TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 27.11.2008.

12. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

12. dan rada

27.11.2008

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:05 do 20:50

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Gospodin Jojić, pa Marković, pa vi, gospodine Periću, ako bude vremena. Imate još 10 minuta, vaša poslanička grupa.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, kolega Filip Stojanović njegovim amandmanom interveniše radi poboljšanja ovoga teksta zakona. To je sasvim prihvatljivo iz više razloga.
Sada se krije velika opasnost kod izbora sudija, naročito prvi put. Malopre sam započeo objašnjavati i obrazlagati činjenicu da će predsednik suda, ili njegova uža grupa, predložiti nekog svog miljenika, kandidata koji je bio pripravnik u tom sudu, a neki je rođak ili prijatelj nekog lokalnog moćnika, pa je nužno da progura tog kandidata, bez obzira što taj kandidat nema kriterijume, ne ispunjava ih i ne bi trebalo da bude sudija. Za to sam da bude u svakom slučaju provera znanja, da se izvrši testiranje od strane nepristrasnih stručnjaka i iskusnih ljudi koji rade u pravosuđu.
Reći ću vam jedan primer iz policije. Imali smo ljude, troje-četvoro, u jednoj policijskoj stanici na koje su se građani stalno žalili kako intervenišu, naplaćaju kazne i podnose prekršajne prijave. To je dozlogrdilo starešini organa i naloži da se pozove saobraćajna policija i da se izvrši testiranje.
Kada je izvršeno testiranje, utvrđeno je da ti ljudi, koji su najviše imali problema i sukoba sa građanima, najviše su imali zloupotrebe ovlašćenja, i kad je testiranje izvršeno, na bazi testova za A, B, C, D i E kategoriju, utvrđeno je da ti ljudi nisu ni mogli da polože ni za jednu kategoriju kada je u pitanju poznavanje saobraćajnih propisa.
Šta smo morali da uradimo? Te ljude da premestimo iz saobraćaja u poredak, a da dođu oni koji znaju saobraćajne propise i koji neće građanima pričinjavati probleme, i sa kojima građani neće imati nikakve sukobe, niti konflikte. To je bila jedna prilika da proverimo znanje. Na drugi način nismo mogli da dođemo do rezultata - da li su ti ljudi, na koje se žale građani, u pravu ili nisu.
Kada su u pitanju sudije, pogotovo kada je u pitanju izbor prvi put, nema ni govora da će tu biti nepristrasnosti i objektivnosti.
Nemojte da računate na to. Možete misliti sad da treba u Novoj Varoši, Priboju, Prijepolju, Kosjeriću ili u Nišu da konkurišu određeni kandidati za sudije, prvi put kad se biraju.
Visoki savet pravosuđa, krem društvo, sedi u Beogradu. Kako se oni dogovore sa onima? Odu na savetovanje u Vrnjačku Banju, na Kopaonik, Zlatibor, Zlatar, tamo se dogovore i kažu - imam dobrog kandidata, molim te, podrži mi tog kandidata. A on doveo svog kandidata na savetovanje. Nažalost, taj kandidat žensko. U redu je to, to poštujem, nije nikakav problem. To je pripravnica, doveo je da je savetuje na Kopaoniku i na Zlatiboru, a država ta savetovanja plaća.
Dame i gospodo, sada nešto ozbiljno. Obratio bih vam se i rekao nešto što je vrlo ozbiljno, o odgovornosti nezavisnih sudija. Vrednost principa sudske nezavisnosti je u zaštiti sudija od otpuštanja ili drugih sankcija preduzetih od Vlade ili nevladinih organizacija, nezadovoljnih sadržajem donetih odluka. Ali, sudska nezavisnost nije predviđena i ne treba da joj dozvoli da bude ni štit za sudske zloupotrebe, nestručnosti, niti prepreka da se ispituju moguće žalbe ili prigovori na njihov rad.
Pogrešno je pretpostaviti da sudovi, koji odlučuju o ograničavanju slobode, imovine, pa čak i o ljudskim pravima, treba da budu nedodirljivi po pitanju odluka koje su doneli. Naime, javna odgovornost sudova i sudija su neophodna osnova poverenja javnosti u sud.
Postoji, naime, fina veza između dužnosti, profesije i odgovornosti u društvu. Sudovi mogu da vrše svoju funkciju kao institucije za rešavanje sporova u društvu samo ako je postupak za rešavanje tih sporova pošten, efikasan i ekspeditivan. To su ona poznata načela ekonomičnost i celishodnost, ujedno i efikasnost.
