ŠESTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 18.05.2009.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ŠESTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

18.05.2009

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 19:45

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Milica Vojić-Marković. Vreme na raspolaganju Poslaničkoj grupi DSS je 11 minuta.

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Hvala, gospođo potpredsednice. Gospodine ministre, žao mi je što ovde nije gospodin Jeremić kome treba da se obratim ovom prilikom. Tim pre mi je žao što mi gospodina Jeremića malo viđamo u ovoj skupštini i vrlo malo govori o svojoj politici pred ovim parlamentom, pa smo smatrali da je vrlo važno da makar danas kada je na redu njegov zakon, zakon koji je iz njegovog ministarstva, bude ovde malo sa nama i da malo razmenimo stavove. Danas je bilo samo šest govornika, ja sam šesti; gospodin ministar nije mogao da sačeka ni nas šest, nego je otišao svojim drugim poslom.
Žao mi je što ću na kraju svog izlaganja nekoliko pitanja za koje sam smatrala da treba da postavim gospodinu Jeremiću morati da govorim nekom drugom, odnosno praznom mestu u sali koje je trebalo da bude njegovo.
Govoriću malo o nekoliko stvari koje su već mnogi diskutanti danas dotakli i o kojima je gospodin Nikola Lazić, predstavnik DSS, u načelu govorio vrlo opširno. Dakle, počeću od člana 1. Predloga ovog zakona u kome se definiše pitanje službi bezbednosti pri Ministarstvu spoljnih poslova.
U sistematizaciji Ministarstva spoljnih poslova postoje dve takve službe, iako je ministar Jeremić pokušao da nam objasni da one nisu zapravo prave, ono što mi zamišljamo pod tim, službe bezbednosti. One zapravo jesu tako definisane u zakonu. Radi se o dve službe: jedna od njih je Služba za poslove bezbednosti, a druga je Služba za analitičke poslove.
Prva služba, služba za pitanja bezbednosti se bavi zaštitom imovine u zemlji i inostranstvu i obezbeđuje poverljivu komunikaciju između Ministarstva, sa jedne strane, i konzularnih predstavništava, sa druge strane. Ova druga služba, Služba za analitičke poslove, bavi se prikupljanjem informacija i pravljenjem analitičkih izveštaja koji i te kako znače našim diplomatsko-konzularnim predstavništvima.
Kao DSS nemamo problem sa tim da ukoliko je opravdano postojanje ove dve službe one zaista treba da postoje. U sistematizaciji one su vrlo precizno objašnjene. Međutim, ono što mi imamo kao problem, to je problem koji se pojavljuje u javnosti – imam podatke od 6. maja naovamo da se u Ministarstvu u ovom momentu jedan isti čovek pojavljuje kao šef, odnosno nalazi se na čelu obe ove službe, a istovremeno je i član jedne nevladine organizacije, "Atlantski savet".
Prosto se postavlja pitanje da li je moguće da se tolika moć i tolika odgovornost daju i povere u ruke jednom istom čoveku, a taj čovek za svoje poslove odgovara isključivo i samo ministru? Sa druge strane, prave službe, kao što su BIA, Vojno-obaveštajna agencija, za svoje poslove parlamentu podnose izveštaj, makar na polugodištu ili na kraju godine, a mi kao parlamentarci o postojanju i radu ove službe pri Ministarstvu spoljnih poslova ne znamo baš ništa.
Član 3. Predloga ovog zakona kaže da je diskreciono pravo ministra da 5% svojih spoljnih saradnika u Ministarstvu spoljnih poslova, pre svega u mreži diplomatsko-konzularnih predstavništva, može da dovede i da bira, bez obzira na kriterijume, bez obzira na konkurs, bez obzira na sve javne standarde koji postoje.
S druge strane, druga zaposlena lica u Ministarstvu spoljnih poslova moraju da budu primljena po konkursu, da odgovaraju kriterijumima, profesionalnim i psihofizičkim. Samo ovih 5% diskreciono izabranih od strane ministra (odnosno, čitajmo od jedne partije, DS i od predsednika Tadića) treba da budu primljeni na određeno vreme na četiri godine, da zasnuju radni odnos i za to vreme da budu plaćeni iz sredstava budžeta. Mislim da ovo zaista nema smisla i mislim da građani Srbije ne treba da plaćaju partijsku ćeliju Demokratske stranke u Ministarstvu spoljnih poslova.
