DRUGA POSEBNA SEDNICA, 07.07.2008.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA POSEBNA SEDNICA

07.07.2008

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 22:50

OBRAĆANJA

...
Liberalno demokratska partija

Ivan Andrić

Liberalno demokratska partija
Članovi 104. i 105. Hvala vam, gospođo Kolundžija, što ste podelili sa nama to, mislimo da je bilo krajnje vreme da tako nešto javno kažete.
Verujte, nema ovde reči o poentiranju. Radi se o tome da predsednica Skupštine, koja je predlog vladajuće većine, toleriše ovo proteklih desetak dana, ovo što se govori. Mi smo iovako planirali da se više ne javljamo po Poslovniku, cilj je bio samo da skrenemo pažnju. Nadam se da će vam ubuduće trebati mnogo manje vremena da reagujete na ovakve istupe naših političkih protivnika.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospođa Aleksandra Janković.

Aleksandra Janković

Nova Srbija
Pomaže Bog, građani Srbije. Sve što je tajno postaće javno, kaže se u Jevanđelju.
Evo primera, tajni podzemni kafanski politički sporazumi rezultirali su ovom divnom vladom Cvetković-Daček, s posebnim osvrtom na dominantnu ulogu predsednika, koji nema ustavna, ali ima sva psihopatološka ovlašćenja da nas vrati u ''brozna'' vremena.
Sada je jasno zašto je osnova njegove predsedničke i parlamentarne kampanje bilo plašenje ljudi da će ih nacionalno orijentisane stranke vratiti u 90-te. U osnovi ovog malignog političkog zastrašivanja je bio strah i samog predsednika da se ne ograniči, ne svede samo na ovlašćenja koja je imao Milošević. Tadić je ambiciozniji, vaspitan u skladu sa parolom - i posle Tita Tito.
S pravom ga kolege iz SRS nazivaju Boris Broz. Naša BB nije samo medijska zvezda, već najbolji učenik Kumrovačke škole, koja je iznedrila jednog velikog brata i doživotnog predsednika. Drugi aktuelni ne samo da likom podseća na uzore iz prošlosti svog čuvenog tate i sive eminencije OZNE, već ga i delom lagano sustiže.
Ako je samo u vreme prvog osvedočenog srbomrsca bilo moguće da se 7. jul proglasi praznikom, valjda baš zbog srpske nesloge i samouništenja, onda je jasno da samo u vreme vladavine ovog Broza mlađeg vlada treba da se formira baš ovog dana. Ovo je ponovni pucanj jednog dela Srbije u drugi, koji je kriv i nepoželjan ne zato što je brojniji, već zato što je nacionalno osvešćen.
Koga zanima narod i nacionalno osećanje kada je predsednik uspeo da ostvari svoj san? U psihoanalizi postoji kao opisan fenomen fantazam stopljenih roditelja. Boris Broz daje svoj doprinos novijoj psihoanalitičkoj misli, pokazujući da nije samo fantazam, već i ostvarena fantazija, fenomen stopljenih funkcija predsednika i premijera. Prvi put posle 5. oktobra 2000. godine mi imamo premijera koji je politički daleko slabija figura od predsednika.
Bez želje za ličnom diskvalifikacijom gospodina Cvetkovića, notorna je činjenica da su i upokojeni premijer Đinđić i premijer Koštunica figure takvog političkog formata da su kvalitativno neuporedivi sa aktuelnim mandatarom. U poziciju da bude izabran za aktuelnog premijera došao je opet iz razloga psihopatološke prirode osobe u ulozi predsednika Srbije.
U nadvlačenju sa sopstvenom strankom, pošto već nije mogao da izgura svog favorita Vuka, niti da dozvoli da stranka pobedi sa svojim favoritom Pajtićem, Tadić je iz šešira izvukao gospodina Cvetkovića, koji je dobro kompromisno rešenje, i po broju godina i po izgledu, a i po odsustvu opasne buntovničke orijentacije, koja bi dovela dotle da se umeša u svoj posao.
