TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 19.06.2006.

8. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆE VANREDNO ZASEDANjE

8. dan rada

19.06.2006

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:10 do 13:00

OBRAĆANJA

...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
        Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad sednice Trećeg vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2006. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 95 narodnih poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.
Konstatujem da je primenom elektronskog sistema za glasanje utvrđeno da je u sali prisutan 91 narodni poslanik, odnosno da je prisutno više od jedne trećine narodnih poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.
Prijavila se da je sprečena da prisustvuje ovoj sednici Kostić Blagica.
Poštovani narodni poslanici, pre nego što nastavimo jedinstveni pretres 19. tačke dnevnog reda, potrebno je da Narodna skupština u skladu sa članom 207. stav 4. Poslovnika konstatuje ostavku člana Vlade.
Primili ste ostavku člana Vlade Ivane Dulić-Marković na funkciju ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Na osnovu člana 23. stav 2. Zakona o Vladi i člana 207. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, Narodna skupština prima k znanju i konstatuje da je Ivana Dulić-Marković podnela ostavku na funkciju ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i da joj je time prestao mandat ministra.
Prelazimo na 19. tačku dnevnog reda: – IZBOR NOSILACA PRAVOSUDNIH FUNKCIJA
Jedno obaveštenje pre toga, Odbor za finansije je u 10,15 časova u sali u prizemlju.
Podsetiću vas, iako je formalno otvoren načelni pretres, za ovu tačku dnevnog reda primili ste sledeće predloge odluka: Predlog odluke o izboru sudija, broj 119-926/06 koji je podneo Visoki savet pravosuđa; Predlog odluke o izboru javnog tužioca, broj 119-927/06 koji je podneo Visoki savet pravosuđa; Predlog odluke o izboru zamenika javnih tužilaca, broj 119-927/06 koji je podneo Visoki savet pravosuđa.
Molim poslaničke grupe ukoliko to već nisu učinile da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Pošto je saglasno članu 160. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine otvoren jedinstveni pretres o predlozima odluka, pitam da li žele reč predstavnici predlagača, gospođa Vida Petrović-Škero, predsednik Vrhovnog suda Srbije i predsedavajući Visokog saveta pravosuđa u užem sastavu za sudije, i Slobodan Janković, republički javni tužilac.
Da li želite reč? (Ne.) Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Vjerica Radeta, ovlašćeni predstavnik SRS. Samo jedno obaveštenje, pre nego što počnete, danas ćemo raditi do završetka rasprave o ovoj tački dnevnog reda.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, danas na dnevnom redu imamo predloge Visokog saveta pravosuđa, valjda u okviru one strategije o reformi pravosuđa u Srbiji.
Naravno, ono što ovde imamo u predlozima ne obećava da Vlada Republike Srbije, a pre svega Visoki savet pravosuđa, nemaju nameru da zaista urade nešto dobro u ovoj oblasti. Potpuno svesno sam rekla – "i Vlada Republike Srbije", zato što ponovo imamo učešće Vlade, odnosno ministara, od ovih predloga o kojima danas govorimo, pa sve do komentara o raznim presudama, do uslovljavanja ovog ili onog opstankom u Vladi ili podrškom Vladi, ako presuda bude ovakva ili onakva, koja je nekome u interesu.
Čula sam gospođu Škero u četvrtak u Valjevu i otprilike je ovako komentarisala, ali ja sada imam neka druga pitanja. Bila je u pravu u onom delu kada je rekla da političari pokušavaju na ovaj ili onaj način, posredno, odnosno neposredno da utiču na organe pravosuđa, ali želim da podsetim gospođu Vidu Petrović-Škero da ona zna čiju je podršku imala, ovde javno izrečenu i pismenu, u smislu da ćemo i nju i Vrhovni sud i sve organe pravosuđa zaštiti od političara, ali izgleda da ni gospođa Škero, ni ovaj specijalni tužilac, i još mnogi drugi nemaju nameru da se sami zaštite od politike.
Onda smo u jednoj emisiji na TV B92, gde je gospođa Vida Petrović-Škero gostovala, videli političko iskazivanje gospođe Škero, pa je na pitanje novinara da li ima osnova da se povodom ovakve priče zabranjuje rad jedne stranke, gospođa Škero je rekla: nema osnova po zakonu, ali ovakva dva predloga koje smo imali pokazuju kontinuitet u načinu funkcionisanja stranke. Ono što je bilo pre 10 godina i nešto što možda nije toliko spektakularno sada, ali očigledan kontinuitet pokazuje gde smo i šta smo.
Gospođo Vido Petrović-Škero, moraćete da nam kažete gde smo to, šta smo, koja je to vaša politička opcija i kako vi kao predsednik Vrhovnog suda možete u javnosti da iznosite ovakve stavove.
Na sledeće pitanje novinara: šta je vaš najveći utisak, gospođa predsednik Vrhovnog suda kaže: ja bih se opredelila za broj dva, za onu istorijsku retrospektivu, jer mislim da je to, kao što sam rekla, kontinuitet, to je nešto što me je privuklo, podsetilo i pokazalo da nije danas mnogo drugačije i da to postoji odavno.
Za vašu informaciju, SRS postoji 16 godina, naravno, u kontinuitetu, i nikada se nismo odrekli nijedne svoje reči, nijednog svog poteza, nikada nismo menjali svoj politički program, o tome možemo da komentarišemo sa kolegama narodnim poslanicima, ali predsednik Vrhovnog suda sebi da dozvoli ovakve izjave, javno, gospođo Vido Petrović-Škero to je nedopustivo, kao što je nedopustivo da specijalni tužilac za ratne zločine iznosi laži i neistine u jednim novinama.
Pre svega, komentarisao je, ovo se sada vama obraćam, nepravosnažne presude, prvostepene presude, a mi pravnici valjda znamo da to nikako nije moguće i da to ne sme da se radi, a pogotovo ne sme da se laže.
Taj Vukčević kome verovatno smeta što ga mi srpski radikali prozivamo zbog njegovih nebuloznih izjava o tome kako će hapsiti golube pismonoše, do pretraživanja košnica sa pčelama, da bi udovoljio gospođi koja mu je inače mentor i kod koje redovno odlazi po svoje mišljenje.
Na pitanje novinara: na račun suda su od strane radikala upućene brojne uvrede, da li ste nekada razgovarali sa Tomom Nikolićem ili Aleksandrom Vučićem, kaže Vukčević – nikada se nismo sreli, sa takvim ljudima nema potrebe da razgovaram.
Političari hrabro skriveni iza poslaničkog imuniteta imaju privilegiju da kritikuju nečiji rad, a da im ne možete odgovoriti, ne želim da se osvrćem na uvrede pripadnika one Srbije, kaže specijalni tužilac (on ima neku drugu Srbiju, ima dve Srbije), zbog koje nažalost i postoje institucije kao što je naša.
Oni prave klasičnu političku kalkulaciju i igraju na emocije ljudi koji su stradali u nesrećama na području bivše Jugoslavije.
Ti ljudi su uglavnom njihovo biračko telo. Moj stav je osuda govora mržnje, jer vidim Srbiju u Evropi, a ne u srednjem veku.
Kakav je ovo govor, dame i gospodo poslanici, kada neko ko je dobio status nekakvog specijalca za tri puta veću platu od njegovih kolega koji su 33 puta stručniji i bolji i pošteniji od njega, daje ovakve izjave i kada kaže da su pripadnici SRS, odnosno one Srbije, kako on kaže, nažalost zbog njih i postoje institucije kakav je Specijalni sud.
Onda izriče jednu veliku laž, laž zbog koje u normalnoj državi nijedan sekund, a kamoli jedan dan, ne bi mogao obavljati ovako značajnu funkciju. Pita ga novinar: da li su za Ovčaru i Zvornik optuženi pripadnici SRS? On kaže – imate optužnice i presudu za Ovčaru, tamo jasno piše da su optuženi bili u sastavu paravojnih formacija "Leva supoderica", a za Zvornik u "Žutim osama" koje su bile bliske SRS. Većina optuženih bili su članovi SRS i mislim da je i to jedan od razloga što sam meta čestih napada te političke stranke.
Ako specijalni tužilac može da komentariše jedan postupak koji još nije stigao do presude i drugi postupak gde imamo prvostepenu presudu, i pri tom laže, onda zaista i mi koji se bavimo politikom moramo da pomenemo takvog tužioca, da kažemo da on ne sme da iznosi ovakve laži, a laž je da su pripadnici SRS osuđeni u prvostepenoj presudi za Ovčaru.