Demokratska stranka Srbije je predložila amandman kojim tražimo da sva lica koja budu primljena u Ministarstvo spoljnih poslova budu primljena pod istim kriterijumima, da se primenjuje ovo što se traži u Zakonu o radu, s jedne strane, i drugo, Zakon o državnim službenicima, jer ovaj sporni član 3. Predloga zakona je u suprotnosti i sa Zakonom o radu i sa Zakonom o državnim službenicima.
Interesantno je da tu ne mora biti da su primljeni samo ambasadori ili konzuli. Po toj partijskoj liniji mogu da budu primljeni niži činovnici i ti ljudi ne odgovaraju nikakvim kriterijumima.
Ono što je ključno i zbog čega je ovaj zakon ušao u skupštinsku proceduru, bar tako piše u obrazloženju, jeste ono što se nalazi u spornom članu 4. Zapravo, ovim članom 4. se ukida i prolongira, sa velikim zakašnjenjem, jer danas je 18. maj, a odnosi se na period od 1. januara pa do kraja godine, pravo zaposlenih u diplomatsko-konzularnim predstavništvima da imaju regulisano zdravstveno osiguranje. To je skandalozno.
Nama je potpuno poznato da ste vi rebalansom budžeta praktično od 53.000.000 evra, koliko je bilo planirano budžetom u decembru mesecu za poslove Ministarstva spoljnih poslova, smanjili tu cifru za skoro 20%, odnosno za 14.000.000 evra. Jasno je da je tih 14.000.000 evra praktično nedostatak kojim bi se platile mnoge stvari, a između ostalog i zdravstveno osiguranje ljudima zaposlenim u inostranstvu koji predstavljaju Srbiju.
U prethodnom članu vi hoćete da plaćate na određeno vreme svoje partijske drugove, a smatrate da ljudima koji su zaposleni na ovaj način u Ministarstvu, u diplomatsko-konzularnim predstavništvima, treba da ukinete i zdravstveno osiguranje. Time kršite mnogo zakona, između ostalog i Ustav, jer praktično svi zaposleni građani imaju pravo da budu pred zakonom zaštićeni i zdravstveno.
Ministar kaže ovde da je razlog zašto se ovaj zakon nalazi u proceduri tehnički. Ne znam da li je za ove ljude koji ne mogu da se leče, što je jedno od osnovnih ljudskih prava, baš tehnička stvar, ili je u pitanju nešto od čega mnogi životi ovde zavise.
Ono što sam smatrala da treba da komentarišem, a nema nam ministra da bih o tome mogla sa njim da komentarišem, jeste nekoliko zanimljivosti. Jedna je najava Crne Gore da će istog dana poslati ambasadore u Beograd i u Prištinu. Bilo mi je zanimljivo da od ministra čujem kako to misli da dočeka on kao ministar spoljnih poslova i kako će predsednik države da se nosi sa tom činjenicom, da li to njima nešto smeta.
Zatim, izjava gospodina Olivera Ivanovića, koji je rekao da sa Bajdenom ne treba mnogo razgovarati o Kosovu. Moje pitanje je – šta će onda i o čemu će razgovarati sa Bajdenom gospodin ministar Jeremić, odnosno predsednik države Tadić, koji je rekao da je Jeremić u njegovom timu i o čemu onda oni mogu da razgovaraju?
Ministar Jeremić je u svom izlaganju izrekao nekoliko stvari koje nisu istinite. Jedna od njih je to što je rekao da Ministarstvo spoljnih poslova nastavlja i ima politiku kontinuiteta. Molim vas, ovo je potpuno neistinito.
Volela bih da kažem i onu reč koju narod koristi za ono što nije istinito, ali ću se za sada zadržati na jednom damskom pristupu i reći ću da ne odgovara istini.
Dakle, ovo je potpuno politika diskontinuiteta. Gospodo, na Kosovu i Metohiji nema UNMIK-a, na Kosovu i Metohiji je Euleks koji ste vi doveli ovde i tim dovođenjem prešli ste crvenu liniju, dali ste teritoriju Srbije nekoj drugoj zemlji. Gospodo, za to ne možete da kažete da nećete odgovarati. Odgovaraćete čim ovoj vladi dođe kraj, a to je jako brzo. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja načelnog pretresa pitam da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 93. Poslovnika?
Reč ima narodni poslanik Vladan Batić.

