ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 12.12.2007.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

12.12.2007

Sednicu je otvorio: Miloljub Albijanić

Sednica je trajala od 10:10 do 20:35

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Dame i gospodo narodni poslanici, svedok sam da je u poslednja tri sata uzavrela politička atmosfera, ne samo u skupštinskoj sali već svuda, u celoj zgradi Narodne skupštine. To je normalno, s tim što SRS poslu koji nam predstoji, koji očekujemo, kako je gospodin Vučić rekao, od srca za kandidaturu i za pobedu gospodina Tomislava Nikolića, shvatamo kao svoju obavezu i kao način da građanima Srbije predstavimo svoj način vođenja države.
Mislim da bez obzira na to što predsednik Republike ne kreira monetarnu, fiskalnu politiku ove zemlje, izbor Tomislava Nikolića može i te kako da ima velikog uticaja na buduća privredna dešavanja, a pre svega na ona politička.
Svedoci smo toga, dame i gospodo poslanici, kao i novinari koji su me pitali sada ispred, izvinjavam se, dosta sam izjava dala, vezano za raspisivanje izbora, da je veliko trvenje i velika nesaglasnost između koalicionih partnera u ovoj vladi.
Kao poslanik u Skupštini Srbije od 2000. godine i ranije, kao političar koji prati od devedesetih godina zbivanja na našoj političkoj sceni, pre svega kao srpski radikal, uvek pokušavam i nastojim da građanima Srbije pojedinačno od jednog do drugog, kao što je Aleksandar Vučić rekao, odlaskom u svako selo, u svaki zaselak, gde god stignem i gde god mogu, kao i svaki srpski radikal, objašnjavam kakva je razlika između nas srpskih radikala u konceptu, uopšte u viđenju države, trošenja narodnih para, budućnosti zemlje i onih koji su naši politički oponenti, a koji su danas katastrofalna vlast u Srbiji. Razlika je u tome što smo mi ljudi domaćini, ljudi koji vodimo računa o interesu baš svakog pojedinca.
Zaista sam imala tu i privilegiju i čast da politički stasavam uz predsednika naše stranke prof. dr Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića, njegovog zamenika, koji će biti, uverena sam, budući predsednik Srbije.
Šta je neko ko je prošao taj trnoviti politički put unazad 16 godina, razgovarajući o projekcijama budžeta, ovo je 13. budžet Srbije koji razmatram i koji mi je u rukama, mogao da nauči od tih ljudi? Mi smo zaista sve vreme bili usmereni na to da država Srbija mora mnogo više da vodi računa o najsiromašnijima. Kako je vreme prolazilo, a naročito od 2000. godine do današnjeg dana, u Srbiji je sve više siromašnih.
Za razliku od vas koji danas vladate i koncepta koji ima sada gospodin Mirko Cvetković, pre njega Mlađan Dinkić, pre njega Božidar Đelić, mi nikada nismo želeli da se Srbija jedan jedini dinar zaduži.
Mi smo danas toliko zadužena zemlja, bez stvarnog uvida u ono šta se dešava i bez pojedinačnih ugovora i rizika koji Srbiju teraju na tako nešto.
Gospodin Cvetković je, obrazlažući ovaj predlog budžeta, u onom svom ekspozeu od gotovo 50 minuta rekao da mi imamo nizak nivo štednje, a visok nivo potrošnje. Da, ali zbog čega je to tako, gospodine Cvetkoviću? Gde su uslovi da građani Srbije štede, a da se ne zadužuju? Pa, proizvodnja, produktivnost, fabrike, radna mesta.
Da li vi mislite da je u Kragujevcu malo radnika, a mnogo radnih mesta? Ne, nego nema radnih mesta, a radnici hoće posao. Radi se o tome da vi nijednu fabriku niste otvorili za proteklih sedam godina, osim što ste stavljali ključ u bravu.
Da pođemo od Kragujevca, jer sam rekla da će već sutra stranački organi u gradu, u kome je gospodin Nikolić rođen, odlučivati o tome da upute kandidaturu Centralnoj otadžbinskoj upravi za njegovu buduću ulogu predsednika.
Kakva je situacija bila, evo da razgovaramo samo o tom jednom od gorućih privrednih problema, u fabrici automobila "Zastava", a kakva je danas? Kakva je situacija bila u fabrici automobila kada se pitao za njen opstanak Tomislav Nikolić i dr Vojislav Šešelj, posle besomučne NATO agresije? Moram da vas podsetim da je 2000. godine, dakle odmah posle bombardovanja, kragujevačka fabrika automobila za tri meseca proizvela više iz svog programa nego što je to statistički bilo po kvartalima za sve ovo vreme unazad sedam godina od kada ste vi na vlasti. Moram da vas podsetim na to da je ona ušla u proces pronalaženja strateškog partnera i onda kada smo bili pod najtežim sankcijama.
Nisam vas čula, gospodine Cvetkoviću, za razliku od vašeg prethodnika prošle godine, odnosno prethodnog ministra finansija, da ste uopšte pomenuli velike sisteme, da ste se uopšte bavili pitanjem da li Srbiji treba ili ne treba automobilska industrija, ne samo ona, nego čitav metalski kompleks koji prati razvoj jedne takve industrije.
