ČETVRTA SEDNICA PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 21.04.2009.

13. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.

Reč ima gospođa Marina Raguš.
...
Srpska napredna stranka

Marina Raguš

Srpska radikalna stranka
Hvala, gospođo Đukić Dejanović.
Upravo je to ono o čemu SRS priča već mesecima i sve vreme dok govorimo i raspravljamo o ovom predlogu zakona, kao i o ostalim predlozima zakona. Gospodin Markićević je opravdano reagovao na način za koji smatramo da je jedini primeren.
Ono što i gospodinu Markićeviću, a i celokupnoj javnosti u Srbiji želim da kažem, jeste da se u paralelnom zakonskom aktu, koji sprovodi, vrlo verovatno, šiptarske nacionalne simbole na otetoj srpskoj teritoriji, u članu 17, između ostalog, kaže – novčanom kaznom u iznosu od 500 do 1.000 evra kažnjava se pravno lice kada upotrebi grb ili zastavu u suprotnosti sa članom ovog zakona, grb ili zastavu u obliku ili sadržaju kako nije predviđeno ovim zakonom i propisima koji su na snazi, na javnom mestu ističe grb ili dotrajalu zastavu na neki nepravilan način, ako ne upotrebi grb ili zastavu kada je upotreba obavezna, izvođenje himne republike Kosovo u suprotnosti sa članom, takođe, ovog zakona i propisima koji su na snazi.
Zbog povrede stava 1. ovog člana izriče se novčana kazna u iznosu od 250 do 500 evra i odgovornom službenom licu. Zbog povrede stava 1. ovog člana izriče se novčana kazna u iznosu od 250 do 500 evra odgovornom licu pri državnim organima. Novčanom kaznom u iznosu od 150 do 300 evra kažnjava se fizičko lice zbog povrede propisa iz ovog člana zakona.
Ono što je evidentno i što srpska javnost, takođe, treba da zna, jeste da je vrlo verovatno da oni koji su pisali članove, odnosno napravili predloge zakona o upotrebi nacionalnih simbola, nisu imali u vidu ovo, za šta se nadam da smo vrlo detaljno predstavili, a da paralelno funkcioniše na teritoriji KiM-a. Pretpostavljam da i većina poslanika prisutnih ovde nije nikada imala prilike da vidi ovaj zakon o upotrebi nacionalnih simbola veštačke tvorevine, potpuno nelegalne, kao što je republika Kosovo, a ono što je sramota, to je da predlagač ovakve amandmane nije usvojio. To što oni postoje u nekim drugim zakonskim aktima, drugim zakonskim rešenjima, ne znači da ovaj predlog zakona ne treba da bude vrlo jasan i da nedvosmisleno ukazuje na to da država Srbija sprovodi ovaj zakon na celokupnoj teritoriji, da država Srbija ohrabruje da se na dostojan način tretiraju nacionalni simboli i da država Srbija sankcioniše svakog ko se drzne da se na bilo koji nedostojan način odnosi prema nacionalnim simbolima.
To što mi danas u ovakvom ambijentu, na ovakav način, s pomoćnikom direktora Republičkog sekreterijata za zakonodavstvo vodimo raspravu u pojedinostima, takođe je odnos izvršne vlasti prema onome što će reći, na prvom mestu, opozicija.
Takođe, ovde niko nije niti naivan, niti ograničen, mogli su da očekuju kakva će pitanja doći od strane opozicije, ali su predstavnici vlasti, koji su vlasni da vode razgovor na ovu temu, sasvim smo ubeđeni u to, izbegli da se pojave ovde. Mi se čak i bojimo odgovora koji ćemo dobiti u nekom narednom periodu.
