PRVO VANREDNO ZASEDANjE, 19.01.2009.

5. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVO VANREDNO ZASEDANjE

5. dan rada

19.01.2009

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:00

OBRAĆANJA

Aleksandar Pejčić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo poslanici, poštovana ministre, nadam se da ćete posle ovog mog izlaganja prihvatiti ovaj moj amandman, jer nije puno komplikovan i ne iziskuje puno novaca i sredstava.
Takođe nam je drago što ste opet ovde sa nama u parlamentu, izgleda da vam je prijao ovaj put. Nadam se da ćete odgovoriti na sva ona pitanja koja je postavljala opozicija, a to je - da li će se povećati PDV, da li će porasti penzije ili se smanjiti, da li će se zamrznuti plate u javnom sektoru, da li će standard građana pasti, to su sva pitanja koja smo postavljali našim ministrima koji su vas menjali u parlamentu, ali nismo dobili odgovore na pitanja.
Već mesec i po dana kako poslanici opozicije postavljaju sva ta pitanja i kako sugerišu, ili verbalno ili preko amandmana, da Vlada nema ekonomsku i socijalnu politiku i da time ugrožava standard građana Srbije, a samim tim i privredu Srbije.
Izgleda da jedino Vlada Srbije nema paket mera, a čuli smo da sve zemlje u okruženju i maltene sve zemlje sveta u Evropi su se pripremile za svetsku ekonomsku krizu. Nadam se da će i ova vlada sa određenim paketom izaći pred ovaj parlament i da će i te kako pomoći na taj način i privredi Srbije, a i standardu građana Srbije.
S obzirom da čujemo disonantne tonove od strane predstavnike Vlade, predstavnika nekih ustanova, gospodina Jelašića, koji kaže da ne želi da brani više dinar, u prilog govori ova moja diskusija koja stoji iza toga da upravo Vlada nema strategiju, već sve ove stvari radi stihijski, nema planski način kako će ublažiti negativne efekte ove ekonomske krize.
Takođe smo govorili da ovaj set zakona, prateći zakoni budžeta, imaju samo jedan jedini cilj, a to je da nadomeste gubitak sredstava koje ćemo izgubiti od jednostrane primene SSP, neki kažu 300 miliona, neki kažu više.
Sa tih 300 miliona smo mogli da finansiramo neke kvalitetne projekte, kao što su projekti iz poljoprivrede, zdravstva, da pomognemo najugroženijim socijalnim slojevima.
Međutim, Vlada se izuzetno snishodljivo ponaša prema EU i ne mogu da razumem ovu vladu, ne mogu da razumem zemlju Srbiju da ciljno ide u dubiozu, gubi 300 miliona samo da bi se dodvorila nekim predstavnicima EU.
Predložio sam amandman na član 25, tarifni broj 25, koji govori o registraciji sportskih društava, organizacija. Želim kroz jedan klasičan primer da vam objasnim da treba da prihvatite ovaj amandman. Ova sredstva za registraciju sportskih društava i klubova za razvijene sredine, kao što je Beograd, i kao što je Vojvodina, nisu velika sredstva. Međutim, za nas sa juga Srbije, iz siromašnih područja, devastiranih područja, ova sredstva su velika.
Iako je naša težnja, nas političkih predstavnika dole na jugu Srbije, da zaustavimo iseljavanje, da stvorimo jedan kreativan ambijent, da bi tu ljudi ostali, jer u nekom selu je najbitnije da imate sportski klub, dom zdravlja, dom kulture.
Na ovaj način šaljete lošu poruku svim mladim ljudima koji žele na neki način da ostanu na selu, da se bave sportom, rekreacijom, da registracija sportskih klubova košta mnogo, a oni inače nemaju osnovna sredstva za samofunkcionisanje, za samo takmičenje.
Inače, iz tog amaterskog sporta, mogu da vam kažem, iz tog kvantiteta dolazi do kvaliteta i ta omladina, ti sportisti se selektiraju za neke veće klubove. I ne bismo imali takvu anomaliju da na ovim Olimpijskim igrama u Pekingu imamo svega tri medalje, nijedno zlatno odličje. Imali smo dve srebrne medalje. Imali smo jednu bronzu, što se tiče vaterpolista.
Da bi i dalje imali kvalitetne i dobre sportiste država mora da ulaže u sport, jer država ovu društvenu delatnost nije regulisala, nije zakonski regulisala, što je po meni izuzetno loše. Šaljemo lošu poruku svim našim budućim sportistima koji odlaze na velika svetska takmičenja da država opet i te stvari rešava na jedan stihijski način.
Imali smo primer gospodina Čavića, koji se jadao na konferenciji za štampu da mu je država obećala neka sredstva, pa su mu ta sredstva mnogo kasnije dodeljena.
U prilog ovome reći ću vam još jednu stvar, da deca prema statističkim podacima imaju preko 70% deformiteta, zatim 50% gojaznost, da ne pričamo o dijabetesu.
Kroz ovu zakonsku regulativu preduslov je da se deca i dalje bave sportom. Ne moraju profesionalno, možda kasnije ako su talenti, ali rekreativno bar, kako bi se ispravili svi ti deformiteti.
Podsetiću vas da nas čeka i najveća sportska svetska manifestacija ove godine, a to je Univerzijada. Mi smo domaćini te univerzijade. Podsetiću vas da kada je na čelu komiteta svojevremeno, kada smo dobili tu sportsku manifestaciju, bio premijer Vojislav Koštunica, posle je na to mesto predsednika komiteta došao gospodin Božidar Đelić i otkada je došao Božidar Đelić ta manifestacija ima drugačiji izgled.
Naime, Vlada je odmah uskratila određena sredstava za finansiranje te manifestacije. Imali smo pronevere kroz ugovore, što se tiče "Varteksa", i sami znate, pošto je deo tog tima i deo Vlade, na izvoru ste informacija i znate o čemu se radi.
Iz tih razloga Beograđani će biti uskraćeni posmatranja kolektivnih sportova, jer su kolektivni sportovi izmešteni u Vojvodinu. Pravilo Univerzijade je da može u prečniku od 100 kilometara da se održavaju utakmice, da se održavaju ta sportska dešavanja.
