OSMO VANREDNO ZASEDANjE, 13.09.2007.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

OSMO VANREDNO ZASEDANjE

3. dan rada

13.09.2007

Sednicu je otvorio: Oliver Dulić

Sednica je trajala od 10:05 do 19:00

OBRAĆANJA

Predrag Stošić

Dame i gospodo narodni poslanici, Vlada Republike Srbije sklapanjem ovog sporazuma nastavlja razaranje i onako posrnule srpske ekonomije. Potpisivanje sporazuma o slobodnoj zoni trgovine trebalo bi da doprinese povećanju obima tržišta i privlačenju novih investicija u svim zemljama potpisnicama. Takođe, ujedinjenje tržišta i oslobađanje drugih carinskih dažbina na uvoz robe daje mogućnost izbora investitorima.
U takvoj tržišnoj utakmici, gde Srbija zbog posledica tranzicije i vaše loše vlasti još uvek nema jak proizvodni kapacitet, sa slabom infrastrukturom i lošom ponudom pratećih usluga, uz zakonodavstvo koje ne može da podrži ovakvu vrstu međunarodnog sporazuma, logično se nameće zaključak da će investitori za ulaganje birati zemlje iz okruženja, koristeći ovaj sporazum isključivo za plasman svojih proizvoda na naše tržište.
Ovo oslobađanje tržišta Srbije prema zemljama u regionu ugroziće i tržište duvanske industrije, čime će dovesti u pitanje i poštovanje ugovora sa stranim kompanijama "Filip Moris" i BAP, što automatski daje lošu preporuku Srbije kod drugih investitora.
Ove firme se nalaze na jugu centralne Srbije, gde je stopa nezaposlenosti najveća, a one zapošljavaju veliki broj ljudi. Ovim sporazumom širom se otvaraju vrata hrvatskoj duvanskoj industriji, pre svega iz Rovinja, što će predstavljati veliku konkurenciju pomenutim firmama i sigurno dovesti do otpuštanja određenog broja radnika, a negativno će se odraziti i na poljoprivrednike koji se bave proizvodnjom duvana.
Prema tome, CEFTA sporazum na našu ekonomiju, kao i privredu, može imati isključivo negativan uticaj, jer ne možemo da prećutimo činjenicu da u zemlji kakva je naša, sa ovakvom ekonomijom i malom privredom bez razvoja, sa visokom stopom korupcije, velikim birokratskim aparatom, moraju postojati mehanizmi za zaštitu od konkurencije.
Činjenica je da konkurencija na zdravom tržištu predstavlja osnov napretka, ali ovakav vid konkurencije pogubno će uticati na privredu Srbije.
Samim tim, potpisivanje CEFTA sporazuma za Srbiju predstavlja stavljanje omče oko vrata već posrnuloj proizvodnoj industriji i dalje propadanje ekonomskog sistema, uz gubitak radnih mesta i pada standarda građana. Od ovog sporazuma profitiraće isključivo Hrvatska i Slovenija, koja nije članica Sporazuma, a već su prezastupljene na srpskom tržištu.
S obzirom na činjenicu da su one unapred iznele svoj stav po pitanju rešenja statusa Kosova i Metohije, sa njima ne bi trebalo uspostavljati nikakvu saradnju. Ali, kako smo svedoci da u ovoj zemlji niko ne brine o njenoj budućnosti i ekonomiji, ovo će biti dodatno ekonomsko rasturanje Republike Srbije od strane ove nesposobne vlade. Hvala.