Istrajavaćemo na tome da nam vladajuća većina koja čini vlast da zvanične odgovore na sva ova pitanja koja smo danas, tokom ove rasprave, postavili, ali ono što nam je najznačajnije, dobro je što postoji ovaj način, ovo je, ipak, priznaćete, jedino mesto gde se susreću vlast i opozicija. Ovakve rasprave se vode u mnogim evropskim parlamentima, i te kako se vode kada je reč o zaštiti nacionalnog dostojanstva i nacionalnih simbola, i te kako se sprovode kampanje koje promovišu nacionalno dostojanstvo u svim ozbiljnim državama
Takođe, ostajemo uskraćeni za potvrdu odgovora da oni koji nama nalažu standarde osiromašuju srpsku privredu, građane bacaju na kolena, direktno stoje iza udara na ustavni poredak države Srbije. Vrlo je verovatno da ovo vama nije značajan institut, ali videćete, pretpostavljam, kada dođe vreme za to, da nema značajnijeg instituta za jednu državu od zaštite ustavnog poretka.
Mi ovde danas gledamo samo slike pred našim očima, kroz konkretne primere i zakonska rešenja, kroz postojanje paralelnih institucija, da su oni koji su nam presudili, bukvalno, oduzeli pravo da sprovodimo ovaj zakon na delu Kosova i Metohije.
Ovo bila sve bila određena spekulacija, politička, kako bi neki rekli, klapnja na temu, da mi nemamo konkretne poteze i konkretne odgovore na najznačajnijim mestima, a pogotovo na onom delu teritorije koje je oteto od Srbije, ne srpskom voljom, već tako što je, pod okriljem najmoćnijih sila, etnički promenjena struktura na teritoriji KiM-a, sprovedena potpuno kriminalna vlast, koja će sprovoditi interese tih administracija, a videćete kako će se sprovoditi rasprava pred Međunarodnim sudom pravde. Ono što je njima bio argument ranije, humanitarna katastrofa, na prvom mestu, učinjena je prema srpskom narodu, koji nema šanse da se vrati na teritoriju KiM-a, nema mogućnost da raširi lepu srpsku trobojku, nema mogućnost da stane uspravno i dostojanstveno na intoniranje himne "Bože pravde", nema mogućnost ni da se divi dvoglavom nemanjićkom orlu na svim državnim institucijama. To je činjenica pred kojom, čini mi se, niko u Srbiji ne bi trebalo da bude ravnodušan.
SRS će se zalagati, odnosno uvek će postavljati samo jedno pitanje – kada, u kom momentu će se zakoni koji se predlažu u ovoj skupštini sprovoditi na delu teritorije KiM-a, kada će izvršna vlast u Srbiji da uruči protest svima onima i da sankcioniše sve one koji derogiraju nacionalne simbole? To i jeste tema današnje rasprave.
Ono na čemu ćemo insistirati jeste povratak tradicionalnih srpskih teritorija i ustavni poredak države Srbije. Na koji način? Mirnim, političko-pravnim i diplomatskim sredstvima. Onoga momenta kada budete uručili protest De Kermabonu, koji je primio predstavnika nelegalne vlasti s nacionalnim simbolima potpuno stranim srpskim, tog momenta ćemo znati da sprovodite srpske interese. To se ne dešava i to se neće desiti u doglednoj budućnosti, jer da hoće, desilo bi se već. Mi možemo, potpuno uvereni, da kažemo da ne sprovodite srpske interese na srpskoj teritoriji. Na srpskoj teritoriji se sprovode američki i britanski nacionalni interesi i to je činjenica. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospođa Zlata Đerić. Izvolite.
...
Nova Srbija