S obzirom da smo poslali lošu poruku svetu da nismo spremni za takvu manifestaciju, došli smo u situaciju da ta svetska organizacija izmesti Univerzijadu u Atinu. To se desilo još sedamdesetih godina, kada smo isto imali Univerzijadu, pa je ona izmeštena u Italiju. Postojala je mogućnost da se i sada to desi, da se Univerzijada izmesti u Atinu i da Srbija ostane bez najvećeg svetskog događaja ove godine.
Na kraju bih da zaključim, pošto očekujem da prihvatite ovaj amandman, jer nema razloga da ne prihvatite i nadam se da sam vas ubedio ovim argumentima i činjenicama da ipak treba da prihvatite ovaj amandman jer se i država obavezuje članom 94. o ravnomernom regionalnom razvoju, da će ostvariti optimalne uslove da ljudi ostanu na svojim ognjištima. To pričam vrlo često ovde, da sa juga Srbije se godišnje iseli preko 2.200 ljudi. Da bi država napravila jedan takav ambijent ona mora da se odrekne određenih stvari, pa i tih taksi, da bi određeni ljudi ostali na svojim ognjištima.
Kao što rekoh, da zaključim, da bi Srbija progledala, pre svega, ova socijalna odgovorna Vlada mora da ode sa vlasti.
Druga stvar, građani Srbije će pamtiti i tražiće sa svećom prethodne dve vlade Vojislava Koštunice, kada je BDP rastao iz godine u godinu 6 do 7%, kada su strane investicije bile od tri do pet milijardi. Znate kao ekonomista da je to tako bilo i da je standard građana povećan i te kako.
Treća stvar je, nadam se da ćete prihvatiti, jer mnogi entuzijasti žele da oforme sportske klubove, ne iz interesa već da bi pomogli ovoj hendikepiranoj deci. Hvala vam puno.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala vama. Da li još neko želi reč? Gospodin Dušan Marić, izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Dušan Marić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, izlišno je objašnjavati značaj sporta, sportskih udruženja i klubova za zdravlje nacije, posebno za zdravlje omladine i za ugled Srbije u svijetu.
Iz tih razloga smatram da takse koje se plaćaju za njihovu registraciju zaista treba svesti na minimalan nivo, onoliko koliko je potrebno za pokrivanje administrativnih troškova i manualnih troškova administracije. Iz tih razloga predlažem gospođi Dragutinović da iskoristi svoju dobru volju i argumente koje je izneo gospodin Pejčić i da danas prihvati ovaj amandman.
Rasprava koju već pet-šest dana vodimo o setu poreskih zakona je u stvari rasprava o krpljenju budžeta, s jednim ciljem da rupu od nekoliko stotina miliona evra, koja je nastala u budžetu jednostranom primenom SSP, umanjimo i svedemo na neki podnošljiv nivo.
Vlada ovim predlogom zakona predlaže da tu rupu zakrpimo novim porezima, povećanjem akciza i administrativnih taksi. To jeste najjednostavnije rešenje, najbrže rešenje. Međutim, to nije dobro rešenje iz prostog razloga što bi najviše pogodilo one koji najmanje imaju, najsiromašnije građane Srbije.
Pošto se ovih dana navršava osam godina od konstituisanja prve DOS-ovske vlasti u Srbiji, a pošto smatram da je teška situacija u kojoj se sada nalazimo posledica, između ostalog, i tog događaja i vladavine DOS-ovskih stranaka, smatram da je ovo prava prilika da ukratko podsetim na neka od obećanja koja ste dali građanima Srbije i na rezultate tih obećanja. Iz mora obećanja počeću od najvećeg, koje ste dali pre petog oktobra 2000. godine, onih šest milijardi dolara koje čekaju na granici Srbije, da se ovi kursisti iz Segedina vrate u Srbiju i preuzmu vlast u Beogradu. Drugo obećanje je bilo o ulasku u Evropsku uniju. Prvo najkasnije do 2005, posle toga do 2007, nakon toga 2009, pa 2012. godine.
Treće obećanje se odnosilo na poštenu i uspešnu privatizaciju, koja će ozdraviti privredu Srbije. Četvrto obećanje je bilo obračun sa kriminalom i Miloševićevim tajkunima. Peto obećanje je drastično kresanje državne birokratije. Šesto obećanje, govorim samo o suštinskim, fundamentalnim obećanjima, jeste otvaranje novih radnih mesta. Boris Tadić je prvo obećao milion novih radnih mesta. Dvije godine posle toga on i Mlađan Dinkić su obećali otvaranje 500 hiljada radnih mjesta, da bi u aprilu i maju ove godine Boris Tadić obećao da će u naredne četiri godine ova vladajuća koalicija u Srbiji zaposliti novih 200 hiljada radnika.
Poslednja dva obećanja koja ću pomenuti jeste obećanje hiljadu evra od podele besplatnih akcija i jedna odgovorna socijalna politika, politika koja će stimulisati borbu za očuvanje, da tako kažem, podnošljivog položaja najsiromašnijih građana Srbije, uključujući i penzionere.
Šta je ostalo od tih obećanja? Od obećanih šest milijardi dolara Srbija nije dobila ništa. Od Zapada smo dobili 10 miliona dolara za one sramotne prodaje Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića Haškom tribunalu. Nažalost, ni te pare nisu završile u budžetu Republike Srbije, nego su završile u privatnim džepovima.
Što se tiče ulaska Srbije u EU, sve ovo što se događa u Srbiji i sve ovo što se događa na evropskoj političkoj sceni ukazuje da će Srbija u EU najverovatnije ući one godine kada turisti na Kopaoniku budu skijali na lanjskom snijegu.
Što se tiče poštene i uspešne privatizacije, to je jedna firma, jedno ime za najveću pljačku građana Srbije i imovine države Srbije koja se dogodila u njenoj istoriji. Državna mafija u kojoj je glavnu ulogu imala partijska mafija, partijska mafija vladajućih partija, i za kratak vremenski period, za nekoliko godina, bukvalno opljačkala imovinu Srbije vrednu nekoliko desetina milijardi evra.