Poslušnost i pokornost već je demonstrirao u prethodnoj vladi, gde često nije umeo da odgovori na pitanja za koja je resorno odgovoran, ali je i te kako lako učestvovao u preglasavanju.
Poenta čitavog mog izlaganja nije žal za mladost, ni objašnjenje koje je vlada premijera Koštunice bila uspešna i odgovorna. Nije mi namera da unapred osudim na neuspeh novu vladu. Suština svih prigovora jeste zapravo iznošenje opravdane sumnje u izrečene dobre namere.
Budući da se u novoj vladi nalazi značajan broj ministara ili stranačkih im bliskih saradnika koji su učestvovali u rušenju prethodne vlade, i to baš zbog Kosova u Srbiji, imam pravo da sumnjam kako će put u pakao Srbije biti popločan dobrim namerama njene vlade.
Nije tragično što je dr Vojislav Koštunica vratio mandat narodu i prešao u opoziciju. On je jedna od retkih političkih figura u novijoj istoriji Srbije koja je narcistički interes da ga drugi vole stavila daleko iznad uverenja da je narodu Srbije neophodan povratak poverenja u institucije Srbije i samu državu.
Rizikujući da bude omalovažavan i okarakterisan kao neinformisan, intelektualno sterilan i spor, on je svu energiju usmerio u državotvornu politiku koja je rezultirala i donošenjem Ustava. Vreme će pokazati da je državotvorna i nacionalno odgovorna politika Koštunice i njegove vlade zaslužna je što Kosovo nije priznato - na jedan, kako bi rekli ovi mlađi, i da ga po principu domino efekta nisu priznale sve zemlje u svetu.
Nije tragično ni što Velimir Ilić, predsednik Nove Srbije, nije više u vladi. Kao jedinica opozicionog delovanja i čovek koji je bukvalno, pa i fizički, iznedrio demokratske promene, on je bio profesionalno ostvaren daleko pre nego što je postao ministar, i to najuspešniji u dva mandata srpske vlade. Uspešan u poziciji ... Gospodine Šutanoviću, kako je zapisano, je l' smešno? Vi ste veoma bili uspešni i u opoziciji.
Nije tragično, dakle, što su sada u opoziciji nacionalno osvešćeni odgovorni i promišljeni ljudi, zaljubljenici u državu Srbiju. Tragično je što Srbija gubi, i to svakim danom, jer je ona na ivici kliničke smrti, jer je samo iz mrtvog organizma moguće izvaditi srce, a Kosovo jeste srce Srbije.
Još je tragičnije što trgovinu ovim organom više neće vršiti Šiptari ili neki drugi, već naši ljudi, uslovno rečeno. U to sam uverena baš zato što okosnicu nove vlade predstavljaju preglasači ideje, gde je važno očuvati svoju teritoriju i državni integritet. Uostalom, kada uporedimo program prethodne i nove vlade - kakva je razlika?
Opet se zapravo radi o pet novih principa ključnih, treći je podeljen na dva dela, koji bi mogli da budu gotovo istovetni, da nije razlike u rangiranju prvog i drugog. Rang lista semafor vlade na prvo mesto stavlja evropsku budućnost Srbije kroz ubrzanje procesa evropskih integracija, sasvim u redu, ali zašto na mestu broj jedan, ispred drugog principa koji se tiče Kosova i Metohije?
Da stvar bude upadljivija, dok je prvi princip definisan pozitivno i aktivno, drugi je definisan preko negacije - nezavisnost Kosova i Metohije je neprihvatljiva, i krajnje pasivno - stranke će se samo saglasiti da im je nezavisnost neprihvatljiva. Šta to znači - da će Srbija u odnosu na spolja biti hiperaktivna, a u odnosu na unutra hiperpasivna. Otkuda ta pasivnost baš onda kada treba braniti svoje, svoju teritoriju svoje ljude i sopstveni integritet?