Vladan Batić

Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, mislim da ovaj zakon predstavlja svakako pomak u dosadašnjoj praksi i uvođenje nekih inovacija u ovoj oblasti i nešto što je neophodno da bi Ministarstvo inostranih poslova nastavilo da dobro radi svoj posao koji je radilo i do sada.
Poznat sam kao neko ko uvek kritikuje i Vladu, i vlast i pojedine ministre na čelu određenih resora, ali ako neko dobro radi svoj posao to treba reći jasno i glasno.
Mislim da se ta ocena može dati za ministarstvo inostranih poslova, pogotovo nakon svojevrsne pobede na nivou Generalne skupštine UN, a povodom stavljanja teme Kosova i Metohije na dnevni red Međunarodnog suda pravde u Hagu, s tim što mislim da ministarstvo inostranih poslova treba da učini dalji napor.
Ne može se, naravno, vršiti pritisak na najvišu međunarodnu pravosudnu instituciju, ali mislim da treba nastaviti tu vrstu kampanje, diplomatske i medijske, pokazati i Međunarodnom sudu pravde u Hagu i čitavom svetu da ono što se događalo na Kosovu i Metohiji nije bila nikakva borba za nacionalno oslobođenje Albanaca na Kosovu i Metohiji, nego zločin i teror. Slobodan sam da to javno predložim i čini mi se da to ne treba da bude posao samo ministarstva inostranih poslova, nego čitave Vlade, svih ministarstava, da čitav svet vidi kakvi su bestijalni zločini počinjeni nad nesrbima na Kosovu i Metohiji od istih onih koji su dobili međunarodno priznanje. To je psihološki i medijski vrlo značajno za ono što predstoji na nivou Međunarodnog suda pravde u Hagu.
Takođe bih sugerisao predstavnicima ministarstva inostranih poslova, čini mi se da treba da se napravi jedna revizija mreže diplomatsko-konzularnih predstavništva. Prilično putujem i često se nađem u nekoj zemlji gde je potpuno suvišno da i dalje imamo ambasadu ili konzulat, ili u državi gde je neverovatno loše što ih nemamo.
Vidim da se valjda priprema otvaranje predstavništva u Dubaiju, ali bih bio slobodan da sugerišem to i za Maltu. Na Malti živi više od tri hiljade naših ljudi.
Šta to znači što ambasador u Rimu pokriva Maltu? To je demagoški, pomalo socijalistički. Iz Beograda do Malte treba vam avionom 15 minuta duže nego od Rima do Malte. Ti ljudi ne mogu najelementarnije stvari da završe tamo gde žive, na Malti.
Mislim da bi u interesu građana ove zemlje koji tamo borave, a ima ih više od tri hiljade (oni čine jedan posto stanovništva Malte ili više od jedan posto) bilo neophodno otvoriti jedno diplomatsko ili bar konzularno predstavništvo u prvoj fazi.
Takođe mislim da država treba da iznađe sredstva da se pojedina naša diplomatska predstavništva, rezidencije, jer one su na neki način svetionici Srbije u svetu, dovedu na neki nivo, da to deluje pristojno, jer pojedine od tih zgrada su u tragičnom stanju.
Vi organizujete neke sastanke, susrete i treba da vam dođu predstavnici drugih zemlja, iz drugih diplomatsko-konzularnih predstavništava u nešto što je ispod elementarnog civilizacijskog nivoa.
Zamolio bih da se izvrši i ova revizija diplomatsko-konzularnih predstavništava, a tamo gde ona postoje da to ima jedan pristojan, da ne kažem visok, ali pristojan, elementarni nivo. Hvala vam.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Pošto se više niko ne javlja za reč …
Narodna poslanice, želite li da govorite o povredi Poslovnika?
(Narodna poslanica Aleksandra Janković želi da se javi za reč.)