Gde je uloga Vlade u svemu tome? Gde je uloga predsednika države? Ne, vi ste sve to zaboravili. Zaboravili ste zbog činjenice da niste sagledali sve aspekte u kojima se nalazi srpska privreda posle vaše katastrofalne politike vladavine zaduživanja, otimanja, pljačke, rasprodaje svega. Je l' vi mislite da radnici Srbije nisu sposobni da proizvode za evropska i svetska tržišta? Jesu, ali vi u budžetu, gospodine Cvetkoviću, imate stavke budžetske i konta koja znače pranje para.
Promocije izvoza? Ma nemojte, molim vas, 79 miliona za Agenciju za promociju izvoza? Pa kome je pomogla ta agencija? Onda da ne pričam dalje, za stabilnost tržišta, za uređenje sistema i nadzor u oblasti trgovine i usluga, za podsticanje i podršku oblasti trgovine i usluga, za osiguranje stabilnosti tržišta.
Koje je to tržište u Srbiji stabilno? Je l' siguran seljak koji danas nešto proizvede, koji na bilo koju pijacu u pijačnom danu u svom mestu iznese svoj kvalitetni srpski proizvod?
Naravno da nije, zato što uvoznički lobi radi šta hoće, zato što mi imamo nemar od strane Vlade, zato što je uništena srpska poljoprivreda i zato što je uništena srpska industrija.
Ljudi koji se ozbiljno bave problemom koji sam, evo, samo započela, a koji će svakako da se rešava u budućem periodu i verujem da će uloga gospodina Tomislava Nikolića zaista, kao odgovornog predsednika države, biti u tom smislu snažna.
Kako ćemo da rešimo problem tih velikih sistema? Pa, vi ste sami, gospodine ministre, najavili da treba da se izvrši privatizacija preostalih društvenih preduzeća, ali ko su naši potencijalni partneri, ko su saveznici Srbije u političkom, u ekonomskom, u svakom drugom smislu? Evropska unija, koja hoće da nam otme Kosovo i Metohiju, oni koji nas teraju da se zadužujemo, oni koji imaju kancelariju u Beogradu, odnosno gospođa Miščević, koja je eksponent takve politike u ime vas i te kancelarije koja troši 80 miliona narodnih para?
To građani više neće. Znate kako, kada domaćin krene da rešava, kod nas je u Šumadiji tako, ali u svakom kraju Srbije i gde god da Srbi žive, on to rešava prvo iz kuće. Zbog toga će i Tomislav Nikolić, kao izabran predsednik Srbije, prvo da krene od svog budžeta i onoga što troši predsednik Republike.
Vi ste imali prilike, građani Srbije, vama se obraćam, da vidite kako su vladali za račun svojih džepova tajkuni iz Tadićevog okruženja, pre svega Dragan Đilas, koji je bio direktor Narodne kancelarije, i položaj Borisa Tadića, koji je zloupotrebio i glasačko telo Demokratske stranke Srbije i svih onih koji su glasali za njega, i prevario ih je da se obogati i da stekne dodatno bogatstvo, jedan u nizu tajkuna koji okružuje tu stranku.
Onaj koji je borac protiv kriminalca i korupcije, čovek častan i moralan, svakako je zamenik predsednika naše stranke Tomislav Nikolić. Nemojte da mislite da će dugo moći da opstane vaša Vlada. Ne obazirem se na ovo, mada će implikacije, naravno, i te kako biti po vašu vladavinu opasne posle 19. i ovoga što vam je poručila DSS.
Zato pozivam sve članove DSS i sve građane koji su glasali na izborima onda kada je Koštunica dao podršku Borisu Tadiću, da se više ne varaju. Uopšte nemam iluziju u tom smislu, pošto inače sva istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je trend i rast biračkog tela u svim strukturama našeg društva, naročito među mlađom populacijom, za Tomislava Nikolića.
Ali, ako govorimo o razvojnoj politici, ako govorimo o tome da građani Srbije mogu da vide neki boljitak, onda ajde da se opredelimo za drugačiju ekonomsku politiku. Hajde onda da vrednujemo ono što je naše, vi to očigledno nećete.
Tranzicioni fond, gospodine ministre, konto 472, kao prošle godine.
Iz tog tranzicionog fonda, odnosno iz budžeta koji ste predložili kada ste izabrani za ministra na početku ove godine su isplaćeni bednim nadoknadama radnici "Zastava" Zavoda za zapošljavanje i obrazovanje. Moje pitanje vama je: gde je utrošen i gde će do kraja godine biti utrošen ostali deo sredstava?
I zašto to nije sada, u ovom budžetu za 2008. godinu, isti je iznos razloženo po socijalnim programima koji treba da uslede? Zato što ste rasprodali sve budzašto i zato što nijedan tajkun iz Demokratske stranke, i onaj koji je blizak bio i Zoranu Đinđiću i Zoranu Živkoviću, i sadašnjoj vlasti koju predvodi Demokratska stranka, nije poštovao socijalni ugovor.
Samo time danima da se bavimo, pa biste videli koliko su te stvari poražavajuće za vas i vašu vladavinu. Srbija nije država koja treba više da se zadužuje i koja treba da rasprodaje svoje nacionalno bogatstvo budzašto.