U ovakvoj formulaciji prva dva principa sadržan je sav paradoks i licemerje Zevs koalicije, sa napomenom da je Tadić sebe promovisao za vrhunskog boga Zevsa, a ostali neka se dogovore ko će biti Hera, Atina, Mars. Nekritičko prihvatanje dogmata Evropske unije, uz nekritično odbacivanje nacionalnog interesa, pri čemu se ni o jednom ni o drugom ne sme otvoriti bilo kakva javna rasprava:- šta je to Evropska unija, kako se u nju ulazi, koje su prednosti i nedostaci, kako i koliko će se bolje živeti; zašto se na primer dobro živi u Norveškoj i Švajcarskoj a da nisu članice EU; da li je Bugarima bolje otkako su u EU ili su sada najsiromašniji; koje su granice zemlje čiji je predsednik Tadić, koja i kolika je to teritorija na kojoj će nova vlada Srbije imati izvršnu vlast?
Što se tiče trećeg, četvrtog, petog i šestog principa sve je u redu i to je sve dežavi, u redu je, već je viđeno - borba protiv siromaštva, jačanje ekonomije, socijalne odgovornosti i borba protiv korupcije. Mali je problem što u vladi sedi, i to baš na mestu vezanom za principe tri, četiri, pet i šest, osoba ograničenih ambicija, vrlo sporne biografije, posebno iz prizme korupcije i kriminala, a uz to i osvedočeni rušitelj svake vlade do one koja će biti samo njegova - to je ona mlađahna figura koja je bila zadužena za regionalni razvoj. To je informacija za gospođicu Jerkov, koja je tvrdila da je Velimir Ilić pokrao, kako je rekla, pokrao regionalni razvoj. Ako je neko pokrao, to je mogao biti samo Mlađa.
PUPS tvrdi da nije put u propast ... kako su ga nazvali politički neopredeljeni penzioneri, a već je slagao i pristao da penzije budu povećane samo za 10%. Šta bi odjednom?
Veliki gradovi Srbije već liče na Njujork, ali ne po stepenu razvoja, nego po sve prisutnijoj bezdušnosti i spremnosti da se bez osvrtanja preskoči telo nekog očajnika, nemoćnog, siromašnog i bolesnog. Svaki Menhetn ima i svoj pandan u Harlemu, problem je samo što većina političara nove vlade živi na Menhetnu, a većina naroda u Harlemu. Kada do Menhetna dopre glas iz pesme "Pogledaj svoj dom anđele" i to onaj deo koji se odnosi na čemer, smrt i jad, oni sa gađenjem pitaju - šta biste hteli, što niste uplatili priključak na nove svetske tokove, luzeri jedni.
Na kraju, uz vladu za koju su kao ključne reči nađene, vlada dve petokrake i posle Tita maršal Tadić, ožalošćena porodica, vladu za koju je sporazum potpisan baš u zgradi Predsedništva, biće nam neophodna gospodnja pomoć i pomoć svetog Jovana krstitelja, čiji dan rođenja danas proslavljamo.
Nije slučajno da ga predanje zove pretečom i anđelom pokajanja. Nije dovoljno potpisivati papirne svitke o pomirenju, već je neophodno pokajanje, rasuđivanje i saradnja sa bogom koji će pomoći ako mi to dozvolimo.
Posebno mi je drago što je, za razliku od gospodina Andrića, koji traži oko za oko, čovek iz njegove grupacije, sasvim jedinstvena i markantna osoba, kakav je dr Vladan Batić, informisan o kategoriji pokajanja, te upućuje da se ružne reči ne govore na današnji dan praznik Jovanjdan. Samo još da pokajanje doživi kao pravi hrišćanin, pa da uđe u lični podvig pokajanja koji svaki dan tretira kao dan gospodnji. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Za reč se javio gospodin Borislav Pelević. Izvolite.

Borislav Pelević

Napred Srbijo
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, govoriću o Ministarstvu sporta i o pravom mandataru ove vlade.
