dakle: 34 minuta za poslaničku grupu SRS, 44 minuta za poslaničku grupu DSS, 15 minuta za poslaničku grupu G17 plus i nema preostalog vremena za poslaničku grupu SPS. To je stanje u ovom trenutku, molim vas da vodite o tome računa, nema razloga da dobacujemo kojom brzinom ide ova sednica, a koliko će biti pšenice, znaćemo do završetka sednice. Izvolite, gospodine Krstin.

Milorad Krstin

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, posle ovako ubedljivog govora mog prethodnog kolege, mi smo najbogatiji, najjači u Evropi, sve imamo, samo oni koji prave zakone treba prvo da se prošetaju po terenu, pa će onda znati šta imamo na terenu.
Ovaj zakon, slušam od kolega iz vladajuće koalicije, oni kažu, ma nije kasno, što je kasno, na vreme je stigao, a mogao je da dođe i 2030. godine, jer ni tada nećemo blizu EU. Opet kažem da su članovi Odbora za poljoprivredu tražili zakon o poljoprivrednom zemljištu, izmene i dopune Zakona o zadrugama itd. Međutim, prošle godine je obećano 14 zakona, a mi imamo tri ili četiri, ne računam uredbe, naredbe i ostalo, ali je najzad došao i ovaj veoma značajan zakon za ovu državu, a reč je o zaštiti poljoprivrednog zemljišta.
Kada čovek gleda ovaj zakon nailazi na član 64, koji je veoma interesantan i odmah govori sve o ovom zakonu. Naime, član 64. kaže – pravo prvenstva za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta ima fizičko, odnosno pravno lice.
Znači, izjednačavamo najzad i zemljoradnika, paora, seljaka sa onima koji su tajkuni, ali evo ministar Ivana Dulić-Marković kaže da je ovaj zakon baš urađen protiv tajkuna.
Evo, pogledajte odmah prvu tačku u ovom članu 64, kaže – pravno lice koje je vlasnik sistema za navodnjavanje i odvodnjavanje koji je u upotrebi, višegodišnjeg zasada mlađeg od 15 godina, ribnjaka i drugih poljoprivrednih objekata na poljoprivrednom zemljištu koje se daje u zakup. Gospodo, hajde da vidimo koji su ti veliki zemljoradnici koji imaju sistem za navodnjavanje, a da su pored njih, da bi mogli to da zakupe ili što se kaže da uzmu u arendu. Hajde da vidimo te koji imaju sisteme za navodnjavanje, a da nisu tajkuni.
Drugo što upada u oči jeste da mi samo pravimo agencije, a sada više ne pravimo agencije, sada pravimo uprave, upravu za poljoprivredno zemljište, a ta uprava, kako smo već par nas ovde izrekli, 70 miliona košta. Sve to nije strašno, ali kada znamo da smo imali 963.381 poljoprivredno gazdinstvo, a sada imamo 778.891, izvinjavam se ako sam pogrešio, onda je pogrešilo Ministarstvo poljoprivrede. Smanjenje poljoprivrednih gazdinstva u centralnoj Srbiji je za 20%, a u Vojvodini 22%.
Međutim, hajde da krenemo od onoga što boli svakoga od nas. Ovde se hvalite koliko je registrovanih poljoprivrednih gazdinstava. Ljudi su registrovali, jer su mislili da ćete im, ono što ste obećavali, pomoći, a vi im dajete u stvari kredite, kratkoročne, dugoročne i nepovratne. Čuo sam da su nepovratne sve dobili radikali, dugoročne sve dobili radikali, a od kratkoročnih nisu dobili nijedan. Nađite mi. Gde je Rafailović? Koliko je njegov sin dobio? Trideset hiljada?
Ja nisam dobio ni kratkoročne. Što? Mi smo šugavi radikali, pa ne možemo da dobijemo. Ta naša zemlja je toliko jaka radikalska, jeste jaka i Srbija će sa nama biti jaka. Zato će biti poljoprivreda jaka kada budemo mi na vlasti. To je tako i tako će i da bude.
Krediti, gospodo, za podsticaj razvoja sistema za navodnjavanje bilo je 180 miliona dinara, Ministarstvo poljoprivrede. Mi dobijemo na Odboru: tri subjekta su dobila, tri puta po 60 miliona. Zašto nije bilo 60 puta po tri miliona?
I dan-danas nismo dobili odgovor koja su ta tri subjekta koja su dobila po 60 miliona. Pet godina, četiri godine vraćam po 15 miliona godišnje.
(Vjerica Radeta, sa mesta: Postavi to kao poslaničko pitanje.)