Zlata Đerić

Nova Srbija
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo predsedavajuća, poštovani predstavniče Ministarstva, zaista sam iznenađena što gospodin Marković nije danas prisutan jer je imao priliku da u ovoj raspravi u pojedinostima interveniše, prihvatajući neke amandmane, a mislim da su oba amandmana gospodina Miroslava Markićevića, koje je podneo u ime Poslaničke grupe Nova Srbija, i na član 42. i član 43, amandmani koji bi ovaj zakon učinili, pre svega, dostojanstvenim.
Ovaj zakon samo stidljivo sankcioniše nebitnu pojavu – ako su državni simboli, zastava ili grb, koji se primenjuju na nekoj državnoj instituciji, oštećeni, mada je to nešto što se u toku primene događa i nadležni to uvek uspešno i blagovremeno, osim ukoliko su u pitanju neke elementarne nepogode, sami otklone.
Međutim, dve ključne stvari o kojima je, upravo, gospodin Marković govorio vrlojavno i vrlo jasno, u toku zimskih rasprava, govore o tome da postoje opštine gde se namerno ne ističu državni simboli. Govorio je vrlo otvoreno o tim opštinama koje uzimaju novac za svoje potrebe od Vlade Republike Srbije, a dočekaju ministra s namerno neistaknutim državnim simbolima.
Ova dva amandmana. Upravo, onemogućavaju dalje devastiranje države Srbije, dalje urušavanje naših nacionalnih simbola i ponižavanje Republike Srbije od strane ovakvih separatističkih snaga.
Želim samo da dobijem odgovor od gospodina ministra Markovića – šta je, posle poseta tim opštinama gde je uočio ovu pojavu, konkretno preduzeo i kako su sankcionisani oni koji su bili zaduženi da istaknu državne simbole?
To kako su do sada sankcionisani, na osnovu čega su inače i odbijeni ovi amandmani, pokazuje, u stvari, koliko je ovoj vladi stalo do države, koliko joj je stalo do njenog digniteta i koliko, uopšte, možemo očekivati da će ovakva i ova vlada štititi nacionalne i sve druge interese Republike Srbije. Hvala lepo.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.

Pošto smo završili pretres Predloga zakona u pojedinostima, da li predstavnici predlagača žele da daju završnu reč?

Reč želi gospođa Raguš.

Oprostite, imam sugestije, po članu 43, da niste u okviru vremena koje je bilo predviđeno i za vas, kao predstavnika, i za poslaničku grupu iskoristili svoje pravo, tako da jeste ostao još neki minut, ali sada, kao ovlašćeni predstavnik, ne možete više govoriti.

Zaključujem pretres Predloga zakona u pojedinostima.

Pošto smo obavili pretres Predloga zakona u načelu i u pojedinostima, Narodna skupština će u danu za glasanje odlučivati o Predlogu zakona u načelu, pojedinostima i u celini.

Prelazimo na 2. tačku dnevnog reda – PREDLOG ZAKONA O ZABRANI RAZVOJA, PROIZVODNjE, SKLADIŠTENjA I UPOTREBE HEMIJSKOG ORUŽJA I O NjEGOVOM UNIŠTAVANjU (pojedinosti)

Primili ste amandmane koje su na Predlog zakona podneli narodni poslanici: Milan Avramović, Dragan Aćimović, Bojan Mladenović, Slađan Mijaljević, Aleksandar Martinović, Milan M. Nikolić, Mirko Munjić, Goran Mihajlović, Petar Jojić, Ognjen Mihajlović, Branimir Đokić, Marko Milenković, Ljubiša Petković, Vesna Marić, Milorad Krstin, Zoran Krasić, Momir Marković, Paja Momčilov, Sreto Perić, Radiša Ilić, Nataša Jovanović, Tomislav Ljubenović, Dušanka Plećević, Srboljub Živanović, Gordana Paunović – Milosavljević, Nikola Žutić, Dragan Živkov, Vladan Jeremić, Dušan Marić, Momčilo Duvnjak, Vlada Milojković, Radica Jocić, Lidija Dimitrijević, Dejan Mirović, Ljubomir Kragović, Lidija Vukićević, Elena Božić-Talijan, Milan Veselinović, Jovan Damjanović, Milorad Buha, Boris Aleksić, Jadranko Vuković, Slobodan Vuković, Vitomir Plužarević, Gordana Pop-Lazić, Zoran Popović, Vjerica Radeta, Milovan Radovanović, Dobrislav Prelić, Nikola Savić, Marina Raguš, Sulejman Spaho, Dragan Stevanović, Filip Stojanović, Marina Toman, Milan Škrbić, Dragan Todorović, Mićo Rogović, Božidar Delić, Predrag Mijatović, Mileta Poskurica i Oto Kišmarton.

