PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 06.12.2007.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

06.12.2007

Sednicu je otvorio: Oliver Dulić

Sednica je trajala od 10:05 do 21:05

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Ja vas uopšte ne čujem, niti vas slušam, gospodine Mrkonjiću.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Dobro, ali ja vas čujem i voleo bih da više pričate o pravu, mnogo ste pametna žena tu.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Pominju i neki interesantan skup 5. oktobra, kada je, iako je bio samo Đinđićev potrčko, skakao i vrištao zašto više ne krenu u pravi obračun sa političkim neistomišljenicima, zašto se ne krene, ali bukvalno, u streljanje svih onih koji su se suprotstavili petooktobarskoj revoluciji itd.
Sada, gospodine Mrkonjiću, da vam ispunim želju, hoću malo i o amandmanu.
Amandman na član 76. sam predložila u ime Poslaničke grupe SRS-a, predložila sam da se taj član 76. briše.
Član 76. ima nadnaslov ''Udruženja građana'' i kaže da udruženja građana mogu programe svog rada zasnivati na aktivnostima u oblastima od značaja za odbranu. Vrlo interesantno. ''Vlada i Ministarstvo odbrane mogu, na osnovu prethodno utvrđenih kriterijuma, učestvovati u finansiranju projekata i aktivnosti u oblastima od značaja za odbranu. Kriterijume i postupak dodele sredstava iz stava 2. ovog člana propisuje Vlada, na predlog Ministarstva odbrane''.
Mislim da će svako ko, možda, do sada nije imao prilike da pročita ovaj član, sada kada ga čuje, razumeti koliko je besmisleno u zakon o odbrani unositi ovakav stav.
Koga vi to, ministre, planirate da finansirate na volšeban način, jer sve ono što se finansira treba da bude sadržano u budžetu? Koliko toliko je javno, jer raspravljamo o budžetu, a podsećam vas da od 2000. godine nismo imali na dnevnom redu nijedanput završni račun budžeta Republike Srbije.
Pitam se, šta biste onda uradili s ovim sredstvima i kome biste ta sredstva dali?
Čuli ste danas od narodnih poslanika kako živi Vojska, kako vojnici jedva čekaju vikend i zato ih i puštate svaki vikend da trče kući, da se najedu, zato što su polugladni na odsluženju vojnog roka. Iako traje svega šest meseci, ni toliko mladi momci koji odu na odsluženje vojnog roka ne mogu da izdrže, zbog neverovatno loših uslova, pre svega, materijalnih uslova u Vojsci.
Ja vas pitam, umesto da se usredsredite na to što vam je zaista posao i obaveza, vas i Vlade Republike Srbije, odakle vam ideja da vi udruženja građana finansirate na ime odbrane, na ime Vojske? To je, prosto, neverovatno.
Udruženja građana se regulišu posebnim zakonom, finansiraju se iz budžeta, i do sada su se finansirala. Kolika su ta sredstva, kojim udruženjima, to je nešto o čemu Vlada u svom predlogu o budžetu govori, a o čemu, takođe, raspravljaju narodni poslanici i, na kraju, skupštinska većina odluči da prihvati ono što, zapravo, predloži Vlada Republike Srbije.
Mi svaki put normalno o tome govorimo i govorićemo, ne možemo da utičemo, ali bar možemo da obavestimo javnost, kao što sada želim da pitam vas, pre svega, zbog javnosti Srbije – kada ste predložili da neke tajnovite službe, odnosno grupe, udruženja građana, finansirate, da li ste to mislili na one raznorazne strance koji se šetaju po Ministarstvu odbrane i pričaju engleski jezik u sedištu naše vojske?
Da li ste mislili na ove kvazivojne analitičare, da li ste mislili na nevladine organizacije? Koga vi, zapravo, mislite da finansirate novcem građana Srbije, a pod plaštom neophodnosti za odbranu i za Vojsku Republike Srbije?
U obrazloženju, Vlada kaže da se amandman ne prihvata jer se predloženim rešenjem stvara osnova za regulisanje aktivnosti udruženja građana koja su od značaja za odbranu (radio-amateri, ronioci, izviđači i dr.) kao i za finansiranje određenih programa na osnovu utvrđenih kriterijuma i postupaka dodele sredstava, koje propisuje Vlada.
Ne mogu da razumem kako ste to zamislili da izviđači, radio-amateri, ronioci i drugi prave planove, nekakve svoje programe rada, pa ćete vi njima, na osnovu tih programa rada, izdvajati neka sredstva, na štetu Vojske i na štetu odbrane. To je, prosto, neverovatno.
Naravno da postoje situacije kada je Vojsci potrebna pomoć radio-amatera, ronilaca i izviđača, sad vas podučavam, gospodine ministre, ali to može da se uredi ugovorima za neku konkretnu aktivnost, kada vam je potrebna pomoć, odnosno usluga nekih udruženja, udruženja građana.
Moram da kažem da je jedan od razloga zašto morate i kroz ugovore, pogotovo na način na koji ste vi predvideli, da finansirate nekakva udruženja, bez namere da bilo šta loše kažem o njima, naravno da treba da postoje, ali zna se kako udruženja treba da se finansiraju, to što ste vojnike pretvorili u perače pelena. Da nije tako, sve ove službe vam ne bi bile potrebne. Onda biste, kao što je uvek do sada bilo, u okviru Vojske imali sve potrebne aktiviste, jer sve dok vi, 2000. godine, niste započeli uništavanje Vojske, vi iz DOS-a, uvek je Vojska bila ta koja je imala sve moguće vrste pomoći za civilno stanovništvo, ne u ratnim okolnostima, nego bilo kakva elementarna nepogoda, teška saobraćajna nesreća, bilo šta da se desilo, Vojska je bila ta koja je bila su stanju da u kratkom roku izađe na lice mesta, da pomogne na najbolji mogući način civilnom stanovništvu.
Vi ste sada Vojsku sveli na to da morate da finansirate grupe građana koje će pomagati Vojsci, i to potpuno paušalno, ništa konkretno niste rekli, čak, da grupe građana prave programe i ponude ih ministru Šutanovcu; okupi se grupa građana, registruje se, to nije problem, i naprave nekakav program kako bi, eventualno, nekog dana, u nekoj situaciji, mogli da pomognu Vojsci Republike Srbije.
Ministar Šutanovac razmotri taj njihov program i učini mu se da bi to bilo dobro, ili, još bolje, da bi u finansiranje tog programa mogla da se ubaci i neka provizija itd. Lepo svima, jedino loše Vojsci i građanima Srbije.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Zahvaljujem narodnom poslaniku Vjerici Radeti.
Po Poslovniku, za reč se javio narodni poslanik mr Srboljub Živanović, potom, narodni poslanik Aleksandar Marton, pa povodom amandmana, narodni poslanici Radovan Radovanović i Željko Vasiljević.