Podsetiću samo na jedan primer koji je slika i prilika te pljačke, to je prodaje one tri šećerane za tri evra. Značajna činjenica u svemu tome jeste da su te šećerane prodate direktoru DS.
Što se tiče obračuna sa Miloševićevim tajkunima, činjenica je da njih više nema, oni su u međuvremenu postali uspešni biznismeni, najugledniji građani ove države, ekonomski lideri ne samo Srbije i Balkana, nego i Jugoistočne Evrope, koji ne samo da formiraju Vladu Srbije, nego kao članovi državne delegacije učestvuju u pregovorima državne delegacije Srbije sa predstavnicima EU.
Što se tiče kresanja državne birokratije, 5. oktobra 2000. godine u Vladi i ministarstvima bilo je zaposleno 8.099 ljudi, sada ih ima više od 28.000. Vi ste praktično na grbaču građana Srbije natovarili 20.000 parazita, koji godišnje državu Srbiju koštaju više od 200.000.000 evra.
Od otvaranja radnih mesta, od obećanih milion radnih mesta prije dve godine, odnosno 200.000 prije nekoliko meseci, došli smo do prijedloga budžeta, sada već budžetskog zakona za 2009. godinu, u kome stoji da u Srbiji u 2009. godini neće biti zapošljavanja, nego je planirano otpuštanje radnika. Od zagarantovanih 1.000 evra od ovih besplatnih akcija, mi sada imamo nezagarantovanih 40 evra od prodaje NIS-a.
Što se tiče socijalne politike, realna vrijednost penzija u Srbiji u ovom trenutku je manja nego prije formiranja ove vlade, a kakva se socijalna politika vodi može se zaključiti iz činjenice da je ovim predlogom budžeta predviđeno izdvajanje manje sredstava za porodilje i za dječije dodatke nego što je to bilo ranije.
Iskoristiću ovu priliku da se osvrnem još na nekoliko ovih zakonskih rešenja. Tarifni broj 21, kaže - rešenje po zahtevu za upis političke stranke u registar političkih stranaka.
Građani Srbije znaju da u Srbiji ima više od 400 političkih stranaka, i to je objektivno jedan veliki problem i o tome postoji jedan društveni konsenzus. Zašto je to tako? Zasluge svakako snose i loša zakonska rešenja kao što je ovo. Političke stranke su suviše ozbiljna igračka da bi neko mogao da ih dobije za 10.000 dinara.
Na istoj stranici tarifni broj 22, imamo isti problem - rešenje po zahtevu za upis predstavništva stranog udruženja u registar stranih udruženja. Ima časnih izuzetaka, ali je skoro nepisano pravilo da stranci, strana udruženja, svoja predstavništva u Srbiji registruju samo iz dva razloga: radi ekonomske pljačke i radi političke destrukcije Srbije.
Sledeće, turistička propusnica na graničnom prelazu. Znači, kada stranac hoće da dođe u Srbiju kao turista, on mora da plati 5.240 dinara. Mi smo prošle godine u Beogradu imali organizaciju "Evrovizije", imali smo još nekoliko drugih sportskih međunarodnih, ekonomskih i političkih manifestacija, i uprkos tome zabilježen je pad noćenja stranih turista. Umesto da učinimo sve da privučemo strane turiste, da im olakšamo ulazak u Srbiju, mi na ovaj način, odrezujući ovu tarifu od 60 evra, činimo upravo suprotno.
Sledeće rešenje koje po meni nije normalno, tarifni broj 47 - za rešenje iz oblasti zaštite od požara, koje se donosi, i to - po zahtevu za odobrenje lokacije objekata, znači svih objekata, 18.330 dinara, po zahtevu za odobrenje, davanje saglasnosti na investiciono-tehničku dokumentaciju za objekte bruto površine još 7.500 dinara. Ukupno 25.830 dinara. Za kuće do 150 metara kvadratnih - 7.500 dinara, znači ukupno 25.830.
Vi znate koliko novca treba izdvojiti za pribavljanje sve neophodne dokumentacije za izgradnju jedne kuće, da ne govorim o troškovima radova, o troškovima majstora itd. i pored svega toga čovek treba da odvoji 300 evra samo za zaštitu od požara. Poređenja radi, to je više nego za otvaranje jedne slobodne zone u Srbiji.
Sledeće rešenje, tarifni broj 68 - za prodaju proizvoda životinjskog porijekla van poslovnih prostorija, zelene pijace i vašari, to su uglavnom kokoške, pilići, ćurke i jaja. Za to će ovi ljudi morati da plate 15.880 dinara, što je po meni neverovatan harač.
Poređenja radi, tarifni broj 66 - za rešenje po zahtjevu za utvrđivanje da izvozna klanica i drugi izvozni objekti ispunjavaju uslove za izvoz pošiljki mesta itd. 6.280 dinara. Tarifni broj 67, za zahtev za utvrđivanje ispunjenosti uslova za proizvodnju ribe, oplođene ikre i mlađi za poribljavanje itd. 2.620 dinara, i za rešenje po zahtevu za utvrđivanje ispunjenosti veterinarsko-sanitarnih uslova u objektima za proizvodnju i držanje živine, farme.
Znači, na jednoj strani imamo ljude, sirotinju, koja na pijaci prodaje jaja i za to plaća 15.880 dinara, a na drugoj strani imamo ljude koji se bave organizovanom industrijskom proizvodnjom mesa i sličnih prerađevina, sličnih proizvoda, i oni plaćaju od 2.620 do 6.280 dinara, apsolutno nespojivo i neverovatno.
Još je neverovatnije rešenje predloženo iz tarifnog broja 73 - po zahtevu za odobrenje i primenu materijala za reprodukciju koji nije proizveden metodom organske proizvodnje, znači u pitanju su genetski materijali. Smatram da nikome u ovoj sali, ni građanima Srbije ne moram da objašnjavam koje zlo predstavljaju genetski materijali. Da bi neko dobio odobrenje za primenu tih materijala za reprodukciju, on u državi Srbiji, evropskoj Srbiji, treba da plati samo 350 dinara, kao nekoliko kutija žvaka.