S obzirom na to da, ne samo uverena u ispravnu političku, ekonomsku, svaku drugu orijentaciju stranke kojoj pripadam i ono što predstavlja Tomislav Nikolić u biračkom telu, mislim da će njegova uloga kao predsednika Republike i te kako uticati da se drugačije razvije i privredna situacija u našoj zemlji.
Jer, ako jedan grad, kao što je Kragujevac, može da pokrene inicijativu, uz zaista blagonaklon i svesrdni stav i podršku Tomislava Nikolića, da imamo dane Indije u srcu Srbije, da razgovaramo sa indijskim partnerima, koja danas može da investira, to je njihova politička odluka, ko zna koliko milijardi u našu privredu, automobilsku industriju.
Ako ćemo mi u Kragujevcu imati i privredni rusko-srpski samit, koji ćemo svakako podržati onoliko koliko to od nas budu tražili organizatori, uverena sam da će sve takve mogućnosti sa onima koji su spremni da ulažu u Srbiju, da imamo produktivnost, da imamo proizvodnju, a samim tim bolju zdravstvenu zaštitu, bolje penzije, bolju socijalnu politiku, boljitak za svakog građanina Srbije, za decu Srbije, za one koji očekuju pomoć, a njih je 800.000 koji žive ispod donje granice siromaštva, da će takva politika za kratko vreme da pokaže da mi možemo i umemo bolje.
Pre svega zbog toga što nam je Srbija na srcu i što svoju državu uvek čuvamo i gledamo da je ostavimo budućim generacijama, baš kao što tako razmišlja i Tomislav Nikolić, da je ostavi svojim unucima i drugoj deci koja tek treba da se rode u Srbiji, da budu ponosni i da jednom zasvagda prekinemo sa lopovskom politikom, politikom otimačine.
I, kao što se to desilo u Rusiji pre osam godina skoro, kada možda to niko nije od zapadnih mentora ondašnje izdajničke ruske vlasti očekivao, verujem da će građani Srbije sada prepoznati tu našu snagu i da će Srbija, kao što su Rusi uradili smenom Borisa Jeljcina, smenom Borisa Tadića i izborom Tomislava Nikolića krenuti napred od srca i da će nam svima biti mnogo, mnogo bolje.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Zahvaljujem narodnom poslaniku Nataši Jovanović, mojoj koleginici potpredsedniku Skupštine Republike Srbije. Reč ima narodni poslanik Vladan Vučićević.

Vladan Vučićević

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, budžet jedne države znači i život jedne države za godinu dana. Uvek je to za svaki parlament jedna od najozbiljnijih tema koju parlamentima ima, jer treba da obezbedi jedan normalan život svojim građanima u narednoj godini.
Naravno, kada treba da donesete budžet u ovakvoj situaciji, onda već morate da razmišljate kakav će život građana biti već sledeće godine. Politička stabilnost je vrlo bitna za donošenje jednog budžeta, kao što je i finansijska stabilnost u državi vrlo važna kada se budžet donosi.
Ako donosimo budžet danas i ako raspravljamo o budžetu u situaciji kada imate na neki način jednostrano raspisivanje izbora, i kada kao narodni poslanik dobijete pismo od predsednika parlamenta koji vam se zahvaljuje na dosadašnjem radu, onda se naravno postavlja pitanje kako će se ovaj budžet koji ova skupština treba da donese, a koji treba da znači život građana Srbije u sledećoj godini i sve one obaveze koje država Srbija ima, odraziti na privredne subjekte i da li će ovaj budžet da se puni dinamikom koju je zamislio, ili smatrao da će biti normalna, ministar finansija. Bogami ovo je već i za ministra finansija veliki problem.
S druge strane, taj problem punjenja budžeta, iako ovde znamo i imamo da će budžet biti okvirno, da ne navodim krajnje cifre, 639 milijardi, imamo da su izdaci 654 milijardi dinara i da je deficit 14 milijardi dinara. Ovaj deficit može biti, čak se možda nekima čini da je to negativna stvar, može biti i pozitivna, ali u svakom slučaju trenutna politička situacija predstavlja problem donošenja ovog budžeta u smislu da li će biti realizovan ovako kako je zamišljen.
Nova Srbija će naravno glasati za ovaj budžet zato što smatramo da bi bilo strašno neozbiljno zbog građana Srbije da na bilo koji drugi način razmišljamo. No, život je pred nama, čovek nikada ne može sa sigurnošću garantovati neke stvari, ali ipak mislim da će ovaj budžet biti donet.
Nova Srbija će za njega glasati i da ćemo građanima Srbije, bez obzira na različite političke stavove i mišljenja, morati da obezbedimo tu finansijsku sigurnost.
Mnogo je tih korisnika koji žive svoj život, a nije im danas lagan taj život, a zavise od ovih budžetskih sredstava.
Želim nešto da kažem kao poslanik, koji će naravno glasati za ovaj budžet, iznenađen sam što se tiče Ministarstva nauke, postavlja se pitanje šta mi u stvari u zemlji Srbiji želimo, gde vidimo taj put, taj prozor negde ka nekoj boljoj i svetlijoj budućnosti i da li mi negde vidimo da mladost Srbije je nešto što treba da obezbedi budućnost i kreativnost u ovoj zemlji.