Oliver Dulić

| Predsedava
Hvala puno. Reč ima narodni poslanik Božidar Delić, izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Božidar Delić

Gospodine predsedniče, poštovani poslanici, ukratko ću reći još nekoliko elemenata koji govore u prilog stavu SRS da ne treba prihvatiti i ratifikovati Sporazum CEFTA. Već su moji prethodnici rekli o tome koje su države već izvršile ratifikaciju tog Sporazuma. Sama činjenica da se i Kosovo i Metohija, kao deo teritorije Republike Srbije, nalazi u tom Sporazumu je dovoljna da ne pristupimo njegovoj ratifikaciji.
Međutim, hteo bih da kažem nešto i o jednoj drugoj državi u kojoj se trenutno nalazi sedište CEFTA, znači o Hrvatskoj, a sedište je u Zagrebu. Vi ste u štampi mogli da pročitate poslednjih meseci da je imovina Srba iz Hrvatske koja je oduzeta, uništena ili ostala na teritoriji Hrvatske, u vrednosti od oko 50 milijardi dolara.
Kada se govori o vojsci i kada se govori o vojnim stanovima, ovde ću izneti podatak. Pošto je danas govoreno o 50 hiljada stanova, samo vojnih stanova u Republici Hrvatskoj je bilo 41 hiljada. Po navodima "Večernjeg lista" od 29. septembra 2004. godine, od 41 hiljade stanova Ministarstvo odbrane Republike Hrvatske je prodalo već u to vreme 36 hiljada stanova. Samo po tom osnovu Republika Hrvatska duguje oko 2,5 milijarde evra.
Poznato je, takođe, da su nadležni ministri za pitanje izbeglih i proteranih građana iz Republike Hrvatske, Republike Srpske, Federacije BiH u prisustvu međunarodnih organizacija u Sarajevu 31. januara 2005. godine usvojili deklaraciju sa zaključkom da se do kraja 2006. godine reše pitanja izbeglih i proteranih građana. Da vas obavestim da je naš predstavnik, gospodin Dragiša Dabetić, to je objavljeno u "Novostima" 3. decembra 2005. godine, izneo da nije došlo do potpisivanja ove deklaracije upravo zbog toga što Republika Hrvatska nije htela da prihvati svoju obavezu da nadoknadi novčanu protivvrednost stanova koje su imali bivši pripadnici vojske, penzionisana vojna lica i aktivna vojna lica.
U stvari, to je sve deo tog scenarija, jer jedino se nije dozvolilo u Republici Hrvatskoj da dođe do otkupa vojnih stanova, jer verovatno, oni koji su planirali secesiju u Republici Hrvatskoj, znali su da je privatna imovina u Evropi, pa i u celom svetu, neprikosnovena.
Zbog toga nisu dozvolili, kao što je to bio slučaj u drugim republikama bivše SFRJ, da dođe do otkupa stanova i samim tim su te građane Republike Hrvatske stavili u situaciju da više ne mogu da dođu do svoje imovine.
Juče je gospodin ministar ovde govorio i o tome koliko je važan obim našeg izvoza i uvoza u bivše jugoslovenske republike, koje su, takođe, potpisnice ovog sporazuma.
Ja bih sada koristeći podatke, mesečni statistički pregled iz Republičkog zavoda za statistiku Srbije, izneo podatke za januar i februar. Naš izvoz u ove članice CEFTA iznosio je 198,8 miliona dolara, a naš uvoz 138,3 miliona dolara. Prema tome, onaj odnos koji je juče gospodin ministar ovde izneo jednostavno ne stoji. Mnogo je važnije kada se vidi kakva je uopšte struktura izvoza roba iz Republike Srbije, pa ću samo u najkraćem govoreći iznos u milionima dolara.
Meso sveže u ova dva meseca izvezeno je 2,9 miliona dolara, kukuruz 13,3 miliona, smrznuta malina 10,5 miliona, šećer rafinisani 5,9 miliona, ulje rafinisano 4,8 miliona, lekovi 10 miliona, polietilen 5,3 miliona. Nove spoljne gume za automobile, ali odmah da vam kažem da to nije srpski proizvod, to je firma koja je već prodata, 13,2 miliona. Vešalice za odela, e, ovo je sigurno srpski proizvod, zatim, hartija, karton, toplo valjani proizvodi od gvožđa. Ovo se važi da je proizvod iz Srbije, znate da je to "Sartid" i da Srbija od toga gotovo nema nikakve koristi. Zatim, valjani proizvodi presvučeni kalajem, bakar i proizvodi od bakra, ploče, limovi i legure aluminijuma, drveni nameštaj 33 miliona, odeća, obuća 15 miliona, metle, četke od biljnog materijala, to je, takođe, proizvod na tehnološkom nivou koji danas ima Srbija.
Što se tiče uvoza, koks i proizvodi od koksa 18 miliona, sirova nafta 82 miliona, električna energija 25 miliona, lekovi 29 miliona, kozmetički proizvodi 12 miliona, a samo sapun i preparati za čišćenje 10 miliona, đubrivo 17,9 miliona, hartija 36 miliona, šipke i profili od čelika 19 miliona, bakarni proizvodi 13 miliona, aluminijumski proizvodi 33 miliona, proizvodi od prostih metala 13 miliona.
Zatim, mašine za automatsku obradu podataka 19,7 miliona, telekomunikacijska oprema 36,9 miliona, putnički automobili 30 miliona, teretni automobili 15 miliona, odeća 22 miliona i obuća 16,7 miliona.
Ovo sam izneo, gospodo, samo da znate na kom se danas tehnološkom nivou nalazi Srbija. Šta Srbija izvozi? Iz ovoga što sam rekao videli ste da su to samo sirovine i poluproizvodi. Srbija je i nekada u 19. veku izvozila samo meso, izvozila metle i izvozila drvo. Sada u 21. veku došli smo praktično na isti nivo.
Ovde nisam hteo da iznesem podatke za Sloveniju, ali svi ovi podaci koje sam izneo, koje su prethodno iznele kolege, nisu potpuni, jer u ove statističke podatke ne ulaze oni proizvodi koje firme iz Slovenije i Hrvatske, koje su kupile naše firme, plasiraju ovde u Srbiji i smatraju se kao srpski proizvodi. Ova statistika bila bi daleko poraznija za Srbiju kada bismo i te podatke imali.