Efikasnost i ekspeditivnost, javno poverenje koje je osnov za građenje sudske nezavisnosti, logički mu prethodi i postiže se poštovanje brojnih načela, kao što su na primer načelo da se sudske presude javno objavljuju, kao i načelo davanja obrazloženja u sudskim odlukama. Važno je napomenuti da javnost poverenja u sudove se dobro odražava u sloganu ''da pravda ne mora samo da bude vršena, već to vršenje pravde mora da bude i vidljivo''. Kako pomalo duhovito kaže pesnik - naglašavajući potrebu javne kontrole pravosuđa, pravo je previše ozbiljna stvar da bi bilo prepušteno isključivo sudijama. Porast uloge pravosuđa je delimično rezultat društvenih vrednosti i društvenih kretanja.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovim setom zakona se pokušava urediti stanje u našem pravosuđu, to je dobra namera i ideja, ali je ovaj set zakona vrlo problematičan i ukoliko bude ovaj set zakona usvojen imaćemo za godinu dana izmene i dopune ili donošenje novih zakona. Zašto?
Zato što ako bude usvojena odredba, pogotovo prelazne i završne odredbe koje se odnose na zakon o sudovima, sudijama i tužiocima, a koji se predviđaju i normiraju u odredbama člana 99, člana 100. i 101, biće izvršena jedna nelegalna i nepoštena selekcija, moram reći nepoštena, ne mislim da će neko ovde da se bavi nekim nepoštenim radnjama, ali neće biti regularna, neće biti pravična. Zašto?
Vi znate da mi imamo dve i po hiljade sudija. Da li je cilj ove vlade da smanji broj sudija? Imam utisak da se u tom pravcu i predlažu ovi zakoni. Šta ćemo ako 500 ili čak 1.000 sudija ili tužilaca treba da ostanu bez posla? To je vrlo opasna stvar. Rekao sam da sudije i tužioce nisu šibicari i sa njima da se manipuliše. Evo izlaza iz krize. Da pravosuđe bira i samo predlaže kandidate, čija je osnovna stvar. Da profesor sa pravnog fakulteta dođe iz Niša ili Novog Sada, ili Uniona, privatnog fakulteta, i kaže - on je ugledan profesor, ajmo njega da stavimo u Visoki savet za pravosuđe, i on će biti taj koji će moći da izabere i da da predlog za najboljeg kandidata. Nije to dobro.
Moje je mišljenje da će se učiniti velika nepravda, možda ne toliko namerna, ali ovo sluti lustraciji i SRS je protiv ovakve lustracije. Mi nećemo da podržavamo ovakve zakone, iz razloga što su ti zakoni došli pred Skupštinu po hitnom postupku, drugo što stručna javnost u dovoljnoj meri nije u ovome učestvovala i plašim se da će časni i pošteni ljudi koji rade u pravosuđu zaista doživeti da se nađu bez posla i na ulici. Poštujem odluke onih sudija koji su na stotine njih učestvovali u donošenju odluka, koji su doneli pravilne odluke kada su oduzimali mandate onima kojima nisu pripadali i vraćali SRS. Takve sudije želi Srbija, želite i vi gospodo iz DS.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 55. amandman je podnela poslanik Vjerica Radeta.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Izvolite, gospođo Vjerica Radeta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, videli smo ovih dana kada smo počeli raspravu o ovom setu zakona iz oblasti pravosuđa koliko je bilo primedbi izraženih kroz amandmane, koliko su narodni poslanici pokušavali da, objašnjavajući amandmane, zapravo ubede predstavnika Vlade Republike Srbije da su ovo loši zakoni, da možda postoji dobra namera. Lično verujem u dobru nameru ministra pravde, ali nekoliko puta sam gospođu Malović upozoravala da se bojim da je ovo neka ujdurma, koja nema veze s njom, ali koja će se i te kako odraziti na rad pravosuđa, na položaj sudija i tužilaca, naravno i svih ostalih zaposlenih u sudskoj upravi, a onda normalno da će to sve da se odrazi negativno na građane Srbije, koji imaju potrebu da se obraćaju sudovima i tužilaštvima.
Čini mi se da je najbolje ono što je kolega Krasić malopre rekao da su ovi zakoni zapravo takvi da ih je amandmanima teško popraviti. Vlada je prihvatila nekih dvadesetak amandmana na Predlog zakona o sudijama, što je, s jedne strane, dobro, jer može da se kaže da Vlada vodi računa o mišljenju narodnih poslanika i da je Vlada ozbiljno shvatila naš rad, a, s druge strane, govori koliko je to loš predlog.
