Četvrta sednica, Prvog redovnog zasedanja, 09.04.2009.

9. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Četvrta sednica, Prvog redovnog zasedanja

9. dan rada

09.04.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:05 do 17:55

OBRAĆANJA

...
Liberalno demokratska partija

Kenan Hajdarević

Liberalno demokratska partija
Poštovana predsedavajuća, gospođo ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, današnja rasprava o Predlogu zakona o Fondu za razvoj Republike Srbije možda bi imala više smisla kada bi ujedno raspravljali i o Predlogu zakona o državnoj pomoći, tj. o zakonu koji Vlada Srbije još nije uputila ni u skupštinsku proceduru.
Taj zakon bi konačno uspostavio sistem kontrole državne pomoći u Srbiji i uredio opšte uslove i postupak za dobijanje državne pomoći, a samim tim i pomoći iz Fonda za razvoj Republike Srbije. Taj zakon bi, takođe, onemogućio da pojedinci, pojedini ministri, državni sekretari ili činovnici koriste državna sredstva u predizbornim kampanjama – nudeći asfalt, bandere, pa i sredstva iz Fonda za razvoj Republike Srbije.
Međutim ako uzmemo i čitamo razloge za donošenje zakona o Fondu za razvoj Republike Srbije, čini se da je predlagaču bila neophodna svetska ekonomska kriza da bi on uvideo da se može racionalizovati i poslovanje ovog fonda i Garancijskog fonda, jer kako drugačije možemo da tumačimo zadnju rečenicu u stavu 2, Razloga za donošenje zakona, koji kaže – da je ovo jedna od mera racionalizacije poslovanja u uslovima svetske ekonomske krize.
Problemi Srbije danas su većim delom rezultat slabosti naše privrede, neizgrađenosti institucija, a manjim delom su posledica svetske ekonomske krize. Kriza je možda i najbolje vreme za otpočinjanje suštinskih reformi i mi kao LDP zahtevamo od Vlade Republike Srbije da dobijemo takve zakone, zakone u kojima će biti bar minimum departizacije i ekonomije i društvenog sistema uopšte.
Predlogom ovih zakona koje danas razmatramo toga nema. Za LDP su neprihvatljivi sledeći neki članovi Predloga zakona o Fondu za razvoj Republike Srbije.
To je prevashodno član 15. u kome se definiše – ko su članovi upravnog odbora Fonda za razvoj Republike Srbije gde se tačno nabrajaju ministarstva, odnosno ministri, kao i ko je predsednik upravnog odbora, tj. ministar za ekonomiju i regionalni razvoj, iz jednostavnog razloga zato što se članom 22. kaže: "Nadzor nad zakonitošću rada Fonda obavlja ministarstvo nadležno za poslove ekonomije i regionalnog razvoja.''
Zaista želim da vidim te službe iz Ministarstva za ekonomiju i regionalni razvoj koje će moći na objektivan način da vrše nadzor nad zakonitošću rada Fonda čiji je predsednik upravnog odbora njegov ministar.
Takođe u članu 8. se kaže: "Fond je dužan da održava osnovni kapital u iznosu od najmanje pet miliona evra, radi stabilnog i sigurnog poslovanja". Koliko znamo zvanična valuta u Republici Srbiji je i dalje dinar, pa zašto ne piše ovde "u dinarskoj protivvrednosti"?
Članom 21. ovog predloga zakona predviđena je i unutrašnja revizija, ali uopšte nije jasno na koji način će da se obavlja ta unutrašnja revizija i ko će da vrši tu unutrašnju reviziju.
Na kraju čl. 9. i 15. Predloga zakona, između ostalog, govore da, u članu 9. stav 2, dinamiku dokapitalizacije Fonda određuje Vlada na predlog ministarstva nadležnog za poslove ekonomije i regionalnog razvoja, a da je predsednik upravnog odbora ministar zadužen za ekonomiju i regionalni razvoj.
Šta će se desiti ako u nekoj budućoj vladi ne postoji ministar zadužen za ekonomiju i regionalni razvoj, već postoje dva ili više ministarstava koja su zadužena za ekonomiju i regionalni razvoj? Da li će Skupština Srbije onda morati da menja zakon o Fondu za razvoj Republike Srbije? Zar ovo nije moglo na neki drugačiji način da se definiše?
Takođe, kada govorimo o razlozima za donošenje ovog zakona po hitnom postupku, kaže se da je jedan od razloga tri dodatna programa koje ovaj fond treba da sprovodi, a u cilju otklanjanja posledica svetske ekonomske krize.
Zamolio bih ministarku da nam objasni – da li će ovaj zakon, odnosno i reforma Fonda, spajanje sa Garancijskim fondom, omogućiti da investicioni krediti koje je predvidela Vlada Republike Srbije budu konačno realizovani? Čitamo u štampi da je veoma mali broj tih investicionih kredita realizovan i odobren. Da li je to zbog lošeg rada Fonda i Garancijskog fonda ili možda zbog nedostatka sredstava u bankama?
Takođe, kada govorimo o programima za izlazak iz ekonomske krize, odnosno o ova tri programa, postavljam pitanje Vladi i nadležnim ministarstvima, vezano za zakon o Fondu za razvoj Republike Srbije:
– Šta je sa preduzećima koja imaju loše bilanse i ona ne mogu da konkurišu za ove kredite koje je predvidela Vlada Republike Srbije?
Samo prošle godine neka od tih preduzeća su ostvarila promet od 38 miliona evra. Čak su se predstavnici nekih preduzeća obratili Vladi Republike Srbije i ministru Dinkiću, kao i premijeru Cvetkoviću – "Prva petoletka" IMT, IMR, FAP-Priboj, "14. oktobar", "Ikarus". Na koji način će oni moći da koriste ta sredstva?
– Šta Vlada i nadležno ministarstvo misle da urade sa onim preduzećima koja više neće moći da koriste sredstva iz Fonda za razvoj Republike Srbije, a i dalje su društvena preduzeća, do konačne privatizacije ili rešavanja njihovog statusa? Zar nismo mogli da imamo neki prelazni period?