Nemate osnova da dobijete reč zato što ovlašćeni predstavnik ima prava, ili predsednik poslaničke grupe, a niko se iz vaše poslaničke grupe nije prijavio da govori u raspravi, prema prijavama za reč.
Ovlašćeni predstavnik vaše poslaničke grupe je narodni poslanik Mladen Grujić i samo on može da govori, ili predsednik poslaničke grupe, što je, koliko znam, Velimir Ilić. Žao mi je, pravila važe jednako za sve.
Pošto se više niko ne javlja za reč, zaključujem načelni pretres i obaveštavam vas da ćemo pauzu imati do 15.00 časova, kada ćemo nastaviti raspravom o tačkama dnevnog reda, po odluci Skupštine, u zajedničkom načelnom pretresu.
Istovremeno obaveštavam Narodnu skupštinu, na osnovu člana 85. stav 5, da ćemo danas raditi i posle 18.00 časova, po tački koja u tom trenutku bude na dnevnom redu.
Hvala vam.
(Posle pauze – 15.00)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Poštovani narodni poslanici, pre nego što nastavimo rad zajedničkim načelnim i jedinstvenim pretresom o predlozima zakona iz tačaka od 20. do 57. dnevnog reda, obaveštavam vas da sam, na osnovu člana 88. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, pozvala da ovom delu sednice pored nadležnih ministara prisustvuju i: magistar Dušan Spasojević, državni sekretar u Ministarstvu odbrane, Milorad Perić, načelnik u Ministarstvu odbrane, Branislav Dimitrijević, pomoćnik ministra kulture, Tatjana Bojić-Jurić, šef Odseka za pravne poslove u Ministarstvu kulture, Dušica Živković, pomoćnik ministra za zaštitu kulturne baštine u Ministarstvu kulture, Dragana Radovanović, samostalni savetnik u Ministarstvu rada i socijalne politike, Vera Božić-Trefalt, direktor Uprave za bezbednost i zdravlje na radu u Ministarstvu rada i socijalne politike, dr Miro Čavaljuga, pomoćnik ministra rada i socijalne politike, Vladimir Pešić, pomoćnik ministra rada i socijalne politike, Ivana Mrkić, šef Odseka za normativne poslove u Ministarstvu rada i socijalne politike, Branka Totić, pomoćnik direktora Zavoda za intelektualnu svojinu, magistar Miodrag Marković, pomoćnik direktora Zavoda za intelektualnu svojinu, magistar Mirela Bošković, viši savetnik u Zavodu za intelektualnu svojinu, Viktor Nedović, pomoćnik ministra za nauku i tehnološki razvoj, Borko Stefanović, šef kabineta ministra spoljnih poslova, Aleksandar Crevar, savetnik ministra spoljnih poslova, Janko Guzijan, državni sekretar u Ministarstvu finansija, mr Dejan Dabetić, viši savetnik u Ministarstvu finansija, dr Slobodan Ilić, državni sekretar u Ministarstvu finansija, dr Zoran Ćirović, pomoćnik ministra finansija, Žarko Milićević, savetnik u Ministarstvu finansija, Ivan Maričić, direktor Uprave za trezor pri Ministarstvu finansija, Vesna Arsić, državni sekretar u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, Jelena Marjanović, pomoćnik ministra ekonomije i regionalnog razvoja, Ljiljana Milić, šef Odseka u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, Stanka Radan, šef Odseka u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, Srđan Stević, savetnik u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, Zoran Malić, šef Odseka u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, Biljana Mladenović, savetnik u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, Aleksandar Vesić, pomoćnik ministra životne sredine i prostornog planiranja, Jelena Cvetković, pomoćnik ministra životne sredine i prostornog planiranja, Snežana Obrenov-Ivanović, pomoćnik ministra za telekomunikacije i informaciono društvo.