Primili ste Izveštaj Zakonodavnog odbora, kao i mišljenje Vlade o podnetim amandmanima.

Podsećam vas da je Zakonodavni odbor odbacio, kao nepotpun, amandman narodnog poslanika Branimira Đokića na član 30. Predloga zakona, pa on, u skladu sa članom 148. stav 3. Poslovnika, neće biti predmet rasprave.

Pošto je Narodna skupština obavila načelni pretres, saglasno članu 142. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram pretres Predloga zakona u pojedinostima.

Na naslov Glave 1, iznad člana 1, i na član 1. amandmane, koji su, prema oceni Zakonodavnog odbora, po svojoj sadržini istovetni, podneli su narodni poslanici Milan Avramović i Dragan Aćimović.

Prema članu 143. stav 5. i 6. Poslovnika Narodne skupštine, u tom slučaju pravo da obrazloži taj amandman u ime podnosilaca ima samo jedan od potpisanih narodnih poslanika, i to u trajanju do dva minuta.

Vlada predlaže da se amandmani odbiju.

Zakonodavni odbor smatra da su ovi amandmani pravno mogući.

Da li neko želi reč? (Ne)

Na član 1, amandmane koji su, prema oceni Zakonodavnog odbora, po svojoj sadržini istovetni, podneli su narodni poslanici Slađan Mijaljević, Paja Momčilov i Lidija Dimitrijević.

Prema članu 143. stav 5. i 6. Poslovnika Narodne skupštine, ukoliko više narodnih poslanika iz iste poslaničke grupe podnese amandmane, u tom slučaju, u skladu s ovim članovima, pravo da obrazloži taj amandman u ime podnosilaca ima samo jedan od potpisanih narodnih poslanika, i to u trajanju do dva minuta.

Vlada predlaže da se amandmani odbiju.

Zakonodavni odbor smatra da su ovi amandmani pravno mogući.

Da li neko želi reč? (Ne)

Na član 1, amandmane koji su, prema oceni Zakonodavnog odbora, po svojoj sadržini istovetni, podneli su narodni poslanici Bojan Mladenović, Aleksandar Martinović, Milan M. Nikolić, Mirko Munjić, Goran Mihajlović, Petar Jojić, Ognjen Mihajlović, Branimir Đokić, Marko Milenković, Ljubiša Petković, Vesna Marić, Milorad Krstin, Zoran Krasić, Momir Marković, Sreto Perić, Radiša Ilić, Nataša Jovanović, Tomislav Ljubenović, Dušanka Plećević, Srboljub Živanović, Gordana Paunović-Milosavljević, Nikola Žutić, Dragan Živkov, Vladan Jeremić, Dušan Marić, Momčilo Duvnjak, Vladan Milojković, Radica Jocić, Dejan Mirović i Ljubomir Kragović.

Prema članu 143. stav 5. i 6. Poslovnika Narodne skupštine, u tom slučaju, pravo da obrazloži taj amandman u ime podnosilaca ima samo jedan od potpisanih, odnosno potpisnika, narodnih poslanika, i to u trajanju do dva minuta.

Vlada predlaže da se amandmani odbiju.

Zakonodavni odbor smatra da ovi amandmani nisu u skladu s potvrđenom Konvencijom o zabrani razvoja, proizvodnje, skladištenja i upotrebi hemijskog oružja i o njegovom uništavanju („Službeni list – Međunarodni ugovori“, broj 2/00).