Laž je da postoji još uvek ikakva presuda za Zvornik, jer ne postoji, za Ovčaru postoji prvostepena presuda, tamo je osuđeno 14 ljudi i niko nije član SRS i niko od osuđenih nije otišao na ratište kao dobrovoljac SRS. Jedan član SRS koji je bio optužen je oslobođen. Drugi koji nije član SRS, ali je otišao kao dobrovoljac SRS oslobođen je i tada je vaš sudija Vesko Krstajić, predsednik Veća, kada je obrazlagao presudu u onom usmenom delu, to doduše nije baš tako decidno napisano u presudi, rekao je da mu je jako žao što nije mogao da utvrdi krivicu ove dvojice i što nema dokaza da su oni učestvovali u ratnom zločinu.
Dakle, takvi su vam specijalni tužioci, takvo vam je Specijalno veće, a nije nikakvo čudo, s obzirom na ono što sam na početku pročitala kako se ponaša i predsednik Vrhovnog suda Srbije.
Vezano za ove današnje predloge, neuobičajeno ću, na jedan drugi način govoriti, kako do sada nismo govorili, pošto ste vi moćni, pošto vi reformišete pravosuđe – birajte vi sve ove koje ste nam danas predložili.
To što za Kruševac predlažete, naravno nikoga neću osporavati, samo birajte gospodo, obiće vam se o glavu ovo što radite i to vrlo brzo, ali moram da vam kažem da recimo na teritoriji Opštinskog suda u Kruševcu birate predstavnike samo jedne političke stranke. I sada vi pričajte koliko god hoćete da to možda nije tačno ili da nemate takve podatke.
Mi vam tvrdimo da jeste tačno, kao što jeste tačno da u Prokuplju predlažete za javnog tužioca, gospodine Slobodane Jankoviću, u ime Visokog saveta pravosuđa – Nebojšu Budića, u čijoj biografiji stoji – šef Narodne kancelarije predsednika Opštine Prokuplje.
Da li postoji negde u Srbiji šef nacionalne kancelarije, a da nije funkcioner DS? Podsećam vas da je Narodnu kancelariju napravio predsednik Republike, odnosno predsednik DS, Boris Tadić, jer to jeste biro DS, da je na čelu te Narodne kancelarije njegov najveći tajkun Dragan Đilas i da funkcionišu tako što širom Srbije otvaraju svoje narodne kancelarije i naravno tamo troše narodne pare, pare koje dobijaju iz budžeta Republike Srbije i normalno da za šefove narodnih kancelarija postavljaju svoje funkcionere, svoje istaknute članove.
Vi nama sada predlažete tog Nebojšu Budića da on bude javni tužilac u Opštinskom javnom tužilaštvu u Prokuplju, šefa Narodne kancelarije. Ovo je zaista neverovatno i nismo očekivali da ćete ovoliko otvoreno da kršite sve moguće i principe, rekla bi i propise, jer je ovo direktno kršenje Ustava Republike Srbije.
Imate popriličan broj predloga gde predlažete za izbor sudija vrlo mlade ljude. Naravno, nemamo ništa protiv mladih sudija, lepo je to, ali da li je baš dobro da neko ko je krajem 2003. godine položio pravosudni ispit polovinom 2006. bude sudija, a u sudu je odradio samo pripravnički staž, a ostalo vreme je bio advokat. O tome neka razmisle oni koji će glasati o vašim predlozima.
Imamo, zapravo hoću da vas upoznam sa jednim brojem pisama koje su građani upućivali Ministarstvu pravde, ministru pravde, Visokom savetu pravosuđa, predsedniku Vrhovnog suda i kažu da nikakvog odgovora i nikakvog odjeka takvi dopisi nemaju. Nikoga nije briga kakve probleme u pravosuđu imaju građani. Ministar ima tamo neki dan kada se kao javlja telefonom, pa onda kaže svakome ko iznese svoj problem da je zgranut kako je moguće da tamo taj neki sud tako loše radi, ali sada će on sve da učini da se stanje popravi, pa onda obavesti taj sud da je imao nekakvu pritužbu i tu se završava intervencija ministra.
Naravno, ja odlično znam da ministar ne može da interveniše u smislu donošenja ovakve ili onakve presude, ali kada su u pitanju kadrovi član je Visokog saveta pravosuđa, ne može da kaže, sada je to naravno problem zakona koji ste doneli da imate nekoga ko je u izvršnoj vlasti da bude član Visokog saveta pravosuđa i da na taj način kreira politiku sudske vlasti, ali to su vaši stavovi i vaši pogledi na odnos izvršne i sudske grane vlasti.
Imamo ovde kopiju jednog pisma iz Novog Pazara od sudije Vukanović Biljane, koja je odluku o prestanku radnog odnosa dobila 1. juna 1999. godine kao sudija Opštinskog suda u Peći.
Presuda o prestanku radnog odnosa ukinuta je kao nezakonita. Ne čitam, naravno, sve, nego samo ono što je karakteristično.
Pravosnažna presuda Trećeg opštinskog suda u Beogradu, presuda Okružnog suda i Vrhovnog suda u Beogradu, do danas je Skupština stavila više odluka o razrešenju van snage, pošto je konstatovano da je osnov za razrešenje nezakonit, kao što je utvrđeno u tom slučaju. Na kraju se kaže: s obzirom na navedeno, molim vas da preduzmete sve potrebne radnje, pokrenete inicijativu kako bi se odluka o mom razrešenju, odnosno o prestanku sudijske funkcije stavila van snage, kao i u slučajevima drugih sudija. Dakle, samo vas upoznajem sa ovim, a pretpostavljam da ćemo imati ovde određene odgovore.
Imamo pismo radnika "Elektrotehne", odnosi se na Trgovinski sud, da ne čitam, ovo sam već čitala, delove ovog pisma, tj. upoznavala javnost sa njima. Zaposleni u "Elektrotehni" pitaju kakve će posledice biti po njih s obzirom na to što je Goran Kljajević, koji je, inače, uništio "Elektrotehnu", uhapšen. Zašto se odugovlači sa rešavanjem njihovog statusa i njihove situacije?
Pošto vi imate sve ove dopise, pretpostavljam da imaju i sve poslaničke grupe, jer ova pisma nismo dobili od članova SRS, vidimo da su pisali i svim poslaničkim grupama, dakle i Vrhovnom sudu, i ministru, i Visokom savetu pravosuđa.
Imamo, takođe, pismo upućeno Visokom savetu pravosuđa. Vezano je za broj slobodnih sudijskih mesta u Priboju. Pretpostavljam da to imate, gospođo Škero, oni ovde objašnjavaju kako je nemoguće raditi u okolnostima u kojima rade, gde imaju samo tri sudije, ovde je kompletna dokumentacija, kompletne informacije o tome koliko imaju predmeta itd, ali vas izgleda takve stvari, naravno, ne interesuju.
U Odboru za pravosuđe dobili smo jedan dopis, ne znam da li je Odbor o tome raspravljao – u prilogu dopisa dostavljamo vam pritužbu na rad sudija Opštinskog suda u Brusu i Kruševcu. Između ostalog se traži da se izvrši detaljna provera postupanja zamenika republičkog javnog tužioca Jasminke Kiurski.
Odnosi se na neku njenu navodnu vezu sa Gradskim zavodom za veštačenje u slučaju gde, ne znam, njen zet Milan Nikolić, inače pomoćnik direktora Gradskog zavoda za veštačenje u Beogradu, izbegava krivičnu odgovornost za organizovanje kriminalnih radnji u Gradskom zavodu za veštačenje, vezano za procene brodova u stečajnom postupku "Bagersko-brodarskog preduzeća", što je vrlo interesantno. "Bagersko-brodarsko" je, sećate se, Janjuševićevo preduzeće.
Dalje se kaže da je akcijom MUP otkriveno i sprečeno, pri čemu je pokrenut krivični postupak protiv veštaka i naručioca druge procene brodova, ali ne i protiv organizatora ovih kriminalnih radnji u Zavodu.
Dakle, insinuacije su na ovog tužioca Jasminu Kiurski. Da li je to tačno – ne znam, ali bih volela da vi to kažete, pošto pretpostavljam da to znate.
I onda, danas imamo predlog da se Aleksandar Petrović iz Svilajnca bira za zamenika javnog tužioca za Okružno tužilaštvo u Jagodini. To je vaš predlog, a ministar Zoran Stojković, ovde piše lično, dobio je jedno pismo gde je obavešten o nekim detaljima iz rada ovog tužioca Aleksandra Petrovića. Spominju se neki krivični predmet broj KA 35/02, pa ne znam raspolaganje sredstvima koje dobija Tužilaštvo, kako je na volšeban način potrošio neke pare, pa neke krivične prijave koje podnosi selektivno, pa krivična prijava protiv Bidže, pa odlasci i nedolasci na suđenje itd.