Srboljub Živanović

Hvala. Vidim da su poslanici aktivni i dobro je što su aktivni.
Dame i gospodo, svakodnevno prolazimo pored ovih kula koje su bombardovane od NATO alijanse. Čudim se da nema odgovora na pitanje šta je s tim objektima, ko treba da ih revitalizuje, da li oni koji su ih srušili, ili oni koji su njihovi veliki prijatelji, koji su ostali u ovoj zemlji, nažalost, da vladaju.
Još jedno veliko pitanje, koje me interesuje, to su ove nevladine organizacije, naročito pod jurisdikcijom Biljane Kovačević-Vučo, koja apsorbuje sve naše mlade kadrove koji služe civilni rok u tim nevladinim organizacijama. Kad odsluže taj vojni civilni rok, šalju ih po određenim zemljama, u London i Vašington, a kasnije ih apsorbuju.
To je pitanje za gospodina ministra, vrlo važno pitanje, jer na to pitanje ne mogu da odgovore ni mnogi vojni oficiri koji su zaduženi baš za slanje ovih vojnika koje apsorbuje dotična gospođa, jer kasnije ih oni apsorbuju u određene vojne službe koje ih šalju, navodno, tamo gde su ugrožena ljudska prava.
Vi dobro znate da je takva jedna organizacija bila upućena u Azerbejdžan, odakle je, navodno, Putin takve proterao. Na to pitanje tražim odgovor.
Što se tiče člana 76, udružuju se građani, diskutujete o nečemu što nema blage veze, jer celokupna vojna industrija danas, koja treba da proizvodi određena oružja i oruđa, maltene, ide u jednu vrstu propasti i nalazi se u velikoj dubiozi. Prvo, ne može da proizvodi za naše tržište jer su određena ograničenja i postoji određena naučna rampa za njih, takođe, ne mogu ti proizvodi ni da se nađu na tržištu, vezano za izvoz.
Sada ovde tražite određena udruženja, odnosno određene civile koji bi udružili svoj rad za određene projekte koji su od vitalnog značaja za odbranu zemlje.
Na dnevnom redu je ovaj član koji nema nikakvog pravnog ni naučnog smisla. Mislim da je ministar - mašinski inženjer, trebalo da otkrije, kada je analizirao ovaj predlog zakona i ovaj član, da on nema nikakvog smisla. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Zahvaljujem narodnom poslaniku Srboljubu Živanoviću. Reč ima narodni poslanik Aleksandar Marton, po Poslovniku.