Oliver Dulić

| Predsedava
Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pitam da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa?
Iskoristili ste svoje vreme, iskoristili ste 20 minuta.
Po Poslovniku, narodni poslanik Jorgovanka Tabaković.
...
Srpska radikalna stranka

Jorgovanka Tabaković

Gospodine predsedniče, nemojte ovo da doživite zloupotrebom Poslovnika, nego jednim konkretnim pitanjem koje zbog nemuštosti predstavnika Vlade zaslužuje da ga na ovakav način postavim.
Sporazum o CEFTA, o kome razgovaramo dva dana, ostavlja me u nedoumici, da li je UNMIK u ime Kosova i tretman Kosova, a ne Kosova i Metohije kao posebne države, na neki način verifikovan ovim sporazumom.
Imam dilemu, zato što je sve vreme u pregovaranjima u vezi sa sprovođenjem Sporazuma o slobodnoj trgovini već nekoliko godina unazad, koji rezultira ovim dokumentom, država Srbija i kao Srbija i Crna Gora insistirala da se uključi klauzula o privremenosti Sporazuma koji se odnose na Kosovo i Metohiju.
Bilo je predlagano da se taj deo Sporazuma priključi kao aneks Sporazumu Srbija i Crna Gora. Način kako je ovo obeleženo, kako je određeno kao Aneks 3.6 prethodni Crna Gora, 3.7 Srbija, 3.8 Kosovo, daje mi za pravo da tvrdim sa ove govornice i da izrazim svoju bojazan da je ovde Kosovo tretirano pod zaštitom UNMIK-a kao posebna država, čime se u stvari prejudicira status Kosova i Metohije.
Ja vas molim da kao nadležni ispred Vlade date objašnjenje zašto nisu raniji predlozi o privremenosti tretmana Kosova i Metohije i pripajanja svega onoga što se odnosi na taj deo srpske teritorije uvaženi kao aneks u Srbiju, već je dato kao samostalno, kao da je reč o već proglašenoj samostalnoj državi. Molim i insistiram na tom odgovoru.