Da li neko želi reč? (Da)

Ima reč gospođa Marina Raguš.
...
Srpska napredna stranka

Marina Raguš

Srpska radikalna stranka
Ono što bih htela, pre prelaska na ovo obrazlaganje, prvo, da saznam nešto, kao ovlašćeni predstavnik, pošto mi nije bilo najjasnije ovo malopre, a nemam poslovničku mogućnost, osim da rizikujem da budem izbačena naglavačke, pa sada trošim ovo vreme. Dakle, ovlašćeni predstavnik ima vreme koje može da iskoristi tokom celokupne rasprave u pojedinostima i, kada vi pitate, što je sasvim logično, na kraju – da li neko od ovlašćenih predstavnika želi nešto da kaže, onda on to pravo nema?!
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Ne, sve vreme imate pravo, ali to vreme iznosi 15 minuta i vi ste ga potrošili. Posle toga ste koristili i vreme vaše poslaničke grupe, koje iznosi 68 minuta. To vreme niste iskoristili, ali na njega nemate pravo na kraju. Tako, vi sada možete da se izjasnite da želite prvo da koristite 68 minuta, a onda da do kraja koristite to vreme. Malopre se niste izjasnili, a sada možete o ovoj tački, ako želite. Želite tako? Recite, da bismo znali.
...
Srpska napredna stranka

Marina Raguš

Srpska radikalna stranka
Radi se samo o izjašnjavanju i definisanju vremena koje neko želi da koristi. Naravno, ja ću koristiti, ali samo delić ovog vremena predviđenog za ovlašćenog predstavnika o ovoj tački dnevnog reda.
Pozdravljam predstavnike resornog ministarstva. Drago mi je što ćemo, makar, imati priliku da javno raspravljamo na temu predloženog zakona. Kao doprinos ovoj raspravi, potrudila sam se da proučim ovaj godišnji izveštaj koji ste nam, sa kašnjenjem konstatujem, dostavili. Određeni nalazi ovog izveštaja će, svakako, biti predmet rasprave u predloženom paketu ekoloških zakona u pojedinostima, zato što smatram da su dati određeni ekološki akcidenti i određena sredstva su uložena da bi se ti akcidenti sanirali.
Ono što je izostalo i za šta smo uskraćeni da saznamo, a bilo je neophodno za raspravu i o ovoj tački dnevnog reda, jeste – kolika je šteta na današnji dan, izražena u matematičkim, odnosno finansijskim vrednostima, naneta nepoštovanjem odredaba ranijih zakona, dakle, pre donošenja ovog zakona? Na koji način će se, recimo, ovaj predlog zakona sprovoditi na teritoriji KiM-a?
Za sada bih vreme iskoristila ovoliko, a ostalo vreme ću ostaviti za dalju raspravu. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.

Na član 1, amandmane koji su, prema oceni Zakonodavnog odbora, po svojoj sadržini istovetni…

Izvinite, gospođa Vojić-Marković Milica ima reč.