Jer svakako Vlada nije menjala koncepcijski prilaz rešavanju ovih problema i te neke tzv. reforme pravosuđa, nego je očigledno da su ovi zakoni toliko loši i sa toliko loših rešenja da je Vlada prihvatila ovoliko amandmana poslanika iz stranaka opozicije, dobrim delom i poslanika SRS. Čini mi se za sve ove zakone, a pogotovo za zakon o sudijama koji je u izvesnom smislu, najpre u egzistencijalnom smislu kada su u pitanju sudije i tužioci, a onda u smislu uništavanja pravosudnog sistema u Srbiji, da je ovo zapravo skup uslova za zloupotrebu i uspostavljanje partijskih sudova, nepotizma, podobnih sudija i tako dalje.
Svaki put kada se ovde govorilo, kada se formiraju neke agencije, neka Vladina tela i kada je bilo reči da će na određene funkcije biti postavljene nepartijske ličnosti, mi iz SRS smo uvek iznosili naš stav da je to najobičnija farsa. Zašto?
Zato što nije moguće, neću da kažem nije normalno, jer normalno bi bilo, ali nije moguće da u sadašnjoj konstelaciji snaga i odnosa u Vladi Republike Srbije i skupštinskoj većini da neko predloži na neku funkciju, gde se navodno biraju nepartijske ličnosti, nekoga ko nema veze sa strankama koje su trenutno na vlasti, a da taj neko bude proglašen stručnjakom, ne znam, sve to jeste, ali da ga kao takvog prihvati Vlada Republike Srbije. Isti slučaj biće i sa sudijama.
Mi zato mislimo da ne treba kroz ovakve propise i kroz ovakve farse i forsiranje nepartijskih ličnosti, na neki način kažnjavati ljude koji se partijski opredeljuju, jer to je potpuno normalno da svaki čovek ima svoje partijsko opredeljenje, ne mora da bude član neke stranke, ali svakako treba da svoje mišljenje iznosi u danu za glasanje, odnosno na nekim izborima.
Tako treba, naravno, da bude i sa sudijama i sa tužiocima. Ne pada nama na pamet da mi sada ispitujemo koga od sudija i koje sudije ste vi na ovaj ili onaj način naterali da se učlane u neku od stranaka koje su na vlasti, ali ne možemo da dozvolimo ni to da vi primenom ovog zakona napravite lustraciju i da u sudovima ostanu samo oni koji su se izjasnili da su bliski vama ili, još gore, da su podložni uticaju izvršne vlasti, uticaju tajkuna, koji su nažalost sve moćniji i moćniji u Srbiji.
Kada kažem moćniji ne mislim samo na njihovo materijalno bogatstvo, nego očigledno da zloupotrebom tog svog materijalnog bogatstva uspevaju da u mnogim branšama nađu ljude koji su spremni da za pare urade nešto što je suprotno zakonu.
U tom smislu su i sve naše primedbe krajnje dobronamerne. Mi zapravo želimo, ne razmišljajući o tome da li je neki sudija blizaka ili nije nekoj stranci, već da li je podložan ili nije uticaju skupštinske većine, možda manje, ali svakako izvršne vlasti, da li je sklon uticaju tajkuna i para, a vi očigledno imate nameru da u sudove dovedete sudije koji će ispunjavati vaše naloge.
Imali smo primere ovih dana kada je bilo u pitanju vraćanje otetih odborničkih mandata u nekim okružnim sudovima u Srbiji, pre svega u okružnom sudu u Beogradu i Kragujevcu. Neverovatno je da je doneto desetine odluka od strane veća okružnih sudova po Srbiji koji su striktno poštovali zakon i vratili SRS ono što su lopovi oteli, ali su se našla dva suda, odnosno dva veća u okviru dva suda koji to nisu hteli da urade, naravno bez pravnog osnova. Ali, vi zapravo donosite ovaj zakon da biste mogli da stvarate takve sudije i da biste one časne, moralne sudije koji žele da rade u skladu sa zakonom, koji žele da primenjuju zakon, kojima je svetinja ono da su svi isti pred zakonom, da je zakon jednak za sve, vama takve sudije ne trebaju. Takve sudije i takve tužioce danas u Srbiji brani isključivo SRS, zato što mi ne propuštamo priliku da govoreći o bilo kojem amandmanu skrenemo pažnju upravo na tu namerenu lustraciju u sudovima i u tužilaštvima.