Oliver Dulić

| Predsedava
Zaključujem jedinstveni pretres o Predlogu zakona.
Pošto smo obavili jedinstveni pretres, Narodna skupština će u danu za glasanje odlučivati o Predlogu zakona u načelu, pojedinostima i u celini.
Imam obavezu da pročitam član 4.
Na član 4. amandman je podnela narodni poslanik Suzana Grubješić.
Amandman kaže da se član 4. menja i da glasi: "Ovaj Zakon stupa na snagu danom objavljivanja u Službenom glasniku Republike Srbije - Međunarodni ugovori".
Prelazimo na 3. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DUVANU (načela)
Primili ste Predlog zakona koji je podnela Vlada. Primili ste izveštaj Zakonodavnog odbora.
Pre otvaranja načelnog pretresa podsećam vas da, prema članu 94. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe.
Pošto ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova, konstatujem da je vreme rasprave, po poslaničkim grupama, sledeće: Srpska radikalna stranka – 1 sat, 37 minuta i 12 sekundi; Demokratska stranka – 1 sat, 16 minuta 48 sekundi; Demokratska stranka Srbije - Nova Srbija - dr Vojislav Koštunica – 56 minuta, 24 sekunde; G17 plus – 22 minuta, 48 sekundi, Socijalistička partija Srbije – 19 minuta, 12 sekundi; poslanička grupa "Liberalno demokratska partija" – 13 minuta 12 sekundi, poslanička grupa Manjina – 7 minuta, 12 sekundi, poslanička grupa Vojvođanski poslanici - LSV, SVM – 6 minuta.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Obaveštavam narodne poslanike da je ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe Srpske radikalne stranke narodni poslanik Jorgovanka Tabaković.
Saglasno članu 140. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram načelni pretres.
Da li predstavnik predlagača dr Mirko Cvetković, ministar finansija, želi reč? Izvolite.

Mirko Cvetković

Dame i gospodo narodni poslanici, poslanice, pred vama se nalazi Predlog zakona o izmenama Zakona o duvanu. Zakon o duvanu reguliše jednu veoma važnu oblast sa ekonomskog stanovišta, jer se radi o grani koja zapošljava oko 130.000 ljudi kada se gleda čitav lanac od proizvodnje, prerade i konačno trgovine. Takođe, u ovoj grani su u poslednje dve, tri godine značajna sredstva investirana, procenjuje se da je oko milijardu evra uloženo u ovu granu. U tom smislu je ovaj zakon veoma važan.
Aktuelni procesi koji se događaju u regionu zahtevaju da se postojeći Zakon promeni, pri čemu želim da napomenem, kao što je poznato da u regionu dolazi do intenzivnih promena. Već imamo tri zemlje iz okruženja koje su članice EU.
Većina ostalih zemalja ili imamo kandidata i imamo zemlje koje su potpisale Sporazum o pridruživanju, a naša zemlja se nalazi na tom putu.
Takođe, većina zemalja iz okruženja jesu članice svetske trgovinske organizacije. Prema tome, očigledno je da je i put naše zemlje put regiona. To je pravac EU i pre toga pravac svetske trgovinske organizacije, još pre toga potpisivanje odnosa ratifikacije CEFTA, o kojoj ste imali prilike da razmatrate u okviru prethodne tačke. Na osnovu svega toga predlažu se izmene u Zakonu o duvanu. Te izmene nisu mnogo velike, ali su značajne, predlog je da one sadrže tri neka pravca, prvo, one su date u pravcu uprošćavanja administriranja vezano za duvan, a drugo, vezano za precizno definisanje obaveza otkupa i konačno na preciziranje raznih definicija, na primer prerađeni duvan itd.
Cilj ovoga zakona o izmenama Zakona o duvanu je da se stvori mogućnost za podizanje konkurentnosti domaćih proizvođača i lakše suočavanje sa izazovima koji će se pred njih postaviti, uvažavajući integracije koje su već u toku. Završavajući ovo uvodno izlaganje, s obzirom na to da je zakon relativno mali, ima svega 10-tak članova, želim da vas pozovem da glasate i da podržite donošenje ovog zakona.

