Poštovani poslanici, javljam se po članovima 225. i 226. Danas sam dobio svečani broj ''Bunjevačkih novina'', to je božićni broj. Inače, novine izlaze četiri godine. Bunjevci kažu: "Sritan Božić i mlado lito".
Jutros su svi predstavnici uglavnom nacionalnih zajednica uputili čestitke građanima koji slave Božić po Gregorijanskom kalendaru, međutim, niko nije uputio čestitke ispred nekadašnje velike zajednice Bunjevaca i Šokaca. Nažalost, ta zajednica nema nijednog svog poslanika u parlamentu.
Da podsetim, u vreme ujedinjenja 1918. godine bilo je preko 80 hiljada Bunjevaca u Banatu, Bačkoj i Baranji. Oni su 25. novembra 1918. godine plebiscitarno podržali sjedinjenje Banata, Bačke i Baranje sa Srbijom na Velikoj skupštini Srba, Bunjevaca i ostalih Slavena. Dakle, pored Srba, jedino su se Bunjevci pominjali kao značajna nacionalna skupina.
U prvoj skupštini Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, u Privremenom narodnom predstavništvu, oni su imali četiri poslanika, rimokatoličkog svećenika Blaška Rajića, Marina Matića, svećenika Ivana Ivetovića i Stipana Vojnića-Tunića.
Bunjevačko-šokačka stranka, kada je osnovana 1919. godine, na izborima za Konstituantu osvojila je 13 poslaničkih mandata sa Hrvatskom pučkom strankom. Međutim, komunističkim nasiljem 1945. godine zabranjeno je pominjanje bunjevačkog imena jer su se Bunjevci morali zvati jednostavno Hrvatima.
Međutim, Miloševićev režim 1991. godine ipak je dozvolio pominjanje bunjevačkog imena, pa su se oni počeli nacionalno opredeljivati kao Bunjevci, umjesto hrvatskog opredeljenja. Poslednjih godina Bunjevci su dobili status nacionalne zajednice i slobodnije nacionalno djeluju. Danas ih ima oko 20 hiljada, ostali još uvijek nose hrvatsko nacionalno ime.
Pitam, na kraju, ministra za zaštitu nacionalnih manjina - da li se u dovoljnoj mjeri štiti nacionalni opstanak Bunjevaca u Srbiji? Da li država finansijski pomaže nacionalni i kulturni razvoj bunjevačke manjine? Hvala.