Kada je u pitanju član 55, na koji sam u ime poslaničke grupe SRS podnela amandman, u članu 55. u prvom stavu Vlada je predložila da sudija koji je izabran stupa na funkciju na svečanoj sednici svih sudija u sudu za koji je izabran. U našem amandmanu stoji da posle ovoga treba još da se i dodaju reči da ta sednica mora da se održi u roku od 15 dana od dana izbora sudije. Ne vidim zaista ni jedan jedini razlog zbog čega ovakav amandman nije prihvaćen. Da li menja koncepciju zakona? Ne. Da li na bilo koji način utiče na ono što vi zapravo hoćete? Rekla bih, da. To je razlog zašto niste prihvatili amandman.
U obrazloženju amandmana je napisano da se ovim amandmanom sprečavaju moguće zloupotrebe koje bi mogle nastati u postupku zakazivanje te svečane sednice i to bi svakako moglo dovesti u pitanje sam izbor sudija izabranih u smislu člana 56. Predloga ovog zakona.
Šta kaže Vlada zašto ovaj amandman nije prihvaćen? Kaže - amandman se ne prihvata iz razloga što određivanje zakonskog roka za održavanje svečane sednice nije neophodno, budući da je narednim članom zakona propisano da se smatra da sudija nije ni izabran ako na funkciju ne stupi u roku od 30 dana od dana izbora.
Upravo povezujući ova dva člana, gospođo Malović, predložila sam ovaj amandman. Zar vi ne vidite kolika se mogućnost zloupotrebe ostavlja ako ne prihvatite ovaj amandman?
Lepo vi u obrazloženju kažete da postoji taj rok od 30 dana, i ako sudija ne stupi na funkciju u tom roku, smatraće se da nije izabran.
Gde mu je, gospođo Malović, garancija da će i u tom roku biti održana ta svečana sednica da bi on mogao da stupi na funkciju? Nema te obaveze, gospođo Malović. Možda vi mislite da su svi korektni, da će svi da se pridržavaju nekog primerenog roka. Nema u zakonu primerenih rokova, postoje striktno napisani rokovi.
Ne postoji ni jedan jedini razlog da ovaj amandman ne bude prihvaćen. Naprotiv, vaše obrazloženje nas je još više uverilo da smo u pravu što smo predložili ovakav amandman jer šta će se desiti ako ga ne usvojite? Nemate oročeno kada ta svečana sednica treba da se održi.
U narednom članu - ako 30 dana od dana izbora ne stupi na funkciju, smatraće se da sudija nije izabran. Dakle, mi ćemo doneti odluku, sudija će biti izabran, Visoki savet će doneti odluku, sudija će biti izabran, zavisi, da sad ne elaboriramo sve šta je ovaj zakon, koja sva nebulozna rešenja je predvideo, i šta će se desiti?
Kada taj sudija bude izabran, pojavi se tamo u svom opštinskom ili okružnom sudu i tamo se on iz ko zna kojih razloga nekome zamerio jer umesto njega je trebalo da dođe nečiji sin, nečija ćerka itd, i taj neko je dovoljno moćan da ne organizuje tu svečanu sednicu i sudija odnosno čovek je džabe biran, ne može da stupi na funkciju. Kome može da se žali? Ne može nikome. Ko može da ga vrati? Ne može niko. Dakle, ako zaista želite nešto ozbiljno da uradite, onda prihvatite ovaj amandman.
Sada ću da vam pročitam jednu poruku radi ilustracije i zato sam ponela na ovo mesto mobilni telefon. Poruku sam dobila sa meni nepoznatog broja telefona i upravo iz tog razloga neću pominjati imena, ali reći ću da se radi, tako piše, o sudu u Prokuplju. Kaže - sud u Prokuplju je porodični sud. Predsednik okružnog suda D.T, ovde je puno ime i prezime ali govorim inicijale, veliki je prijatelj sa Vidom Škero, što naravno ne mora da bude nikakva smetnja, mogu da budu kolege sa fakulteta, iz nekog ranijeg suda, to mu nije mana.
Predsednik Okružnog suda koji je, kaže, veliki prijatelj sa Vidom Škero, njegova žena S. je advokat, a oni su kumovi sa bračnim parom sudija sa prezimenom B. R. i V. su im inicijali imena, oboje su sudije Opštinskog suda. Istražni sudija D.I, ćerka mu je referent u krivičnoj pisarnici.