Kada ste, gospođo ministarko, malopre govorili o velikim regionalnim razlikama, ja ću vam reći nekoliko podataka o velikim regionalnim razlikama, koje su nastale u poslednjih pet, šest godina, a možemo čak reći i poslednjih desetak godina.
Između ostalog, to je posledica, ne samo perioda i sankcija i ratova kojima smo bili izloženi, već donekle i posledica ekonomske politike koja se vodila u Republici Srbiji u poslednjih nekoliko godina. Na području šest sandžačkih opština: Priboj, Prijepolje, Nova Varoš, Sjenica, Tutin, Novi Pazar nezaposlenost na 1.000 stanovnika je veća za 70% u odnosu na republički prosek. Učešće stanovništva sa visokom stručnom i sa višom stručnom spremom iznosi 6% i duplo je manje od republičkog proseka koji iznosi 11%. Učešće stanovništva sa osnovnom školom veće je od republičkog za 17%. Putevi sa savremenom podlogom zastupljeni su sa 15%, a republički sa 46%. Odnos između razvijenih i nerazvijenih regiona i oblasti u Republici Srbiji, u poslednjih nekoliko godina odnos je jedan prema sedam i on raste.
Sve su ovo razlozi zašto mi moramo da radimo i zašto Vlada Republike Srbije i nadležna ministarstva moraju da povlače konkretne poteze na prevazilaženju tih regionalnih nerazvijenosti, a ne samo da to koriste u predizbornim kampanjama i kada treba da se objasne neki zakoni.
Kada govorimo o nerazvijenim opštinama, gospođo ministarka, ima jedan paradoks o kojem sam već govorio u Skupštini Srbije, a želim i vama da naglasim, tiče se za opštinu Priboj. Zar je moguće da je opština Priboj u mesecu januaru poslednja opština po proseku primanja od 10.800 dinara, a tada u mesecu januaru saznamo da je opštinu Priboj za manje od godinu i po dana napustilo, odnosno promenilo mesto boravka preko 1.000 ljudi, a da je Vlada, odnosno nadležno ministarstvo, odlučilo da opština Priboj nije nerazvijena opština. Tih hiljadu i nešto ljudi koji su napustili opštinu Priboj za godinu i nešto dana je isto kao da je Republiku Srbiju za taj isti vremenski period napustilo 300.000 ljudi.
Priboj i Sandžak, uopšte, samo su paradigma situacije u kojoj se nalaze većina opština u Republici Srbiji. Vi kao Vlada morate veoma brzo početi da rešavate te probleme, jer ignorisanjem tih problema dovešćemo građane u izuzetno tešku situaciju. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Uz izvinjenje za načinjenu omašku, ispravljam grešku, dajem reč narodnom poslaniku Đorđu Milićeviću, još jednom izvinjenje narodnom poslaniku Milošu Raduloviću, vi dobijate reč odmah posle njega. Previd je bio u redosledu.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Poštovana gospođo predsedavajuća, poštovana gospođo ministre, poštovani predstavnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, kao što je više puta danas rečeno, pred nama su tri zakonska predloga – Predlog zakona o fondu za razvoj, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama, kao i Predlog zakona o prestanku važenja Fonda za osiguranje i za finansiranje spoljnotrgovinskih poslova.
U diskusiji ću kroz nekoliko konstatacija, sugestija, predloga i pitanja, svoju pažnju usmeriti ka jednom zakonskom predlogu, odnosno Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama.
Najpre nekoliko reči o tome šta je zapravo predviđeno izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama. Predviđeno je uvođenje konkurentnih udruženja, koja bi, kako je zamišljeno, ostvarila zajednički interes od značaja za privredu u republici Srbiji, a predviđena je i mogućnost da privredni subjekti osnivaju i druge komore. Uslov je da u svakom trenutku moraju imati 50 članova. Predviđeno je osnivanje registra komore koji vodi Agencija za privredne registre. Ovim izmenama predviđena je i pojačana odgovornost komora u smislu praćenja, zauzimanja protivnog stava zaštite konkurencije na relevantnom tržištu, dok je izričito predviđena mogućnost podnošenja zahteva Komisiji za zaštitu konkurencije u slučaju povrede konkurencije.
Ono što je, takođe, definisano ovim predlogom je i način naplate članarine, koje svakako komora propisuje. Komora određuje i utvrđuje način na koji će se objaviti statut, a utvrđeno je i postojanje spoljnotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Srbije.
Izmenama Zakona definisano je da se reč "preduzeće" zamenjuje rečima "privredna društva", kako je rečeno, radi usklađivanja sa zakonom kojim se uređuju privredna društva.
Ono što se, između ostalog, navodi kao razlog za usvajanje predloženih izmena i dopuna, jeste da će predložena rešenja imati pozitivan efekat na povećanje nivoa privrednih aktivnosti i da će se unaprediti uslovi za postojanjem zdrave konkurencije na tržištu Srbije, a posebno u odnosu na zemlje u okruženju.
Ovaj cilj sam po sebi nije sporan, naprotiv, ali ono što smatramo da nije dobro jeste činjenica, i to se i čulo na početku današnje rasprave, da su se u javnosti proteklih dana mogli čuti brojni negativni komentari na predlog ovih izmena i dopuna Zakona o privrednim komorama i to od strane privrednika, dakle, na račun predloženih izmena i dopuna.
Naravno da smatramo da ovo nije dobro. Da li se ova situacija mogla izbeći? Naravno da jeste i jedno od najracionalnijih, jedno od najlogičnijih i najrealnijih rešenja je bila jedna konstruktivna javna rasprava. Dijalog između zakonopisca i privrednika, privrednih komora, po našem mišljenju je u ovakvoj situaciji bio neophodan.
U situaciji ekonomske krize i njenih efekata bitnu ulogu treba da odigra privreda i privredna aktivnost. Privredna komora treba da ima reprezentativnu ulogu, da bude značajan činilac u kreiranju privrednog ambijenta, stvaranju pozitivne atmosfere za privredne aktivnosti. Bilo bi dobro upravo zbog toga da se čuje glas privrede, da se sagledaju i uvaže pojedini predlozi i sugestije.