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
 Hvala, gospođo predsednice. Uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo poslanici, kao ovlašćeni predstavnik DSS-a, ja sam se prijavila da govorim i prvo bih volela da kažem nekoliko reči uopšte o svemu ovome što smo o ovom prvom setu zakona govorili.
Dakle, više puta smo mi poslanici iz DSS-a govorili javno i smatrali da nam je uskraćeno vreme da o ovako važnim zakonima, jer neki od ovih zakona pred nama su sistemski zakoni i zakoni koji prvi put uređuju jednu oblast, koja je vrlo važna, govorimo kako treba, već na ovakav način – u objedinjenoj raspravi, po skraćenom postupku, po skraćenom vremenu. Smatramo da to nije odgovarajući način, niti je to način na koji ćemo ekologiji dati mesto koje joj pripada.
Moram da podsetim da je ovaj prvi set zakona, o kojem sada raspravljamo po amandmanima, vrlo važan: prvi je zakon o zabrani razvoja, proizvodnje, skladištenja i upotrebe hemijskog oružja i o njegovom uništavanju, drugi je Predlog zakona o zaštiti od nejonizujućeg zračenja, treći je Predlog zakona o zaštiti od jonizujućeg zračenja i o nuklearnoj sigurnosti, četvrti je Predlog zakona o hemikalijama, peti je Predlog zakona o biocidnim proizvodima, šesti je Predlog zakona o upravljanju otpadom i sedmi – Predlog zakona o ambalaži i ambalažnom otpadu.
Navodim ih zato što hoću da istaknem da ih je sedam, da istaknem koliko su važni i da na ovaj način o njima sada raspravljamo. Zapravo, hoću da potenciram probleme koje sam natuknula i kada sam govorila u načelu. Dakle, poslanici u ovom kratkom vremenu treba da razmatraju ovakve probleme.
Prvi, koji jeste prvi zato što se nalazi u prvom zakonu koji je pred nama, jeste, zapravo – posledice hemijskog rata koji smo 1999. godine imali u Srbiji, zato što nas je NATO bombardovao, za koji sada kažu neki da je to „naša jedina šansa“. Hvala Bogu, moja stranka ne kaže da je to naša velika šansa, nego da je to najveća opasnost u koju Srbiju neko hoće da uvali
Dakle, taj hemijski rat je napravio jako mnogo problema, od kojih je kontaminacija terena samo jedan.
Onaj drugi, o kome vrlo stidljivo govorimo kao država, a o kome treba da govorimo i zbog čega poslanici DSS-a i govore na ovaj način, jeste – upotreba i posledice osiromašenog uranijuma na zdravlje ljudi. Mi želimo, pre svega, da iniciramo da Ministarstvo zdravlja govori o ovom problemu i da ponudi sistem kontrole zdravlja, pre svega, učesnika rata, kao i građana koji su bili izloženi dejstvu osiromašenog uranijuma po gradovima koji su gađani.
Dakle, to je vrlo ozbiljan problem i taj problem neko mora da otvori. O njemu ne može da se govori parcijalno i on ne može biti ničije ekskluzivno pravo – da ga prećuti ili da o njemu govori.
Ja ponovo pozivam Ministarstvo zdravlja, ministra, pre svega, da ponovo pogleda izveštaj koji su radili neki eminentni lekari, pre svega, radiolog Kovačević. Bilo bi zanimljivo da uporedite podatke sa drugim podacima koje rade ovlašćeni instituti i da se izađe s jednim sistemom mera, kao što radi svaka odgovorna zemlja, a Srbija, nažalost, pod ovom vladom – niti je odgovorna zemlja, niti je odgovorna Vlada.
Sledeći deo problema se odnosi na ovaj zakon o nejonizujućem zračenju. Vidim ministra, dok pričam, da koristi mobilni telefon; on upravo može biti ozračen nejonizujućim zracima. Dakle, to je jedan od problema koji se pojavljuje. Građane naročito interesuje koliko veliki problem mogu da izazovu po njihovo zdravlje – bazne stanice mobilne telefonije. Podsećam da su neke izgrađene, upravo, u naseljima.
Govorim o tome zato što mi je to blisko. Na Divčibarama, usred letovališta, napravljena je bazna stanica u toku rata.