Aleksandar Marton

Poslanički klub nacionalnih manjina
Hvala, gospodine predsedavajući.
U prepodnevnom delu rasprave, gospodin Šajn je govorio o romskom teatru i ja u potpunosti podržavam njegov predlog da Romski teatar bude finansiran od Ministarstva kulture, odnosno iz republičkog budžeta. Mislim da je to od nacionalnog značaja. Zašto o ovome govorim?
U 30 sekundi ću vam reći nešto što nema veze s Ministarstvom odbrane, sa Vojskom i, uopšte, sa strategijom odbrane, ali smatram da prisustvo gospodina Šutanovca, koje je, svakako, značajno u Vladi Republike Srbije, možda, može da natera premijera Vojislava Koštunicu da posle dve i po godine sazove Savet za međunacionalne odnose Republike Srbije, koji je veoma važno telo za funkcionisanje naše države i, uopšte, za međunacionalne odnose.
Smatram da je sramotno da u državi Srbiji postoji jedno veoma važno telo koje se ne saziva dve i po godine, da premijer Vojislav Koštunica ne nađe za shodno da sazove ovo telo. Smatram da bi i pitanje Romskog teatra i, uopšte, međunacionalnih odnosa moglo na mnogo bolji način da se rešava. Gospodine Šutanovac, utičite na premijera da sazove Savet. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Zahvaljujem poslaniku Aleksandru Martonu. Reč povodom amandmana ima poslanik Radovan Radovanović.

