ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 18.12.2007.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

6. dan rada

18.12.2007

Sednicu je otvorio: Milutin Mrkonjić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:05

OBRAĆANJA

Oliver Dulić

| Predsedava
Reč ima magistar Srboljub Živanović, o amandmanu narodnog poslanika Dušana Stupara.

Srboljub Živanović

Dame i gospodo poslanici, pre nego što krenem na amandman, rekao bih, ili odgovorio na jedno pitanje.
Ne znam ko se to na aerodromu u Skoplju pozdravio kada je bila velika magla, kada su sleteli avioni, to je Boris Tadić, sa najvećim zlikovcem srpskog naroda Hašimom Tačijem.
Verovatno će narod odlučiti 20. januara da li će dati glas onima koji su nastavili da se sve ovo vreme bave kriminalom, u kontinuitetu, kao Boris Tadić, ili će dati glas poštenim i čestitim kandidatima, kao što je Tomislav Nikolić.
Dame i gospodo, ja nisam poljoprivredni proizvođač, ali se tom proizvodnjom bavim i dobro znam probleme sela i seljaka. Prvo što bih istakao jeste ta kriminalna privatizacija i otimanje, ili uzurpiranje zemlje koju su imale zemljoradničke zadruge, koje su sada prodate tajkunima, pa su oni sada uvećali to svoje bogatstvo, koje se meri na hiljade i hiljade hektara.
Plašim se da će, kao što je bilo najavljeno, iz inostranstva doći kupci da kupuju našu zemlju, naše imanja, pa će naši poljoprivredni proizvođači služiti kao najamna radna snaga na tim poljima. Vrlo je bitno napomenuti da su sva ta poljoprivredna dobra imala sređen vodosistem, podelu zemlje i uzimanje, taj sistem je zatvoren.
Ono što je, takođe, interesantno pitanje jeste da je privatizacija preduzeća koja su mogla da apsorbuju poljoprivredne proizvode od seljaka, kao što su mlekare, takođe kriminalno urađena. Pogledajmo ''Imlek'', pogledajmo Novosadsku mlekaru, Subotičku mlekaru, to je sve kriminalizovano. Jednom ću za ovom skupštinskom govornicom, neću sada imati vremena, da vam objasnim i da vam dokumentujem kako su urađene te kriminalne privatizacije.
Došlo je vreme da su danas poljoprivredni proizvođači ljudi koji treba da budu korisnici socijalne pomoći. Nažalost, oni više ne mogu da usklade svoju proizvodnju sa prodajom ili sa potrošnjom.
Pogledajte koliko im je potrebno novca za obezbeđenje repromaterijala, inputa, da bi mogli da započnu normalnu proizvodnju na svojim imanjima, da to poseju i da zaseju. Ako danas jedan poljoprivredni proizvođač krene na imanje, da bi nasuo gorivo u svoje traktore, potrebno mu je 50 evra. Možda vama tih 50 evra nije puno, možda je nekome to jedna dnevnica, ali pogledajte da li ijedan poljoprivredni proizvođač danas može, i na koji način, da zaradi tih 50 evra.
Postaviću jedno pitanje. Ovih 100 evra subvencije po zasejanim površinama, ili 90 evra po utovljenom grlu, to je važilo do 1. decembra. Ljudi su pokušavali da predaju svoja utovljena grla, ali klanice nisu mogle da ih prime. Sad se dešava da oni te subvencije od tih 90 evra ne mogu da prime, zato što nisu predali grla, a ne mogu ni da ih predaju, jer je to važilo do 1. decembra. Jeste, snižena je cena tim utovljenim grlima, snižena je cena poljoprivrednim proizvodima i sa tih 100 evra plaćate, u stvari, ono što je seljak zaradio, što je njegovo.
Hvala.

Oliver Dulić

| Predsedava
Hvala puno. Reč ima narodni poslanik mr Marko Milenković. Izvolite.