Nažalost, kada pogledate, znam da je kolač mali i da mnogi žele da dođu do tog kolača, i da je taj kolač vrlo teško ravnomerno raspodeliti, i to je sigurno veliki zadatak i velika odgovornost onoga ko pravi budžet, i najveća odgovornost nam je na ministru finansija i, pravo da vam kažem, svi mi kada pogledamo te budžetske stavke mislimo da bi negde trebalo dati više, negde trebalo dati manje, a svi misle na neki način da su oštećeni ili da im treba više.
Ali, moramo se negde opredeliti šta je budućnost ove države. Kada pogledate Ministarstvo nauke - 8 milijardi i 259 miliona dinara, a Fond za mlade talente 21 milion. Dame i gospodo narodni poslanici, dokle god budemo ovako razmišljali gubićemo te mlade talente i ti mladi talenti će odlaziti iz ove države.
U Kragujevcu je jedna mlada grupa lekara napravila jedan projekat, izmislili su jedan softver za merenje protoka krvi kroz krvne sudove i merenje gasa kroz alveole. Ono što je vrlo interesantno za taj pilot-projekat, koji su uradili ti mladi lekari, skoro da niko u Srbiji ne zna i niko od srpskih stručnjaka nije bio zainteresovan da pita šta ti mladi ljudi u ovoj zemlji rade u tom gradu Kragujevcu.
Naravno, ne sećaju se stručnjaci iz Srbije, ne sećaju se sujetni ljudi da pitaju te mlade ljude šta su to uradili, ali setio se Harvard, setio se London, setio se Pariz, Nemačka, setio se Japan, setili se ljudi iz celog sveta, zainteresovali se za te mlade ljude i moram da kažem da su ti mladi ljudi dobili deo kolača budžeta poreskih obveznika Amerike.
Mislim da to ministar finansija sigurno zna, koliko je teško da deo kolača poreskih obveznika Amerike dobije jedna mlada ekipa lekara iz jednog grada koji se zove Kragujevac, negde u srcu Šumadije, u srcu Srbije.
Vrlo je to teško, ali je to nešto što nas kao ljude treba da zabrine, da stavimo prst na čelo i da se pitamo ko smo, šta smo, šta to mi radimo, kako mi to razmišljamo i šta će s nama biti.
Da li će ova zemlja Srbija sutra biti zemlja starih, bolesnih, iznemoglih ljudi, zemlja prevaranata, tajkuna ili ćemo imati jednu evropsku razvijenu Srbiju, u kojoj će normalan život biti normalna stvar, a ne normalan život nenormalno nešto.
Mi ćemo doći sigurno u situaciju, i mladi ljudi će se inkorporirati negde u Americi, možda u nekoj drugoj državi, a onda za par godina ćemo uvoziti ono što smo imali ovde i plaćati skupo naše znanje koje je otišlo, prošlo pored nas, a mi iz naše sujete nismo želeli da ga inkorporiramo i da naravno to ostane ovde, i da mi sutra prodajemo pamet.
Mi ćemo našu pamet prosto i jednostavno izvesti zato što nismo imali hrabrosti da kažemo da mlad čovek može nešto učiniti, uraditi, to što ja sa 50 i kusur godina nisam uspeo. To je problem o kome treba da razmišljamo, problem koga ćemo se sigurno jednog dana sećati i problem koji Srbija mora da rešava.
Nisam rekao za ove mlade ljude koliko je značajan taj projekat. Možda ne toliko zbog poslanika, ali zbog nekih stručnih ljudi koji se bave naukom u ovoj zemlji. Taj projekat protoka krvi kroz krvne sudove i protoka gasa kroz alveole, i taj softver koji su oni uradili je bitan iz tog razloga što su ljudi napravili softver da mogu projektovati određenu bolest kroz neko vreme i mogu preventivno delovati na tu bolest, i zato se svet zainteresovao, a mi smo totalno indiferentni, nas ti mladi ljudi ne zanimaju.
S druge strane, želim nešto reći vezano za Ministarstvo za infrastrukturu, Ministarstvo kojim upravlja stranka ili je pripalo u podeli vlasti Novoj Srbiji, ali Ministarstvo koje nije ministarstvo Nove Srbije i Velimira Ilića, već naravno od interesa za sve građane u Srbiji. Srbiji je potrebna infrastruktura. Nije potrebna infrastruktura Novoj Srbiji, poslanicima Nove Srbije i ministru Iliću, ali je Srbiji potrebna infrastruktura i bez dobre infrastrukture nema ni dobrog razvoja privrede. Mislim da je to svima jasno. Ako imate dobar put, onda eto tu i stranaca, eto tu novih svežih investicija, eto tu i fabrika, a ako nema puta, nema infrastrukture, nema naravno ničega.
Ministarstvo za infrastrukturu je dobilo 20 i nešto milijardi dinara, a subvencije subvencije Železnicama Srbije su 10 milijardi i 600 miliona dinara, slušah juče jednog poslanika koji kaže gde će Železnica potrošiti te pare i od Subotice ne znam dokle se gasi pruga.