Šurak T.P mu je porotnik, sestričina S.Ž. je sudija, druga žena izvesnog M.Ž, koji je veliki prijatelj i kum sa predsednikom opštinskog suda M.B., a taj M.B je bliski prijatelj sa krivičnim sudijom, ovo ime ću da pročitam, pošto zna to i gospodin Batić, šta je zatekao u tom sudu, radi se o Ivani Mirić-Niketić, kojoj je dodeljen svojevremeno stan, ne znate nju, gospodine Batiću, ne znam je ni ja, ali sigurna sam da znate njenog tatu.
Dakle, ta gospođa se razvela pa je dobila stan, to je manje bitno. Njena majka je sudija porotnik, sin sudije izvesnog Lj.A. je referent u pisarnici, a M.D, to su inicijali sudija, majka od S...
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Molim vas, privedite kraju, gospođo Radeta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Ovo je neverovatno. Ovo je privatni sud. Znači, ta Snežana je šef parničnog odeljenja, sudiji A.S. odmah je primljena ćerka za sudiju, sudiji S.M, on je otišao u penziju, snaha primljena u Opštinski sud za zapisničara.
Sudija Gordana, devojačko, Niketić, ćerka bivšeg predsednika Branka Niketića, znate gospodine Batiću, sada advokata, snaha im je blagajnik u Okružnom sudu, sve zbog privilegija predsednika Okružnog i Opštinskog suda, pa zapisničar, pa porotnik, pa primljena za referenta ćerka nekoga.
Dakle, već sam dva minuta prekoračila i zaista se izvinjavam, ali da bismo izbegli ovakve stvari i ovakve poruke, gospođo ministar, poštovane kolege, vodite računa, ne dajte da zakonom stvaramo uslove za ovakve zloupotrebe.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospođa Judita Popović.
...
Liberalno demokratska partija

Judita Popović

Liberalno demokratska partija
Poštovana predsednice, predsedništvo, gospođo ministarko, dame i gospodo narodni poslanici i poslanice, upravo smo čuli jedno obrazloženje zašto bi trebalo onaj zakon o sedištima sudova da se usvoji, da se redukuje broj sudova i da se prekontroliše koji će sudovi i u kom sastavu da sude. Upravo zbog toga da prestanemo više sa nepotizmom i sa rođačkim sudovima.
Inače, javljam se povodom ovog amandmana na član 55. zakona o sudijama. Naslov ovoga člana je Stupanje na funkciju. Stav 1. ovoga člana kaže da sudija koji je izabran stupa na funkciju na svečanoj sednici svih sudija u sudu za koji je izabran.
Znamo da svečanu sednicu zakazuje predsednik suda, a šta ukoliko predsednik suda ne zakaže tu svečanu sednicu? Ostaje onda onih 30 dana iz član 56. stav 1. Zakona, koji kaže: "Smatra se da sudija nije izabran ako iz opravdanih razloga ne stupi na funkciju u roku od 30 dana od dana izbora".
Na taj način Vlada obrazlaže zašto ovaj amandman ne usvaja i kaže da je tih 30 dana u stvari taj rok u okviru kojeg bi trebalo da se održi svečana sednica. Ali, gde to piše?
Dakle, u članu 55. ne piše, a član 56. predviđa samo odgovornost sudije koji je izabran, dakle prošao je celu tu prethodnu proceduru da bi postao sudija, i onda se ne zakazuje ta svečana sednica i on jednostavno ne stupa na dužnost, protekne tih 30 dana i gotovo, ode mast u propast, nema više sudije.
On može da se žali, u stavu 3. se kaže: "Sudija ima pravo žalbe Ustavom sudu na odluku Visokog saveta sudstva".
Ali, zašto mi da komplikujemo, ničim izazvani da napravimo tu celu proceduru nepotrebno, ako već u članu 55. možemo da oročimo onaj rok u kojem mora da se zakaže ta svečana sednica da bi zaista sudija stupio na svoju dužnost.
Nažalost, osnovna zamerka ovom članu 55. je ta proizvoljnost koja se ostavlja jednom licu, dakle predsedniku suda, i da ne ređamo dalje kakva ta proizvoljnost može da bude i šta može da proizvede.
Proizvoljnost je dominantna kategorija postala u ovom društvu, pa smo ovih dana svedoci šta ona može da iznedri u vezi ovih javnih preduzeća, koja zaista proizvoljno i monopolistički određuju, pre svega, plate svojih službenika, svojih čelnika, a zatim i cena svojih usluga. Šta je to nego proizvoljnost kada poskupljuju i gas, i struja, i Telekom i još sijaset usluga koje nam pružaju ova monopolistička javna preduzeća.