Oliver Dulić

| Predsedava
Da li izvestioci nadležnih odbora žele reč? (Ne.)
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč?
Reč ima narodni poslanik Jorgovanka Tabaković, pa potom Žarko Obradović.
...
Srpska radikalna stranka

Jorgovanka Tabaković

Zaista nije bilo neuobičajeno spojiti raspravu o Zakonu o duvanu i Zakona o CEFTI, jer to jesu dve strane jednog istog problema koji je ovde pred nama, ali je neuobičajeno da ste time pokušali da nam skratite vreme za argumentaciju. Nažalost, na vašu žalost i na našu sreću, niste imali dovoljan broj glasova za to, tako da ćete sada dati priliku građanima da čuju zašto se CEFTA u javnosti pominjala samo povodom obeštećenja onoga što se naziva ''domaći proizvođači duvana'', a povodom priče ulaska u integracije, o ulasku u onaj hol koga nam Erhard Busek, bez imalo stida i srama, naziva ''trening kampom'' i preporučuje da uđemo u trening kamp za evropske integracije.
Imam suštinsku primedbu na priču o pozitivnim efektima o ulasku u CEFTU. Kao predvorje EU, iako sam Sporazum o CEFTI kaže da član 51. definiše trajnost ovog ugovora na neodređeno vreme, znači, priča o obećanom raju u koji treba da uđemo, a zove se EU, ne da jeste vrlo daleko, nego je i vrlo neizvestan. Ako vi u argumentaciju koju iznose srpski radikali dva dana slabo verujete i ako hoćete da kažete da postoje koristi koje prevazilaze štetu, hoću ovde pred ukupnom srpskom javnošću da iznesem podatak, računam za vas sa relevantnog mesta.
Izneću vam samo nekoliko rečenica iz zaključka autora Olivijea Lamota, autor je istraživač ekonomskog centra u Sorboni sa Univerziteta u Parizu i suštinu njegovog teksta koji se zove ''Trgovinske integracije u jugoistočnoj Evropi.''
Ako ne verujete srpskim radikalima da je pitanje da li postoji korist koja može da prevaziđe štetu koja proizilazi iz ovih integracija, ja ću vam izneti samo dve rečenice.
Formalna liberalizacija trgovine može da ima za posledicu povećano lobiranje proizvođača iz EU za uspostavljanje necarinskih barijera, što sa svoje strane može negativno uticati na izvoz iz zemalja zapadnog Balkana u EU. To se prvenstveno odnosi na sektor poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, tako da će efekti od ulaska ovih zemalja u regionalnu saradnju biti ravni nuli. Pitanje je da li je neko bio spreman da izračuna štetne posledice, a da nije reč samo o proizvođačima duvana.
Znači, ponavljam kao osnovni zaključak, CEFTA, trgovinski sporazum je, u stvari, deo političke igre u kojoj treba na zvaničnom mestu koje se zove Skupština ratifikovati odluku Srbije za ulazak u EU.
Ratifikovati znači obavezati državu i obezbediti vremensku konzistentnost takve odluke, da ne bi neka buduća vlada donela drugačiju odluku. Ta drugačija odluka bi mogla biti doneta i ovog trenutka da ste vi imali malo više profesionalne časti da u Predlogu zakona i efektima koje će on dati niste napisali ono što sam juče citirala pričajući o CEFTI, a što je vredno da se ponovi.
Na pitanje koje ste sami sebi postavili, da li pozitivne posledice donošenja zakona jesu takve da opravdavaju troškove koje će on stvoriti, odgovor koji ste dali na pitanje koje ste sami postavili glasi – ''takve su da ne izazivaju dodatne troškove privrednih subjekata, čija je delatnost propisana odredbom ovog zakona. Korist je takva da ne izaziva dodatne troškove''. Zaista svaki komentar na ovo je suvišan.