U Srbiji ima milion i po bivših i sadašnjih sportista i njima se zaista treba posvetiti dužna pažnja. Godine 2001. DOS je ukinuo Ministarstvo sporta. Tada sam sa ove govornice upozoravao da će to biti katastrofalno za sport i nažalost bio sam u pravu, jer nakon toga je došlo do srozavanja našeg sporta do samog dna. Ovaj sportski bilten Sportskog saveza Srbije, jedine meritorne sportske organizacije koja rangira sportove i vrši kategorizaciju sportova i sportista.
Ovo su rezultati za prošlu godinu. Znate li kako stoje naši nekada prvi trofejni sportovi? Ovako: košarka na 13. mestu u Srbiji, odbojka na 15. mestu, plivanje na 17, kik boks na 1. mestu, a među prvih 10 i karate. Eto dokle je došao naš vrhunski sport kojim smo se nekada ponosili.
Sada je vlada shvatila da je neophodno ministarstvo sporta i u prošlom mandatu je to ministarstvo i oformljeno. Međutim, za ministra sporta je izabrana gospođa Snežana Samardžić-Marković, koja je izjavila javno da se nikada nije bavila sportom niti sportskim radom, da je tu po partijskoj liniji, tobože da donese novac sportu.
Sport ima nekoliko osnovnih funkcija, osnovnih ciljeva. Prvi cilj je poboljšanje fizičke i duhovne sposobnosti stanovništva, dakle, poboljšanje zdravlja nacije. Drugi cilj jeste postizanje vrhunskih rezultata. Treći cilj je pravo predstavljanje Srbije u svetu.
Sport je sigurna garancija da naša deca neće poći lošim putem, da neće poći izazovima modernog doba, kao što su droga, alkohol, kriminal i loše društvo.
U Srbiji je Zakon o sportu, koji je još uvek važeći, donet pre 12 godina. Postoji neki novi predlog zakona, međutim, u nekim rešenjima je mnogo gori od postojećeg zakona. Srbija nema nacionalnu strategiju razvoja sporta. Ima nekoliko radnih verzija, ali još uvek nije donela ova skupština. Srbija još uvek nema novi zakon o sportu. Srbija nema zakon o privatizaciji u sportu.
Potpuno je zapostavljen predškolski sport. Zato naša deca u vrtićima i obdaništima jednostavno nemaju nikakvih fizičkih aktivnosti, jer nemamo profesore fizičkog vaspitanja u tim školama, iako, po Zavodu za statistiku, postoji 1.670 predškolskih ustanova, od toga 10 na Kosovu i Metohiji, sa 173 hiljade dece. Još je gora situacija u školskom sportu.
Naši osnovci i srednjoškolci imaju u proseku jedan ili dva sata nedeljno fizičkog vaspitanja, osam sati mesečno najviše, što znači manje od 15 minuta dnevno fizičke aktivnosti. Zato 25% naše dece boluje od gojaznosti, 90% od deformiteta kičme i 60% boluje od ravnih tabana.
Ništa nije bolja situacija ni sa studentskim sportom, iako smo dobili Univerzijadu. Ne postoje studentska takmičenja, studentski kupovi. Ukinuto je 1998. godine fizičko vaspitanje na višim školama i na fakultetima. Kako rešiti problem predškolskog, školskog i studentskog sporta? Pre svega, saradnjom Ministarstva sporta sa Ministarstvom prosvete i povećanjem broja časova fizičkog vaspitanja u osnovnim i srednjim školama na najmanje pet sati nedeljno.
Najveći deo budžetskih sredstava odlazi na vrhunski sport, ali on to, nažalost, ne opravdava. O tome govore mnogobrojne afere, posebno u najpopularnijem sportu kao što je fudbal. Ubijeno je preko 10 predsednika fudbalskih klubova u poslednjih nekoliko godina, ubijen je generalni sekretar Fudbalskog saveza, predsednik Fudbalskog saveza je u bekstvu. Sve to govori o nezdravoj situaciji u našem sportu uopšte.