Zapravo, građani bi samo da budu potpuno sigurni kako država misli da ih zaštiti od svega toga. Svi imamo radio-aparate, svi imamo televizore, govori se stidljivo o tome koliko je to veliki problem. Mislim da o ovom zakonu treba da se raspravlja na taj način, kako bi građani bili upoznati s tim. Naročito je zanimljivo da su solarijumi, kako ide leto, sve više u upotrebi, a veliki su problem za zdravlje stanovništva.
Problemi koje treba da reši zakon o jonizujućem zračenju jesu nekih 1.300 gromobrana, koji jesu veliki problem i o kojima treba otvarati priču stalno, odgovorno govoriti koliko su veliki problem, koliko utiču na zdravlje, šta država može da uradi, kojom brzinom može da uradi, zato što to jeste nešto što je jako važno za zdravlje ovog stanovništva, jer se najveći deo gromobrana nalazi na stambenim objektima, zgradama, a nekim novim zakonima ostali smo bez načina da komuniciramo sa ljudima koji žive u zgradama.
Veliki je problem sa rendgen aparatima. Ljudi su, s pravom, zabrinuti kada je to u pitanju. Ovaj zakon im daje mogućnost i reguliše ovo zračenje i zato je važno da se o njemu na ovaj način govori.
Ono što je, takođe, veliki problem, jeste problem s tranzitom nuklearnih materijala. Često imamo problem. Stalno pratim po medijima kada se pojave akcidenti na teritoriji Srbije. Jedan od poslednjih je bio nekakvo radioaktivno gvožđe, koje je zaustavljeno, hvala Bogu, u vagonima, negde na granici s Bugarskom.
To je veliki problem i mi iz DSS-a smo predložili neke amandmane u tom pravcu. Mislimo da su kazne niske i da ih treba povećati. Makar smo svesni da drugi zakoni regulišu visinu kazni, ali, prosto, mislimo da treba razmišljati i otvarati ovo pitanje kad god je moguće.
Sledeća tema je upravljanje otpadom. U Srbiji nemamo kontrolu šta se može a šta ne može odlagati na deponije. Nama se na deponijama nalaze radioaktivni gromobrani, koji predstavljaju probleme ne samo za one koji skupljaju sekundarni otpad, nego i mnogo šire.
Ono što je veliki i najveći problem, čini mi se, jer Srbija nema integrisane podatke o nastajanju, načinu odlaganja i količini otpada, jeste podatak da se na godišnjem nivou u Srbiji sakupi oko 2,2 miliona tona otpada. Oko 63% je otpad iz domaćinstva, 20% je neopasan industrijski otpad, ali sve ono što ostane, a to je popriličan procenat, 17%, jeste otpad iz zdravstvenih ustanova, iz klanica, građevinski otpad, otpad iz naftnih bušotina u Vojvodini, a to je i te kako opasan otpad. Zato je važno otvarati ovu temu kad god je moguće. Nažalost, u Parlamentu, poslanici DSS-a mogu u kratkom vremenskom roku da govore o ovakvim problemima.
Ono što je još veliki problem Srbije i zbog čega je važno da se javno govori, jeste to što imamo oko 180 registrovanih deponija za odlaganje komunalnog otpada. One ne mogu ni da se nazovu komunalnim deponijama, jer ne zadovoljavaju tehničko-sanitarne uslove, ali su jedine, osim Vranja, za korišćenje, iako nisu potpuno adekvatne.
Prema podacima projekta "Plan upravljanja opasnim medicinskim otpadom", u Srbiji se na godišnjem nivou proizvede od 230 do 460 hiljada tona opasnog medicinskog i industrijskog otpada. Medicinski otpad se poslednjih godina zbrinjava na adekvatni način, ali potrebe su velike i mislim da država treba u tom pravcu da pripomogne, opet Ministarstvo zdravlja, radu ovog ministarstva. S druge strane, tu je otpad motornih ulja, mešane organsko-vodene emulzije. Do juče je sve to odlazilo i odlagano na komunalnim deponijama, nažalost.
Još jedan podatak, Srbija, sa oko 138 kilograma proizvedenog industrijskog otpada na hiljadu dolara BDP, spada u red zemalja s visokom intenzivnošću stvaranja otpada. Opet pominjem da je veliki problem tranzit otpada. To je nešto sa čim se država suočava neprekidno i mislim da je važno napraviti javnu raspravu i govoriti neprekidno o tome, kao i javna slušanja u Parlamentu na ovu temu.