Ali, poslednji pasus ovog pisma, vidim da sam potrošila ovo vreme, ali ću pročitati: "Republičko tužilaštvo formiralo je komisiju i postoji zapisnik kod istog da je učinio više negativnosti nego što je navedeno. Bila je doneta odluka da se suspenduje i udalji sa posla. U Svilajnac dolazi Đilas iz DS i obećava da će da ga skloni iz Svilajnca, ali će ostati u Tužilaštvu. Republički okružni tužilac daje Savetu za pravosuđe izuzetno dobro mišljenje iako ima u rukama zapisnik o njegovim negativnostima. Na Visokom savetu za pravosuđe prolazi i sada treba da ide na pravosudni odbor".
Dakle, dame i gospodo, kao što vidite, reformu pravosuđa sprovodi vam Đilas, onde Narodna kancelarija, ovde njegovo direktno uplitanje.
Radite kako mislite da treba da radite, mi srpski radikali nećemo uopšte učestvovati u glasanju, kada budete birali ove svoje vajne kadrove, a očekujem i od gospođe Vide Petrović Škero, a i od gospodina tužioca da kažu i da nam objasne svoje političke stavove, odnosno političke stavove svojih najbližih saradnika i da vidimo šta vi mislite o tom Vukčeviću koji iznosi ovakve laži i koji kao specijalni tužilac komentariše postupke koji su u toku i nepravosnažne presude.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Hvala. Reč ima narodni poslanik Žarko Obradović, zamenik predsednika poslaničke grupe SPS. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

Socijalistička partija Srbije
Hvala. Poštovani predsedavajući, kolege narodni poslanici, gospođo Škero, gospodine Jankoviću, danas na dnevnom redu Narodne skupštine, kao i nekoliko puta pre u toku ovog saziva parlamenta, imamo tačku – izbor nosilaca pravosudnih funkcija.
Uvek kada je ova tačka na dnevnom redu mislim da postoji potreba da se da ocena o stanju u pravosuđu Srbije zato što to pre svega državi treba, a i mislim da je ovo mesto, Narodna skupština Republike Srbije, postala jedino mesto gde se objektivno mogu čuti kritički tonovi vezani za stanje u pravosuđu.
Ne kažem da ih drugi nemaju, ali je to uvijeno u celofan, u formulacije koje su više opšteg karaktera nego pojedinačno, gde se gotovo ništa suštinski ne može znati, gde se izbegava da se kaže bilo koja loša reč o stanju u pravosuđu, gde se beži od nekih pojedinačnih stvari. Suštinski, ne postoji smelost da se kvalifikuje stanje u pravosuđu.
Nažalost, postoji tendencija da se ćuti i da se kupovinom vremena pokušava stanje u pravosuđu učiniti boljim. Boljim, na koji način, to meni stvarno nije jasno, jer kada slušate predstavnike pravosuđa oni se nesporno slažu u dve stvari: da je bolje stanje u pravosuđu moguće obezbediti ako pravosuđe obezbedi uslove za svoj rad, a tu se podrazumeva odgovarajući prostor i bolji lični dohodak i ako bude nezavisno. Nezavisno i to nezavisno od bilo koga, pa i od samog sebe, jer ta nezavisnost je vrlo zanimljiva kategorija.
Ovih poslednjih nekoliko godina, od tzv. demokratskih promena, a suštinski od puča 5. oktobra, gotovo da nema ijednog, ako ih ima to je na prste jedne ruke, sudije ili tužioca koji je opomenut za svoj nerad ili za loš rad ili koji je smenjen.
Mi smo na Odboru, dok je bilo skupštinske većine, razgovarali o toj temi i više puta konstatovali da su kriterijumi krajnje relativni, a da unutar pravosuđa ne postoji spremnost da pogledaju u oči jedni druge i da kažu: kolega ili koleginice, niste radili na pravi način i zbog toga trpe i država i stranke, suštinski trpimo svi.
Mislim da je ovakav način ponašanja nažalost utemeljen posle 5. oktobra, konkretno u 2001. godini, kada je izvršna vlast apsolutno postala gospodar pravosuđa, finale tog čina se desilo 2003. godine u vreme vanrednog stanja kada je promenjen, bez prisustva javnosti, zakon o načinu izbora tužilaca i kada je Vlada dobila mogućnost da bira zamenike tužilaca i time je izabrala tada partijski podobne ljude da u praksi urade ono što izvršna vlast naumi.
Pre toga, početak tog procesa bile su kadrovske promene u pravosuđu.
Često sam pominjao podatak koji ću i ovog puta pomenuti, da je prema zvaničnim podacima Ministarstva pravde Republike Srbije, do sredine 2002. godine, 150 predsednika sudova promenjeno.
Znači, 2001. i sredina 2002. godine, 150 predsednika sudova. Možete sami zamisliti šta to suštinski znači za stanje u pravosuđu.
Da ne pominjem promene sudija koji su menjani samo da ne bi dotadašnje bile, nažalost, i to u ogromnoj većini, a da je jedini kriterijum kvaliteta podobnosti bila kadrovska komisija DOS-a, da li je unutar te kadrovske komisije postignuta saglasnost za izbor tih ljudi. Oko vrednosti, kvalitet rada, koliko je radio u pravosuđu, stepen rešenosti presuda itd, to je ostalo u drugom planu.
Imali smo situaciju, i na to smo ukazivali 2001. i 2002. godine, da nije normalno da se ljudi koji nisu u pravosuđu dovedu i da istog dana budu izabrani za sudije i za predsednike sudova, pa nam je rečeno da tako treba. Kasnije sam u jednom izveštaju nadzornog tela Vrhovnog suda Republike Srbije pročitao da i predsednik tog tela smatra da je ta praksa bila pogubna za stanje u pravosuđu, ali suštinski, onog trenutka kada je izvršna vlast uspostavila potpunu kontrolu nad pravosuđem, stvari su krenule loše.
Na početku su bile kadrovske promene, deo te priče jeste i kidnapovanje Slobodana Miloševića iz zatvora i bez reagovanja istražnog sudije, bez reagovanja predsednika Okružnog suda, bez reagovanja Vrhovnog suda, svi su ćutali, pognuli glave i time su priznali da izvršna vlast ima vlast nad pravosuđem. Džabe sve ono što su posle neki od njih pokušavali, da se usprave ili da kičmu postave u uspravan položaj, nije vredelo, jer su prvo prećutali i dali su znak da tako može da se radi.
Pre nekoliko dana jedne dnevne novine su objavile podatak o 10 najznačajnijih afera uz konstataciju – samo jedna stigla do utuženja. Mislim da taj članak, neću da pominjem novine da ih ne bi reklamirao, dovoljno govori kako se radi. Nažalost, važnije je u čije će ruke doći predmet, nego da li je tačno to što u predmetu piše i da li će zaslužene krivce dostići zaslužena kazna.
Pomenuću ovih 10 afera, ali pre toga, pošto nisu pomenute, ne mogu a da preskočim tri teme koje su takođe aktuelne, čini mi se za Srbiju, a trebalo bi i za pravosuđe i koje nisu još uvek rešene, a kada će to, kao u onoj dramskoj predstavi o Đekni, ne zna se.
Pre neki dan nam je ministar unutrašnjih poslova pomenuo podatak da su 2003. godine tadašnji ministar unutrašnjih poslova, Ministarstvo, suštinski i Vlada, sklopili ugovor sa nekim firmama u vrednosti od 98 miliona evra. Posao sklopljen 2003. godine, a čija se realizacija očekuje sada nakon usvajanja Zakona o ličnim kartama. 2003. godine sklopljen, a 2006. bi trebalo da posao počne da se izvršava.
Verovatno su u međuvremenu deo tog posla uradili, verovatno je novac prebačen i nikom ništa. Zanimljivo je da li je i kako moguće na osnovu očekivanog usvajanja Zakona o ličnim kartama sklopiti takav ugovor, a govorimo o 98 miliona evra. Naravno, niko se nije setio da pita da li je to u skladu sa odredbama Krivičnog zakona i da li to predstavlja zloupotrebu službenog položaja.
Drugi primer koji vredi pomenuti, ne smemo ga zaboraviti, jeste primer krađe glasova ovde u parlamentu Srbije, glasanje iz Bodruma, sećate se. Tadašnji predsednički kandidat i kasnije predsednik Srbije i predsednik DS je stalno govorio da će otkriti ko je kriv i odgovoran za tu aferu.
Evo, danas 2006. godine sve smo dalje i dalje od toga, odnosno oni koji su najodgovorniji se ne pominju, ali će zato neki drugi platiti glavom, politički sigurno, a na drugi način ne verujem, jer će se naći način da se i ta afera zatrpa.