Radovan Radovanović

Gospodine predsedavajući, koleginice i kolege narodni poslanici, gospodine ministre, za Ligu socijaldemokrata Vojvodine ovaj član 76. Predloga zakona o odbrani i te kako ima smisla. Želim da kažem da ne podržavamo predlog gospođe Radeta da se ovo briše. Probaću da ilustrujem zašto mislimo tako.
Nedavno su Poslanička grupa Vojvođanski poslanici i Liga socijaldemokrata Vojvodine dobili predstavku od Udruženja penzionisanih podoficira Srbije. Kažu ljudi sledeće – u cilju upoznavanja narodnih poslanika, svih građana Republike Srbije sa statusom i socijalnim položajem ove socijalne grupe, podnosimo vam sledeću predstavku.
''Mi znamo da su sve nevolje koje su nas zadesile nastale u Ministarstvu odbrane, Sektor za ljudske resurse, a tamo sede neki ljudi koji izvršavaju naređenja nekog političkog moćnika iz Ministarstva finansija, čiji je cilj da se dokusure isluženi vojnici, koji su, po shvatanju nekih političara, avet prošlosti, zaboravljajući da su ti ljudi vrlo časno i vrlo pošteno, na najvišim profesionalnim nivoima, izvršavali zadatke u interesu svih građana država koje su nestale i građana Republike Srbije, u meri u kojoj su to političke okolnosti dopuštale.''
Kao uvod u ovu priču, ispričaću vam jednu anegdotu koja je po svojoj poruci neprolazna i sama po sebi sve govori.
Kralj, vojnik i apsolutista Fridrih Veliki, najveći deo svog života proveo je među svojim vojnicima. Imao je valjanog razloga da veruje da sasvim dobro poznaje sve svoje vojnike, pa, ipak, jednog dana bio je nemalo iznenađen činjenicom da jednog podoficira, koji je bio u mnogim ratovima, nikada do tada nije video, te ga je upitao kako se to moglo desiti. Stari vojnik mu je lakonski odgovorio – znate, vaše veličanstvo, retko idem u pozorište, a vas nikada nisam susreo na bojnom polju.
U periodu između 1920. i 1930. godine, odziv za prijem u vojne škole bio je sličan današnjem. Uzroci su isti, a i posledice. U to vreme, bilo je mnogo govora o tome šta rade penzionisani podoficiri, oficiri najvišeg ranga – rade najteže građevinske poslove, prose po kvartovima Beograda i drugim gradovima, na tačno određenim mestima. Sve se vrti u krug, ondašnja država nije poštovala dostojanstvo svojih bivših vojnika, nažalost, ni ova država, ne da ih ne poštuje, nego i više od toga, optužuje ih da jedu vojni budžet i da su kočnica reforme Vojske Srbije. Zapravo, to je perfidan način kako da se ova nova vojska rastane od svojih bivših kolega.
Započeta bitka i tranzicija u periodu posle Drugog svetskog rata transparentno je završena 1974. godine. Podoficiri su tada ubili podoficira, dobili su novo zvanje.
Mnoga socijalna i statusna pitanja bila su rešena donošenjem novog zakona o JNA. To je trajalo sve do 1994. godine, kada je donesen važeći zakon o Vojsci Jugoslavije. Podoficir je vaskrsao iz mrtvih, direktnom pretnjom da svaki onaj ko ne prihvati prevođenje zvanja ''mlađi oficir'' u zvanje ''profesionalni podoficir'' gubi službu u roku od 30 dana.
Čime se danas bave podoficiri penzioneri, nekadašnji veoma cenjeni vojnici, čiji je profesionalni odnos prema poslu bio na najvišem nivou, koji su državu reprezentovali na najbolji mogući način pred našim narodom i u svetu, jer su mnogi bili na raznim usavršavanjima i školovanjima u oba, tada suprotstavljena, bloka?
Ostale su uspomene i gorčina u duši, ne zbog bednih penzija, za koje i sam načelnik Generalštaba, u listu "Vreme", kaže da su bedne, da ih treba dovesti na razumnu meru i taj vagon od Vojske otkačiti, već zbog činjenice da država ne poštuje i omalovažava svoje bivše vojnike.
Prema projektovanoj tranziciji društva i reforme Vojske, taj vagon će biti prikačen za kompoziciju u kojoj su, na slepom koloseku, svi penzioneri Republike Srbije, dok ne izumru kao socijalna kategorija.
Ima ovoga podosta, da ne čitam sve ovo, mislim da je malo ko zainteresovan, ali ljudi od nas, na kraju, traže sledeće.
''Od vas tražimo da amandmanima popravite ponuđeni tekst zakona o Vojsci Srbije i o odbrani Srbije i ostavite na snazi one odredbe zakona koje se stavljaju van snage, a koje štite naše stečena prava iz penzijskog, invalidskog i socijalnog osiguranja. Dobro znate da se po Povelji o ljudskim pravima Saveta Evrope, čiji je potpisnik Republika Srbija, uskraćivanje stečenih prava smatra kršenjem ljudskih prava i to je onda u nadležnosti Međunarodnog suda u Strazburu.
Neka Vlada Republike Srbije stavi van snage sva podzakonska akta koja su doneli resorni ministri Srbije i Crne Gore, kojim je socijalna grupa vojnih penzionera, a posebno podoficira, stavljena na prosjački štap, uredbe iz 2004. i 2005. godine i odluke bivšeg vojnog ministra Davinića, kojima pojedinačne upravne akte nadležnog organa suspenduje za one vojne penzionere od pre 1. avgusta 2004. godine. Posebno naglašavamo ponižavajuću uredbu iz 2005. godine, koja se odnosi na profesionalne podoficire i podoficire penzionere.
Kao prioritet, tražimo da zbrinete sve vojne beskućnike, tražimo da se donese poseban zakon kojim će Republika Srbija preuzeti, kao javni dug, sve neisplaćene plate profesionalnih vojnika, vojnih penzionera i civilnih lica na službi u Vojsci Srbije od 2000. godine do danas, na sličan način kako je to urađeno i u PIO.''
Zbog svega ovoga, smatram da treba da postoji i ovakvo udruženje građana i da treba da bude poduprto od strane Ministarstva odbrane, ne da bude kočnica, nego da se nađe zajednički jezik, kako bismo omogućili svim onim ljudima koji su to zaslužili, ispunjavali sve ono što se traži od njih, da svoju penziju uživaju sa svojom porodicom, u zdravlju.
Kad sam već izašao, da ne bih ponovo uzimao reč, reći ću još par svojih opaski u vezi sa zakonom o odbrani.
Držim da Vojska Srbije nije došla u ovako nezavidan položaj od juče. Sunovrat je krenuo od 1992. godine, ali svoj doprinos ovakvom stanju dale su i najnovije reorganizacije koje teku u njoj. Probao sam da se prisetim po čijoj odluci je izvršena ova reorganizacija, ili se vrši, ali nisam mogao da spoznam da su takve odluke donete u ovoj skupštini ili u Vladi Republike Srbije. Da li je neko te i takve odluke naručio ili suflirao da ih donesemo, to ne znam, ali bi, svakako, državljani, građani Republike Srbije, to trebalo da znaju. Ne sme se dozvoliti da se bilo šta radi ilegalno, pogotovo u sektoru odbrane zemlje.
Prošle godine je neko rasformirao Novosadski korpus. Zašto, kada vojnici kažu da je bio jedan od najboljih operativnih sastava u Evropi i čitav narod je verovao u ovaj korpus? Sam korpus je ulivao veliku sigurnost svima nama. Ubeđen sam da se jedinicama u Vojvodini, posebno ratnim, ne može uspešno komandovati iz Niša.
Najnovijom reformom, u Vojvodini je ostalo prazno oko 20 kasarni i veliki broj drugih objekata i zemljišnih poseda. Oni propadaju, a veliki broj starešina su i dalje beskućnici. Po meni, najopasnije po Vojsku je penzionisanje najboljih oficira, u najboljim radnim godinama, a pravih profesionalaca. Zašto su oterani u penzije? Možda nisu hteli stranački da se oboje? Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Poslovnik reklamira Vladan Batić.

Whoops, looks like something went wrong.