Danas se Ministarstvo sporta hvali rezultatima koje je postigla Jelena Janković, Ana Ivanović i ostali naši teniseri, Novak Đoković, Tipsarević i ostali. Međutim, niko od njih ne kaže da to nije rezultat rada Ministarstva sporta, jer ova država u njih ništa nije uložila, već oni sami i njihovi roditelji.
Situacija je ista i sa sportistima invalidima, tzv. paraolimpijski sport. Oni sami postižu rezultate svojim radom, a Ministarstvo sporta ništa ne čini da bi im pomoglo u postizanju rezultata. Setimo se da su gotovo najbolji u atletici, plivanju i streljaštvu u svetu.
Da ne govorim o nasilju u sportu. Donet je 2003. godine Zakon o sprečavanju nasilja na sportskim takmičenjima, ali se ne primenjuje. Imamo toliko smrtnih slučajeva na stadionima, toliko povređenih policajaca, toliko povređenih navijača, razbijenih stolica, kioska, automobila pored stadiona itd. Šta je potrebno učiniti da se to spreči? Pooštriti kaznene mere ovog zakona izmenama i dopunama, striktno ga primenjivati i sarađivati neposredno između Ministarstva sporta i Ministarstva policije.
Da zaključim, stanje u sportu nije dobro. Zato je neophodno da ova skupština donese nacionalnu strategiju razvoja sporta u Srbiji, zakon o sportu, a potom i zakon o privatizaciji, kako bismo sprečili tajkune i tzv. menadžere da preuzmu naše najbolje klubove i naše najbolje sportske objekte.
Najveći krivac za ovakvo stanje u sportu jeste Ministarstvo sporta i zato mi je neshvatljivo da se ponovo za ministra sporta predlaže gospođa Snežana Samardžić-Marković, koja je zaista pokazala da sa sportom nema nikakve veze.
Sada nekoliko reči o pravom mandataru. Od danas u Srbiji vlada i uvodi se predsednički režim. Gospodin Tadić je bio svestan da će izgubiti predsedničke izbore i zato je, u dogovoru sa američkom ambasadom i sa šiptarskim vođama na Kosovu i Metohiji, dogovorio da se pre proglašenja nezavisnosti Kosova i Metohije održe predsednički izbori, jer je znao, ukoliko se pre toga Kosmet proglasi nezavisnim od strane Šiptara, da će izbore izgubiti. Tako se i desilo. Nakon toga su Šiptari proglasili nezavisnost Kosova i Metohije.
Kada su se premijer Koštunica, predsednik Tadić i Tomislav Nikolić dogovorili da organizuju zajednički miting u znak protesta protiv nezavisnosti, odjednom se nije pojavio gospodin Tadić, jer su mu tako naredili njegovi nalogodavci.
Jedino funkcioneri DS i G 17 plus nisu učestvovali u formiranju srpske skupštine na Kosovu i Metohiji. To pokazuje njihov odnos prema Kosovu i Metohiji. Kako je, u stvari, pobedila koalicija "Za evropsku Srbiju"? Uz pomoć Evrope i obećanja, uz pomoć dolaska "Fijata" i "Mercedesa", besplatnih viza i uz pomoć priključenja i brze integracije u Evropu.
Najviše mu je pomogao njegov prijatelj Havijer Solana, koji je bombardovao Srbiju, a onda prvi posetio Kosovo i Metohiju nakon proglašenja nezavisnosti. Taj veliki "demokrata" sada preti da će i vlast u Beogradu biti isključivo njegova i da će poništiti koalicioni sporazum koji je već postignut.
Šta sve to govori? To govori da smo dobili prvog diktatora posle Josipa Broza, ali Josip Broz je bio na neki svoj poseban način genije, iako je mnogo naškodio Srbiji, ali ovaj čovek škodi Srbiji, a ne samo da nije genije, već je samo poslušnik i marioneta raznih Solana, Mantera, Renova i ostalih.