Zašto onda, kada imamo prilike da u jednom Zakonu o sudijama tačno označimo šta predstavlja nečiju obavezu, tu ne koristimo i ne uradimo kako treba, da izbegnemo bilo kakve neželjene posledice i neželjene situacije.
Nažalost, donosimo tako zakone, pa onda očekujemo da ti zakoni urede u potpunosti život, a da pri tome, kada te zakone donosimo, ne analiziramo koje su posledice naših činjenja odnosno naših odluka u vezi tih zakona. Prema tome, ako se odlučuje tako da mi ne obavezujemo i predsednika suda, kao što obavezujemo sudiju u vezi ovih rokova za stupanje na dužnost, onda mi ostavljamo na slobodnu procenu jednoj osobi, jednoj grupaciji, kako god, da odluči da li će ili neće učiniti nešto da se zakon sprovede.
Upravo je to problem u našem društvu, jer se jako puno diskrecione ocene i slobode u tumačenju zakona ostavlja određenim grupama i one to i koriste, pa se onda čudimo zašto imamo toliko rupa u zakonu, zašto imamo toliko različitih tumačenja zakona od strane sudija i sudova, pa nemamo ujednačenu pravnu praksu, nemamo ujednačene odluke po istoj problematici u različitim postupcima.
Prema tome, bilo bi dobro kada se zakoni donose, konkretno ovaj zakon, da se procene sve mogućnosti, da se procene sve posledice koje određene odredbe mogu proizvesti, pa onda da se spreče te neželjene posledice i zbog toga smatramo da svaki amandman koji se ovom sudu preda od strane pozicije ili opozicije, svejedno, zaista proanalizira, a ne da se samo paušalno ceni.
Jer obrazloženje Vlade u vezi ovog amandmana kaže da se amandman ne prihvata iz razloga što je određivanje zakonskog roka za održavanje svečane sednice nije neophodno, budući da je narednim članom zakona propisano da se smatra da sudija nije ni izabran ako na funkciju ne stupi u roku od 30 dana od dana izbora.
Dakle, ovaj stav člana 56. ne govori ni o kakvoj obavezi onoga koji je obavezan da zakaže tu svečanu sednicu, jer tek tada sudija stupa na dužnost. Ne radi se o izboru sudija, radi se o stupanju na funkciju, prema tome, zašto ne iskoristiti nešto ako već imamo vremena, imamo prostora i mogućnosti.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Da li još neko želi reč po ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 59. amandman je podneo narodni poslanik Miletić Mihajlović.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Gospodin Petar Jojić.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, predloženi amandman ima osnova da bude prihvaćen jer on na bolji način reguliše ovu normu u predloženom članu.
Kada je u pitanju pravosuđe, ne treba zaboraviti sledeće činjenice, pre svega ne treba se udaljiti, treba koristiti i imati u vidu i međunarodna pravna pravila iz uporednog prava, tj. međunarodnu regulativu koja reguliše nezavisnost položaja sudija.
Ako se govori dosta o izboru sudija, do sada je dosta toga rečeno i ovo treba da bude jedno od prioriteta onoga koji bira sudije, jer onaj ko bira sudije mora da stane iza odluke kada bude izabran kandidat za nosioca pravosudne funkcije.
Šta ako se ispostavi sasvim drugačije stanje u praksi? Prvo, ako nije stručan. Ako mu se odluke ukidaju ili ako mu se odluke preinačuju. Šta ćemo ako ima veliki broj nezakazanih predmeta? Šta ćemo ako ima veliki broj pritužbi na njegov rad? Šta ćemo ukoliko je taj kandidat ispoljio i druge negativne osobine koje ne treba da krase jednog nosioca pravosudne funkcije?
U zemljama sa razvijenim pravnim sistemom, naglašavam, sudska funkcija je privilegija. Ko želi da postane sudija mnogo mora da poradi na stručnom usavršavanju. Njega i njegovu porodicu dosta košta da bi se došlo do jednog dobrog i vrhunskog kvaliteta, da bi mogao da postane sudija i da deli pravdu.
Ponavljam, ovako predloženo rešenje, da će Visoki savet pravosuđa usrećiti pravosuđe u Srbiji, u to sumnjam i s tim nikako ne mogu da se pomirim. Ponavljam, prvi izbor sudija je vrlo problematičan. Ima ovde dosta kolega koji imaju prilike da godinama i godinama prate rad sudova.