Marko Milenković

Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po Poslovniku, član 101, jer me je gospodin Batić, očigledno, pogrešno protumačio. Ali, da bismo razjasnili moguće nedoumice, krenuću od sledećih stvari.
Za razliku od nekih, mi srpski radikali govorimo jedino jezikom činjenica, pa ću tako pokazati punomoćje dr Vladana Batića, sa kojim u paketu ide i pristupnica njegove ''demonohrišćanske'' stranke.
Vidite, dame i gospodo narodni poslanici, i vidite građani Srbije, da više ništa u Srbiji nije besplatno, pa ni ova pomoć gospodina Batića nije besplatna, a svi znamo da te, na reč, besplatne stvari, posle, u budućnosti, mnogo koštaju, postaju mnogo skupe. Čak mi je gospodin Batić
postao, u jednom momentu, simpatičan zbog te besplatne pravne pomoći koja je trebalo da bude ponuđena, inicirana samo najplemenitijim osećanjima, najsvetlijim principima moralnosti, a onda je sve to pokvareno kada je u paketu s ovim punomoćjem išla i pristupnica DHSS.
Koliko su DHSS i gospodin Batić prepoznatljivi po svojoj popularnosti, predanosti i poštovanju principa jednakosti, vladavine prava i pravičnosti, ima dosta primera. Jedan od eklatantnih primera je i "Sablja".
Nemam nameru da dalje polemišem, građani Srbije će proceniti, ili na osnovu iznesene argumentacije, ili na osnovu ličnih ili stranačkih simpatija, mada su već dali svoj sud 21. januara 2007. godine, a daće ga i 20. januara i 3. februara 2008. godine, kada će odlučiti da li će se vlast i dalje, kao i do sada, vršiti u interesu ministara i državnih funkcionera, ili će srpski vojvoda Tomislav Nikolić to raditi za dobro države i svih njenih građana. Hvala.

Oliver Dulić

| Predsedava
Zahvaljujem.
Na član 5. razdeo 14, amandman je podneo narodni poslanik Vitomir Plužarević.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman. Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 5. razdeo 15, amandman je podneo narodni poslanik Dragoljub Anastasovski.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman.
Zakonodavni odbor smatra da amandman nije u skladu sa članom 26. stav 1. Zakona o budžetskom sistemu.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 5. razdeo 15, amandman je podneo narodni poslanik Radoslav Jevremović.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman. Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Da)
Izvolite.