Nije samo to. Tražili smo mi još nešto. Dobro znate da smo imali nesreću tj. poplavu, vremensku nepogodu u opštini Sečanj naseljeno mesto Jaša Tomić, opština Žitište naseljeno mesto Međa. Tražili smo obilazeći teren i članovi Odbora su bili tamo...
Jednostavno su nas molili iz opštinske uprave da nam Ministarstvo dostavi koji su to zemljoradnici ili vlasnici kuća i zemlje koji su dobili odštetu i u kom iznosu, jer opštinska uprava nije uopšte imala, jer ste vi direktno davali to na registrovana poljoprivredna gazdinstva preko računa. Bar ste mogli spisak da nam dostavite. To je postavljeno, par puta smo postavili na Odboru za poljoprivredu. Ni to nismo dobili, ni to se niste udostojili.
A moj cenjeni kolega je izašao i kaže – nigde Vitoševića nema; nije on uzeo, on je dobio, dobio je 13,5 miliona dinara. Hajde dajte nam sve spiskove, i to smo tražili, po okruzima, kratkoročne kredite ko je dobio, dugoročne kredite ko je dobio.
Niste rešili ni pitanje robnih rezervi. Robne rezerve su bile u deficitu 18 milijardi dinara. Ljudi su dužni od 500.000 do 5 miliona, oni koji su držali te firme, zadruge itd. Nijedan nije kažnjen. Novci nisu vraćeni, a onaj uzme u firmi 20 litara nafte da bi detetu kupio knjigu i ostane da leži u zatvoru tri meseca. To nije za razvoj poljoprivrede. To je za razvoj poljoprivrede, ali 18 milijardi nema, niko nije kažnjen. To je jedan veliki problem.
Pošto je tu gospodin Živko, da iskoristim priliku. Ako ne znate, norveška vlada i grad Narvik koji je pobratim sa Kikindom, centrom Severnobanatskog okruga, kada je trebalo da dobiju 150.000 evra... Samo se vi smejte, Vitoševiću, i one krave se više ne smeju, a imamo 3.000 koje treba da zakoljemo samo u Vojvodini.
Trebalo je da taj grad Narvik pokloni 150.000 evra, ali zemljoradničkoj zadruzi, po njihovom sistemu, norveškom sistemu. Vi ste bili taj kočničar, jer niste hteli da dozvolite da novac ode u radikalsku opštinu, najjaču radikalsku opštinu zajedno sa Novim Sadom, a neću da ređam još ovih 12. Tek kada sam intervenisao ministar Ivana Dulić-Marković...

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Gospodine Krstin, samo trenutak. Molim vas, bez dobacivanja govorniku. Budite ljubazni, nemojte da zbunjujete građane. Ne postoje na taj način opštine, znate kakve su opštine u Srbiji. Ne postoje po strankama opštine. Isto tako znate da nije moguće da vam odgovori, te vas molim, ono što je rečeno iz poslaničkih klupa, ako želite nešto da se zabeleži kao poslaničko pitanje, da se zabeleži kao poslaničko pitanje, jer znate da nema pravo, sem ministra, da ovde odgovori za govornicom.

Milorad Krstin

Srpska radikalna stranka
Jeste, ali poslaničko pitanje pročitam ja i dvoje-troje, a ovde gleda cela Srbija. Što bih onda postavljao poslaničko pitanje? Kada se zbog tih 150.000 intervenisalo kod ministra Ivane Dulić-Marković rekla je – novac bez obzira odakle dolazi, dolazi u Srbiju, nije bitno u kom gradu. Ovo sam morao da pohvalim, jer je stvarno tako bilo.
Gospodine Živko, vi ste odande iz Kikinde, ja sam samo iz Zrenjanina, bilo je jedno mesto pored Zrenjanina u Srednjebanatskom okrugu...
Da se vratimo malo na još jedan deo ovog zakona, da kažem da u njemu postoji jedan deo. Jeste, kada bih vam spomenuo da je komasacija počela u mom mestu još 1990, 1991, 1992. i 1993. godine i nije uspela, zato što konfiguracija terena i kvalitet poljoprivrednog zemljišta ne dozvoljava komasaciju, ukrupnjavanje zemljišta, s obzirom da su pašnjaci, imamo 600.000 pašnjaka, samo one male uzbrdice koje se malo izdižu iznad nivoa tih pašnjaka se oru, rade, seju, proizvode.