Sledeći problemi su iz oblasti zakona o ambalaži i amabalažnom otpadu. To je vrlo komplikovan i skup sistem, sa mnogo karika u lancu, i zbog toga je vrlo važno da se o tome javno govori i da se pojasni kako će se i kako stvari mogu i treba da funkcionišu.
Zanimljiv podatak za poređenje, u Hrvatskoj se, recimo, reciklira između 30 i 40% otpada, u Srbiji, nažalost, između pet i osam posto otpada. Kada je u pitanju PET ambalaža, u Hrvatskoj se reciklira 100%, u Srbiji ovaj zakon treba da reši ovaj problem i mislim da zbog toga treba otvarati to pitanje.
Šta su sve problemi vezani za ovaj zakon i šta to Srbija mora da reguliše kod nas? Pre svega, čuvene plastične kese, kojih je, ne znam da li možemo govoriti o milion, ali verovatno možemo, i koje jesu jedan od najvećih ekoloških problema i najvećih zagađivača u Srbiji.
Zatim, čuvena PET ambalaža, pominjem je više puta, limenke za bezalkoholna pića i pivo. Ono što je problem je i islužena kompjuterska oprema, a ono što smo otvorili je reciklaža starih automobila i mislim da je to pitanje koje ćemo otvarati mnogo puta. Kako ćete sve to da rešite, gospodo iz Vlade?
Nama se ne sviđa ponuda koju je ministar izneo u ovom zakonu, da špijuniramo svoje susede i potkazujemo one koji ne poštuju zakon. To nije način na koji se bilo šta može rešiti, prosto, zato što ćete se suočiti s poznatom srpskom praksom da će prijaviti i ono što je sasvim regularno, tek da napakosti komšiji.
Mislim da to nije način i da špijuniranjem treba da se bave neke druge službe. To nije ekologija, gospodo. Čuveno pitanje o hemikalijama.
Ovaj zakon o hemikalijama je i te kako važan i zato ga treba otvarati. Čuvena burad s hemikalijama po selima Šumadije i zagađenje mnogih mesta štetnim hemikalijama iz Fabrike boja "Zvezda-Helios", zatim, nezakonita manipulacija hemijskim otpadom u ovoj fabrici, a veliko pitanje, na koje treba da odgovori ministar, premijer Cvetković, pa bogami i Boris Tadić, koji se u sve razume i preuzima nadležnosti mnogih, jeste – kako ista firma, "Zvezda- Helios", čija je matična fabrika u Sloveniji, uredno ovakav otpad prevozi u Austriju i Nemačku na potpuno adekvatan način, jer se u Austriji i Nemačkoj, pri hemijskim fabrikama, nalaze spalionice koje pripadaju tim fabrikama, a koje mogu da usluže i rade za neke druge firme.
Ta firma "Zvezda-Helios" u Sloveniji poštuje, apsolutno, sva načela ekologije i zaista otpad prevozi na adekvatan način, skladišti na adekvatan način i uništava na adekvatan način, a u Srbiji na ovakav način uništava životnu sredinu, pravdajući se da to nije generalni stav ove firme, nego da su to radili neki pojedinci, generalni direktori, predsednik upravnog odbora, što možda jeste, ili možda nije.
Prosto, ne opravdavam ni firmu, ni državu. Slučajno sam naišla na izjavu jednog od inspektora, koja je bila na terenu i koja je rekla – verovatno imaju uredne papire. Taj nesklad između birokratije i onoga na terenu jeste opasnost po životnu sredinu u Srbiji,
nažalost.
Mislim da životna sredina u Srbiji ne može da zavisi od inspektora koji gledaju papire.
Papiri su deo nečega što se zove život, ali mora se uočiti šta se dešava, jer dok neko godinama prevozi tu burad i ona se nalaze u svakom seoskom dvorištu, i po nekoliko komada, ljudi iz njih zalivaju vodom svoje povrće, mislim da nije pitanje samo njihov neadekvatan odnos prema zaštiti životne sredine, nego i inspekcija koja je dužna da malo zaviri u to šta se dešava na nekom realnom terenu.
U ime DSS-a sam otvorila ponovo ova pitanja. Neka od njih jesu rešena amandmanima, na neka je ministar odgovorio u načelu, ali mislim da svi građani Srbije imaju pravo, jer oni, generalno, imaju ove probleme, da se ta pitanja otvaraju i da jedan ozbiljan parlament o njima ozbiljno raspravlja i donosi neke zaključke, a u korist građana Srbije i njihovog zdravlja, pre svega. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.