Radoslav Jevremović

Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu čl. 145. i 163. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, podneo sam amandman na Predlog zakona o budžetu, koji glasi: ''U članu 5, Razdeo 15, funkcija 412, ekonomska klasifikacija 472 ''naknade za socijalnu zaštitu iz budžeta'', tekst u koloni 5, ispod naziva ekonomske klasifikacije, menja se i glasi: ''Ovo budžetsko davanje namenjeno je za pomoć licima koja su u postupku restrukturiranja i privatizacije ostala bez posla''.
Obrazloženje i mišljenje Vlade glasi: ''Amandman se ne prihvata iz razloga što se predlaže promena namene sredstava, tako da bi se ova sredstva namenila kao pomoć licima koja su u postupku restrukturiranja i privatizacije ostala bez posla. Međutim, namena ovih sredstava ima za cilj preduzimanje mera i aktivnosti koje prethode prestanku radnog odnosa radnika u rešavanju radnog statusa viška zaposlenih, u smislu obezbeđivanja sredstava za ulaganje u novo zapošljavanje – samozapošljavanje, povećanje mogućnosti za novo zapošljavanje ili za prevazilaženje perioda traženja novog zaposlenja kroz aktivno traženje posla''.
Nije mi jasno koliko još radnika želite da ostavite bez posla da bi ova sredstva bila namenjena njima.
Svima je jasno da je ova privatizacija, u najvećem broju slučajeva, upropastila preduzeća koja su privatizovana i veliki broj radnika je ostao na ulici. U Sremskoj Mitrovici, odakle dolazim, vidljivo je to na svakom koraku, od industrijske zone, u kojoj je nekad radilo preko 10.000 ljudi, obezbeđivalo egzistenciju svojim porodicama, do Biroa, gde sada tih 10.000 ljudi boravi, u potrazi za novim zaposlenjem, a to je posledica vaše privatizacije i tranzicije. Neka mitrovačka moćna preduzeća su većim delom propala, a neka su na ivici propasti.
Ono što je zanimljivo, na šta hoću posebno da skrenem pažnju, jeste da je, u poslednje vreme, Udruženje akcionara iz Sremske Mitrovice na više adresa u Beogradu uputilo jedan dopis, tražeći odgovor na postavljena pitanja. To je upućeno i predsedniku Odbora za privatizaciju Nikoli Novakoviću, koji se potrudio i dao određeni odgovor.
Upućeno je pitanje Agenciji za privatizaciju, od koje smo dobili određeni odgovor, odnosno akcionari, ali je isto upućeno i potpredsedniku Vlade Božidaru Đeliću, gde Udruženje akcionara zahteva intervenciju, pomoć za pokretanje postupka preispitivanja privatizacije u ADSL "Mitros" iz Sremske Mitrovice. Privatizacija je izvršena 2005. godine i preduzeće od tada nastavlja da generiše gubitke Veliki broj radnika je ostao bez posla, nagomilane su neisplaćene zarade, da ne nabrajam ostalo.
Iako manjinski akcionari imaju skoro 27% kapitala u svom vlasništvu, menadžment preduzeća se prema njima odnosi s takvim nipodaštavanjem da raspolaže kapitalom kao da je sav njegov, tako da štetu trpe samo manjinski akcionari i država. Ljudi su se obraćali raznim agencijama za privatizaciju, preko Komisije za hartije od vrednosti, i na kraju su postavili određena pitanja.
Na kraju se postavlja logično pitanje – kakva je svrha privatizacije ako daje ovakve rezultate i za sobom ostavlja sirotinju, nezaposlenost, birokratiju, koja je neefikasna, mogućnost koja je samo formalna, na papiru, tako da ne možete reći da ih nemate, ali od njih nema koristi.
Kako je moguće da svima bude bolje ako je samo pojedinima dobro? Kako sami sebi da objasnimo da je demokratski to da je pojedincima zakon majka, a većini maćeha, a u toj većini, uglavnom, nailazite na manjinske akcionare?
Na kraju, najbolje će biti Beogradskoj berzi, trgovaće po višoj ili nižoj ceni, svoj profit će, kao monopolisti, izvući, iako su prva tri osnivača, banke, u stečaju.
Kome mi da se obratimo?
Malverzacijom i nezainteresovanošću države, većinski vlasnici će za male pare doći do 100% vlasništva, ili će isisavanjem kapitala pribaviti korist za sebe, a ono ništa će ostaviti nama.
Znate li koliko takvih primera ima? Da li u tome leži smisao akcionarstva i možete li da date odgovor na to pitanje?
Znači, gospodin Nikola Novaković je uputio pitanje Agenciji za privatizaciju i dobijena je informacija o kontroli izvršavanja ugovorenih obaveza u subjektu privatizacije, pa se kaže: "U toku postupka kontrole sprovođenja ugovorenih obaveza kupaca, u sedištu subjekta privatizacije izvršene su tri kontrole, a poslednja je izvršena 8.02.2007. godine".
Ono što je zanimljivo u ovom izveštaju jeste da je na dan prodaje u subjektu bilo 913 zaposlenih, a na dan kontrole – 183 zaposlena. Posebno je zanimljivo da su određeni radnici tužili firmu i da su određeni radnici dobili sudske odluke, izvršenja i novac, a da određeni radnici nisu uspeli da to dobiju, iako su potpuno isti slučajevi u pitanju. Hvala.

Oliver Dulić

| Predsedava
 Da li se još neko javlja povodom ovog amandmana? (Ne)
Na član 5. razdeo 15. amandman je podneo narodni poslanik Veljko Kovačević.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman.
Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 5. razdeo 15. amandman je podneo narodni poslanik Darko Glišić.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman.
Zakonodavni odbor smatra da amandman nije u skladu sa članom 26. stav 1. Zakona o budžetskom sistemu.
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 5. razdeo 15. amandman je podneo narodni poslanik Gojko Radić.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman.
Zakonodavni odbor smatra da amandman nije u skladu sa članom 26. stav 1. Zakonom o budžetskom sistemu
Da li neko želi reč? (Ne)
Na član 5. razdeo 17 amandman je podneo narodni poslanik Milorad Krstin.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman.
Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Milorad Krstin.