Ono što je u razvijenim zemljama, sa određenim pravom i sa uređenom pravnom državom i boljom regulativom, jeste da se najveći broj nosilaca pravosudnih funkcija i sudija bira iz redova advokata.
Moram da vam kažem, advokat koji ima 10, 15, 20 godina iskustva u advokaturi, u Engleskoj ne možete nikoga drugog videti da konkuriše i da bude izabran, prioritet i uglavnom 95% su u stvari advokati.
Zašto je to tako? Nijedan stručni saradnik, nijedan sudski pomoćnik, ni onaj koji možda ima 10 godina radnog iskustva u pravosuđu, odnosno na poslovima pravne struke, nema iskustvo advokata. Advokat je samostalan u svom radu. Advokaturi se danas u svetu poklanja izuzetna pažnja.
Advokati stupajući u advokaturu moraju da poseduju sposobnosti i veštinu. Moraju pre svega da polože pravosudni ispit. Drugo, advokat počinje od običnih pravnih predmeta, bilo da je to vanparnični postupak, parnični postupak, pa krivični, pa upravni postupak.
Advokat koji u svojoj advokatskoj profesiji ima pet-šest hiljada predmeta, sa pet-šest hiljada stranaka, različitih predmeta, u kojima je bio i parničar, u kojima je bio i krivičar, taj čovek je pečeni kandidat koji može da bude sudija bez ikakvih problema.
Ne može jedino ako je bio korumpiran, ako je došao u korupciju, zajedno sa nosiocima pravosudnih funkcija i onim pacovima o kojima je govorila narodni poslanik Vjerica Radeta. Cenim ovaj pokušaj predlagača da se izvrši ipak neka selekcija u pravosuđu.
Ali, ne može ovako. Vrlo je problematično ukinuti 104 suda. Vrlo je problematično da Visoki savet sudstva, njih 15 mudraca zasedaju i odlučuju o sudbini dve i po hiljade ljudi. Ne, prvo da oni prođu proceduru izbora kroz koju treba da prođu svi nosioci pravosudnih funkcija. Pre svega da sudije i tužioci biraju i oni odgovaraju. Oni znaju u svom kolektivu koga treba predložiti za predsednika suda.
Problem vam je što vam ažurnost sudova nije na dostojnom nivou, što efikasnost sudstva nije na visini. Nije zbog toga što nemamo dobre predsednike sudova. Predsednici sudova su menadžeri, predsednik suda mora da zna kada mu dolazi koji činovnik, kada mu dolazi koji sudija. Mora da zna gde mu se nalazi celog dana posada njegovog broda.
Drugo, predsednik suda mora po poslovniku da prati predmete. On mora da zna kada je koji predmet došao u sud. Znate li šta je problematično, dame i gospodo? Tu je gospodin Batić koji dobro zna. Jednom sudiji se ukida prvi put presuda. Vraća se u prvostepeni sud. Dobija nov broj. Zašto?
Ne. Da li je meni ukinuta presuda? Pod tim brojem ima da budem zadužen, a ne novim. Tako će da ispadne da će u sudu biti priliv predmeta. Gospodin Batić je bio ministar pravde, imao je uvida u velikom broju sudova.
Šta je potrebno? Potrebno je pre svega da predsednik suda mora da zna kada je kom sudiji došao predmet u rad. Da mu mesečno vrši analizu i pregled. Predsednik suda treba da traži od sudije izveštaj šta je sa predmetom, da li je predmet zakazan ili nije zakazan? Drugo, kada je prvo ročište održano? Kada je drugo?
Danas sam imao priliku da ostvarim uvid u dva predmeta, jedan 19 godina, drugi 20 godina, parnični postupak. Ovakvih ima u Srbiji i više. Dakle, ako bi se vršila analiza - efikasnost, celishodnost i ekonomičnost postiže se ukoliko imate dobrog predsednika suda.
Kada bude izbor predsednika sudova povedite računa koliko je u tom sudu bilo sudija, koliko predmeta, koliko ukinutih odluka, koliko preinačenih, koliko potvrđenih. To je selekcija. To je osnovno pravilo.
Ima jedan nasleđeni problem, jedna bolest srpskog pravosuđa. Mnogo se odaje turizmu. Znate li zašto? Država plaća brojna savetovanja. Od tih savetovanja nema ništa. Okružni sud i opštinski sud mogu da održe savetovanje. Ako hoće neka se upoznaju sudije na nivou okružnog suda sa novim propisima koji stižu i sa novom utvrđenom praksom.