Još samo nešto da vas pitam. Kažete da poljoprivreda u Srbiji nikada nije bila jača. Šta je to što ste vi uradili za one koji proizvode pšenicu? Nemam đubrivo koje sam kupio, a dao sam 2.470 dinara, nemam zaštitu cene, ne znam ko će otkupiti, a vi ćete, garantujem vam, posle dužeg niza godina uvesti pšenicu. Pšenice nema. Ovo što kolega kaže da ćemo imati viška, to nema veze.
Ukinuli ste premiju za pšenicu, suncokret, šećernu repu. Ostavili ste za bundeve i uljanu repicu. Gospodo, te bundeve možda ima zasađeno 10 hektara, nema više u celoj Srbiji. Uljana repica jeste buduća snaga Srbije, biodizel samo izlazi iz uljane repice. To je ono što ste vi uzeli, subvencije ste ukinuli zemljoradnicima, a dali ste im kredit koji oni vraćaju uz određenu kamatu. Jeste da vi kažete tu 4,2, 4,5 itd., ali ljudi su vratili. Rekli ste ovde, neko je spomenuo 55.000 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava dobilo kredite. Pa ne bih rekao baš, stvarno ne bih rekao. Kod mene je odmah izašla ovako jedna velika nula.
Molio bih vas, a vama ću dostaviti materijal da se uverite kako se prodaju poljoprivredna gazdinstava na aukciji u Agenciji za privatizaciju. Nisam poneo ovde za govornicu materijal, tamo mi je na svom mestu, pa ću vam dostaviti. Da li uopšte ima kontakta između Agencije za privatizaciju i Ministarstva poljoprivrede, koje vodi računa o bivšim zadružnim poljoprivrednim preduzećima, zadrugama, poljoprivrednim dobrima itd. O tome biste morali da vodite računa. Da vidite pošto se prodaje, ko kupuje i pošto kupuje. To je katastrofa.
Ako već radite zakon gde tajkuni neće moći da kupuju, onda bar proverite te tajkune šta imaju kod Agencije za privatizaciju. Primer je zadružno poljoprivredno preduzeće, tadašnji naziv, u mom mestu, kupio ga je Kasa preko firme "Eurokorp" iz Sente preko gospodina Rudija. Piše 70% društvenog zemljišta, 18,68% državnog; on je to prodao, drugi rade, a niko nema ni deonicu, ni oni ljudi koji su radili i 37 godina ni onaj što je radio dve godine. E pa proverite to, jer to će biti poslaničko pitanje, da mi proverite kako je privatizovano, ko je vlasnik i kako je došlo do toga da bude vlasnik gospodin Kasa preko Rudija i "Eurokorpa". Hvala.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama, gospodine Krstin. Po Poslovniku, izvolite. Narodni poslanik Nataša Jovanović, potom će imati reč, kao što smo rekli, narodni poslanik Mika Vlaović, pa narodni poslanik Ivan Radić. Izvolite, gospođice Jovanović.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Srpska radikalna stranka
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, javljam se da reklamiram član 198. i 199. Poslovnika. Naime, vi ste, gospodine predsedniče Markoviću, danas naročito, a to je bio slučaj i pre nekoliko dana, stvorili ili pokušavate da stvorite svojevrsnu zabunu kod narodnih poslanika.
Ako ste primetili, sada govorim poslanicima, kod izlaganja gospodina Krstina, kod izlaganja gospodina Hranislava Perića, još jednog kolege, gospodin predsednik Narodne skupštine je uputio poslanike i stenografe da obrate pažnju na upitni ton u rečenici kada su kolege komentarisale ovaj katastrofalni predlog zakona, protiv koga će biti SRS, sa napomenom da stenografi i nadležne službe shvate da je to poslaničko pitanje.
Pitam vas sada, gospodine Markoviću, ako je to tako, a ne uklapa se u član 198. i 199. Poslovnika, da li to znači da ste vi kao predsednik Narodne skupštine Republike Srbije usmenom promenom Poslovnika o radu Narodne skupštine odlučili da danas mi narodni poslanici možemo, što je naravno van ovog vremena za poslaničke grupe, u skladu sa Poslovnikom da postavljamo pitanja ministru Ivani Dulić?
Ako je to tako, onda bih krenula sa postavljanjem svojih poslaničkih pitanja vezanih za generalni štrajk u PIK "Oplenac" - Topola, gde ljudi, 82 zaposlena je u preduzeću koje je kupio jedan od mafijaša iz DS, izvesni Nemanja Popov, već 40 meseci ne primaju platu, ne uplaćuje im se doprinos i neki od njih su spremni da stupe i u štrajk glađu i to je danas najveći problem u jednoj opštini u Srbiji.