Pitam se šta je urađeno sa onim ljudima koji su uveli vanredno stanje u Srbiji suprotno Ustavu Republike Srbije. Čini mi se da Ustav Republike Srbije decidno govori da se vanredno stanje može uvesti samo na delu teritorije i čini mi se da je Ustavni sud Republike Srbije ocenio da je ta odluka Vlade Republike Srbije, odnosno predsednika Narodne skupštine bila neustavna. Do dana današnjeg svi ćute. Izgleda da je stanje u pravosuđu takvo da sve zavisi od funkcije koju neko obavlja i od onoga u čije ruke dođe materijal, odnosno, nažalost, koje je političke pripadnosti, jer to je kod pojedinih ljudi u pravosuđu postalo vrlo značajan argument za odnos prema datom predmetu.
Konkretno, kad se uđe u neke predmete, to se može videti. Dnevni list je objavio 10 afera, pobrojaću vam ih i reći ću koja je došla do utuženja. Ali, zanimljivo je videti koje nisu, a kad se pročitaju koji su ljudi vezani za te afere, onda stvari postaju apsolutno jasnije.
Afere "Aerodrom Beograd", "Energoprojekt", GSP "Beograd", "Janjušević-Kolesar", stečajna mafija, savetnik ministra privrede, slučaj "Mobtel", drumska mafija i "kofer". Jedino je "kofer" stigao do utuženja. Zanimljivo je da "Aerodrom Beograd" gde su i neki bivši ministri, rukovodioci, gde je država u ovim poslovima oštećena u do sada utvrđenom iznosu od 220 miliona dinara stvar stoji i nema naznaka da će se nešto značajnije desiti.
Oko "Energoprojekta" pominje se da je društvena zajednica oštećena za 25,3 miliona dinara. Oko GSP "Beograd" pominje se suma od 200 miliona dinara. Ima tu mnogo toga ali ne bih želeo da sve danas čitam.
Oko "Janjušević-Kolesar", vezano za kupovinu cementare u Popovcu, stvari apsolutno stoje, zašto – to sam Bog zna, ali takvo ćutanje daje nam osnovu za zaključak da stvari jesu političke.
Stečajna mafija – pominje se suma od 22 miliona evra, doduše, to je novo i nije realno očekivati da ovih dana bude sve dostupno javnosti. Nažalost, pojedini mediji više znaju od nas poslanika ili se makar trude da sa ljudima iz pravosuđa detaljno upoznaju javnost, šta se tamo zbiva, jer nije logično da dok postupak traje, mediji objavljuju sadržaj iskaza pojedinaca. Nije logično da se u medijima objavljuje sadržaj presuda, krivičnih prijava. Očigledno da mediji vode glavnu reč. Kada taj medijski pritisak krene, onda stvarno nije lako ni ljudima iz pravosuđa, onima koji korektno i pošteno rade svoj posao, da to izdrže.
Slučaj "Mobtel" – pominje se suma od 13.100.000.000 dinara i "drumska mafija" 15.000.000 evra.
Kažem, jedino je afera "kofer" stigla do utuženja, s obzirom da ona, to se definitivno vidi i zbog načina na koji su mediji obaveštavali, jer čovek sad mora da posmatra stvari malo šire od samog ovog sadržaja, ima i tu političku dimenziju, pa je to, nesporno, bio jedan od glavnih razloga zašto je ovo rešeno.
Postavlja se pitanje šta je sa ovim drugim stvarima, da li stvarno pravosuđe nema načina da ove postupke dovede do kraja, da li je stvarno moguće proceduralno razvlačiti ove stvari do iznemoglosti, da li je stvarno moguće da ovo nikada neće ugledati svetlost dana i da će ih, kao i mnoge druge stvari, prekriti prašina i da će se zaboraviti, dok neki od njih, u tišini svoje sobe ili na nekom od egzotičnih ostrva širom sveta, krckaju evre i dolare koji su nezakonito stečeni.
Ako i postoji neka krupna reč izrečena sa moje strane, verujte mi, pre svega je to izraz nezadovoljstva što vidim da vreme prolazi, a stvari se ne menjaju. Vršimo kadrovske promene, ali značajnijeg poboljšanja nema. Neke stvari apsolutno stoje i ne zna se kada će biti rešene. Pomenuo sam, a govoriću u drugom delu o jednom od frapantnih slučajeva privatizacije, tj. pljačke u Srbiji. Najveća pljačka u Srbiji desila se tokom privatizacije, a pravosuđe je tu ostalo nemo. Zanimljivo je da pravosuđe kada hoće, onda rešava stvari ekspresno. Videćete da je posle istog dana donosio neka rešenja. Pomenuću vam danas i jedan slučaj gde se istog dana reaguje, da bi se proces učinio što zanimljiviji za javnost. S druge strane, kad neće, onda neće, onda ima mali milion proceduralnih razloga da se stvar razvuče.
Da vas podsetim o kakvoj je pljački reč. Hiljadu najboljih preduzeća u Srbiji, ono što je vredelo, prodato je za dve milijarde evra. Devedesetih godina je 49% "Telekoma" prodato za oko 800 miliona evra, a hiljadu najboljih preduzeća za dve milijarde evra. Kako se radilo, verovatno to znaju jedino ove banke u inostranstvu, koje su prebacivale na svoje račune novac od provizije.
Naši sudovi tu ćute. Čast izuzecima, ali je malo onih osporenih procesa privatizacije koji su dovedeni do kraja. Svi ćute, u stvari čekaju političke promene i čekaju neki znak nazovi iz vrha, pa da stvari promene, a ćutanjem im se daje za pravo da tako treba i da se tako, nažalost, radi u Srbiji. To je jedno od osnovnih obeležja stanja u pravosuđu. Na jednoj od poslednjih sednica sam govorio o slučaju preduzeća "Bačka" iz Čonoplje, gde je čovek legalno privatizovao to, ima sva potrebna dokumenta, upisan je u sva državna preduzeća koja su nadležna za taj postupak.
Ovde sam prezentovao to još pre godinu dana, jer se čovek nekoliko puta javljao u našu poslaničku grupu, a logično je da svako od nas poslanika treba da upozna javnost sa zbivanjima vezanim za pojedinačne slučajeve i da javno izgovori ono što mu se dostavlja ovde.
Nekoliko puta sam pomenuo i javno pročitao tvrdnje o umešanosti lokalne vlasti u stanje oko preduzeća "Bačka" iz Čonoplje i kako su lokalne strukture, u vreme DOS-a, donele odluku da se uvede stečaj, kako su donele odluku ko treba da bude stečajni upravnik, kako su predložile sudu da taj i taj, tada iz ove Čankove stranke, bude, čini mi se, predsednik stečajnog veća, kako su lokalne strukture rekle ko je podoban, a ko nije.
Napravljena je vrlo detaljna analiza, verovali ili ne, o stanju u Somboru, i u sudstvu i u tužilaštvu, da su išli poimence i rekli – ovaj je podoban, ovaj nije; ovaj je radio 90-tih godina, ovaj nije; ovaj inklinira socijalistima ili radikalima, ovaj ne; ovaj je odličan demokrata, njega treba protežirati. Inače, taj dokument stoji kod mene u poslaničkoj kancelariji. Čuo sam da je vlasnik preduzeća iz Čonoplje svu tu dokumentaciju dostavio i specijalnom tužiocu.
Verovali ili ne, oni su od "a do š" analizirali svakog čoveka u sudu i Tužilaštvu u Somboru. Bukvalno, rođen tu i tu, završio to i to; dobar, nije dobar; dokazao se, nije se dokazao; da li pripada nekoj stranci ili inklinira. U odnosu na to zaključivali su ko može napred, ko ne može, koga treba sprečiti, koga treba proterati iz pravosuđa i ne dozvoliti mu da dalje radi. To se zna. Zanimljivo je da je, prošli put kada sam pomenuo slučaj tog preduzeća, stigao telegram i od strane opštine i od Sindikata "Nezavisnost", uz puno uvredljivih reči, verovatno uz očekivanje da se i ja, kao narodni poslanik, neću usuditi dalje o tome govoriti. Mislim da za to nema razloga.
U vezi ovog preduzeća moram da pomenem jednu stvar koja je sama po sebi vrlo indikativna. Pročitaću, ovo je dostavio našoj poslaničkoj grupi punomoćnik preduzeća "Bačka" u Čonoplji, advokat gospodin Grujić Miloš. "Nakon pravosnažne odluke o obustavi stečaja Trgovinskog suda u Somboru, preduzeće "Bačka" je zatražilo sudsku zaštitu pred Opštinskim sudom u Somboru" itd. "i po toj odluci je došlo do sudskog izvršenja, gde su ključevi predati organima upravljanja, ali kada su interesne grupe iz lokalne samouprave i dela sudija bile suočene da se sudska odluka mora sprovesti i da se mora poštovati, te da će organi upravljanja bespogovorno stupiti u posed, na gotovo nezabeležen način u našoj sudskoj praksi, na dan izvršenja, 4. maja 2006. godine, oni su sazvali veće Okružnog suda i istog dana doneli odluku da se ukine sprovođenje izvršenja, te istoga dana dostavili izvršnom sudiji takvu odluku, koji je istog dana dostavio, na udaljenosti od 10 kilometara u Somboru, u 14,30 časova, punomoćniku preduzeća, čime je potpuno sprečeno izvršenje koje je započeto i predstavljen nezabeležen presedan u sudskoj praksi".