Za mene lično je i uvredljivo da inteligenciju poslanika dovodite u pitanje time što donosite Predlog zakona, obrazloženje i odredbe koje se menjaju na 23 strane, pa svode se na član 29.
Član 29. kaže da oni koji žele u ovoj zemlji da se bave proizvodnjom i trgovinom duvana više ne moraju od domaćih proizvođača da kupuju 50% domaće proizvodnje duvana. To je suština ovog zakona, a napravili ste ga obimnim time što ste u čitavom tekstu zakona samo izmenili formulaciju prideva ''fermentisani duvan''.
Znači, dali ste drugačiji rečenički sklop – znači fermentisani duvan i onda to menjali u celom tekstu zakona da to liči na neki suvisli predlog. Da budem iskrena ima još jedna sitna novina gde na zahtev proizvođača olakšavate evidenciju izveštaja koji oni daju.
Znači, Sporazum CEFTA koji je neodvojiv od Zakona o duvanu proizvodi posledice koje treba država Srbija da snosi tako što će obeštetiti, i to je smisao ovog zakona, proizvođača duvana strane firme, kojima ste 2003. prodavali domaću duvansku industriju obrazlažući to kao posao decenije i skrivajući od javnosti da je zaštićeno tržište i beneficije koje su imali od te zaštite, u stvari prikrivena niža cena prodaje koju ste im omogućili u takvom postupku privatizacije.
Svetskim kompanijama koje se zalažu za slobodnu trgovinu i za konkurenciju, ali su prilikom kupovine duvanske industrije tražile takvu vrstu zaštite, da im ne može, što je danas problem, hrvatski proizvođač duvana ''Industrija duvana Rovinj'', praviti konkurenciju ili bilo ko drugi. Hvalili ste se dobrom cenom, a u stvari ste im omogućili da izvuku profit. Na čiji teret? Na teret kupaca i na teret građana koji kupuju cigarete i na teret državnog prihoda, odnosno akciza što je opet u krajnjoj distanci na teret građana. Vi ste znali 2003. godine kada ste im prodavali duvansku industriju, da su već pokrenute inicijative za sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini, a ti uslovi dati duvanskoj industriji su u stvari osporavali Sporazum o CEFTI. Vrlo svesno, nije vas iznenadila CEFTA.
Osnovni principi Svetske trgovinske organizacije su poznati i vi ste svesno ušli u kršenje pravila konkurencije, u pravila dostupnosti tržištu i objašnjavajući svojim uspehom tu prodaju, onda, a 2006. godine raspravljajući se među sobom da li će budžet biti oštećen ulaskom u CEFTA, na šta nas primoravaju iz političkih razloga, otvoreno saopštavajući da je to bitno za političku stabilnost zemlje i u stvari ćemo morati, kada nam gospodin Eugenio Sidoli, tada direktor fabrike duvana, kaže: ''Ako ova država misli da je dovoljno jaka da plati odštetu od više milijardi evra nama kojima je obećana zaštita do 2009. godine neka potpiše CEFTU.'' Dinkić kaže, u to vreme, ''može CEFTA, ali budžet ne sme da trpi.''
Objasnite mi, da li je i kako je moguće, sem u reklami na televiziji, da dobijete i jare i pare, to samo u reklami može i za lakoverne. Hoćete li da nam objasnite ko je ovde izgubio proizvođače duvana, koji se danas hvale da su naši i koji su tada dali navodno dobru cenu kupujući te fabrike, navodno investirajući, ne navodno, nego stvarno, milijardu evra, ali ako su oni oštećeni potpisivanjem CEFTE i izjednačavanjem uslova u ovoj oblasti, da li su oni baš prećutno pristali da im džep bude prosečen i da iz njega iscuri ona planirana dobit koja je bila element kada su odlučivali da uđu na naše tržište. Ja odgovor znam, ali hoću da ga čujem od vas. Hoću da taj odgovor bude dostojan inteligencije narodnih poslanika i svih građana Srbije i onih koji su za vas glasali.