Tarifni broj 82 - za rešenje po zahtevu za priznavanje novostvorene domaće sorte voćaka, vinove loze i hmelja, 5.620 dinara. Mogu samo da zamislim koliko napora, truda, znanja i novca treba neko da uloži da bi izumio neku novu sortu voćke, vinove loze ili neke žitarice. Najmanje što bi ova država mogla da uradi, ako nije u stanju da pokrije te troškove, jeste da mu omogući da taj svoj proizvod, taj svoj izum registruje besplatno.
Neverovatno, u sledećem stavu, to je tarifni broj 83 - za donošenje rešenja po zahtevu za utvrđivanje da lica ispunjavaju uslove za procenu rizika za ograničenu upotrebu, uvođenje u proizvodnju i stavljanje u promet genetski modifikovanih organizama i proizvoda od genetski modifikovanih organizama, 3.650 dinara.
Ovo su, što je rekao kolega Martinović, apsolutno neuporedive stvari, stvari koje je stvarno teško objasniti. Na jednoj strani ljudi koji otkrivaju, prave nove sorte voćaka, znači naši domaći građani plaćaju 5.620 dinara, a na drugoj strani ovi koji se bave proizvodnjom, reprodukcijom genetskih materijala, plaćaju za registraciju, za ove administrativne troškove 3.600 dinara.
Još ću prokomentarisati samo dva rešenja. Za prijavu za priznanje patenta plaćaće se 5.000 dinara. To je tarifni broj 108. Ovo je slično kao sa ovim rešenjima za sorte voća. Zaista smatram da ljude koji smisle određeni patent, posebno u ovom ekonomskom trenutku, posebno u ovoj sirotinji u kojoj živimo, ne da treba osloboditi plaćanja bilo kojih administrativnih taksi, nego te ljude treba nagraditi. Mi ovde imamo jedno potpuno suprotno rešenje.
Još jedno, tarifni broj 137 - za rešenje o odobravanju puštanja u probni rad i upotrebu gasovoda, odnosno naftovoda, odnosno produktovoda za međunarodni ili magistralni transport, pazite, za izgradnju ovih objekata treba najmanje nekoliko desetina, a uglavnom i nekoliko stotina miliona evra.
Znači, to rade ljudi, međunarodne kompanije koje raspolažu ogromnim sumama novca. Da bi dobili rešenje da otpočnu rad, oni u državi Srbiji treba da plate samo 26 hiljada dinara, malo više nego što onaj nesrećnik sa početka priče, koji počinje da gradi kuću, treba da plati da bi dobio svu dokumentaciju radi protivpožarne zaštite.
Poslednje rešenje na koje ću se osvrnuti jeste tarifni broj 215, rešenje po zahtevu za izdavanje dozvole za promet naoružanja i vojne opreme u Republici Srbiji. Tim ljudima koji se bave prometom naoružanja, da bi se bavili tim poslom treba da plate, zamislite, čitavih 4.000 dinara. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 25, odeljak A, tarifne brojeve 29, 31, 32, 34, 35. i 36. amandman je podneo narodni poslanik Milan Dimitrijević.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima gospodin Milan Dimitrijević.

Milan Dimitrijević

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospodine potpredsedniče, gospođo ministre, na član 25,  u delu koji se odnosi na unutrašnje poslove, na tarifne brojeve 29, 31, 32, 34, 35. i 36. podneo sam amandmane, gde sam tražio da se u 15-ak stavki ti iznosi povećaju.
Dakle, da ste pažljivo čitali ovaj amandman, videli biste da se ovo povećanje odnosi samo na strana fizička i pravna lica. Dakle, ne radi se o našim građanima. Pošto niste to pažljivo pročitali, to vam je skrenulo sa uma i zbog toga verovatno niste taj amandman prihvatili. Dakle, radi se o povećanju takse na oružje.
U obrazloženju amandmana sam napisao da su te administrativne takse, kada se odnose na strana pravna i fizička lica, preniske. Još par stvari. Jedna je pomenuta u jednom od prethodnih amandmana mog kolege Miloša Radulovića, kada se radi o transportu opasnog nuklearnog otpada kroz teritoriju Republike Srbije.
I to sam isto naveo i tražio sam povećanje tih taksi, ali vi to niste prihvatili i mogu samo da tumačim jednu stvar: ili niste imali snage da to prihvatite ili nemate uopšte snage da se suprotstavite našim prijateljima iz EU. Dakle, mogu da shvatim da postoji doza servilnosti prema EU, ali ovolika doza servilnosti vređa granicu dobrog ukusa.
Dakle, da ste pažljivo čitali sve te stavke, videli biste da je traženo povećanje kada se radi o posebnim vrstama oružja. Pošto se malo razumem u to oružje, mogu vam reći o čemu se radi, dakle, oko izdavanja oružanog lista. Osnovna vrsta oružja je ono oružje čija se cena meri desetinama i stotinama hiljada evra. Znate, kada neko ima toliko novca da plati tu vrstu oružja i jedno povećanje od dve-tri hiljade ne znači za njega neku veliku stavku. Kažem, verovatno niste to pažljivo pratili, niste čitali i zato niste prihvatili ovaj amandman.
Suština svega ovoga, to sam govorio i kada se radilo o akcizama, nažalost, vi niste bili tada prisutni u Skupštini, tako da je akcize branio, čini mi se, ministar vera, carinske stope ministar ekologije. Vi ste imali nekih prečih poslova u Americi, a o tom potom, kad to dođe na red, i o tome ćemo pričati.
Dakle, suština svih ovih stvari je ta da vi gurnete ruku u džep naših građana da biste opravdali neke stvari koje su vezane za ono što smo mi govorili prilikom usvajanja budžeta, a i pre toga, rebalansa budžeta. Dakle, budžet koji ste vi doneli je potpuno nerealan. Nerealan je u svim stavkama i, kada već govorimo o tome, da kažemo kako je taj budžet, da bi građani Srbije to jasno shvatili, podeljen.