Moram da vam kažem da je vlasnik ovog preduzeća, gospodin Momčilović dostavio sijaset dokumenata i opštinskom i okružnom tužilaštvu. Zanimljivo je jedno pismo koje opštinski tužilac upućuje okružnom i obaveštava ga o stanju u tom preduzeću. Samo jedna rečenica: "Uz konsultaciju sa okružnim javnim tužiocem u Somboru, u vezi vršenja uviđaja nije ništa preduzimano".
Znači, apsolutno postoji koordinacija šta može, šta ne može, šta treba, a šta ne treba preduzeti. Mislim da su oni ovu dokumentaciju dostavili republičkom tužiocu, jer jedinu nadu imaju od republičkog i specijalnog tužioca. Ljudi cene da, ako je urađeno nešto na zakonit način, o tome treba voditi računa.
Inače, završavam tu, gospodine predsedavajući, o kakvom je značaju ovog pitanja reč, dovoljno govori podatak da to preduzeće ima 2000 hektara najplodnije zemlje – voćnjake, mehanizaciju. Sve je to dovedeno u ekonomski kolaps, zato što, praktično, tri godine vlasnik preduzeća ne može da uđe tamo, a u međuvremenu se obnavlja neka proizvodnja, jer ogroman deo ovog kombinata od 2000 hektara ne radi. Novac se stvara i novac nestaje. Pokušano je uvođenje lažnog stečaja i to nije uspelo.
Uzeo sam ovaj primer samo da vam pokažem kako pravosuđe, kad hoće, može sve, istog dana da spreči da se odluka izvrši, kako može da postoji koordinacija i da se ništa ne preduzima, da opštinski tužilac hladno napiše da je uz konsultaciju dogovoreno da se ništa ne preduzima, a verujte mi, kada se budem javio sledeći put i pomenuo jedan najdrastičniji slučaj privatizacije i pljačke Srbije, videćete šta su sve sudovi uradili, odnosno nisu uradili da to spreče. Hvala vam.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Da li još neko od predsednika, odnosno predstavnika poslaničkih grupa želi reč? (Ne.)
Obaveštavam vas da su saglasno članu 93. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine do otvaranja pretresa prijave za reč, u pisanom obliku, sa redosledom narodnih poslanika podnele poslaničke grupe SRS, DSS i SPS.
Reč ima narodni poslanik Toma Bušetić, a neka se pripremi narodni poslanik Zoran Krasić.

Toma Bušetić

Socijalistička partija Srbije
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi predsedavajući, gospođo Škero, republički tužioče, obrazovanjem Visokog saveta pravosuđa smatralo se da će se izbor nosilaca pravosudnih funkcija poboljšati, da ćemo sada imati bolje, kvalitetnije predloge, jednostavno da će se jednim novim sistemom u ovoj oblasti doći do najboljih rešenja ili bar do boljih rešenja nego što su rešenja koja su bila negde do 2002. godine ili ne znam tačno kada je ovaj zakon donet.
Danas, nekoliko godina posle, sasvim je jasno da Visoki savet pravosuđa nije ispunio svoja očekivanja.
Naprotiv, smatram da su predlozi koji su dolazili od Odbora za pravosuđe do 2002. i 2003. godine bili kvalitetniji, bolji. Tačno je da su političke partije bile ključne, tačno je da su političke partije koje su bile na vlasti snosile odgovornost, predlagale.
Ta rešenja su naročito bila bolja u vreme SPS-a kada smo mi snosili odgovornost, kako to sada popularno kažu demokrate. To je posle bilo mnogo lošije kada smo imali 15, 16, 18 stranaka, kada je svako zastupao neke svoje interese, svoje predloge, ali i ova rešenja koja predlaže Visoki savet pravosuđa daleko su od toga da su kvalitetna i dobra.
Sa druge strane, smatram da je izbor kvalitetnih sudija, tužilaca, lak posao. Nije to težak posao imajući u vidu kriterijume koji su u ovoj oblasti veoma jasni. Ti kriterijumi su, pre svega, vezani za broj potvrđenih presuda, ažurnost, normu, broj oslobađajućih presuda kada je reč o tužiocima.
Međutim, predlozi koji dolaze iz Visokog saveta pravosuđa, bar dobar deo predloga je sasvim neadekvatan imajući u vidu upravo ove jasne kriterijume.
Otuda i neko naše razočarenje u SPS-u da sada, uspostavljanjem Visokog saveta pravosuđa, imajući u vidu da u tom telu, organu, sede ljudi koji su stručni i profesionalni, sudije Vrhovnog suda, tužioci, predsednici sudova, ima toliko i ovakvih promašaja.
Naravno, neko naše razočarenje vezano je za predsednika Vrhovnog suda – Vidu Petrović-Škero. Negde 2002. godine, znamo da je svojevremeno razrešavana u vreme SPS-a i kada sam je slušao tih godina, znači posle petooktobarskog puča, smatrao sam da smo napravili veliku grešku, iako u tome nisam učestvovao. Delovala je veoma ubedljivo, nezavisno od svih političkih faktora, ali to je izgleda trajalo sasvim kratko.
Vrlo brzo, odmah posle izbora gospođe Škero na mesto predsednika Vrhovnog suda, imali smo njeno gostovanje na raznim skupovima raznih nevladinih organizacija, ovih nevladinih organizacija koje su apsolutno na nekoj antisrpskoj poziciji i to naše razočarenje i danas ne prestaje.
Mislim da se predsednik Vrhovnog suda veoma često pojavljuje u nekim političkim emisijama. Lično smatram da je to nedopustivo za čoveka koji se nalazi na toj najvišoj lestvici u ovoj veoma značajnoj oblasti.
Znači, u ovom setu možemo da posmatramo sve ove predloge koji su učinjeni danas. Lično mislim da predlozi koji su dati za tužioce, za zamenike tužioca, da je dobar predloga takav da ti ljudi jednostavno ne zaslužuju poverenje, ne zaslužuju da budu na tim odgovornim mestima.
Primera radi, kada govorimo o ovom predlogu iz Prokuplja, možda ovaj čovek nema lošu biografiju, naprotiv niz godina je u pravosuđu, rođen je 1948. godine, to je veoma važno i mislim da ministar, gospođa Škero i tužilac moraju da znaju da je pored ovih opštih kriterijuma, vezano za ažurnost, ispunjenje norme, vezano za broj potvrđenih presuda, oslobađajućih presuda kada je reč o tužiocima, vrlo važno i pitanje radnog iskustva, radnog staža. Nije isto kada se postavljaju predsednici sudova, tužioci koji imaju 35 godina i oni koji imaju 55 godina. Valjda i to iskustvo i te kako znači. Mislim da se o tome ne vodi računa.
Govoreći za ovog kandidata iz Prokuplja, kandidata za opštinskog tužioca u Prokuplju, šta je njegova najveća preporuka? Mislim da je najveća otežavajuća okolnost to što je šef Narodne kancelarije. Šta je Narodna kancelarija? Jedno puko zamajavanje naroda, Đilas pati zato što je narod siromašan, pet miliona evra za jednu godinu, celo to društvo oko Tadića.
Prema tome, to društvo oko Tadića jednostavno zamajava Srbiju, debelo su bogati, naivni kada je reč o krupnim političkim odlukama, uostalom kao i njihov šef. Mislim da je njemu otežavajuća okolnost to što je šef Narodne kancelarije.
Gde se formiraju te narodne kancelarije? Formiraju se tamo gde Demokratska stranka želi da pojača svoj uticaj i znamo da celokupno delovanje Narodne kancelarije jeste jedna prazna priča, ali danas u Srbiji je sve moguće. Ko ima medije, mediji prenose laži, obmane i Srbija uvek može na neki način da se prevari preko toga, putem para i putem medija.
Konkretno, kada govorimo o osporavanju, ovom prilikom bih osporio, iako to nikada do sada nisam činio, kandidata iz Svilajnca. To je trenutno opštinski tužilac. Predložen je za zamenika okružnog tužioca u Jagodini. Neću se upuštati u to koliko je kvalitetan kao sudija, odnosno kao tužilac, ali malopre je koleginica Radeta pročitala, vezano za njegove rezultate i njegov učinak, ali ovde mislim da je napravljen jedan dil da se čovek jednostavno pomeri na formalno višu funkciju, a da napusti funkciju koja je suštinski mnogo značajnija.