Želim da kažem da je država komori poverila i veliki broj javnih ovlašćenja. Reč je, čini mi se, o 58 različitih dokumenata i potvrda i one imaju karakter javne isprave.
Predlagač zakona predviđa osnivanje drugih komora sa najmanje 50 članova, kao i ukidanje obaveze plaćanja članarine. Postavlja se pitanje da li bi se razgradnjom jedinstvenog komorskog sistema eliminisao ovaj legitimitet, odnosno institucionalni legitimitet koji komore imaju, da predstavljaju i zastupaju interese privrednih subjekata.
Da li ovo na jedan određeni način može dovesti do slabljenja moći srpske privrede? Ko će biti reprezentativni predstavnik i postavlja se pitanje imovine komore.
Nije cilj, nadam se, da dođemo u situaciju nametanja interesa jakih i malobrojnih nad slabijima i mnogobrojnima. Predlagač zakona je dao dva razloga za ukidanje obaveze preduzeća da plaćaju članarinu. Prvi je trend u EU, drugi je trošak u, koliko sam shvatio, poslovanju firmi.
Što se tiče samog troška u poslovanju firmi potpuno je jasno ako privrednik, slažem se sa tim, ne oseti korist od komore, nije ni zainteresovan da plaća članarinu. Mi želimo da verujemo da ćemo u toku ove rasprave dobiti dodatna obrazloženja vezano za razloge koji su navedeni.
Na samom karaju želim da kažem da je činjenica da komora, kako je sada organizovana, mora da pretrpi određene izmene. Za mene lično predstavlja možda dilemu to da li se ove izmene koje su suštinske prirode mogu postići izmenama postojećeg zakona ili bi bilo bolje da smo išli na kompletnu izradu novog zakona, imajući na umu činjenicu da će propisi za sprovođenje zakona biti doneti 31.12.2010. godine, a zakon stupa na snagu 1. januara 2013. godine.
Ovde se pominjalo nekoliko atributa, dobri i lojalni koalicioni partneri. Ja bih to preinačio i rekao korektan i pouzdan koalicioni partner. To apsolutno nema nikakve veze sa današnjom raspravom.
Naš cilj, cilj Poslaničke grupe SPS – JS jeste da kroz amandmane koje smo podneli, dobijemo jedan kvalitetan zakon, kada je reč o privrednim komorama. Zahvaljujem.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Miloš Radulović.

Miloš Radulović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Hvala, gospođo predsedavajuća.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, gospođo ministar, danas imamo na dnevnom redu predloge tri zakona, od kojih je jedan i Predlog zakona o Fondu za razvoj.
U suštini, tim Predlogom zakona o Fondu za razvoj objedinjavaju se funkcije Fonda za razvoj i Garancijskog fonda, čija je delatnost zasnovana sledećim načelima – podsticanje ravnomernog regionalnog razvoja, uključujući i razvoj nedovoljno razvijenih područja, podsticanje poslova pravnih lica i preduzetnika u Republici Srbiji, podsticanje konkurentnosti i likvidnosti privrede Srbije i podsticanje zapošljavanja.
U suštini, Fond za razvoj ima, pre svega, ove podsticajne mere i da ublaži razlike između pojedinih regiona u Srbiji.
Podsetio bih gospođu Kalanović da sam 2002. godine podneo ostavku na funkciju načelnika Rasinskog okruga, upravo iz razloga neselektivnog davanja kredita iz Fonda za razvoj, jer za razliku od stavova strategijskog tima koji je bio formiran na nivou Rasinskog okruga, krediti su bili podeljeni prema stranačkoj pripadnosti i rodbinskoj vezi.
Ono što stavljamo kao primedbu na ovaj zakon je, između ostalog, da su organi Fonda, upravni odbor i direktor birani za sastav upravnog odbora. Upravni odbor, kao što znate, čine predsednik upravnog odbora, ministar za ekonomiju i regionalni razvoj, ministar za infrastrukturu, ministar za turizam i trgovinu, ministar za rad i socijalna pitanja, ministar finansija. Ono što je naša zamerka, Poslaničke grupe DSS, jeste ta da upravni odbor treba da se bira na predlog Vlade, jer se tako razdvaja funkcija odlučivanja i nadzora nad radom Fonda, pošto Predlogom zakona nadzor nad zakonitošću rada Fonda obavlja Ministarstvo za ekonomiju i regionalni razvoj.
Mislimo da je nelogično da se na ovakav način bira upravni
odbor, pogotovo što dominantnu ulogu u ovome ima ministar za ekonomiju i regionalni razvoj, a sam kredibilitet ministra za ekonomiju i regionalni razvoj za vođenje ovog značajnog fonda po mome shvatanju je doveden u pitanje posle gostovanja u emisiji na RTS, pre par dana.
Tada je, za razliku od svog stranačkog kolega, gospodina Jelašića i urednika magazina "Ekonomist", gospodina Ćulibrka, koji su smatrali da Srbiji predstoji recesija i da je Srbija već u recesiji, gospodin Dinkić izjavio da se praktično Srbija nalazi u izuzetno povoljnom položaju, mnogo boljem položaju nego druge zemlje u okruženju.
Demokratska stranka Srbije je stavila primedbe i kod rebalansa i kod usvajanja budžeta, na sam koncept i strategiju sa kojom je izašla Vlada, iz razloga što smo smatrali da je budžet koncipiran da bude rasipnički, a ne razvojni i na lošu stranu jednostrane primene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, jer je na taj način direktno nanesena šteta državi Srbiji za prihod od carina u iznosu od 300 miliona evra. Međutim, to i nije za čuđenje, iz razloga što je sama Vlada koncipirana i sastavljena pod uticajem uvozničkog lobija, nekih stranih ambasada i vladajuće većine na čelu sa DS koja je pokazala, bar za sada, da je nesposobna da reši probleme i kao Vlada koja nema nikakvu strategiju u vođenju države u ovako teškim trenucima.