Gasiće se mnogo koloseka u Srbiji zato što su nesigurni, zato što je prosečna brzina ili brzina na tim kolosecima 20 do 30 km na čas, ugasiće se mnogi, a rekonstrukcija tih koloseka iznosi milion evra po jednom putnom kilometru železničke pruge.
Kad pogledate, 11 kilometara, šta je 11 kilometara, to je dole do Bubanj Potoka, ne verujem da je više, a toliki kilometri pred nama su koji se moraju rekonstruisati. Moram reći da je ministar finansija na jednom Odboru za saobraćaj i veze vrlo kooperativno rekao da će izaći u susret i putevima Srbije oko rešavanja određenih finansija, jer to je interes svih građana Srbije i svi građani Srbije očekuju da žive u boljim i kvalitetnijim uslovima što se tiče infrastrukture, a znajući još da je to ministarstvo u ovom mandatu, a i u prethodnom, nepredviđeno dosta sredstava uložilo u rešavanje elementarnih nepogoda koje su zadesile zemlju Srbiju i na koje nikada ne možete računati da ih neće biti.
U Ustavu Srbije je rečeno da ćemo ravnomerno razvijati teritoriju Srbije, ravnomerni razvoj. Moram da priznam da sam malo iznenađen oko ovih transfernih sredstava, iako je jasan način na koji se transferna sredstva skupljaju, taj zakon smo doneli, ali i to je nešto što nas, koji danas vodimo ovu državu, treba da natera da razmislimo opet kuda sada Srbija ide.
Da li cela Srbija ide ka Beogradu zato što u unutrašnjosti Srbije su loši uslovi za život, da li će unutrašnjoj Srbije i u unutrašnjosti Srbije ostati samo puka sirotinja koja ne može da dođe do Beograda i da li ćemo imati raspolućenu Srbiju, jedna koja će biti ovde u Beogradu, sa 2,5 ili 3 miliona stanovnika, i drugi deo razuđene Srbije, u kojoj će živeti ona druga polovina stanovništva.
To je nešto o čemu moramo razmišljati. Nije ta podela transfernih sredstava, znajući da su veliki privredni subjekti giganti, da se ekonomija najviše odigrava baš upravo u Beogradu, moramo razmišljati o toj našoj Srbiji, pogotovo kad kažemo da ćemo se boriti za te naše granice i da nećemo dozvoliti da se teritorijalno Srbija menja.
Ako nećemo to da dozvolimo, onda moramo stvarno da napravimo ravnomerni razvoj cele teritorije Srbije. Nije normalno da za grad Beograd transferna sredstva iznose 10 milijardi 142 miliona dinara, za grad Kragujevac 799 miliona dinara, za Niš milijardu 243 miliona, za Novi Sad milijardu 690 miliona.
Nema ravnomernog razvoja i ne može biti taj ravnomerni razvoj. Biće strašan problem ako se sve što ekonomski vredi bude preselilo u Beogradu. Beogradske ulice se mogu šminkati, ali se ne mogu proširiti. Uske su beogradske ulice da prime dobar deo građana Srbije koji beže iz unutrašnjosti Srbije, jer su im neuslovni uslovi za život.
Upravo iz tog razloga sam malopre pričao i rekao da je Ministarstvo za infrastrukturu dobilo malo sredstava. Zato što upravo preko Ministarstva za infrastrukturu treba da se napravi taj ravnomerni razvoj infrastrukture u Srbiji. Šta ćemo kada danas njega vodi Velimir Ilić? Sutra će ga voditi neki drugi Ilić ili kako se ko bude prezivao.
Ali, bez obzira ko vodi to ministarstvo, to ministarstvo je trebalo da ima veći kolač, jer to nije kolač za ministra, već je to kolač za građane Srbije koji treba da dobiju tu infrastrukturu i da nam se ne dešava ono što se dešava, da sve što vredi, finansijski nešto ima, beži iz unutrašnjosti i dolazi u Beograd.
To su stvari oko kojih treba razmišljati. Mislim da onaj deo priče koji sam pričao, o mladim talentima, mladim ljudima iz Kragujevca, koje mi, koji danas određujemo sudbinu ove države, nismo primetili, ne vidimo ih ovde, a videše ih oni iz dalekog sveta, pa i oni preko okeana. Moramo razmišljati o tim ljudima. Takve dece u Srbiji ima mnogo, mnogo talentovane dece ima, školujemo neke ljude, a onda kad završe školu ih sada nekako zaboravljamo. Doći će trenutak kad ćemo se zbog toga kajati, ali se plašim da će tada biti kasno.
Iz tih razloga, pretpostavljam, biće i rebalansa budžeta, jer ovaj budžet sa ovim deficitom mora da doživi sigurno rebalans i ova priča nije da bilo koga kritikujem, već da kao čovek, poslanik, čovek koji ima troje dece, i moja deca, i vaša deca i sva deca Srbije treba da žive u normalnim uslovima, a ne da beže iz ove zemlje.
Upravo iz tih razloga, za te mlade ljude koji se trude i ulažu maksimalni napor, koji dokazuju sebe na mnogim takmičenjima, pobeđuju mnoge u svetu, a ipak na neki način žive u mnogo lošijim uslovima i mnogo manje sredstava za školovanje i obrazovanje imaju, ali taj potencijal koji imamo u ljudima, naravno, i u onom profesorskom kadru, da ne zaboravimo, jer će ljudi izgubiti motiv da se bore i biće nam to veliki problem sutra, da ne budemo zemlja staraca, bolesnih, iznemoglih ljudi i tajkuna.