Mislim da u samom pomoravskom okrugu postoje ljudi koji rade u tužilaštvu, koji su zaslužni i ako govorimo o tome da je zamenik okružnog tužioca viša funkcija od opštinskog tužioca. Postoje ljudi koji su zaslužni i koji treba da budu na toj dužnosti.
Jednostavno, ti neprincipijelni dogovori, a duboko sam ubeđen da iza ovoga stoji taj neprincipijelni dogovor da se čovek pomeri sa mesta koje je operativno i suštinski značajnije nego što je zamenik okružnog tužioca u Jagodini ili u bilo kom drugom gradu, mislim da su takvi dogovori i dilovi neprihvatljivi.
Ovde želim da kažem da mi u SPS-u izuzetno cenimo ministra Stojkovića i lično smatram da je ministar Stojković najbolji ministar u Vladi Republike Srbije.
Međutim, velikih problema u oblasti pravosuđa danas ima u Srbiji i svakako da deo odgovornosti za te velike probleme snosi ministar Stojković.
Najavljuju se velike reforme u Srbiji, a od tih velikih reformi gotovo da nema ništa. Imamo nove najave kada je reč o strategiji u ovoj oblasti, da će doći do velikog ukidanja opštinskih sudova. Znamo da su to opet predlozi ljudi sa strane, iz zemalja Zapadne Evrope koji nam sada kažu da opštinski sudovi ne mogu da budu bliži od 50 km i po toj logici imaćemo situaciju u Srbiji da se ukine 50 ili 100 sudova.
To je jedna opšta katastrofa. SPS neće prihvatiti takvu reformu, a uostalom, mi znamo, kada se govori o reformama u Srbiji, svih ovih godina, dakle, bez obzira o kojoj oblasti je reč, uvek su te reforme neko redukovanje prava, smanjenje, ograničenje za najšire slojeve stanovništva.
Kada su bile reforme u penzijskom sistemu, te reforme su se odnosile na smanjenje penzija u odnosu na plate, na rigidniji način usklađivanja, pa su bile reforme u zdravstvu, a to je značilo smanjenje pozitivne liste, smanjenje prava osiguranika.
Kada se govorilo o reformi u bilo kojoj drugoj oblasti, sve je bilo isto, tako da nam i ove reforme u oblasti pravosuđa ništa dobro ne donose, bar ne donose dobro, vezano za masu stanovništva, jer najvažnije reforme moraju da budu pozitivne, one jesu pozitivne i dobre i ako su dobre za pet miliona stanovnika, a ne samo za 500.000, jer danas u Srbiji sve reforme idu u tom pravcu.
Znači, opustošiti, obespraviti pet miliona, a dati nešto bolju poziciju 500.000 ili milion ljudi u Srbiji. Mislim da je to skroz naopako i mislim da curi vreme kada je reč o takvom ponašanju.
Ponovo želim da podsetim, bez obzira na sve ove probleme, jer ministar Stojković je dobar ministar, to je normalan čovek, mislim da dobro misli ovoj državi i ne mogu da ga svrstam u kategoriju ministara kao što je npr. Zoran Stanković, kao što je Vuk Drašković, ovi samoproklamovani ministri, jer jednostavno, mi smo glasali i za Zorana Stankovića. Čovek je bio patriota u neko vreme, ali šta se desilo.
Zoran Stanković, kada se birao za ministra odbrane, znamo da je saglasnost dala Karla Del Ponte, da je ona preko Mila Đukanovića sredila da se prihvati u Crnoj Gori, iza toga je otišao do Vašingtona, tamo su ga ucenili, isprali mu mozak, nešto su mu uradili. U svakom slučaju, gledamo Stankovića svakog dana, čovek se prepolovio. Mislim da je 30 kilograma oslabio. Za Vuka Draškovića nismo glasali, ja nisam glasao.
Neće se više glasati za Vuka Draškovića, on ovih dana govori o Rezoluciji 1244 i kaže, mi ćemo ukloniti Rezoluciju, odnosno Amerikanci nam spremaju zamku, i kaže, ukloniće nam Rezoluciju 1244. Šta je tu novo?
Mi smo pričali svojevremeno da je Rezolucija najviši domet, da je to jedina slamka spasa za opstanak Kosova i Metohije, ali ti ministri poput Stankovića i Vuka Draškovića debelo se razlikuju od ministra Stojkovića, i ove naše kritike koje su upućene ministru Stojkoviću, jesu dobronamerne.
Još samo jednu rečenicu da kažem na kraju, žao mi je, mislio sam da će Stojković da bude ovde prisutan, evo i predsednik Vlade ovih dana, juče izjavljuje kako je Srbija izuzetno politički uslovljena svih ovih godina.
Mi smo to pričali svih 10 godina, ali ništa se nije promenilo, i 1991, 1992, 1993, 1994. i 1995. godine, Milošević je stalno bio politički uslovljavan i ništa se nije promenilo.
Na Kosmetu je ista priča, sve je isto od Kušnera do Petersena, sve je isto i od Buseka do Ahtisarija, ništa se ne menja. U svakom slučaju, Srbija ima mnogo problema i Srbiji je potrebna jasna strategija u svim oblastima, znači u oblasti obnavljanja stanovništva, u delu da znamo gde nam je teritorija, kako ćemo teritoriju da branimo ako dođe trenutak, u delu zapošljavanja, pa i u delu pravosuđa.
Mislim da je sve ovo što se radi u pravosuđu, daleko od potrebe najvećeg dela stanovništva.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Vučić, pošto su promenili redosled, neka se pripremi narodni poslanik Vojkan Tomić.

Aleksandar Vučić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, nisam došao da posebno govorim o pojedinačnim rešenjima, govoriću o predsedniku Vrhovnog suda Srbije. Ne volim da govorim iza leđa kao što ona govori, već volim da govorim svakome direktno u lice šta o njemu i njegovom radu mislim.
Naime, predsednik Vrhovnog suda Srbije je pokazala da ne zaslužuje da se nalazi na tom mestu, pokazala je da nijednog trenutka nije trebalo da dobije poverenje narodnih poslanika i svih koji smo mislili možda drugačije, koji smo bili uvereni u njenu samostalnost, nezavisnost, u to da politički ne pripada nikome i da neće služiti bilo kakvim političkim nalozima i svi smo se grdno prevarili. Ono što sam mogao da vidim pre neki dan, bio sam bukvalno šokiran.
Dakle, predsednik Vrhovnog suda Srbije pojavila se u jednoj televizijskoj emisiji, inače prilično bezobrazno pripremljenoj emisiji, bezobzirno pripremljenoj, a sada ću vam pokazati kako i zašto.
I tu je predsednik Vrhovnog suda bila ključni akter političkog angažmana, iznosila je svoje privatne političke stavove, a vaši privatni politički stavovi, gospođo predsedniče Vrhovnog suda Srbije, vaša su privatna stvar koju izražavate na biračkom mestu.
Nemate pravo, a ponajmanje obavezu, a ne bi smelo da se dogodi, predsedniče Vrhovnog suda Srbije, da na bilo kom mestu izražavate svoje političke antipatije prema bilo kome ili bilo kakve političke simpatije.
Naime, u emisiji "Utisak nedelje" kod Olje Bećković, praveći zlurade priloge o SRS u onako sveopštoj hajci, a pravili su je zajednički B92, RTS, Pink, Politika itd, pa su valjda pomislili da će nešto moći negde u nekom trenutku da urade protiv SRS, napravili su jedan prilog gde se kaže šta je Vojislav Šešelj izgovorio Baroviću, šta se dogodilo, a izbačen je deo gde Nikola Barović kaže – "Vojo Šešelju, da ti ja kažem, žena ti je kurva!"
Kako to niste primetili, gospođo predsedniče Vrhovnog suda Srbije, pa da primetite da je to kontinuitet, jer su neki ovde u Narodnoj skupštini Nataši Jovanović, polupismeni izgovarali da zadovoljenje traži na nekom drugom mestu? Kako to da niste primetili da je ista ta o kojoj je bilo reči ovde izgovorila posle toga da smo fašisti, bolesnici, pa niste primetili kontinuitet, čak ni sa zatvaranjem, protivpravnim pritvaranjem, hapšenjem i svim ostalim što se dogodilo u prethodnom periodu.