Sada je odredio za premijera najslabijeg kandidata, kako bi on, u stvari, bio i premijer i predsednik. Videćete, ovo je pravo uvođenje predsedničkog sistema u Srbiji. Vi hoćete pošto-poto da sarađujete sa Hagom, a Hag pušta na slobodu ratne zločince, kao što su Fatmir Ljimaj, Naser Orić, Ramuš Haradinaj. Vi na to uopšte ne reagujete, niti vas to uopšte interesuje.
Ovo je zaista uvođenje predsedničke diktature jednog čoveka koji je za sebe prigrabio svu vlast u ovoj zemlji, a nije sposoban da ispuni nijedno obećanje koje je dao u obe kampanje. Šta je sa 500 hiljada radnih mesta i sa ostalim njegovim praznim obećanjima? Hvala na pažnji.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Ima reč narodni poslanik Ivan Andrić.
...
Liberalno demokratska partija

Ivan Andrić

Liberalno demokratska partija
Dame i gospodo poslanici, poštovano predsedništvo, dosta je stvari rečeno o ovoj vladi i o poziciji LDP u odnosu na ovu vladu, ali želeo bih, verovatno kao poslednji govornik u ime LDP, da još jedanput ponovim neke stvari koje smo od početka govorili.
Naime, odmah posle izbora je bilo jasno da je ovo jedna teška politička situacija. Zbog toga smo mi izrazili potpuno razumevanje za DS i za njenu spremnost da napravi koaliciju sa SPS.
U tom smislu mi ne mislimo da treba trošiti velike reči ili misli na tako nešto. Za nas je to jedna tehnička vlada i ono što mi ili se nadamo ili očekujemo, to je da sav reformski potencijal DS dođe do izražaja i da cena koju je DS morala da plati za formiranje ove vlade, a koja se pre svega ogledala u novoj funkciji u vladi u položaju zamenika predsednika vlade i u broju ministarstava koju je morala da da, koja nije u korelaciji sa brojem osvojenih glasova, duboko smo uvereni ili želimo da se nadamo da će DS iskoristiti svoj reformski potencijal i povesti zemlju dalje.
Nažalost, ekspoze, kao i način formiranja ove vlade, udaljili su nas od pozicije ili od mogućnosti da i mi tu vladu podržimo glasanjem u Skupštini. Današnji ekspoze budućeg premijera pokazao je sve mane ili sve probleme sa kojima će se ova vlada u budućnosti suočavati. Neki problemi su bili vidljivi još u toku usvajanja zakona o vladi i o ministarstvima, kada je bilo jasno da je ta koalicija vrlo heterogena, široka, da će biti teško napravili poteze koji bi sve to povezali.
Takođe, imamo razumevanje za gospodina Cvetkovića koji iako možda nema politički ima veliki ekspertski autoritet, bar što se tiče LDP. Samo možemo da izrazimo nadu da će uspeti da poveže ono što na prvi pogled izgleda nepovezivo.
Kao što sam rekao, iz današnjeg ekspozea ne može se vidite taj reformski potencijal i to nas na još jedan način onemogućava da glasamo za ovu vladu. Međutim, ono što se vidi, to je jedno reformsko ili proevropsko opredeljenje, sa puno kompromisa koje je morala vlada ili budući premijer da načini prema svom manjem koalicionom partneru SPS.
Ako pogledamo unazad, sve vlade su imale slična načela ili slične ciljeve u svom formiranju. Iz toga je jasno da ključna stvar nisu proklamovani ciljevi u ponašanju na srpskoj političkoj sceni, već je ključna stvar efikasnost. Nažalost, u tom segmentu nemamo poverenja u ovu vladu.