Demokratska stranka Srbije je ukazivala na problem kursa dinara, na smanjenje deviznih rezervi, postavili smo pitanje – ko je taj ko otkupljuje devize, na likvidnost privrede, na visoke kamate. Kamate su, kao što znate, najviše u okruženju, kreću se i preko 30%, za razliku od kamata u zemljama blizu nas. U Hrvatskoj su oko 8,70%. Kamata u Rumuniji je 8,77%. Sve to predstavlja jedan problem za normalno funkcionisanje i poslovanje privrednih subjekata u Srbiji, koji proizvodi unutrašnju nelikvidnost, jer privrednici onda pribegavaju otpuštanju jednog broja radnika ili taj problem visoke cene novca ugrađuju u cene svojih proizvoda.
Interesantno je da od 112.000 privrednih subjekata u ovom trenutku se 58.000 privrednih subjekata nalazi u blokadi, da je preko 2.000 subjekata bankrotiralo, da je preko 20.000 radnika za prva dva meseca ostalo bez posla.
U okviru mera za prevazilaženje krize, u sklopu aranžmana sa MMF, jedna od mera je i ta da se smanje transferi na sredstva namenjena lokalnim samoupravama. To je oko 40 milijardi, 15 milijardi manje sredstava za lokalne samouprave. Naveo bih primer moga grada, Kruševca, gde su ta transferna sredstva planirana projektom budžeta od 570 miliona, ovim se smanjuje za čitavih 220 miliona, tako da će lokalna samouprava u Kruševcu, kao i lokalne samouprave u drugim gradovima, imati velikih problema u normalnom funkcionisanju, a znamo da mnoge lokalne samouprave imaju osnovni prihod od tih transfernih sredstava.
Kratko, na kraju, biće interesantno kod rebalansa budžeta da vidimo gde je Vlada našla uštedu i da čujemo konačno obrazloženje za nerealnu projekciju budžeta za 2009. godinu, što u krajnjem slučaju najteže podnose građani, odnosno poreski obveznici.
Očekujemo sa nestrpljenjem raspravu o rebalansu budžeta pa da ukrstimo argumentacije i da ukažemo da su naši stavovi bili ispravni. Hvala. (Aplauz.)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Jorgovanka Tabaković, posle nje narodni poslanik Dragan Vujadinović.
...
Srpska napredna stranka

Jorgovanka Tabaković

Napred Srbijo
Zahvaljujem. Ako dopustite, pošto ste vrli ljubitelj jezika, moje prezime se akcentuje kao Tábaković.
Interesantno je da je Vlada spojila raspravu o tri tačke dnevnog reda, Predlog zakona o Fondu za razvoj Republike Srbije, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama i Predlog zakona o prestanku važenja Zakona za osiguranje i finansiranje spoljnotrgovinskih poslova, čime je htela da kaže da je dovoljno vreme za jednu raspravu za ovako tri važne tačke dnevnog reda. Kao prvo, smatram da ove tri tačke dnevnog reda zaslužuju makar onoliko pažnje i vremena koliko i jučerašnja rasprava o političkim strankama.
Ako se građani ili kolege pitaju zbog čega su se ova dva zakona, zakon o Fondu za razvoj i Zakon o privrednim komorama, borila međusobno za primat, a oba zakona tretiraju novac koji jeste postao simbol uspeha, osnovni motiv za bavljenje javnim poslovima i jedini pravi izvor moći u ovoj državi, onda ću reći da su privredne komore izazvale veću pažnju, zato što sredstva koja se prikupe obaveznom članarinom, ne preduzeća koje je učlanjeno u regionalnu, gradsku ili drugu komoru, već zaposleni u tom preduzeću koje niko za to ne pita i koji, uverena sam, ne dobijaju adekvatnu uslugu za te pare, već zato što za taj novac retko da se na pravi način polaže račun.
Upravo onako kako ste vi gospođo Kalanović rekli, preko milijardu dinara je prikupljeno, a da li je skupština komore dovoljan organ i dovoljno javno mesto da dobijemo račun o tako prikupljenim sredstvima, pitanje je.
Mislim da je u Fondu ipak nešto ozbiljniji tretman odgovornosti za novac koji se iz budžeta prikupi, a podeli drugima, ali ću ja da se potrudim da skrenem pažnju javnosti na ovaj treći zakon, koji najviše govori od državi i o njenom maniru prikupljanja i trošenja para i o načinu vođenja javnih poslova.
Predlog zakona o prestanku važenja Zakona o Fondu za osiguranje i finansiranje spoljnotrgovinskih poslova je najvažniji zakon od ova tri. Govori o tome da je 2002. godine osnovan Zakon o Fondu za osiguranje spoljnotrgovinskih poslova i da je njegova nadležnost, biću kolokvijalna, podsticanje izvoza. Svi znamo koliki nam je problem deficit i koliko je važno podsticati izvoz zbog deviznog priliva, zbog naše platno-bilansne pozicije i njenog učešće u bruto društvenom proizvodu.
Ako je 2005. godine osnovana sa gotovo istim nadležnostima Agencija za unapređenje izvoza i razvoja ekonomskih odnosa, znači duplirane nadležnosti, što ste i vi potvrdili, doduše, rekli ste da ima i nešto šire nadležnosti, sad postavljam pitanje poslova, uslova, ograničenja, zašto mi u 2009. godini u martu mesecu ukidamo Fond čije poslove radi istovremeno i Agencija za osiguranje izvoza? Zašto nam treba pune tri godine, jer je ovaj zakon stigao u proceduru u decembru 2008. godine? I da to postoji samo negde na papiru, to što se zove Fond i čiji su poslovi duplirani, pa da mi sad samo formalno ukidamo taj fond, ja bih to razumela. Apsolutno nije reč o tome, jer u jednom od stavova u obrazloženju ovog zakona piše da će se sredstva koja postoje na računu ovog fonda preneti na Agenciju.
Hoću da kažem da je nedopustivo rasipničko ponašanje države, koja duplira organe, institucije i menja im samo naziv, a vrše iste nadležnosti. Nema nikakvog opravdanja što je 2006. godine tzv. „Smeka“, „Smeca“, kako je ko čita, kao institucija nasledila instituciju te vrste koja je postojala na saveznom nivou, jer je po svim obavezama koje je preuzela Republike Srbija to bila institucija Republike Srbije i u njenoj direktnoj nadležnosti.