Ko ste vi, gospođo predsedniče Vrhovnog suda Srbije, da govorite na bilo koji način, bilo šta o SRS? Ko ste vi? Da li je to vaš posao, gde to piše, da li to piše u Ustavu Srbije? Vaše Sveto pismo je Ustav Republike Srbije i zakoni ove zemlje. Kao šta se vi petljate u politiku, odakle vam pravo, odakle vam takva drskost da to radite?
Narodna skupština je ta pred kojom se biraju i tužioci i sudije, u krajnjoj liniji, a pre toga ide Visoki savet pravosuđa. Ko ste vi da govorite o tome kakva je politika u Srbiji, čiji je kakav kontinuitet i šta je kakav kontinuitet, na osnovu čega, na osnovu kojih zakonskih normi to radite, na osnovu kojih moralnih normi ste sebi dali za pravo da to radite? Da li zato da bi Sem Nazaro bio zadovoljan? Da li zato da neki drugi budu zadovoljni posle toga i da vas tapšu po ramenu, pa da kažu: da, super je bilo, baš lepo što je tako rečeno.
Gospođo Petrović-Škero, tako neće moći u ovoj zemlji, tako u uređenoj zemlji neće moći. Mogu politički protivnici da rade šta hoće, mogu da izgovaraju najteže moguće stvari, to je njihova stvar i mogu da nam kažu šta im padne na pamet, zbog toga će da gube popularnost u biračkom telu, zato što se zna koga narod najviše poštuje u ovoj zemlji. Nemate pravo to da radite, ne smete to da radite.
Dakle, ni na koji način ne smete to da radite, a radite svakodnevno. Ovde nama dostavljaju predlog, poštovani građani Srbije, pa kažu – Predlog odluke o izboru javnih tužilaca u opštinskom javnom tužilaštvu u Prokuplju. Slušajte koga predlažu, pa kaže: "Polazeći od visokih radnih i stručnih zahteva koje predloženi kandidat poseduje, a koji su neophodni za vršenje funkcije javnog tužioca, predlažemo Nebojšu Budića".
Šta je Nebojša Budić? On je šef Narodne kancelarije u Prokuplju. Da li stvarno mislite da smo mi svi blesavi ovde, da li to mislite, da smo svi potpuno ludi? Dakle, da postoji kontinuitet blesavosti, kako bi to rekla Vida Petrović-Škero, pa da ne vidimo šta nam radite, jer trebalo mu je prvo 30 godina da završi fakultet, od 1948. do 1978. godine, ako se ne varam, ali dobro, čovek je tri puta učio isto, pa nije problem, valjda je to dobro naučio. To se valjda ističe ako treba 30 godina da završi fakultet. Ama, hoće li neko nešto da kaže.
Trideset godina, a šta mu je jedina karakteristika – šef Narodne kancelarije. Ušao u lopovsku bandu. Kako ne primeti Vida Petrović Škero da je kontinualno lopovsko ponašanje. Gde to ima u Ustavu Republike Srbije?
Nešto mi sa mikrofonom nije u redu gospodine predsedavajući, znam da nije do vas. Gde to ima u Ustavu Republike Srbije – Narodna kancelarija? Znate li gde to ima, gospodine Palaliću? Što ste im dali budžet? Da biste ih namirili, da bi mogli da kradu i da još kažu kako su oni zaslužni za nešto što su građanima uradili.
Za to kontinualno lopovsko ponašanje nema kazne, za to ide nagrada, to su demokratske snage, postavljaćete takve lopove za tužioce, sudije, za ne znam ni ja koga sve u našem pravosuđu. Pri tome ćete da mislite da smo svi mi blesavi i ludi, da niko ništa ne sme da kaže. Sme, nikada više nećete moći Srbiji da zatvorite usta.
(Glas iz sale: Ne čuje se.)
Nije to do gospodina Mihajlovića. Nešto nije u redu sa ovim spravama.
Nikada to više u Srbiji neće moći da prođe. Ono što ste mislili da ćete moći da ponavljate 5. oktobar, da ponovo upadate u Saveznu skupštinu, koliko nedostaje slika Palaliću? Sto dvadeset onih najskupljih, u prosečnoj vrednosti od 70.000 evra. Je li tako? Ono što su pošteni ljudi našli, pa nikada nisu hteli da vrate. Samo 120 od ukupno 179.
Pedeset devet je što je našla policija, što nisu znali šta sa tim da rade, što za njih nikakvu vrednost nije ni predstavljalo. Ti što su to radili, linčovali Dragana Milanovića i ostale, palili televiziju, nemojte da sanjate da će ikada više to da se ponovi.
Da li stvarno mislite da smo se mi uplašili ovih što skupljaju nešto, pa skupljaju, skupljaju, a onda posle mesec dana kažu – skupili smo 20.000. Mi to skupimo za tri sata i to sa sve plaćanjem i overom sudskih potpisa.
Nećemo više nikada u Srbiji dozvoliti da bilo koga linčujete, da predsednik Vrhovnog suda bude glavni političar bilo DOS-a, bilo koga drugog, nećemo dozvoliti zato što je to bezobrazluk, bezobzirnost, osionost i bahatost neviđenih razmera, zato što neko misli i sebi je dao za pravo da soli pamet političarima, da se meša u ono što nije njegov posao i da na najgori način govori o onima koje narod najviše voli i poštuje.
Istovremeno, time ste rekli Narodnoj skupštini Republike Srbije – da, mene ne interesuje 35% ili 40% građana Srbije, 35% Narodne skupštine, ne interesuju me čak ni oni koji su glasali za mene, ne interesuje me ništa, jer ja imam neke druge koji su gazde, imam nekog drugog od koga ću da čujem šta treba da radim, kako treba da se ponašam. To je nešto što niko u SRS nikada neće prihvatiti.
Ovaj se posebno istakao u radu od 21.6.2005, od kada je šef Narodne kancelarije predsednik Opštine Prokuplje. Sada vi meni recite šta je taj radio, po čemu se to istakao, gospodine Palaliću, osim što je krao narodne pare mimo Ustava Republike Srbije? Čime se istakao? Ne znate da mi kažete, ne zna niko od vas da mi kaže, samo ste nam ovo doneli ovde, bukvalno da nas pravite ludim.
Mogli ste da nađete bar nekoga ko nije 30 godina studirao, tri puta po četiri godine, 12 godina od 18 godine, taman je tri puta mogao da završi. On je to valjda dobro izučio, proučio temeljno, da ne bude dileme da to dobro zna.
U ovoj zemlji su mnoge stvari okrenute naopačke. Kao što čujemo genijalne komentare i posle fudbalske utakmice, ma nema veze lopta je okrugla, neće biti smak sveta. A ne, mi mislili da će sekire i testere da padaju sa neba, otprilike, pa sada neko treba da nam objašnjava da nije smak sveta. Tako i ovde. Nema veze, pet miliona evra ukrali, to je sitnica, to je ništa.
To koliko su pokrali ovo u Novom Popovcu, optuženi za po pola miliona. Jesu li za po pola miliona, Palaliću? Jesu. Ovi savetnici Đinđićevi. Pola miliona evra. Šta je to? Milion i po evra, i to im našli na računu. Ništa, to je sitnica.
Nemojte o tome, jer to su demokratske snage. Što više pokradu, to su demokratičniji. Što više otmu od građana Srbije to su još više demokratske snage, a u evropske snage se svrstavaju kada ukradu više od 20 miliona evra. Tu ulaze dve ili tri političke stranke. To je posebna stvar. U toj gradaciji posebno stoji – evropske snage.
Kada su evropske snage to znači da kradu, ne tako što stavljaju u svoje džepove i svoje novčanike, nego uzmu lopatu pa trpaju u kamione. To su evropske snage u Srbiji. To je jedina stvar po kojoj se razlikuju od ovih demokratskih, jer ove demokratske još trpaju u džepove, kradu onako sitno 5, 6 miliona evra, ništa posebno, tek toliko da građani ne znaju od čega da žive i kako da žive.
Vi mislite da ima neki drugi problem u Srbiji. Nema. Je l' vi stvarno mislite, gospodo srpski radikali, da ste vi krivi zbog toga što je Krasić izjavio nešto ili je izjavio neko drugi nešto? Krivi ste samo zbog ove stvari, što ne pripadate ovim snagama koje tovare lopatama u kamione i koji pune svoje džepove sa 5, 10, 15, 20 i 100 miliona evra tvrdeći da su oni budućnost Srbije, a da svi oni koji su protiv lopovluka, da su prošlost Srbije. Taj lopovski lanac ima da im prekinemo. To ljudi u Srbiji vide i to građani Srbije više neće da dozvole.
Vi gospođo Petrović-Škero radite šta vam je volja. Na glasove srpskih radikala i podršku srpskih radikala nikada u svom životu nemojte da računate. Nikada. Znam da vas to mnogo ne sekira, pretpostavljam, računate neće radikali ovde bar još dok ove evropske lopovske demokratske snage vladaju.