Ono što je, žanrovski rečeno burazerski, pa jedan kabinet potpredsednika ovoliko, drugi kabinet potpredsednika toliko, pa troškovi za putovanja, pa troškovi za ugovore o delu, suma sumarum, to izađe poprilična stavka, a taj budžet koji ste vi doneli, koji ste vi usvojili, to da pokrije ne može.
Tu nije kraj. Onda ste rekli - jednostrana primena Prelaznog trgovinskog sporazuma. Dakle, mi uvozimo bez carine, da malo uništimo našu privredu i našu poljoprivredu, a da izvozimo ništa, pa se pojavi još jedan deficit, a stručnjaci govore da se radi o sumi između 250-300 miliona evra. Kako ćemo da popunimo sad taj manjak? Opet ćemo da zavučemo ruke u džep građana. To je suština svih ovih pratećih zakona vezanih za budžet.
Treća stvar, o tome smo vam govorili i prilikom budžeta, a čini mi se i prilikom formiranja Vlade, uvećali ste državni aparat do nezamislivih granica. Ovo je najveća Vlada u Evropi. Tu se više ne zna koliko ima ministara, koliko ima državnih sekretara, koliko ima pomoćnika, koliko ima savetnika, koliko ima ovoga, onoga. Za divno čudo, svi oni putuju, verovatno sklapaju ugovore o delima, a sve to ide iz džepova naših građana.
Pošto je to tako, red je da građane Srbije podsetimo šta ste vi to pričali u martu i aprilu, do polovine maja. Rekli ste da će bruto društveni proizvod rasti po stopi od 7%, pa je prošlo neko vreme i to je smanjeno na 3,5%, pa je prošlo neko vreme pa ste rekli 1%. Koliko je sad - 0,5%, 0,1% ili je to palo ispod nule?
Rekli ste: podela besplatnih akcija u visini od 1.000 evra. Gde su te pare? Rekli ste: povećanje penzija, koje će iznositi 70% prosečnog ličnog dohotka u Srbiji. Gde smo stigli sa penzijama? Jučerašnji dnevni list, naslovna strana "Novosti": "Biće smanjenja penzija". A šta ste obećali?
Došli smo do toga da je potpisano prošireno dejstvo Opšteg kolektivnog ugovora. Šta je predviđalo to prošireno dejstvo Opšteg kolektivnog ugovora?
Jednokratna pomoć za dva miliona zaposlenih u Srbiji i 75% prosečnog ličnog dohotka na ime regresa i toplog obroka. Onda ste se odrekli tog potpisanog dogovora. Što ste ga potpisivali? Ko ga je potpisao? Jedan ministar je potpisao, predsednik Vlade rekao puj-pike ne važi, od toga nema ništa. Pa ste rekli: 200 hiljada novih radnih mesta. Poslednjih meseci šta se dešava u državi Srbiji? Prinudni godišnji odmori, otpuštanja, nema povećanja plata, smanjenje penzija, nema nikakvih socijalnih davanja.
Dakle, to neko mora da objasni. O čemu se radi? Nije dobro u Srbiji, gospođo ministre, nije dobro stanje. Za to stanje, a vi se vidim slažete da nije dobro stanje, i odgovorna je ova vlada. Vi ste deo te vlade. Da li vi mislite da snosite neku odgovornost? Zašto ste pričali? Šta ste pričali tim ljudima? Gde su ta nova radna mesta? Gde je to povećanje penzija? Gde su te akcije?
Šta ćemo sad? Šta ćemo da radimo kada dođe april i mart u Srbiji? Od čega ćete da dajete plate prosveti, zdravstvu, vojsci, policiji? O tome niste razmišljali? Razmišljali ste se da se dodvorite EU i da jednostrano primenite Prelazni trgovinski sporazum.
Po kojoj osnovi? Da i ovo malo u Srbiji što onako jedva diše, da i to zatrete, da i to uništite, da ništa živo u Srbiji ne postoji. Ono malo ljudi što radi da izađe na ulicu. Da li je to bio cilj? Kažite jasno, to nam je cilj da Srbija ne postoji, da nema svoju privredu, da nema svoju poljoprivredu, sve ćemo da uvozimo iz EU, nama ne treba ništa.
Tako se ne vodi država. Tako se ne razgovara sa narodom. Svaki dan ove vlade je gubitak za Srbiju, svaki minut. Krajnje je vreme da izađe Vlada kolektivno i da kaže, mi smo nesposobna Vlada, zemlju smo doveli u haos, vodimo je putem beznađa. Ne znamo uopšte koji je put kojim mi hoćemo da idemo. Dakle, na kraju, cilj ovih pratećih budžetskih zakona je ono što sam vam rekao, a nemojte to da radite, nemojte više da zavlačite ruke u džepove građana. Nemaju više novca. Ostala je neka sitnina, a i to hoćete da im pokupite. Zahvaljujem.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Petar Jojić.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka
Gospodine potpredsedniče, gospođo ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u toku ovog zasedanja sam u ime SRS postavio više poslaničkih pitanja i tražio bezbroj obaveštenja o veoma značajnim pitanjima koja se tiču naših građana i naše sudbine. Međutim, na ta pitanja Vlada ne odgovara.
Kada su u pitanju administrativne takse, gospođo ministre, od vas bih zatražio obaveštenje, a ako vi ne možete da ga date, onda bih molio i tražim od Vlade da Vlada od nadležnog organa da obaveštenje i odgovori mi na poslaničko pitanje sledeće: koliko je putnika na Aerodromu Beograd prošlo u 2000, 2001, 2002, 2003, 2004, 2005, 2006, 2007. i 2008. godini?
Na ovo pitanje treba dati odgovor zbog građana Republike Srbije. To tražim od Vlade, ako vi niste u mogućnosti da date odgovor, vezano je za takse. Trebalo bi i vas to da interesuje. Evo zašto.