Na kraju da kažem da u tom nekom rebalansu budžeta i Ministarstvo zdravlja treba da dobije veći kolač. Treba da dobije veći kolač zato što se Srbija nalazi pred velikim problemom. Preko 130.000 ljudi je obolelo od malignih bolesti i boluje u Srbiji. Veliki problem predstavlja Srbiji ta cifra i možda Srbija to ozbiljno nije shvatila.
No, niko od nas ne može garantovati da ga ta sudba ne može zadesiti. Srbija, kao jedna mala zemlja koja je imala solidan zdravstveni sistem, mora se izboriti u ovim uslovima da i sada ima dobar zdravstveni sistem i da građani Srbije dobiju pristojno, dobro i kvalitetno lečenje u zdravstvenim ustanovama.
Preko 33.000 ljudi godišnje umire od malignih oboljenja i o tome niko ne diskutuje. O tome moramo da povedemo računa, godišnje izgubimo jedan grad. Bojim se da će i ovaj budžet koji je mali, ako se ovako nastavi, možda biti veliki, jer neće imati ko da ga koristi u ovoj zemlji. Zato moramo da povedemo računa i u tom rebalansu da razmislimo i o Fondu za mlade talente, i o Ministarstvu zdravlja, i o Ministarstvu za infrastrukturu, jer to su ključna ministarstva koja treba da obezbede dobar i kvalitetan život, i dobro i kvalitetno lečenje i preventivnu medicinsku struku, da bi smanjili broj obolelih, a i da uradimo infrastrukturu i omogućimo ravnomerni razvoj, da nam ljudi ne beže iz Srbije i dolaze ovde za Beograd i da zainteresujemo ljude, da dođu i da otvaraju svoje preduzeće i da se ovi ljudi zapošljavaju.
Problem zapošljavanja, problem lečenja i problem mladih talentovanih ljudi, njihovog posla, njihove budućnosti, to je velika obaveza za nas koji danas određujemo sutrašnjicu građana Srbije u ovom parlamentu.
Neki drugi ljudi su obezbeđivali i određivali prošlost. Znamo kakva nam je prošlost, znamo kakva nam je sadašnjost, ali dajmo da se izborimo da nam zato bude bolja budućnost. NS će podržati ovaj budžet, ali smo želeli da u jednom mirnom, korektnom tonu skrenemo pažnju i kažemo ministru finansija da su ovo stvari na koje treba obratiti više pažnje u rebalansu budžeta, jer ovo treba da bude i budućnost Srbije.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Reč ima ministar Mirko Cvetković.

Mirko Cvetković

Dame i gospodo, pokušaću da dam odgovore na nekoliko ključnih i najvažnijih pitanja, kako ih procenjujem. Ima jedan broj pitanja koja su specifična, tako da su mi potrebne dodatne informacije. Radi se o pitanjima, na primer, da li je sud u Kruševcu uključen ili nije. Dobio sam informaciju da jeste, ali taj tip pitanja ostaviću za sutra.
Na ova malo globalnija pitanja bih sada odgovorio. Krenuo bih od ovog poslednjeg, zato što je nekako ostalo u vazduhu kao veoma važno, a isto ga smatram veoma važnim, to je pitanje Fonda za mlade talente i ocena da je 21 milion, koliko je za njega opredeljeno, mala cifra. Zbog toga je tu data jedna kritika. Smatram da je ta kritika sasvim na mestu, s tim što je ta cifra od 21 milion pogrešno pročitana.
Prema našem, mi smo za Fond za mlade talente opredelili 410 miliona, a ne 21 milion. Dakle, cifra koju mi nudimo je 20 puta veća od ove koja je bila podložna kritici, tako da se kritici pridružujem. Evo, već jedan od tih problema imamo rešen.
Sada bih se vratio na ona pitanja koja su ostala neodgovorena, a spadaju u grupu ozbiljnijih. Prvo od njih se odnosi na izvesne paritete i uspostavljanje relativnih odnosa između pojedinih budžetskih stavki, iz čega se izvlače zaključci da nešto verovatno nije u redu. Na primer, kaže se - kako je moguće da, recimo, Ministarstvo zdravlja ima manje pare nego policija, ili da je Ministarstvo vera veće od Ministarstva za državnu upravu, ili da je veće tri puta od telekomunikacija, da je BIA veća od Skupštine, itd.
Dakle, prave se neki pariteti i poređenja i odatle izvlače negativni zaključci.
Naravno, pozitivni ili negativni zaključci se izvlače u zavisnosti od kvalitativne ocene i stava prema jednom, odnosno drugom segmentu. Primera radi, na pitanje da je Ministarstvo vera veća stavka nego telekomunikacije, vernici će reći - super, budžet je izvanredan, a ateisti će reći - zašto ste uopšte dali tamo para, trebaju nam za telekomunikacije.