Kada kažete da treba da učestvujemo u integracijama i kada se svi zalažemo za svetske tokove slobodne trgovine, da li hoćete nekada građanima da priznate kako ta slobodna trgovina izgleda u svetu i u praksi. Ne, nećete, ali ću zato ja da iznesem kako je gospodin Džordž Buš, jedan od zastupnika ekonomskih sloboda 2003. godine, javno uveo kvote na uvoz ženskog rublja i kućnih haljina napravljenih u Kini, a uvođenjem visokih carina na uvoz čelika i čeličnih proizvoda, od kojih je morao da odustane tek 2005. godine, pošto je pod pritiskom Evropske unije izgubio spor pred Svetskom trgovinskom organizacijom. U međuvremenu je domaća privreda dobila predah od godinu dana, koliko je vođen spor, domaćim čeličanama da se oporave.
Da li biste vi nekada bili u stanju da to uradite za domaću proizvodnju i za ljude koji ovde rade? Neki režimi subvencija i pomoći domaćoj proizvodnji su do te mere perfidni i tvrdokorni, da su dovedeni do nezamislivih granica, evo, kada je u pitanju jedna velika i snažna država kao što je Amerika.
Ja verujem, da vi, gospodine ministre, sigurno znate za slučaj iz 1989. godine kada je američka Vlada zaustavila uvoz 30.000 pari patika iz Indonezije, sa obrazloženjem da je u kutiji patika spakovan rezervni par pertli, a da za njih nije propisana kvota.
Mimo zakona, spor je trajao godinu dana dok proizvođači iz Indonezije nisu vratili svoje patike na odredište, a Amerika je donela propis po kojem je moguće da u kutiji sa patikama bude spakovan rezervni par pertli, ali ako je udenut u patike i ako je u boji koja odgovara patikama koje su u kutijama.
Tako velike i moćne države štite svoju domaću proizvodnju. Oni ih štite, čak i onda kada se nađu pred sporovima sa Svetskom trgovinskom organizacijom, o čemu svedoče kazne koje su plaćene u gipsarskom kartelu, na primer, ''Lafarž'' ovde prisutan, zbog kartelskog ponašanja, već dva puta je platio kazne preko 120 miliona evra.
Kada je reč o proizvodnji duvana u Italiji 2005. godine, u oktobru, četiri proizvođača duvana je kažnjeno sa 56 miliona evra, jer su se u periodu dužem od šest godina dogovarali oko otkupne cene duvana sa asocijacijama uzgajivača i unapred dogovarali o cenama koje će ponuditi na konkursima za javnu nabavku duvana.
Evropska unija, kao tržište kome je premisa slobodna konkurencija, u stvari perfidno iza zavese štiti svoje proizvođače duvana, svesno i da se može suočiti sa kaznama, za razliku od vas koji domaćim proizvođačima duvana izbijate iz ruku argument, da oni treba da imaju sigurno tržište, njih prve želite da uvedete u Svetsku trgovinsku organizaciju sa objašnjenjem, pa bože, to je kriterijum koji se poštuje u tom velikom svetu.
Ponavljam, princip KFV banke, domaće nemačke razvojne banke koja finansira izvoz, jeste pohvala za ugledanje. I mi treba da se ponašamo tako i da osnujemo razvojnu banku, da osnujemo banku za razvoj poljoprivrede i da finansiramo izvoz, ali kako kada ste vi uništili banke i kako kada vi pristajete da ova država bude poligon za plasman tuđih roba, što i jeste CEFTA i što jeste ovo o čemu danas govorimo. Jedan od ciljeva CEFTE i ovog zakona o kojem pričamo danas je u stvari uravnotežavanje odnosa uvoza i izvoza sa zemljama u regionu.
Čuli ste juče gospodina Dinkića da te zemlje učestvuju u izvozu i kada smo mi u pitanju sa 30%. On je dao neistinit podatak o uvozu, da je 8%, podaci se razlikuju od 14 do 20%.