Prelazimo na 20. tačku dnevnog reda – PREDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANjU REVIDIRANE EVROPSKE SOCIJALNE POVELjE (zajednički načelni i jedinstveni pretres sa 21 - 57. tačkom)

Prelazimo na zajednički načelni i jedinstveni pretres po tačkama 20. do 57. dnevnog reda:

- Predlog zakona o potvrđivanju Revidirane evropske socijalne povelje;

- Predlog zakona o potvrđivanju Strazburškog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji patenata od 24. marta 1971. godine, sa izmenama od 28. septembra 1979. godine;

- Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije Međunarodne organizacije rada broj 167 o bezbednosti i zdravlju u građevinarstvu;

- Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije Međunarodne organizacije rada broj 187 o promotivnom okviru bezbednosti i zdravlja na radu;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Republike Srbije i Organizacije za zabranu hemijskog oružja (OPCW) o privilegijama i imunitetima OPCW-a;

- Predlog zakona o potvrđivanju Evropske konvencije o prekograničnoj televiziji;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o ustanovljenju međunarodne klasifikacije figurativnih elemenata žigova sačinjenog u Beču 12. juna 1973. godine, sa izmenama od 1. oktobra 1985. godine;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o vojnoj saradnji između Saveta ministara Srbije i Crne Gore i Vlade Republike Austrije, koju predstavlja savezni ministar odbrane;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Srbije i Crne Gore i Vlade SAD o saradnji u oblasti sprečavanja širenja oružja za masovno uništenje i unapređivanju odbrambenih i vojnih odnosa;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade SAD o zaštiti statusa i pristupu i korišćenju vojne infrastrukture u Republici Srbiji;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti odbrane između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Bugarske;

- Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije o zaštiti i unapređenju raznolikosti kulturnih izraza;

- Predlog zakona o potvrđivanju Ženevskog akta Haškog sporazuma o međunarodnoj registraciji industrijskog dizajna usvojenog na Diplomatskoj konferenciji od 2. jula 1999. godine;

- Predlog zakona o potvrđivanju Dokumenta izmena Statuta Međunarodne organizacije rada iz 1997. godine;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti kulture između Vlade Republike Srbije i Vlade Crne Gore;

- Predlog zakona o potvrđivanju Evropske konvencije o zaštiti arheološkog nasleđa (revidirana);

- Predlog zakona o potvrđivanju Protokola između Republike Srbije i Republičke Grčke o izmeni Ugovora između SRJ i Republike Grčke o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu;

- Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Litvanije o izbegavanju dvostrukog oporezivanja u odnosu na poreze na dohodak i na imovinu;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Slovačke Republike o zaštiti ratnih grobova;

- Predlog zakona o potvrđivanju Trgovinskog sporazuma između Saveta ministara Srbije i Crne Gore i Vlade Kraljevine Maroko;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o snabdevanju i uzajamnim uslugama (USA-SRB-01) između Ministarstva odbrane Republike Srbije u ime Vlade Republike Srbije i Ministarstva odbrane SAD;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o ekonomskoj saradnji između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Bugarske;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Države Izrael o trgovini i ekonomskoj saradnji;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o regulisanju obaveza bivšeg SSSR po obračunima vezanim za robni promet između bivšeg SSSR i bivše SFRJ;

- Predlog zakona o potvrđivanju Finansijskog ugovora između Republike Srbije i Evropske investicione banke "Zajam za opštinsku i regionalnu infrastrukturu";

- Predlog zakona o potvrđivanju Finansijskog ugovora između Republike Srbije i Evropske investicione banke za Projekat Klinički centri/B;

- Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom;

- Predlog zakona o potvrđivanju Opcionog protokola uz Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Saveta ministara Srbije i Crne Gore i Vlade Narodne Republike Kine o sukcesiji bilateralnih sporazuma između Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Narodne Republike Kine zaključenih u periodu od 1955. godine do 27. aprila 1992. godine;

- Predlog zakona o potvrđivanju Memoranduma o razumevanju između Republike Srbije i Evropske zajednice o pridruživanju Republike Srbije Sedmom okvirnom programu Evropske zajednice za istraživanje, tehnološki razvoj i ogledne aktivnosti (2007-2013);

- Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije o prekograničnim efektima industrijskih udesa;