Vrlo je interesantno i molim vas za pažnju (i nemojte da upozorenje koje je svojevremeno davao izvesni Đulijani u Italiji, govoreći da će gas koji se stvara u utrobi zemlje, i utvrdio ga je svojim specijalnim instrumentima, izazvati katastrofalni zemljotres čijeg smo broja žrtava svedoci, molim vas) da podacima koje vi iznosite, a ja ponavljam, pridate značaj i da se u skladu sa ovim i ponašate, a to je – da li je moguće da vi prilikom osnivanja svake vlade ili prilikom podnošenja ovakvih zakona za ukidanje nekih institucija niste u obavezi da kao bilo koji i najmanji privredni subjekat ne napravite popis imovine, popis obaveza, popis sredstava kojima jedan organ, koji je stvoren sredstvima građana, i dostavite ga na uvid.
Koliko je ljudi zaposleno, a koliko ćete negde preuzeti? Koji su poslovi urađeni i sa kojim efektom? Koliko je sredstava upotrebljeno i u koje namene?
Ili ću, zaista, predložiti zvanično da u obrazloženju ovih zakona na kraju stoji, pored onog – potrebna sredstva za sprovođenje zakona, razlozi za hitan postupak itd, šteta koja je, na primer, ovim zakonom učinjena građanima Srbije, što je od 2005. do 2009. godine postojala paralelna institucija sa gotovo istim nadležnostima.
Zaista smešno deluje obrazloženje da se ovaj zakon mora doneti po hitnom postupku i zbog sprečavanje štetnih posledica itd, zbog paralelnog postojanja dve institucije.
Zakon o Fondu za razvoj, o kojem ću, takođe, govoriti, tretira istu materiju i ima isti principijelni pristup.
Molim vas, to što dolazim iz opozicije, što sam poslanik SNS, Poslaničkog kluba Napred, Srbijo, ne umanjuje argumente koje iznosim i pomažemo vam, ne zato što želimo da vi ostanete na vlasti, nego zato što vam ukazujemo da način vršenja javnih poslova i trošenja javnih para konačno mora da bude uveden u red.
Da se ja na bilo koji način pitam i da je snaga dvadesetjednog poslanika Srpske napredne stranke iole veća, ovakav predlog zakona ne bi mogao doći u proceduru. Atributi, opisni pridevi, tekstualna obrazloženja, to je za pismene sastave đaka u osnovnoj, možda i u srednjoj školi. Za ovakav ozbiljan dom i za ovakav ozbiljan trenutak morate da podnesete račun o kome možemo da damo mi sud, a i građani, kako se troši novac u ovoj državi.
Da li će i tako biti izvršena primopredaja predmeta, završenih, nezavršenih stvari? U najobičnijem, da ne bude pežorativno, u najjednostavnijem poslu u primopredaji postoji preuzimanje i predaja dužnosti, sa podvlačenjem crte gde je ko stao i šta je ko uradio, a šta onaj koji ga nasleđuje treba da uradi. Toga u ovom, kao i obično u ovakvim zakonima, nema.
Bez obzira što sve vreme govorimo o tome da ministarstva vrše poslove koji su im u opisu, navodno, te poslove prebacuju agencijama kojih ima na budžetu 110, ali ih gasite da nam ne biste podneli završne račune i koliko su nam troškova napravili.
Jednostavno, razvodnjavate vašu odgovornost, kao političkih lica na čelu tih ministarstava, koja se bave razvojem stranačke infrastrukture u najvećoj mogućoj meri, praveći agencije za mala, srednja, velika preduzeća, za ovo i ono, a državnim poslovima se bave agencije koje kada pitamo: zašto je cena struje takve, ministar za energetiku će reći – to radi Agencija za energetiku. Oni će reći – vi ne možete da se mešate, jer smo mi nezavisni.
Ne mogu se virtuelno voditi državni poslovi, kao što su se vodile finansije, bez regulative i regulatornih tela i bez konzervativnog pristupa finansijama i novcu došli smo do velike finansijske krize. Bez regulative koja se zove kontrola Parlamenta i građana, i bez mogućnosti da postavimo pitanje odgovornosti onih koji vrše državne poslove, zaista se ne možemo naći u stečaju, jer za državu stečaj nije predviđen, ali pred kakvim se opasnostima nalazimo, neću ni da govorim, a vi se nad njima zamislite.
Sledeći zakon o kojem ću da govorim je zakon o Fondu za razvoj. Zaista ovaj zakon omogućava svima koji se bave ovim poslovima da govore o razvoju, kao filozofskoj kategoriji. Omogućavaju da govore o regionalnom razvoju i razlikama, ali i onom najvažnijem, o čemu sam ja već načela priču, a to je rasipnička država.
Reći ću da je floskula „razvoj“ i podsetiti građane, prvi put upotrebljena u savremenom društvu u ovom, ovakvom kontekstu, 20. januara 1949. godine kada je Truman u svom pristupnom govorom južnu hemisferu nazvao nedovoljno razvijenim područjem. Od tada počinje priča o razvoju i samosažaljivost Juga i arogantni intervencionizam Severa.
I mi se iz te floskule o razvoju nismo izvukli do dana današnjeg. A koliko je šuplja priča o samom razvoju govore podaci da npr. 1960. godine zemlje Severa su bile 20 puta razvijene od zemalja Juga. Godine 1980. ta razlika je bila 46 puta veća u korist razvijenih zemalja. Ovo je podatak iznet u Rečniku razvoja, skupljanim radovima autora Volfganga Zaksa. Nije reč ni o kakvoj proizvoljnoj tehnologiji i konstrukciji, kako to neki imaju običaj da kažu. I u tom razvoju, razvijena društva, razvijeni krajevi se stalno kreću ka onoj sopstvenoj degradaciji, gde onaj ko ima napreduje sve više, a onaj koji nema zaostaje sve više. Dokaz su Beograd, Novi Sad i Niš koji se trudi da bude jedan od tri regionalna centra u ovoj državi. O razlikama, rezultatima i nedostacima regionalnog razvoja govorile su moje kolege, neću mnogo da govorim o tim ciframa.