Danas je u dnevnom listu "Kurir" objavljeno: JAT Ervejz, po promotivnoj ceni 20.000 karata. Nacionalna aviokompanija JAT Ervejz ponudiće putnicima 20.000 karata po promotivnim cenama na letovima u evrotranzitu i regionalnom saobraćaju od danas do 25. januara. Kupljene karte važiće za sva putovanja koja započnu između 1. i 28. februara ove godine. Na letovima evromediteranskim zemljama promotivna tarifa za povratno putovanje iznosi 59 evra, dok su povratna putovanja u regionu za Podgoricu, Tivat, Skoplje, Sarajevo, Banjaluku, Solun, Trst, Ljubljanu u iznosu od 39 evra.
Ovo pitanje je vrlo važno za one koji putuju, za građane Srbije, kolko je putnika prošlo, koja je cena karata avionskih? Kolika je taksa aerodromska? Podsetiću vas, danas sam proveravao, povratna aviokarta od Beograda do Podgorice je 186 evra, a od toga taksa 80 evra, plus osam evra usluga. Znači, taksa aerodromska, prema obaveštenjima koje sam dobio danas, pa to tražim da li je tačno, 88 evra koštaju usluge i takse na beogradskom aerodromu, a karta za promotivni let za ovaj period iznosi, kao što sam rekao, 59, odnosno 39 evra.
Promotivna cena u februaru je 39, a taksa aerodromska 88. Koja je cena povratne karte za Minhen: 266 evra, a aerodromska taksa 106 evra, plus 30 evra za usluge. Ako kupite kartu preko interneta, onda je 10 evra. Ta cena je ista i za London, kako sam danas dobio obaveštenje.
Kako može da se dogodi da usluge budu skuplje od cene karte? Za Moskvu karta košta 274 evra, taksa 85, plus usluga 30 evra, a što znači da ovde nije nešto u redu. Ovde se radi o nekim zahvatanjima o kojima ne bi trebalo mnogo govoriti od kriminalističke policije. Nije čudo onda zašto je plata direktoru JAT-a i direktoru Aerodroma milion dinara ili milion i po. Kao što vidite, ovde nema logike.
Zato postavljam pitanje i tražim odgovor, kolike su bile cene taksi aerodromskih od 2000. do 2008. godine po godinama odvojeno i u kolikom iznosu? Koliko su bile takse za usluge na Aerodromu, da bismo mogli da dođemo do podatka o poslovanju JAT-a i poslovanju Aerodroma Beograd. Dakle, prema ovim saznanjima i proverama, ovo je neprihvatljivo, a onda nije čudo zašto je takvo stanje na Aerodromu.
Kad kažete Krišto je ekspert, pa kakav je on ekspert? On je bio ekspert da dođe i da sedne u fotelju i da kaže - podignite takse aerodromske za 200% i eto, pare u budžet ne idu, idu na plate. Ko to plaća? Plaća dijaspora, plaćaju naši građani koji putuju. Ovo je neprihvatljivo. Ovo su enormne cene. Molim vas, hoćemo da saznamo upravo celu istinu kada je u pitanju aerodrom.
Drugo, gospođa Vjerica Radeta u prepodnevnom delu je postavila pitanje zašto ne sledi izveštaj o finansijskom poslovanju aerodroma? Šta se čeka?
Sledeće pitanje, gospođo ministre, kad će početi da radi Državni revizor? Potpredsednik Narodne skupštine da prenese predsedniku Narodne skupštine, ako nije u mogućnosti da dâ odgovor, kada će Narodna skupština da stavi na dnevni red Poslovnik o radu Državnog revizora, odnosno Državne revizijske kuće? Kada će se naći, s obzirom da je godinu dana kako je Poslovnik stigao u skupštinu, ali se ne stavlja na dnevni red?
Državna revizorska kuća treba da proradi. Mislim da je to u interesu svih i zbog toga SRS nastoji da se ovo pitanje rešava i da se reši, da se obezbedi zgrada Državnom revizoru, da se niko ne meša u poslove Državnog revizora, da to bude samostalna i nezavisna institucija koja će da odgovara državi, tj. Vladi, a Vlada i Narodna skupština da kontrolišu.
Godine 2005, kao što se zna, donet je Zakon o Državnoj revizorskoj instituciji, ali do današnjeg dana Državni revizor ne radi, mi ga nemamo. Ko kaže da ga imamo i da on radi, molim i tražim neka neko donese izveštaj o njegovom poslovanju za ovaj period od kako je donet ovaj zakon o Državnom revizoru.
Gospođo ministre, postavio sam pitanje, a vi imate neka saznanja, koliko sam zaključio i shvatio prošli put, o izveštaju i obaveštenju o platama direktora i predsednika izvršnog, odnosno upravnog odbora Privredne banke Pančevo, ne dobijamo ga već mesec i po dana.
Gospođo ministre, vama se obraćam i Vladi Republike Srbije i postavljam pitanje, kada će se ovaj kriminalni pravilnik o naknadama i nagradama stečajnih upravnika staviti van snage i doneti nova tarifa za nagrade, tj. za plaćanje rada stečajnih upravnika? Postavio sam pitanje i tražio odgovor da li je tačno da je stečajni upravnik robnih kuća "Beograd" primio četiri miliona evra? Da li je tačno da je Stevan Moldovan u bezbroj stečajeva stečajni upravnik, iz Subotice? Da li je tačno da je trebalo 760.000 evra da primi kao stečajni upravnik u stečajnom postupku "Agroživ" u Pančevu?
Ovaj pravilnik, vidite, potpisao ga je ministar, ovo donosi Vlada, ali ovo nema morala, doneti ovakav pravilnik, da se dâ mogućnost stečajnom upravniku da pljačka radnike i one stečajne institucije u kojima učestvuje. Koja mu je ovde tarifa.
Ako je samo vrednost dve hiljade nula jedan evro, njemu treba platiti 2.400 evra samo na tu vrednost, a ako mu je preko pet miliona, njemu treba platiti oko 60.000 evra u stečajnom postupku, i više.
Dakle, ovaj pravilnik je protivzakonit, protivustavan i ovde nema logike da može da se dâ takva mogućnost stečajnom upravniku da stečajni upravnik pljačka radnike, jer se ovo iz stečajne mase naplaćuje. Zbog toga molim da ovo pitanje postavite Vladi.