Očigledno je da ovde postoji svojevrsno da li nerazumevanje ili zamena teza, ali u osnovi bi moj odgovor na ovo pitanje bio sledeći: čitava oblast raznih aktivnosti, koje se finansiraju kroz budžet, sve te aktivnosti imaju svoju internu logiku, interne troškove i sve one su potrebne ovoj državi i zato ih ona i finansira. Ne treba kvalitativno stati i suditi - meni se više sviđa ovo ili ono, jer bi se onda došlo do sasvim apsurdnih zaključaka, tipa zašto je bicikl skuplji od antibiotika, kad antibiotikom možemo da spasimo život, a bicikl nam služi da idemo na plažu.
Zbog toga vas molim da kod takvih poređenja ne polazite od ocene da li volim policiju ili ne, već od činjenice da svaka od ovih aktivnosti ima svoju internu logiku i troškove, i ako se ne slažete, onda nemojte ići kroz poređenje, već kroz skeniranje sume izdataka koji su vezani za pojedinačnu stavku.
Drugo pitanje je bilo od strane jednog narodnog poslanika, koji je takođe spomenuo pitanje transfera koji idu u Beograd, vizavi ovih drugih gradova, dakle, ovde se ne referiše samo na poslednje izlaganje, bilo je još jedno slično. U tom drugom je čak iznet stav da je povećan broj izvršilaca koji se finansiraju iz budžeta, što u suštini nije tačno. Nešto je smanjen broj za 2008. godinu u odnosu na 2007.
Što se tiče samog transfera, osećam potrebu da objasnim da to pitanje transfera prema lokalu, a u osnovi je to raspodela neke sume sredstava na vrlo veliki broj korisnika različitih karakteristika, dakle ta aktivnost u sebi omogućava veliku netransparentnost, ukoliko bi se prepustilo npr. Ministarstvu finansija da ono samo ocenjuje ko mu se više sviđa, ko je gde na vlasti i da te transfere deli po nekom sopstvenom ključu.
Umesto toga, napravljen je jedan, da tako kažem, model u kome su uključeni razni inputi, odnosno parametri ili karakteristike pojedine lokalne zajednice koja se finansira. Zatim se u taj model ubacuje ukupna suma sredstava i taj softver, koji postoji, on, po automatizmu, ni po babu ni po stričevima, izvrši tu raspodelu koju onda Ministarstvo finansija primenjuje.
Pri tome, postoji jedna paritetna komisija koja razgleda sve to i utvrđuje da li je to u redu. Tu komisiju vodi predstavnik Ministarstva finansija, ali je čitava stvar napravljena tako da pojedinac nema mogućnosti da ključno utiče na transfere, inače bi onda nastao čitav haos i stalno bi bilo pitanje da li ovom treba dati više, ovom manje. Uglavnom, transferi se po automatizmu realizuju, pa je tako i Beograd po automatizmu dobio onoliko koliko je dobio.
Postoji jedna stvar koju treba napomenuti, a to je da je prilikom određivanja transfera za ovu godinu izvršena nadoknada gubitaka koje su lokali imali po osnovu redukcije poreza kod stanova, koji su izvorni prihodi lokala. Po tom osnovu se ispostavilo da su različiti gubici u različitim lokalnim zajednicama, pri čemu su najveći gubici, zapravo, u velikim gradovima, odnosno Beogradu, Novom Sadu i Nišu, a znatno manji gubici po ovim nižim zajednicama, gde tih prometa gotovo da nije bilo ili ih je bilo jako malo.
Zbog toga je Beogradu trebalo da bude učinjena jedna značajna nadoknada po osnovu tih gubitaka. Međutim, imajući u vidu da on ima neki svoj fiskalni kapacitet, onda je na Konferenciji gradova napravljen jedan takav kompromis, gde je Beograd dobio manje nego što bi mu to sledovalo da je direktno primenjena formula u tom delu kada se radi o tim gubicima. To je što se tiče transfera.
Sledeće pitanje je bilo vezano za vodosnabdevanje Kosovske Mitrovice i još nekih gradova, koje je vrlo problematično i koje je došlo na Vladu Srbije da se reši kao problem. Vlada je donela neki zaključak i sada se nešto očekuje od Ministarstva finansija. Ovde je jedan od poslanika pitao zašto se to ne realizuje, pa bih iskoristio priliku da dam odgovor.
Zapravo, radi se o tome da je Vlada dala zaključak Ministarstvu finansija da, u skladu sa zakonom, reši taj problem. Mi nismo mogli da nađemo zakonski utemeljeno i brzo rešenje, iz prostog razloga što se čitava ta stvar sastoji u tome da su lokalne zajednice sa jednom stranom firmom potpisale ugovor o realizaciji tog projekta, a zatim ta firma neće da uđe u ugovor, već traži, praktično, da Vlada da garanciju da će se taj ugovor izvršiti, odnosno da plati ukoliko ne dođe do izvršenja ugovora.
Uključivanje države u ugovor koji su zaključile dve strane jeste, u osnovi, povećanje javnog duga i to ne može Vlada sama da uradi bez skupštine. Morao bi da se napravi jedan poseban zakon koji bi tretirao to pitanje. Mi smo mislili, ideja je bila da to ubacimo kao deo ovog budžeta. Međutim, to nije bilo moguće, iz prostog razloga što javni dug, kada se preuzima, onda moraju naši ljudi da učestvuju od početka u pregovaranju, da bismo utvrdili da je bio transparentan proces itd.