Jedan od retkih regiona sa kojim imamo suficit u spoljnotrgovinskoj razmeni je područje CEFTE. I vi sada sa CEFTOM, gde je legitiman cilj da se uravnoteži uvoz, izvoz, želite da nam onesposobite privredu i da imamo probleme hiljadu i jedan i u monetarnoj sferi, time što ćemo taj suficit koji ostvarujemo da dozvolimo da se te zemlje približe po plasmanima na našem tržištu. Jedino mesto gde imamo pozitivnu računicu plus-minus, izvoz-uvoz, vi pristajete, počev od duvanske industrije pa nadalje, da ovu privredu koju ne kreditirate i koju ne subvencionišete, da subvencionišete strane ulagače i novootvoreno radno mesto.
Subvencionišete strane ulagače, novootvoreno radno mesto, bez zakona o subvencijama, uredbom se dele sredstva za otvaranje novih radnih mesta. Potpuno smo pomešali lončiće šta je ovde država, šta je domaća proizvodnja i šta je naša evropska budućnost.
Zaista nije korektno reći da vam nismo izneli podatke koliko štete proizvodi jedan ovakav zakon. Zaista je nekorektno reći da mi nemamo alternativu. Da se razumemo, svaki region iako ima u osnovi ekonomiju, jeste u stvari politički. To koliko pomaže zemljama koje su unutar regiona, toliko mu je cilj da one koje su van tog regiona u stvari sankcioniše i da ih natera da uđu u region, poštujući pravila koja su uvek štetnija ili manje dobra za slabije. To je jednostavno pravilo, ali ne možete da kažete da alternativa ne postoji.
Ne možete da kažete da je slobodna trgovina slobodno kretanje samo roba, kapitala, usluga, a ne i ljudi. Pa, zar ovo nije povod da pomenemo da nam se samo vraćaju oni koji su svojevremeno otišli izmišljajući da im u ovoj zemlji nije bilo dobro i da sa njima ne znamo šta ćemo, a da i dalje stoje redovi ispred ambasada?!
Hoćete da kažete da necarinske barijere nisu bitne. Jesu, vrlo. Šta je sa dozvolama za transport? Šta je sa vizama za vozače i one koji treba da izvoze našu robu u taj veliki svet? Tvrdite da nemamo mogućnost da sarađujemo sa velikim zemljama.
Naša budućnost jeste da mi sarađujemo upravo sa zemljama gde će taj trošak koji se zove prostorna udaljenost biti nadomešten onim što se zove kompatibilna proizvodnja, gde nećemo da se sukobljavamo sa komšijama u pogledu toga što imamo istu privrednu strukturu, nego i sa zemljama iz CEFTE gde ćemo se sporiti ne samo po pitanju duvana, koje pokušavate da rešite na ovakav način, nego i sa tim da ćemo se sporiti oko toga ko će pristajati da ponudi bolje uslove stranim investitorima da bi se strane direktne investicije usmerile u našu zemlju.
Ja zaista hoću da kažem da integracije jesu bitne, ali ne integracije u kojima vi ne iznosite istinu o njihovoj ekonomskoj pozadini, ne integracije koje znače poslušnost, ne integracije koje znače gubljenje već stečenih pozicija, a vi to pokušavate da predstavite nekim novim uspehom ili čak koristi za ovu privredu.
Ja zaista mislim da geopolitički smisao CEFTE za prvu posledicu ima negativne posledice u industriji koja zapošljava, negde kažete 130.000 ljudi, negde 110.000 ljudi u duvanskoj industriji.
Ali posledice primene će biti vidljive, tek tada će građani biti u prilici da razumeju svu ispravnost dobrih strana o kojima vi danas sa vrlo malo reči, priznajem, govorite o ovom predlogu zakona. Hvala.

Oliver Dulić

| Predsedava
Hvala. Određujem pauzu od sat vremena. Rad nastavljamo u 15,00 sati. Reč će imati narodni poslanik Žarko Obradović.
(Posle pauze – 15,15)