Naravno, ovo sve pod znacima navoda – evropske i demokratske, da dok vladaju sve zajedno sa Sem Nazarom bićete vrlo visoko, ali moram da vam kažem da se i tome približava kraj. Onda će svako morati da odgovara za ono što je činio protiv zakona, protiv Ustava Republike Srbije. Svi oni koji su krali moraće da završe iza rešetaka, a vi nećete morati ništa da vam objašnjavate. Ništa nećete morati da objašnjavate o tome kako ste nezavisno, samostalno, savesno i ne znam ni ja kako obavljali svoju dužnost, jer smo sve videli i niko ne treba ni da nam priča, ni da nam objašnjava.
Sa druge strane, neću da govorim o tome kako u Vrhovnom sudu imate slučajeve da oni koji su bili sudije Vrhovnog suda, a danas imaju advokatske kancelarije, ukoliko recimo podnesu žalbu kao drugostepenom organu – Vrhovnom sudu Srbije, da se za njih zna da po prirodi stvari mora da ide smanjenje kazne ukoliko to žele, pa makar to bile ortodoksne ubice, hladnokrvni zlikovci koji su likvidirali jednog, dva ili tri čoveka.
Ne, nije važno, oni su iz advokatske kancelarije, a njihovi predstavnici su bili članovi Vrhovnog suda Srbije. To ćemo da ispitujemo. Da li je to bilo u skladu sa zakonom, da li je rađeno po savesti ili je rađeno na evropski i demokratski način – strpam ti malo u džep, a onda ti strpam malo lopatom u kamion. To je stvar koju ćemo da ispitujemo. Vaše ideološke sklonosti nećemo nikada da ispitujemo, videli smo ih, sami ste ih pokazali, iako nas nisu naročito ni interesovale.
Dame i gospodo, SRS nikada neće moći da prihvati da lopovi iz Narodne kancelarije koji su se obogatili na narodnoj muci i kojima Kancelarija jedino služi za to da zaposle nekoga iz lopovske DS i kojima to služi jedino da opljačkaju budžet Srbije, gospodine Palaliću, koji ste im vi dali da pljačkaju.
Jeste, vi ste im izglasali ovde da mogu da pljačkaju zajedno sa mojim prijateljem Tomom Bušetićem i ostalima. Sve ste vi to dali da izglasaju za te lopuže gore. Samo tražim da nam objasnite kako mislite da neko glasa za njih. Koga da ubedite ovde? Siguran sam da Palalić neće. Nije lud čovek.
Pa da, pa nije lud čovek. Da ga vi ovde potcenjujete i da potcenjujete sve druge, kao, eto, mi ne znamo šta radimo, pa ćete vi sada da nam kažete kako i šta da biramo. Čuj, šefa Narodne kancelarije, a 12 godina mu trebalo da završi fakultet. Suvi genije, samo vas čekam da nam napišete ovde – ekspert, šifrovani B14+.
Dame i gospodo narodni poslanici, pozivam vas da ne prihvatite ove predloge, gospođo Petrović Škero ne mešajte se u ono što vam nije posao, jer se mi vama ne mešamo u vaše pojedinačne presude, ne mešamo vam se u vaš posao. Imali smo veoma korektan stav, veoma korektan odnos, nikada opozicija nije imala korektniji odnos prema nosiocima pravosudnih funkcija u ovoj zemlji nego u prethodnom periodu.
Žao mi je što ste izigrali poverenje ljudi koji su mislili da je moguće uvesti red u ovu zemlju, žao mi je što ste se na tako osion način odnosili prema polovini Srbije, prema više od trećine Narodne skupštine. Žao mi je, gospođo Petrović Škero, što niste razmišljali o građanima Srbije, o zakonima ove zemlje i o Ustavu Republike Srbije, a o kontinualnom ponašanju, ovakvom ili onakvom, političkom, mogao bih da vam govorim koliko hoću.
Samo moram da vas podsetim, vi ste, gospođo Petrović Škero, došli na vlast tako što ste spaljivali Skupštinu i tako što ste spaljivali Televiziju Srbije. Ne mi, vi ste došli na vlast tako što ste u kontinuitetu tukli ljude po ulicama, od onog jednog koji je šamarao ljude na putu ka Beogradu, do ovih drugih koji su linčovali ljude ispred Televizije Srbije, koji su sa šleperima oružja dolazili, kako svedoče sami u svojim knjigama.
Zanimljivo mi je da to kontinualno ponašanje niste primetili, kao ni kontinualno lopovsko ponašanje. Svejedno, građani Srbije su to primetili, a još jednom da vas pitam: kako ste izbacili iz cele one priče – Vojo Šešelju, tvoja žena je kurva. Kako nestade to, gospođo Petrović Škero, kako nestade ono što je bilo ključ svega što se tamo zbivalo, kako vam ne pade na pamet da se tako nešto dogodilo? Kako to ne pada na pamet nikom drugom?
Hoćete da vam kažem nešto? Kažu mi neki novinari, korektni, pristojni, ej, pa mi se toga ne sećamo. Pa kako da se setiš, uskoro niko neće da se seća ni kako su 5. oktobra spaljivali skupštinu kad nema nigde nijednog snimka, nema nigde više nijednog snimka kako linčuju ljude, nema toga.
Oni nekome govore o nasilju, na njihovim demonstracijama ukupno sedmoro ljudi poginulo. Kod nas nikada niko ni povređen, a kod njih sedmoro ljudi izginulo u sukobima po demonstracijama, u srpsko-srpskim sukobima. Vi ćete da nam pričate o kontinuitetu, ne znam ni ja kakvom. Treba da vas je stid i sramota.
E pa, Srbija diže glavu, polako ali sigurno, i neće više trpeti ropstvo.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima Vojkan Tomić. Izvolite.

Vojkan Tomić

Demokratska stranka Srbije
Gospodine predsedavajući, poštovana predsednice, gospodine tužioče, svaki predlog za izbor sudija, tužilaca ili javnih tužilaca daje priliku da se povede rasprava i o pravosuđu i o problemima koji ga opterećuju. Međutim, daje, naravno, priliku i za neka politička prepucavanja, zarad dobijanja političkih poena.
Zarad istine, rekao bih, u ime DSS, da ovo što smo čuli maločas za govornicom zaslužuje da se kaže istina, a to je da je u to vreme na vlast došla demokratska Srbija pobedom od strane gospodina Vojislava Koštunice nad Slobodanom Miloševićem, 24. septembra 2000. godine, a zatim na republičkim izborima u decembru 2000. godine i sada na republičkim izborima decembra 2003. godine.
Kada govorimo o problemima u pravosuđu i o onome što sadašnja vlast radi na poboljšanju zakonskog okvira, daleko od toga da mi nismo svesni problema u pravosuđu. Međutim, kao i svi ostali segmenti društva i kao ostale dve grane vlasti i pravosuđe ima svoje probleme i prolazi kroz period tranzicije i period koji bi trebalo da da za rezultat nezavisno i nepristrasno pravosuđe koje će pružiti fer pravnu zaštitu svim građanima Srbije.
Kada govorimo o tome mi se vodimo načelima pravne države, vladavine prava i pravnom sigurnošću i to su neka načela koja će nam biti putokaz ka dobijanju nezavisnog pravosuđa. Možemo da čujemo i od strane naših partnera iz EU da je ovo jedna od oblasti koja je do sada imala najmanje uspeha u reformama i u svim izveštajima stranih monitoring misija smo imali podvučenu priču iz oblasti pravosuđa.
Međutim, moram da kažem da se nadam da će ovo biti jedna od poslednjih rasprava o kadrovskim pitanjima i u izboru sudija i u izboru tužilaca i zamenika javnih tužilaca, jer strategijom koju smo usvojili u Skupštini Srbije taj deo, tu oblast ostavljamo na pozu struci u oblasti pravosuđa. Mislim da je to jedno od najboljih rešenja i da je potrebno dati vremena poslanicima koji su profesionalno u oblasti pravosuđa.
Međutim, želim da iskoristim ovu priliku i da osporim neke od kandidata koji ne ispunjavaju kriterijume za izbor. Pre svega, tu mislim na predlog za nosioca javnotužilačke funkcije u Prokuplju – Nebojšu Budića, šefa kancelarije predsednika opštine Prokuplje i još jednog kandidata koji takođe, po meni, ne ispunjava kriterijume, za zamenika javnog tužioca u opštini Jagodina, a to je Staša Simić, tužilački pomoćnik u Opštinskom tužilaštvu u Jagodini.
Mislim da Narodna skupština Republike Srbije treba da se izjasni o ovim predlozima u danu za glasanje. Zahvaljujem.