- Predlog zakona o potvrđivanju Stokholmske konvencije o dugotrajnim organskim zagađujućim supstancama;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Bugarske o otvaranju graničnog prelaza Petačinci (Republika Srbija) – Bankja (Republika Bugarska);

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Bugarske o otvaranju graničnog prelaza Novo Korito (Republika Srbija) – Salaš (Republika Bugarska);

- Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije između Vlade Republike Srbije i Vlade Rumunije o obnavljanju, obeležavanju i održavanju granične linije i graničnih oznaka na zajedničkoj državnoj granici;

- Predlog zakona o povlačenju rezerve date na Protokol o zabrani upotrebe u ratu zagušljivih, otrovnih i sličnih gasova i bakterioloških sredstava;

- Predlog zakona o potvrđivanju akata Svetskog poštanskog saveza;

- Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o zajmu (Programski zajam za razvoj privatnog i finansijskog sektora) između Republike Srbije i Međunarodne banke za obnovu i razvoj;

Saglasno odluci Narodne skupštine da se obavi zajednički načelni pretres o predlozima zakona iz dnevnog reda po tačkama 20 - 57, a pre otvaranja zajedničkog načelnog i jedinstvenog pretresa, podsećam vas da, prema članu 152. stav 3, a shodno članu 94. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe.

Pošto ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, konstatujem da je vreme rasprave po poslaničkim grupama sledeće: Poslanička grupa Za evropsku Srbiju – jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi, Poslanička grupa SRS – jedan sat, osam minuta i 24 sekunde, Poslanička grupa G17 plus – 28 minuta i 48 sekundi, Poslanička grupa DSS-Vojislav Koštunica – 25 minuta i 12 sekundi, Poslanička grupa Napred Srbijo – 25 minuta i 12 sekundi, Poslanička grupa SPS-JS – 18 minuta, Poslanička grupa LDP – 14 minuta i 24 sekunde, Poslanička grupa Nova Srbija – 10 minuta i 48 sekundi, Poslanička grupa manjina – osam minuta i 24 sekunde i Poslanička grupa PUPS – šest minuta.

Saglasno članu 93. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, narodni poslanik Vladan Batić, koji nije član nijedne poslaničke grupe, ima pravo da govori jednom do pet minuta.

Molim poslaničke grupe da podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika, ako to već nisu učinile.

Obaveštavam da su poslaničke grupe ovlastile da ih po ovim tačkama dnevnog reda predstavljaju: narodni poslanik Boris Aleksić –Poslanička grupa SRS; narodni poslanik Aleksandra Janković – Poslanička grupa Nova Srbija; narodni poslanik Elvira Kovač – Poslanička grupa manjina.

Saglasno članu 152. stav 3. i članu 142. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički načelni i jedinstveni pretres o predlozima zakona po tačkama 20 - 57. dnevnog reda.

Da li žele reč predstavnici predlagača? (Ne.)

Da li izvestilac Zakonodavnog odbora narodni poslanik Vlatko Ratković, predsednik Odbora, želi reč? (Ne.)

Da li izvestilac Odbora za rad, boračka i socijalna pitanja narodni poslanik Meho Omerović, predsednik Odbora, želi reč? (Da.)

Reč ima narodni poslanik Meho Omerović.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Meho Omerović