Ovde u konkretnom slučaju je praktično ugovor već bio zaključen. Nismo imali uvida da li je možda bila neka povoljnija cena, mogućnost itd. Dovedeni smo u jednu vrlo neugodnu situaciju. Moj će predlog u osnovi biti da idemo ka rešavanju toga kroz poseban zakon, gde ćemo da damo odrednice specifikuma, ako možemo to da rešimo.
Inače, kroz klasične mehanizme koje posedujemo, nemamo mogućnosti to da rešimo, a da ne napravimo neku grešku.
Sledeće pitanje, neko od narodnih poslanika je kritikovao što se iz sredstava privatizacije finansiraju otplate u okviru javnog duga.
Moram da kažem da mi nije bila jasna ta primedba, jer upravo su sredstva privatizacije glavni izvor za finansiranje dugova koje smo uzeli i to je svuda tako. One se, inače, za druge namene problematično mogu koristiti, ali za finansiranje dugova one deluju potpuno neinflatorno.
Postavljeno je pitanje, čak je i imenom apostrofiran Harold Hiršhofer i šta on misli. On je lokalni predstavnik MMF i on ima svoja mišljenja. Međutim, mi smo nezavisno od toga imali jednu misiju koja je došla i dala odgovarajuće predloge. Ti predlozi, naravno, nisu obavezujući, jer smo otplatili sve naše obaveze, ali smo bili prijatno iznenađeni činjenicom da u identifikaciji problema oni nisu došli do bilo čega novog što mi nismo znali do momenta kada smo dobili njihov izveštaj.
Istina je da su oni predlagali da se ide na suficitan budžet, da bi se omogućilo i olakšala deficitna pozicija privatnog sektora. Mi se s tim slažemo. Čini mi se da je jedini problem u našem sagledavanju trenutka kada ćemo dotle doći. Mislimo da nam tu trebaju jedno dve-tri godine. Oni smatraju kraće. Pitanje je sada da li baš i oni su toliko sigurni u to da može za godinu dana. Imali smo konstruktivne razgovore i održavamo vrlo dobre odnose.
Jedan od narodnih poslanika je kritikovao budžet za poljoprivredu i apostrofirajući deficit od 80 miliona, iz koga se pokazalo da će taj budžet biti u velikim problemima zato što nema tih 80 miliona. Kada gledam cifre, ipak sam to shvatio više kao pohvalu nego kao kritiku, iz razloga što je suma budžeta negde oko 19,3 milijarde i nešto malo više, a tih 80 miliona u odnosu na 19 milijardi i 300i nešto miliona, oni učestvuju ispod pola od jednog procenta, znači 0,4 posto, 0,3 posto.
Ako je tačno da smo mi sa 99,7 pogodili budžet, a promašili za ta tri, onda verujem da smo super planirali, jer do sada nisam imao tako veliki uspeh u preciznijem planiranju od ovog.
Konačno, bio je jedan niz kritika na temu zašto nisu predviđena sredstva za otvaranje fabrika od strane vlade, da li Srbiji trebaju veliki sistemi itd. Ovu rečenicu, odnosno glagol otvaranje, nisam mislio na sečenje vrpci, nego u smislu investiranja u izgradnju fabrika. Ako sam to dobro shvatio, moram da kažem da je to jedno pitanje gde postoji konceptualna razlika između onih koji smatraju da država treba da se bavi privrednim aktivnostima i da gradi fabrike i onih koji smatraju da to treba da uradi tržište.
Oba stava su legitimna, ali je jasno da oni koji smatraju da država treba da ima aktivnu ulogu tu, oni se u osnovi zalažu za jedan etatistički sistem privređivanja. Ne mora da bude nužno komunizam, ali nešto što je jako slično komunizmu.
Bio sam malo iznenađen, jer to dolazi iz Radikalne stranke, koju sam doživljavao kao stranku koja je više desno orijentisana prema privatnoj inicijativi.
Svejedno, svako ima pravo na stav koji će da kaže. U svakom slučaju, odgovor na ovo jeste da država nema nameru da ulaže u otvaranje i izgradnju fabrika, onda bi bila besmislena privatizacija. Da je to koncept, zašto bi prodavali nešto što je već državno. Naprotiv, još bi krenuli dalje da kupujemo i nema onda potrebe ni za bilo kakvom tranzicijom.
Što se tiče velikih sistema, ako se ovde misli na velike infrastrukturne sisteme, oni su, svakako, od interesa za državu i država ih i drži. A kada se radi o velikim sistemima u okviru regularnih aktivnosti koji se nalaze u nemonopolskim granama, kao što je, recimo, auto-industrija i slično, onda odgovor na to da li su oni Srbiji potrebni pre svega će dati tržište, a ne neki arbitrarni eksterni organ.
Toliko sam hteo. Malo možda duže nego što sam planirao, ali hvala vam na pažnji.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Zahvaljujem ministru i njegovom timu. Zahvaljujem narodnim poslanicima.
Završavamo današnji rad. Sutra prvi govornik biće Radoslav Jevremović, a drugi narodni poslanik Paja Momčilov. Hvala najlepše i laku noć.