Još jedanput ponavljamo naše jasno opredeljenje i poziv budućem premijeru, gospodinu Cvetkoviću, da podršku za konkretne evropske poteze ne traži u kompromisima sa svojim mlađim koalicionom partnerima, nego da podršku za te poteze traži u parlamentu Srbije. Poslanička grupa LDP spremna je da podrži sve konkretne proevropske poteze, da pruži podršku toj vladi ako je u pitanju neki težak politički potez koji je proevropski, za usvajanje proevropskih zakona. Još jedanput ponavljamo, nemojte tražiti mesto za evropsku politiku unutar vlade, jer ti kompromisi i cena koju plaćate....
(Predsednik: Vreme.)
... dovode u sumnju rezultat te vlade. Tražite tu podršku za te poteze ovde u parlamentu i poslanici LDP, bez obzira na sve, u svakom trenutku su spremni da podrže svaki proevropski potez. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospodin Dragan Jovanović.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Jovanović

Nova Srbija
Uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi kandidati za ministre, kaže naš narod, ako se po jutru dan poznaje, a ako se poznaje po ovom uvodnom ekspozeu i snaga i čvrstina  kojom je gospodin Mirko Cvetković izneo u svom ekspozeu, bogami, nama, građanima Srbije, ne piše se dobro. Zašto?
Ako pogledamo personalni sastav buduće, videćemo da dve najjače političke figure koje su u sastavu ove vlade nisu na mestu premijera, a to su gospoda Ivica Dačić i Mlađan Dinkić. Ono što je jedna vrlo bitna stvar i koju moramo da pomenemo na ovom mestu jeste da je prvi put posle 2000. godine u stvari stvarni premijer, neće sedeti u Nemanjinoj 11, već će sedeti preko puta ove zgrade na Andrićevom vencu i to su već moje kolege narodni poslanici više puta kazali, to je gospodin Boris Tadić.
Ako se vratimo ovom ekspozeu koji smo jutros čuli od gospodina Cvetkovića, meni se, moram reći, on više čini kao neka novogodišnja ili rođendanska čestitka puna lepih želja. Prva lepa želja jeste da mi za neke četiri godine budemo spremni da uđemo u EU. To je na prvom mestu.
Na drugom mestu je održavanje teritorijalnog integriteta, odnosno celovitosti zemlje, pa bih voleo od mandatara, odnosno budućeg premijera da čujem da li je moguće da mi uđemo u EU sa Kosovom i Metohijom, bez Kosova i Metohije ili sa delom Kosova i Metohije, a to verujem da bi voleli i svi građani Srbije da to znaju.
Druga vrlo bitno stvar na koju se moram osvrnuti jeste borba protiv korupcije i kriminala. Kada govorimo o borbi protiv korupcije i kriminala ne možemo, a da ne pomenemo Ministarstvo pravosuđa, a više ne vidim u sali gospođu koja će biti nova ministarka. Dobro je što je tu došlo do personalne promene, jer ništa dobro se ne sećamo od prethodnog ministra pravde.
Ne vidim način da bude bilo kakva borba protiv korupcije i kriminala, a da se ne izvrši reizbor svih tužilaca i sudija u Srbiji. Moram da kažem, možda i malo šaljivo, pored dva takva giganta u Vladi, kao što su Boža Đelić i Mlađan Dinkić, pojačana sada sa gospodinom Krkobabićem, imaćemo stvarno, nadam se, vrlo intenzivnu borbu protiv kriminala. Samo se bojim da tu jedan Ivica i neće više biti dovoljno ni puno Marica za tu borbu, ali videćemo, o tom-potom.
Ovde se pominje poljoprivreda u ekspozeu, doduše vrlo malo i vrlo šturo. Takođe, ne vidim ovde u sali gospodina Milosavljevića, koji je bio ministar za poljoprivredu. Dosta se slikao na TV, kažu dosta toga počeo, dosta obećavao, pa me čudi, ako je to ministarstvo ostalo istoj stranci, DS, zašto mi više ovako uvaženog eksperta i znanca gospodina Milosavljevića nećemo videti na tom mestu nego je otišao u drugo ministarstvo.