Milorad Krstin

Dame i gospodo narodni poslanici, o Predloga zakona o budžetu Republike Srbije za 2008. godinu, gospodine ministre, nisam imao puno vremena da pričam u načelu, jer sam poštovao vreme Poslaničke grupe, nego sam iskoristio nekih 7 minuta, ali ovoga puta ću se potruditi da vam nešto više pojasnim. Nažalost, moja javljanja se uvek odnose na taj razdeo, do sada je bio 14, ali sada je razdeo 17, da pojasnim da bi trebalo da vodite računa i da, odande gde ste prebacili više para, vratite pare na razdeo 14, a reč je o Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
U članu 5. razdeo 17, funkcija 450, ekonomska klasifikacija 451, u kolonama 6. i 8, iznos od 10 milijardi 615 miliona zamenjuje se iznosom od 8 milijardi 615 miliona, što znači da ovim amandmanom predlažem da se 2 milijarde prebace u razdeo 14.
Naime, SRS smatra da poljoprivrednim proizvođačima treba obezbediti veća sredstva za kratkoročne i dugoročne kredite, koji će se iskoristiti za osnivanje nove proizvodnje, nabavku mehanizacije, izgradnju plastenika i staklenika, nabavku sistema za navodnjavanje, podizanje višegodišnjih zasada vinograda i voćnjaka i nabavku kvalitetne priplodne stoke.
Smatram da su ove investicije u 2008. godini značajnije nego subvencioniranje neefikasne i neekonomične Železnice Srbije. Ako sada pričamo o ovome, ponoviću neku svoju priču od pre nekih dva meseca, kada sam ukazao na to šta se dešava kada je reč o Železnicama Srbije i šta se dešava kada propada jedina fabrika u Srbiji koja se bavi remontom elektro i dizel lokomotiva i šinskih vozila, kada dolazi do uništavanja te firme.
Reč je o gospodinu Ivkoviću, koji, pored kupovine ''Šinvoza'', kupuje ''Jugopapir'', osniva firmu TTC "Logistik" sa četiri-pet radnika, i firmu "Kargo". Taj gospodin Ivković, u dogovoru sa direktorom Železnica Srbije, uspeva, pored svih mogućih elemenata koji govore da dve godine, vršeći seču električnih lokomotiva i vagona, prodajući to kao staro gvožđe Železari "Zenica", dolazi do određenih svota, iznosa koji se ne uplaćuju na fabriku "Šinvoz", gde radnici rade dve godine na toj seči, da sve to prebaci na ove tri firme, a to su ''Jugopapir'', TTC ''Logistik'' i ''Kargo''.
Šta se onda dešava? Njegov ''Šinvoz'' je otišao pod stečaj. Ona moja priča koju sam iznosio za govornicom kada je bio resorni ministar, došla je do kraja. Tamo se nalazi stečajni upravnik Nebojša Bajić, čovek u koga imam iskreno poverenje da će, ipak, nešto više učiniti za one radnike koji su ostali bez posla i koji se sada nalaze na Birou.
Tu je jedna druga poenta, da te tri firme, čiji je vlasnik Ivković, firme ''Jugopapir'', TTC ''Logistik'' i ''Kargo'', sada potražuju od ''Šinvoza'', od njegove firme, kao četvrte, 450 miliona dinara.
To je jedan od razloga, ministre, zbog čega sam tražio da se razdeo 17 funkcija, 450, EK 451, baš u kolonama 6. i 8, smanji sa 10 milijardi 615 miliona na 8 milijardi 615 miliona, reč je o dve milijarde dinara, i da se to prebaci poljoprivrednim proizvođačima, zbog onoga što sam prethodno, obrazlažući amandman dr Zorana Mašića, izneo, neke svoje vizije o tome šta će se desiti s onim obećanjem koje je dao ministar Milosavljević o kratkoročnim kreditima koje će prolongirati za godinu dana, zbog ove suše koja nas je zadesila u 2007. godini.
Ponovo se pitam, kada već prolongirate kredite, koji bi trebalo da ostanu i u 2008, za 2009. godinu, kako će se, gospodine ministre, pošto ste umanjili budžet Ministarstvu za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu, sada to ispoštovati i dati nove poljoprivredne kratkoročne kredite u 2008. godini?
Mislim da to ministar neće moći da ispoštuje. Meni je žao, on je iz redova DS-a, ali, izgleda, vi sebi sami skačete u usta i koristite svaku priliku da u nekim stvarima koje treba da potpomognete, posebno poljoprivredi, koja je doživela katastrofu posle 2003. godine, a sada ponovo, posle četiri godine, u 2007. godini, ovako nešto uradite.
Govorio sam o malverzacijama koje se dešavaju, a dešavale su se posebno u vreme kada je ministar za poljoprivredu bila Ivana Dulić-Marković; reč je o dugoročnim i nepovratnim kreditima za poljoprivredu. Vi, najzad, tu morate staviti akcenat, ne samo vi, nego i određene institucije koje mogu tome stati na kraj, da jednom taj poljoprivredni proizvođač oseti da ova vlada Srbije o tome vodi računa, a vi, ministre za finansije, o tome ne vodite računa.
Opet moram da konstatujem, zato vodi DS računa o nečemu drugom, vodi već predizbornu kampanju, tako što ide od kuće do kuće, tako što nosi praznu vazu sa semenom bosiljka, bez zemlje u njoj, i time želi da pokaže ponovo narodu da oni ovom kampanjom daju prazna obećanja, kao što je i ta prazna vaza. Zato SRS, svojim delovanjem već ovoliko godina, pokazuje da je spremna da vodi Srbiju i ovu Srbiju će već posle 20. januara voditi Tomislav Nikolić.