Šta će sudije na Kopaoniku? Šta će na Zlatiboru? Sedam dana, i kada se okupi njih hiljadu i po do dve, vidite, gospođa ministar je tu, ona vodi računa na ekonomičan način gde se troše sredstva, ali će primetiti da je u prošlosti bila odrešena kasa i, nema veze, idemo na savetovanje. Ta savetovanja su česta.
Šta je još karakteristično? Karakteristično je da savetovanje retko koji predsednik suda propusti, a dobre sudije ne mogu da dođu na red da idu na neka savetovanja. To je dakle problem u pravosuđu.
Prema tome, dame i gospodo, došlo je vreme da se u pravosuđu napravi red, došlo je vreme da i Srbija bude država koja se može ponositi svojim stručnim kadrovima. Napominjem da Srbija ima pre svega Pravni fakultet u Beogradu kojim se može ponositi, u Evropi jedan od priznatih fakulteta pravnih, na kom fakultetu su brojni kadrovi u pravosuđu sticali određena znanja i titule magistra i doktora.
Mi moramo sve preduzeti da ovo naše pravosuđe unapredimo, da omogućimo sudijama koji sude da imaju određenu nezavisnost, da nema partijske zavisnosti, da nema materijalne zavisnosti, da nema uticaja na sudiju, da nema intervencije s bilo koje strane.
Prikazaću vam u zemljama i anglosaksonskog prava, i zemljama kontinentalnog prava, na nekim istraživanjima koja su izvršena, gde ćete videti koje su evidentirane sve intervencije, od koga su dolazile i kakav je bio rezultat tih intervencija. Mogu vam reći i da ovaj slučaj koji je iznela narodni poslanik Vjerica Radeta zaslužuje pažnju, a i zabrinjava. Ali, ovo nije jedini slučaj kao što je slučaj u Prokuplju.
Rekao sam da mi imamo nerešeno pitanje brojnih stvari i odnosa u pravosuđu, pogotovo rodbinske, kumovske i prijateljske veze, nepotizam u pravosuđu bi u svakom slučaju morao da bude iskorenjen.
U drugim zemljama nema ovoga kao što ima kod nas. Ovo što je rekla Vjerica, ovo je porodični sud, ali ovo nije usamljen slučaj. Ovo vas iz Ministarstva pravde i Vrhovni sud mora da zabrine, ali vi uporedo sa onim što se čini na Aerodromu, uporedo ali ne tih kvalifikacija, ali mora da se preduzme i u pravosuđu. Što znači da treba hitno izvršiti reviziju svih predmeta koji se nalaze u radu i videti ko sa tim predmetima kasni, ko je stručan, ko je nestručan.
Dakle, i dosadašnji zakon o sudovima i sudijama predviđao je mogućnost razrešenja zbog nestručnosti, međutim, taj institut malo je korišćen. Ali, ovi instituti za koje smo se mi iz Srpske radikalne stranke već nekoliko godina zalagali da se donese poseban zakon o disciplinskoj odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija, kao što je to u Saveznoj Republici Nemačkoj, u Francuskoj i u Engleskoj, imate posebno zakon o disciplinskoj odgovornosti sudija i tužilaca, i on bliže određuje, uređuje i onemogućava da se provlače određene stvari.
Ne bi se moglo dogoditi, mogu da dokažem, ali nemam priliku i ne želim, da je sudija rešavao žalbu svoga supružnika koju je podneo višem sudu. To ne treba da se dogodi.
Evo jedan skandalozan primer. Imate ovakvu situaciju, gospođo ministre, ima u jednom sudu sprega advokata i sudija. U jednom, govorim o jednom samo, a znamo kakvo je stanje.
Danas je podneta tužba u jednom sporu, danas je advokat koji je u dobrim odnosima sa sudijom dobio na neobjašnjiv način predmet u rad kod željenog sudije i dobija presudu po porudžbini. On danas predaje na šalteru tužbu, danas je dobija sudija u rad, odabrani sudija i dogovoreni sudija. Danas taj sudija obrazuje veće, danas taj sudija izvodi dokaze, između ostalog taj sudija danas saslušava i stranke, taj sudija danas donosi i presudu, taj sudija danas...
(Predsednik: Vreme, gospodine Jojiću.)
... za jedan dan proglašava da je presuda pravomoćna.
Da nema korupcije, i da taj advokat i taj sudija nisu u sprezi, ne bi moglo da se desi da neki 19 ili 20 godina čekaju odluku, a jedan advokat i jedna stranka po porudžbini dobiju presudu za jedan dan. Hvala.