Govoriću o onome što mislim da je osnovno pitanje Fonda za razvoj i Fonda za regionalni razvoj, kao nečega što jeste deo ovog posla, a to je način raspodele sredstava iz Fonda za razvoj nije motivisan ni ekonomskom logikom, ni ekonomskim zakonitostima, već je proizvod političkog delovanja ili, slobodno mogu reći, više odgovara stvarnosti, proizvod političkog dogovora. U tom i takvom načinu delovanja i upotrebe Fonda za razvoj, postavljam pitanje koje postavlja stranka kojoj pripadam duže vreme:
– A, zašto Fond za razvoj, zašto ne banka za razvoj?
– A, zašto ''Banka za razvoj'' KFV da ovde plasira sredstva, ako to možemo mi.
– I zašto Fond za razvoj koji ne duguje odgovornost svojim osnivačima na način kako to rade klasične banke?
Građanima u Vojvodini često sam govorila da se Fond za razvoj Vojvodine, na primer, ponaša kao banka, ali nema odgovornost kao banka. Nisu registrovani na način da imaju tu veličinu kapitala, mada to njima nije problem, jer država je osnovni finansijer Fonda, ali pošto nemaju skupštinu osnivača i pošto nemaju odgovornost kome to daju sredstva pod povoljnijim kamatama, vi jednu ovakvu instituciju ostavljate da traje, ali, nažalost, uvodite u njenom osnivanju čak i neustavne odredbe.
Gospođo Kalanović, vi ste predstavnik Vlade. Pitam vas – odakle vama pravo da vi članom 7. zakona o Fondu onemogućite pristup javnim preduzećima i društvenim preduzećima, da pred Fondom za razvoj, kažete, moderno apliciraju, odnosno konkurišu za sredstva.
Kakva je to jednakost – svojina u državi, koja to proklamuje Ustavom, i kakva je to svest o trenutku u kojem se nalazimo, gde liberalne tržišne privrede podržavaju nespornu privatnu svojinu?
Uveli ste još jednu novinu u zakonu o Fondu za razvoj, a to je, da njegovi osnivači, trenutno je država 51%, mogu biti i domaća i strana pravna i fizička lica. Nije to loše, ali zbog čega je svojevremeno kada ste podržavili banke, kad kažem vi, mislim na vas kao na personifikaciju stranke koja je bila predlagač takvog zakona, onda kada su sve banke zbog obaveza prema Pariskom i Londonskom klubu dobile razrez koliko je njihovih akcija državno i postojala je zabrana da se kao kupci njihovih akcija pojave domaća pravna lica. Zašto je uvek diskriminacija na štetu domaćih privrednih subjekata? Zašto je svaki zakon takav da ja moram, htela ili ne htela, da pomenem naslov knjige koju ovde čitaju sa interesovanjem poslanici "Lutke na koncu", čiji je autor Tomislav Nikolić, a zbog rasprave o komorama iz 2001. godine?
Nisu slučajnosti da u svakom zakonu postoji jedna odredba koja našim građanima, našoj privredi, našim vlasnicima novca onemogućava ulazak u ovakva interesantna vlasništva. Vi ste ovim zakonom ponovo dali gospodinu Dinkiću ekskluzivno pravo da se bavi jednim lukrativnim poslom. Lukrativnim, zato što se obezbeđuju privilegije, zato što nekome dajete jeftinija, povoljnija sredstva, zato što nemate odgovornost, a da ste banka imali biste je, pa to možete još lukrativnije da zaradite kao stranka ili kao pojedinac, ali da zato ne položite račun onome kome treba.
Vi ste ovde predvideli odgovornost samo za gospodina Dinkića, kao nadležnog ministra za regionalni razvoj. Iako ste predvideli obaveznu reviziju, o tome ću govoriti u pojedinostima, stranih revizora, ne na primer domaćih, koji nisu imali osporene revizije, ni u kakvom sudskom postupku, nigde ne stavljate Ministarstvo finansija za ministra i ministarstvo koje je dužno da ima uvid u ono što vi radite. Ta vrsta feudalizacije je primedba koju vi ne možete da osporite, čak ni pravo da neko ono što mu po prirodi posla pripada može da ima uvid u vaše papire.
I vi se hvalite da će Narodna skupština biti nadzorni odbor. Pitam vas, zbog čega samo danom izglasavanja ovog zakona ukidate članstvo Nadzornog odbora, odnosno isključujete ga iz daljih dešavanja, a svi ostali organi ostaju da postoje. A šta se to može desiti da Nadzorni odbor prestane da postoji kao nadzorni organ? Kakvu to nenadoknadivu štetu može on da nanese, da bi čak jedan član zakona, nevelikog, bio posvećen tome? Vrlo interesantno pitanje.
Ciljeve ekonomske politike nigde ovde ne pominjete kao motiv za ulaganje sredstava, kao motiv za dokapitalizaciju Fonda, ali zato, ako Fond ne plasira sredstva do kraja godine po svom planu, dajete mu pravo da ih plasira u neke akcije, u hartije od vrednosti.
– Da li do naših ekonomskih vlasti još nije doprla svest o neophodnoj potrebi da se novac ulaže u industriju, u definisanu industrijsku politiku i proizvodnju?
Da li zaista mislite da će nas trgovina akcijama, naduvanim akcijama, ona koja je Ameriku dovela dotle dokle je dovela, da će nama pomoći da se izvučemo iz krize, i to članom zakona dajete pravo Fondu da on može ta neplasirana sredstva u namene za koje je dobio odobrenje, a zove se razvoj, dakle, da mogu da se plasiraju u hartije od vrednosti? Zaista se, kao poslanik, pred ovakvim predlozima zakona osetim ne inferiorno, nego bukvalno povređeno, jer neke odredbe vređaju logiku čoveka koji živi u ovoj državi i misli joj dobro.