Pa onda drugo pitanje za Ivanu Dulić, ministra poljoprivrede – kako je moguće da nam govori o prosperitetu ove, za nas najvažnije grane u Srbiji, jedne od, a da sistematski čini sve, i ona kao ministar i njeni saradnici, preko organa lokalne samouprave u gradu Kragujevcu, da se gasi najstarija poljoprivredna naučna institucija, Institut za strna žita u Kragujevcu, koji je osnovan 1898. godine, koji je sada ostao bez mogućnosti da koristi zemljište.
Svi doktori nauka, magistri, mladi stručnjaci zaposleni u tom, u svetu čuvenom, institutu su gotovo na ivici ili da daju otkaz, ne znaju ljudi šta da rade, jer im je lokalna samouprava oduzela zemljište, nije im dala drugo zauzvrat obećano u selu Jarušice. Sada da vam ne objašnjavam gde je to, u srcu Srbije, u Šumadiji, blizu Kragujevca, svejedno je kada ne činite ništa da se najstarija naučna institucija iz oblasti poljoprivrede spasava.
I da li ste upoznati sa time, pošto ste veoma bliski Demokratskoj stranci i onome što oni rade, kako haraju i pljačkaju po Srbiji, da je taj njihov istaknuti član Nemanja Popov kupio PIK "Oplenac" zbog kojeg su sada radnici prinuđeni da žrtvuju svoje živote ako treba i stupili su u generalni štrajk, jer su opljačkani i pokradeni. Oteo je 300 hektara zemljišta i, znate, iz one pesme "Obraše se vinogradi dole kraj Topole" ipak je ostao samo stih, jer je jedan takav tajkun, možda ne toliko poznat široj javnosti, upropastio sve što se u toj opštini upropastiti može. Vama onda pitanje, da bi ostale kolege po ovom principu izašle i postavljale poslanička pitanja.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vam. Upravo ću obavestiti. Dakle, ne nisam po članu 199, na koji ste se pozvali, odredio da sada mimo pravila bude vreme, dakle nije, ali sam, molim vas zbog korektnosti, i ranije smo to radili, po članu 198, kada se postavlja pitanje odredio upravo zbog stava 2. koji kaže da poslaničko pitanje mora biti jasno formulisano i stava 3. koji kaže – poslaničko pitanje upućuje se nadležnom ministru ili Vladi.
Dakle, ne nabrajam sve stavove, kažem u odnosu na koje stavove sam i danas, a i ranije... Da bi se izašlo u susret odgovornim poslanicima koji zbog svog rada po drugim članovima Poslovnika treba da budu obavešteni o onome što je važno za njihov rad. Omogućio sam i ranije po ova dva stava da se od strane ljudi koji rade na stenogramu ova pitanja ubeleže, da se potom po ovom stavu 2, za slučaj da nisu jasno definisana, jer postoji žar izlaganja, da bi mogli da dobiju precizan odgovor, da se proveri. To sam i danas konstatovao.
Takođe, upućujem poslanike, za slučaj da nije upućeno nadležnom ministru, dakle zbog toga proveravam, ili ako se traži da se odmah odgovori, preporučujem da se onda upućuje nadležnom ministru kao što je pitanje koje je malopre postavljeno od strane gospodina Krstina, tiče se robnih rezervi, dakle, nadležnom ministru Dimitrijeviću. Dakle, svejedno što se odnosi, naravno postoje i uprave...
U svakom slučaju, to je bila moja pomoć, jer, kao što znate, gospodin Krstin je to malopre rekao, često se neke stvari izgovaraju zbog javnosti, a odgovori na poslanička pitanja, citiram gospodina Krstina, a odgovori na poslanička pitanja se inače dostavljaju svim poslanicima i u 50 primeraka svim novinarima.
Evo to je jedan primer, dakle na taj način u pisanoj formi, ali je činjenica da, sudeći po onome šta pišu novine, novinari ne čitaju to, već stalno pitaju hoće li se nekada postavljati poslaničko pitanje. Naravno, i mnogi poslanici, ako nije iz njihove oblasti, ne stižu zbog velikog broja materijala da čitaju.
To je sve, inače nisam odredio vreme. Da sam ga odredio o tome bih vas sve pravovremeno obavestio.
Naravno, sve što ste izrekli takođe će biti u formi poslaničkog pitanja dostavljeno, a u slučaju da postoje nejasnoće i potreba da bude jasno formulisano biće vam dostavljeno to pitanje na uvid pre nego što potpišem zahtev. Hvala vama.
Narodni poslanik Mika Vlaović ima reč, pa narodni poslanik Lazar Čavić, narodni poslanik Sredoje Mihajlov, pa narodni poslanik Ivan Radić. Izvolite, gospodine Vlaoviću.