Predsedniku Vlade postavljam pitanje - ima li predsednik Vlade saznanja o ovakvom pravilniku koji je štetan i koga mora da menja, samo treba doneti tarifu po kojoj on treba da bude plaćen samo za one radnje koje preduzme u toku ovog stečajnog postupka?
Postavljao sam i pitanja što se tiče zakupa državnog poljoprivrednog zemljišta. Silni milioni su u pitanju, gospođo ministre. Vi ste u prilici da pratite onu kožnu torbicu Ministarstva finansija, a ta kožna torbica se na francuskom kaže budžet. Vi pratite izvršenje budžeta.
Zašto država, Vlada i Resorno ministarstvo i nadležni organi ne pokrenu postupak za naplatu onih potraživanja koja su dospela po osnovu davanja u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta, jer državno zemljište se daje u bescenje i niko ga ne plaća. Jedan veliki broj ne plaća, a pogotovo ga ne plaćaju tajkuni.
Jedan obrađuje 1.000 hektara u Banatskom Brestovcu, tajkun, i neće da zaključi sa Ministarstvom finansija i lokalnom samoupravom ugovor o davanju u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta, ali ne izlazi iz poseda, a Vlada, odnosno Ministarstvo ne preduzima mere da ga deposedira, da ga ukloni sa te površine, a te površine su ogromne.
Šta je sa pašnjacima? Zakon o pašnjacima je donet 1992. godine. Međutim, utrine i pašnjake koriste tajkuni, jer su ih u većem delu preorali i prisvojili protivzakonito, uzurpirali. Oni misle da će putem održaja steći pravo svojine ili na ordinaran način. Nemoguće je.
Država mora da krene, Vlada i Ministarstvo moraju da pokrenu postupak u opštinama Južnobanatskog okruga, Pančevo, Kovin, Bela Crkva, Vršac, Plandište, Alibunar, Kovačica i Opovo. Tražim kao poslanik iz tog kraja da se vidi koji je status tih zakupaca i ko plaća, a ko ne plaća. Ne bih hteo sad da vas podsećam...
(Predsedavajući: Vreme, gospodine Jojiću.)
Zahvaljujem se, gospodine potpredsedniče.
Imam podatke o tome ko plaća a ko ne plaća i, čini mi se, moram priznati da ministar Dragin preduzima neke korake, ali u tome treba da Vlada dâ njemu podršku, ako ćemo u Evropu. Voz za Evropu je, što se tiče Srbije, na slepom koloseku. Mole se putnici da zauzmu svoja mesta. Hvala najlepše.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Nema na čemu.
Podsećam narodne poslanike da raspravljamo o amandmanima na izmene i dopune Zakona o administrativnim taksama.
Drugo, gospodine Jojiću i vi ste jedan od predlagača saziva na kojem će se raspravljati o Poslovniku o radu revizorske komisije, a mislim da je zakazano za 21, to je prekosutra.
Da li se još neko javlja za reč? (Ne.)
Na član 25. odeljak A, tarifni broj 40, amandman je podnela narodni poslanik Donka Banović.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima gospođa Donka Banović. Izvolite.

Donka Banović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovano predsedništvo, kolege narodni poslanici, gospođo ministre, u ime DSS podnela sam amandman na član 25, i to na tarifni broj 40, a to je sadašnji tarifni broj 97 A, dakle, u sadašnjem Zakonu o republičkim administrativnim taksama. U tom tarifnom broju su određeni iznosi za republičke administrativne takse za sve spise i radnje, a u vezi sa državljanstvom Republike Srbije.
Zbog građana pročitaću čitav tarifni broj, to je kratko, zato što narodni poslanici ispred sebe imaju Predlog zakona, ali nemaju građani, pa da bi znali o čemu se radi. Dakle, za rešenja u tom tarifnom broju određeni su tačno iznosi za sve spise i radnje u vezi sa državljanstvom. Za rešenje o prijemu u državljanstvo za izbegla, prognana i raseljena lica je određena administrativna taksa od 480 dinara. Za sve ostale slučajeve prijema u državljanstvo je 11.910 dinara.
Zatim, za rešenje o sticanju državljanstva Republike Srbije po međunarodnim ugovorima, iznos takse je 5.950 dinara. Za rešenje o utvrđivanju državljanstva taksa je 480 dinara. Za zahtev za upis u evidenciju državljana taksa je 1.320 dinara i za rešenje o prestanku državljanstva taksa je 21.170 dinara.
Moj amandman se u stvari sastoji u tome da predlažem da se ovaj tarifni broj briše, jer smatram da svi spisi i sve radnje u vezi sa državljanstvom Republike Srbije, koje obavljaju određeni organi MUP-a, treba da budu besplatni. Takođe, da pojasnim da ovaj predlog zakona ne povećava već sada postojeće takse. Ima nekih malih izmena, zato što kada smo usvajali prethodni zakon o taksama još uvek je postojala državna zajednica Srbija i Crna Gora. Znači, tu se sastoje izmene i nisu povećane takse. Međutim, bez obzira na to, smatram da sve ovo što sam nabrojala treba da bude besplatno.
Parlament Republike Srbije još 2004. godine je usvojio jedan moderan i ambiciozan Zakon o državljanstvu Republike Srbije. Taj zakon, koji je na snazi već četiri-pet godina, predviđa olakšano sticanje državljanstva za određene kategorije ljudi i lica. Čak su i neke kategorije koje pre tog zakona nisu imale nikakvih šansi da steknu državljanstvo Republike Srbije, tim zakonom, odnosno sadašnjim zakonom to mogu da učine.
Taj zakon napušta, odnosno napušteno je načelo - jedna država, jedno državljanstvo - što je naročito važno kada je reč o ljudima našeg porekla u svetu, odnosno kada je reč o našoj dijaspori. Mi znamo da Srba izvan Srbije ima preko 2,5 miliona, tako sada pripadnik srpskog naroda ili nekog drugog naroda, koji potiče iz Republike Srbije, a koji nema prebivalište na njenoj teritoriji, može da bude primljeno u državljanstvo ukoliko ispuni neke uslove, a između ostalog potpiše izjavu da Republiku Srbiju smatra svojom državom. Taj proces ne treba da bude praćen republičkom taksom, koja sada iznosi oko 12.000 dinara.