Vi tvrdite da će vam 51 je trenutno procenata vlasnik Republika Srbija i da će oni koji budu ulazili u vlasništvo, znači ona domaća i strana pravna lica, omogućiti sebi učešće srazmerno ulaganjima u akcionarskom društvu, odnosno upravnom odboru tog akcionarskog društva, kada ono kao takvo bude bilo organizovano. Nigde niste naveli rečenicu: "A da se zadrži obavezno onih 51 procenat vlasništva Republike Srbije". Tu kažete da ne treba, verovatno da se to precizira, jer još nemamo mišljenja na amandmane koje smo podneli, ali zato kada nam ovde predlažete kredit za špansku robu od 45 miliona, u svakom članu piše da kredit koji dobijamo mora da bude upotrebljen isključivo za kupovinu španske robe ili usluga.
Jednostavno, mislim da je čitav zakon napravljen zbog ove dve - tri stvari, a u stvari da bi Garancijski fond, za čijim postojanjem nije ni postojala potreba, bio pripojen Fondu za razvoj, što je definisano u članu 23. i 25. Da li ova opisna rečenica "potreban broj radnika će biti preuzet", a koliko će njih i pod kojim uslovima biti stavljeno na raspolaganje, jeste uklopljena u priču o smanjenju državne birokratije ili o uštedama koje Vlada radi?
Jednom jedinom rečenicom ću reći: to zaista deluje smešno i mi, koji se ozbiljno bavimo ovim poslom, ne možemo čak ni da kažemo da postoji neki sled stvari iz intervjua gospodina Dinkića, koji je dao 23.8. prošle godine, gde je najavio ovo o čemu mi danas raspravljamo, a to je njegova svest o ozbiljnosti trenutka i o potrebi spajanja preglomazne administracije koja je, u stvari, svedena na ostajanje u vlasti po svaku cenu.
Iz tih razloga, obećavam vam da Srpska napredna stranka i Poslanički klub Napred, Srbijo, ne samo da neće glasati za ove vaše zakone, nego će se truditi da i na drugim mestima građane upozna sa štetom koja je ovim zakonima njima naneta. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Određujem pauzu do 15.05 časova. U 15.05 nastavljamo rad u popodnevnom delu. Reč će prvi imati narodni poslanik Dragan Vujadinović, a posle njega narodni poslanik Jovan Nešović.
(Posle pauze – 15.15)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Nastavljamo sa radom, poštovani narodni poslanici, dajem najpre reč Jovanu Nešoviću, a neka se pripremi Dragan Vujadinović, to je redosled.

Jovan Nešović

Ujedinjeni regioni Srbije
 Poštovana predsednice, poštovana gospođo ministre, koleginice i kolege narodni poslanici, pred nama su tri zakona iz oblasti ekonomije, u ime Poslaničke grupe G17 plus želim da kažem da će Poslanička grupa G17 plus glasati za sva tri zakona koja su na današnjem dnevnom redu.
Što se tiče prvog zakona, a to je Predlog zakona o Fondu za razvoj, potrebno je podsetiti da je Fond za razvoj osnovan pre 16 godina i njegov cilj je bio da podstakne privrednu aktivnost u državi Srbiji, da podstakne ravnomerniji regionalni razvoj države Srbije, da pokuša da pomogne konkurentnosti domaće privrede, da pomogne razvoj zanatstva i uslužne delatnosti, da podstiče zapošljavanje i podstiče razvoj tržišta kapitala. Ono što svi znamo, ovih poslednjih 16 godina, kamate Fonda za razvoj su bile oko 5%, dok su kod poslovnih banaka u 2006. godini te kamate bile 16%, u 2007. godini prosečna kamatna stopa je bila 11%, a u 2008. godini 16%, i kada se ovo sagleda može se reći da je Fond pod povoljnim uslovima za privredu Srbije obezbeđivao sredstva, tako da su privrednici mogli na jeftiniji način da razvijaju svoj biznis, odnosno svoja preduzeća.
Ono što je važno jeste da do sada, po statističkim podacima, oni koji su uzimali kredite od Fonda za razvoj, taj kredit su vraćali u 95% slučajeva, što mislim da je, takođe, značajno. Kada sve sagledamo, čini mi se da je Fond za razvoj u poslednjih 16 godina, koliko posluje, sa manje ili više uspeha svoju misiju obavljao na adekvatan način. Ono što sada predviđa novi zakon o Fondu za razvoj jeste da se izgradi savremenija institucija Fonda za razvoj, a s druge strane, kako Fond za razvoj može da utiče na ublažavanje svetske ekonomske krize, koja ima uticaja i na našu privredu.
Preko Fonda za razvoj treba da se u narednom periodu ostvare tri programa koje je definisala Vlada Republike Srbije kao mere ublažavanja uticaja svetske ekonomske krize, a to je:
1) program sufinansiranja privrede sa poslovnim bankama uz obezbeđenje garancije za likvidna sredstva,
2) program subvencionisanja kredita za održavanje likvidnosti i finansiranje trajnih obrtnih sredstava i
3) subvencionisanje potrošačkih kredita.
S druge strane, ovim zakonom se predviđa spajanje dosadašnja dva fonda, Fonda za razvoj sa Garancijskog fonda, jer su ova dva fonda uglavnom obavljala slične delatnosti u prošlom periodu.
U 2. članu, ovoga zakona, definisana je delatnost Fonda. Predlagač kaže da Fond treba da podstiče ravnomerni regionalni razvoj, uključujući nedovoljno razvijena područja, da podstiče poslovanje pravnih lica i preduzetnika, da podstiče konkurentnost i likvidnost privrede i da podstiče zapošljavanje.
U članu 5, ovog zakona, definisani su poslovi koji će se obavljati preko Fonda za razvoj, a to su: odobravanje kredita, izdavanje garancija, kupovina hartija od vrednosti i druge poslove u ime i za račun Vlade Republike Srbije, u skladu sa zakonom.
Članom 6. definisano je da sredstva za obavljanje poslova Fond dobija iz budžeta Republike Srbije, prihoda fonda i drugih izvora u skladu sa zakonom.