No, ono što je dobro jeste da se obećava pomoć staračkim domaćinstvima koja su se bavila ili se njihove porodice bave poljoprivredom. Samo se bojim da to oni dobro neće sačekati, te da će dosta njih poumirati pre nego što to dobro dođe.
Reći ću vam samo jedan razlog, da bi se jedna porodica, prosečna četvoročlana porodica, koja se samo bavi poljoprivredom u Srbiji, samo za doprinose za socijalno i zdravstveno osiguranje treba da izdvoji godišnje oko 200.000 dinara. Ogroman broj porodica, naročito u centralnoj Srbiji, staračkih, nema u ovom trenutku overenu zdravstvenu knjižicu. To je veliki problem.
Gospodin Cvetković, kao bivši, odnosno još uvek sadašnji ministar finansija, morao je bar da poradi na tome da se tim ljudima otpišu kamate na dugovanja za socijalno i zdravstveno osiguranje i da ti ljudi mogu u poznim godinama da imaju normalno bar zdravstvenu zaštitu.
Kada je leto i kada je suša uvek se setimo i sistema za navodnjavanje i svega ostalog. Ono što bih posebno podvukao, što je u ekspozeu rekao gospodin Cvetković, jeste ubrzana privatizacija. Naravno, kada kažem privatizacija, ostalo je još javnih preduzeća, celine ili delovi koji će se privatizovati, opa bih voleo da nam gospodin Cvetković objasni, da li će to takva privatizacija biti kao onda kada je on bio direktor Agencije za privatizaciju.
Kakve su tada, dame i gospodo, bile privatizacije, i dan-danas se bavi Savet za borbu protiv korupcije Vlade Republike Srbije, koji će, uzgred budi rečeno, kako vidimo u najavi u štampi, biti i ukinut. Voleo bih da o tome nešto čujemo od mandatara.
Ono što je dobro, vidimo da će se graditi i dalje putevi, da će se završavati Koridor 10, da će se graditi autoput ka moru. Doduše, čujemo da će se to graditi, odnosno finansirati iz sredstava budžeta, zatim iz kredita i od prtpistupnih fondova EU.
Moje kolege, i to više neću ponavljati, rekle su sve preduslove, puna saradnja sa Hagom oko SSP-a, tako da to neću pominjati. Mene više interesuje ova stavka - finansiranje iz budžeta, pošto smo od pre petnaestak-dvadeset dana od guvernera NBS, gospodina Jelašića, čuli da para u budžetu nema, pa me čisto interesuje odakle će sada milijarde evra da se izdvoje za izgradnju autoputa ka južnom Jadranu.
Još ako se kaže da će se iz budžeta povećati penzije, a novca nema, a mi još u Narodnoj skupštini nismo čuli objašnjenje od ministra finansija gde se nalaze pare i na koji način su utrošene pare od privatizacije MOBTEL-a, od privatizacije DDOR - Novi Sad, od prodaje treće licence za mobilnu telefoniju itd.
Ono što je dobra stvar i što treba pohvaliti, to je obećanje gospodina Cvetkovića, gospodina mandatara, da će se ispeglati plate državnih službenika, koje su sad u rasponu 1:9, a to se odnosi i na plate zaposlenih u lokalnim samoupravama. Nalazim se na čelu lokalne samouprave, tamo su plate stvarno mizerne, imaju te velike raskorake. Bilo bi dobro da se to sredi, ako ne u ovoj, onda bar u narednoj budžetskoj godini, ali bih voleo da čujem razloge od ministra Cvetkovića, koji je bio za to zadužen i u prethodnoj vladi, zašto to ranije nije urađeno.
Ono što može biti kao mala anegdota, ali istinita, jeste da je Srbija u dosadašnjoj istoriji imala šest vlada, na čijem čelu su se nalazili dotadašnji ministri finansija, najkraća je trajala samo nedelju dana, a najduža nešto više od dve i po godine, prosečno je trajalo oko 11 meseci, pa se iskreno nadam da i ova neće duže trajati. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospodin Gojko Radić. Izvolite.