To nije jedina komplikacija. U praksi se pokazalo da je procedura i dalje prilično komplikovana, pa ovim putem apelujem pre svega na MUP da verovatno nekim svojim podzakonskim aktima, zato što nije potrebna izmena samog zakona, tu proceduru učini jednostavnijom.
Srbija se suočava sa osipanjem stanovništva i od popisa do popisa nas je sve manje, što zbog bele kuge, što zbog iseljavanja, tako da nam je svaki novi građanin i te kako dobrodošao.
Na primer, Republika Hrvatska je dala državljanstvo svim Hrvatima koji žive u okolnim zemljama, dakle, svim Hrvatima koji žive u BiH, u Mađarskoj, u Rumuniji i Srbiji, a dali su državljanstvo i Hrvatima koji žive u prekomorskim zemljama. Primenom tog svog zakona Hrvatska je dobila preko 300.000 novih državljana.
Mi još nismo u stanju da rešimo pitanje državljanstva sa Republikom Crnom Gorom. Vi svi znate da u Crnoj Gori živi oko 200.000 Srba, koji se ne osećaju dobro u ovom trenutku zato što nisu i državljani Republike Srbije. Verovatno i vas zovu i mole za pomoć prijatelji i rodbina iz Crne Gore.
Takođe ovim putem hoću da apelujem na sve one koji su uključeni u ove pregovore koji, čini mi se, sada se više i ne vode, u jednom trenutku je to bilo aktuelno, pa posle je došlo do zastoja, da obnove te pregovore i da se što pre postigne dogovor o prijemu državljana Crne Gore koji se osećaju Srbima i koji žele da budu državljani Srbije.
Navela bih jedan primer, meni se čini, drastične zloupotrebe republičkih administrativnih taksi. Rekoh da je aktuelan, a o čemu se radi. Veliki broj građana koji su se prijavili za besplatnu dodelu, odnosno za dodelu čuvenih besplatnih akcija, sećate se te akcije, pet miliona građana je uredno otišlo u poštu, na šalter odnelo ličnu kartu i na taj način se upisali za besplatnu podelu akcija.
Neću da ulazim u to da je i to bila još jedna šarena laža koja je naročito bila aktuelna dok je trajala predizborna kampanja i u toku izbora.
No, posle te prijave, svaki građanin je otišao u poštu, odneo ličnu kartu i prijavio se za dodelu besplatnih akcija. Šta se sad dešava?
Agencija za privatizaciju obaveštava građane da oni moraju da dostave uverenje o državljanstvu, odnosno rešenje o utvrđivanju državljanstva, koje i po sadašnjem zakonu i po ovom predlogu zakona košta 480 dinara. Koliki je to broj građana ne znam, samo znam da se ovo pojavljuje kao dodatni trošak za građanina koji verovatno neće ni dobiti te besplatne akcije. Dakle, prilično je besmisleno.
Ako je neko odneo ličnu kartu i na osnovu te lične karte naravno dokazao da je državljanin Srbije, jer ne možete da imate ličnu kartu a da niste državljanin Republike Srbije, pa posle toga se sada traži od tih građana da dostave uverenje o državljanstvu, prvo je to novi trošak, a da vam kažem da to malo liči i na zloupotrebu ovih administrativnih taksi. Ako znamo da se pet miliona građana prijavilo za dodelu, odnosno podelu tih besplatnih akcija, neka svaki peti bude obavešten da ne mogu da ga pronađu u evidenciji državljana, vi onda to pomnožite - milion puta 480 dinara.
Tako da ovde jedno pitanje za gospođu Dragutinović, prosto nije pitanje za nju, nego ona će ga proslediti Agenciji za privatizaciju - da obavesti mene i sve narodne poslanike o broju takvih zahteva, dakle, koliko je takvih obaveštenja Agencija za privatizaciju poslala, koliko građana sada treba još da plati i da donese uverenje o državljanstvu i da li je to uopšte po zakonu? Opet ponavljam, ako je neko imao ličnu kartu kada se prijavio za besplatnu dodelu akcija, on je samim tim i dokazao da je državljanin Srbije.
Još jedno je pitanje za gospođu Dragutinović. Ovde su poslanici izrazili zadovoljstvo što ste vi danas na ovoj sednici, zato što su u vašem odsustvu bili ministri koji nisu bili naročito kvalifikovani za zakone koji su na dnevnom redu sada.
Vi ste bili odsutni, a u međuvremenu smo obavešteni da ste potpisali aranžman sa MMF-om i da je iznos tog aranžmana oko 400 miliona evra, u stvari postoji precizna cifra, a kažem "oko", to je 400 miliona evra ili 530 miliona dolara. Nisam ekonomski stručnjak, ali znam da je to u stvari moguća pozajmica i da je to novac koji će Srbija upotrebiti za ne daj bože.
Dakle, to nije nešto što ćemo odmah povlačiti, a novac je namenjen za održavanje makroekonomske stabilnosti.
Dakle, ako ministar finansija ili Vlada Republike Srbije proceni da postoji ekonomska nestabilnost, pretpostavljam da se tada taj novac upotrebljava. Moje pitanje je: da li će Srbija iskoristiti tu pozajmicu od MMF-a da sačuva stabilnost, jer će očigledno biti nestabilnosti zbog sulude odluke da se jednostrano primenjuje Prelazni trgovinski sporazum, odnosno ekonomisti tvrde da će Srbija biti ove godine u gubitku.
U budžetu će biti manje oko 300 miliona evra, a ova pozajmica je odobrena na 402 miliona evra. Praktično bi tri četvrtine od ove pozajmice išlo na vraćanje stabilnosti koju Srbija samu sebi nameće jednostranom primenom ovog sporazuma.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Na član 25, odeljak A, tarifni broj 66, amandman je podnela narodna poslanica Milica Vojić-Marković.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodna poslanica Milica Vojić-Marković.