Oliver Dulić

| Predsedava
 Da li se još neko javlja za reč?
Reč ima narodni poslanik Veljko Kovačević, o amandmanu.

Veljko Kovačević

Poštovani narodni poslanici, kao što vidite, akcenat je dat budžetu za poljoprivredu i naši predlozi su da subvencija ide ka poljoprivredi.
Da napravimo jednu digresiju. Mi smo imali socijalističku Jugoslaviju, koja se po uređenju zvala – socijalistička, a po ekonomiji –industrijska. Koliko vidimo, industrija nam je sad otišla u privatizaciju i od onog što je privatizovano nema ništa, znači, ostala nam je poljoprivreda.
I sami vidite da kroz ove amandmane stavljamo akcenat na ono što nam je ostalo, ono što nam je još zdravo ostalo, što nismo uništili. Stoga smo i u ovom amandmanu koji je pomenuo gospodin pre mene, a i u prethodnom amandmanu, koji je za dlaku izbegao, ali nije, predvideli, u razdelu 15, funkcija 473, ekonomska klasifikacija 451, u kolonama 6 i 8, da se dve milijarde i sedamsto miliona, koliko je, otprilike, predviđeno za turizam, smanji za 600 miliona u korist poljoprivrede. Zašto?
Zato što je veći deo turističkih organizacija sada već privatizovan, pa se postavlja pitanje kako to idemo na apsolutnu privatizaciju, a država subvencionira? Za šta?
Sada ću da vam kažem. Deo sredstava namenjen je turističkim organizacijama, destinacijskom menadžmentu, organizacijama i institucijama, organizacijama za projekte razvoja turizma i turističkim organizacijama Srbije, kao i za infrastrukturu turizma, za skijališta i modernizaciju.
Vidite, doći će trenutak kada će i skijališta biti privatna, doći će trenutak kada više nećemo imati interes, kao država Srbija, da pomažemo turističkim organizacijama, jer je to sve privatno. Trebalo bi da dođe trenutak kada se od privatnog turističkog dela vraća u budžet Republike Srbije. No, nije na odmet da se pomogne i u ovoj fazi, ali zato smatramo da ovih 600 miliona razlike treba usmeriti na subvenciju.
Kako reče moj prethodnik, subvencija je pomoć. Sada, pomoć može biti različita i ne mora biti samo u subvenciji. Moji seljaci, tamo u vlaškom kraju, ne kažu da im treba pomoć. Oni kažu da su im potrebne otkupne stanice, da li državne, ili na nivou opštinske vlasti, ili iz budžeta odvajati.
Jer, oni hoće da rade, oni hoće da proizvode, ali nemaju gde da plasiraju, kroz politiku budžeta i politiku države, svoje proizvode. Nije njima teško da urade bilo šta, ali ne znaju šta će sa proizvodima.
To je jedna pomoć, subvencija za stvaranje otkupnih stanica. Otvaranjem otkupnih stanica po mestima, mi pomažemo i sebi. Oni imaju veću proizvodnju, veće tržište, jeftinija je hrana, samim tim je zatvoren krug – i nama se pomaže. Znači, kroz budžet, ulaganje u budućnost, u poljoprivredu, nikada neće da smeta.
Mi imamo, otprilike, taj predlog i ja bih vas zamolio da i ovaj amandman kolege i ovo što sam ja rekao uzmete u razmatranje. Znači, mi ne smanjujemo budžet u masi, nego tražimo, ako može, da to ide kao subvencija poljoprivredi.