Jedna novina, za koju mislim da je važna u ovom trenutku i u ovom zakonu, jeste član 4. koji kaže da Fond može da se organizuje u budućnosti i kao akcionarsko društvo, ali da akcije države Srbije i pravo glasa države Srbije u Fondu moraju da imaju 51%. Fond će uvek ostati u većinskom vlasništvu države Srbije, a lica koja mogu da budu akcionari, mogu da budu domaća i strana lica.
Ciljevi Fonda, po ovom zakonu, jesu smanjenje spoljnih uticaja, koji sve jačim intenzitetom pogađaju privredu Srbije, racionalizacija operativnih troškova udruživanjem Fonda za razvoj i Garancijskog fonda, kreditiranje malih i srednjih preduzeća, samostalnih zanatskih radnji, preduzetnika, kao i izdavanje garancija radi obezbeđivanja dela kredita koji dolaze od poslovnih banaka i pokušaj održava nivoa zaposlenosti, naročito u ovim kriznim vremenima.
Ovakav predlog zakona imaće pozitivne efekte na mala i srednja preduzeća, jer će mala i srednja preduzeća nastaviti da dobijaju povoljne kredite kako kratkoročne i druge kredite preko Fonda za razvoj, moći će, takođe, da koriste i dugoročne kredite za podršku početnicima i moći će da dobiju garancije za obezbeđivanje dela finansijskih sredstava koje dobijaju preko poslovnih banaka.
Koristi će, takođe, imati poslovne banke, iz prostog razloga što će se sniziti operativni troškovi prilikom davanja garancija spajanjem Fonda za razvoj i Garancijskog fonda.
Nezaposlena lica u Srbiji će, takođe, imati koristi primenom ovog zakona, zato što se preko Fonda za razvoj mogu dobijati mikrokrediti koji se koriste za započinjanje biznisa, a to znači i za zapošljavanje ljudi. Na kraju, sam Fond za razvoj će imati koristi iz prostog razloga, jer će moći da odobrava veći iznos kredita nego što je do sada odobravao, moći će da izdaje garancije, plasira slobodna sredstva u kupovinu prvoklasnih hartija od vrednosti i izdavanje i prodaja tih hartija od vrednosti. Ono što je važno, članom 10., ovog zakona o Fondu za razvoj, definisano je da Fond donosi godišnji program rada, na koji daje saglasnost Vlada Republike Srbije.
Članovima 19, 20. i 21. definisano je da Fond ima unutrašnju i spoljnu reviziju. Što se tiče spoljne revizije, mora da bude od strane revizora sa liste međunarodno priznatih revizora.
Član 22, definiše ko ima nadzor nad radom Fonda za razvoj i to obavlja nadležno Ministarstvo zaduženo za poslove ekonomije i regionalnog razvoja. Ono što je važno, Vladi se podnosi godišnji izveštaj o poslovanju Fonda koji se, takođe, podnosi i Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Što se tiče drugog zakona, Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama, kao narodni poslanik moram javno priznati da nikada nisam dobio više pisama od svih regionalnih privrednih komora i Nacionalne privredne komore. Kada se pažljivo pročitaju ta pisma, videćete da je sadržina tih pisama potpuno ista. Ta pisma su pisana na jednom mestu, prosleđena su imejlom ili na neki drugi način regionalnim privrednim komorama, a regionalne privredne komore su samo ta kopirana pisma poslale narodnim poslanicima.
Šta nam to govori? To nam govori da određeni ljudi koji rade u privrednim komorama žele po svaku cenu da zadrže svoje pozicije, jer čini mi se da imaju poprilično u ovim kriznim vremenima plaćene poslove i žele da bez ikakve kontrole, a čini mi se i bez velikih obaveza prema onima koji ih plaćaju u ovom trenutku, a to su zaposleni ljudi u privredi Srbije, da jednostavno zadrže te pozicije ne razmišljajući mnogo o svom kvalitetu rada.
Ako želimo u narednom periodu, a želimo da transformišemo većinu institucija i da se polako približavamo prema EU, onda zaista i ova institucija treba da bude transformisana i čini mi se da su izmene i dopune Zakona o privrednim komorama prvi korak ka transformaciji ove institucije.
Na kraju, dozvolite mi da, ne želeći da repliciram, ali u prepodnevnom delu sednice je kolega iz Nove Srbije, moj prijatelj gospodin Srđan Spasojević govorio o nezadovoljstvu koliko je sredstava grad iz koga, takođe, i ja dolazim, grad Kraljevo, dobio preko projekata Nacionalnog investicionog plana.
Iskreno govoreći, znam da svaka lokalna samouprava, pa i lokalna samouprava u Kraljevu, želi da dobije što više sredstava, ali kada se iznose podaci za govornicom, onda zaista podaci moraju da budu tačni i onda se ne može samo govoriti o čistim budžetskim sredstvima, već treba govoriti o sredstvima koje jedna lokalna samouprava dobija preko Vlade Republike Srbije, preko kredita za koji je dala garanciju Vlada Republike Srbije.
Ako pogledate KFP garanciju koju je izdala Vlada Republike Srbije za program KFP, izvinjavam se, za vodosnabdevanje, videćete da je grad Kraljevo završio prvu fazu i ide u drugu fazu koja će trajati dve i po godine, a ta druga faza je otprilike pet miliona evra. Ako pogledate, takođe, ono što je verifikovala Narodna skupština Republike Srbije, kredit od Evropske investicione banke, videćete za obnovu putne infrastrukture da je planirano jedan milion evra u Kraljevu i kad to sve saberete, onda nema logike govoriti o 64 miliona dinara koji idu direktno iz budžetskih sredstava, preko Ministarstva za Nacionalni investicioni plan, već treba govoriti o mnogo većim sredstvima koja, takođe, idu preko Ministarstva za Nacionalni investicioni plan.
Čini mi se da je, iako želimo da postignemo određene političke poene, onda važno ipak reći pravu istinu o onome šta se dešava i kako Vlada vodi računa, kao i pojedina ministarstva, prema određenim lokalnim samoupravama.
Sagledavajući sve ovo što sam izneo i što su moje kolege iz G17 plus iznele, smatram da su ova tri zakona dobra zakona. G17 plus će ih podržati u danu za glasanje, a molim i druge poslaničke grupe da urade isto. Hvala. (Aplauz.)