Za evropsku Srbiju
Poštovana predsednice, uvaženi ministri, dame i gospodo kolege narodni poslanici, Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja je u sklopu svojih nadležnosti razmatrao Predlog zakona o potvrđivanju Revidirane evropske socijalne povelje, Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije Međunarodne organizacije rada broj 167, Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije Međunarodne organizacije rada broj 187, Predlog zakona o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, kao i Predlog zakona o potvrđivanju Opcionog protokola uz Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom.
Uvažavajući sve slojeve našeg društva, sve predstavnike Vlade, preko konvencija koje treba da ratifikujemo, ovom prilikom ću vašu pažnju usmeriti samo na jednu konvenciju. Naime, nekoliko minuta vaše pažnje i vremena uzeću i posvetiću potvrđivanju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom.
Mislim da su te osobe zaslužile da im se i na ovaj način i na ovom mestu ukaže posebna važnost. Mislim da je važno da istaknemo da su ljudska prava univerzalna i nedeljiva, da ona pripadaju svakom ljudskom biću, a samim tim i osobama sa invaliditetom. Do sada su, nažalost, ne samo kada je u pitanju naše društvo, nego i ostala društva, u praksi te osobe imale probleme, jer su predstavnici osoba sa invaliditetom najčešće bili građani drugog reda, nevidljivi građani, odnosno osobe koje su na ovaj način neki drugi tretirali drugačije nego sve nas ostale. Citiraću Nehrua koji je rekao da su ljudska prava ogledalo stepena razvoja određenog društva.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministri, poštovani građani Republike Srbije, nijedno društvo, pa samim tim ni država Srbija, ne može pretendovati na laskavu ocenu da je demokratsko, ukoliko su čitavi slojevi njegovog stanovništva obespravljeni ili nisu ravnopravni. Složićete se da smo u dosadašnjoj praksi i u svakodnevnom iskustvu bili svedoci da osobe sa invaliditetom, nažalost, nisu bili jednaki građani. U praksi su se oni suočavala sa preprekama u ostvarivanju svojih ljudskih prava. Dakle, upravo iz par ovih šturih konstatacija, a polazeći od toga da je položaj osoba sa invaliditetom jednak, ili bi trebalo da bude jednak, položaju svih građana planete Zemlje, Ujedinjene nacije i regionalne organizacije, pojedinačno sve države, usvojile su akta sa merama koje osobama sa invaliditetom treba da omogući uživanje tih prava.
Pripremi zakona o potvrđivanju ove Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom Ministarstvo rada i socijalne politike je pristupilo ozbiljno, uzimajući u obzir da je pitanje prava ovih osoba i unapređenje njihovog položaja multisektorsko pitanje. Budući da ratifikacija ove konvencije podrazumeva njeno uvođenje u unutrašnji sistem zemlje i mogućnost njene neposredne primene, čak pred nacionalnim sudovima, iako su neke zemlje odabrale da ratifikuju konvenciju ubrzo po potpisivanju, Ministarstvo rada i socijalne politike odlučilo je da procesu harmonizacije unutrašnjih prava pristupi temeljno i da se sačeka sa ratifikacijom dok se ne usklade propisi koji nisu u skladu sa nekom od odredaba Konvencije koja je danas na dnevnom redu.
Podsetio bih sve uvažene kolege narodne poslanike i građane Republike Srbije da smo upravo u domenu zaštite i ostvarivanja punih prava osoba sa invaliditetom u proteklom periodu doneli čitav niz zakona koji na ovaj ili onaj način omogućavaju osobama sa invaliditetom da postanu ravnopravni građani našeg društva.
Generalna skupština UN, podsetiću samo na par veoma važnih istorijskih podataka, usvojila je ovu međunarodnu konvenciju 2006. godine. Ona je otvorena za potpise i ratifikaciju 30. marta 2007. godine, stupila je na snagu 3. maja 2008. godine. Do početka meseca maja ove godine Konvenciju je potpisalo 139 članica, a 53 države su je ratifikovale. Srbiji i nama narodnim poslanicima u parlamentu Srbije je ostalo da ratifikujemo ovu konvenciju i Opcioni protokol koji je prati.
Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom ne stvara, da ne bude zabune, neka nova prava osobama sa invaliditetom; ona samo definiše mehanizme za ravnopravno uživanje svih građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih i drugih prava od strane osoba sa invaliditetom.
Svrha konvencije jeste pre svega, citiram, "da promoviše, štiti i osigura puno i jednako uživanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda osoba sa invaliditetom i da uz to promoviše poštovanje njihovog urođenog dostojanstva".
Ono što čini esenciju, srž Konvencije jesu član 4, koji govori o opštim obavezama država potpisnica i član 5, koji govori o garantovanju ravnopravnosti i nediskriminaciji osoba sa invaliditetom. Države potpisnice zabranjuju bilo kakvu diskriminaciju po osnovu invalidnosti i garantuju svim osobama sa invaliditetom jednaku i efektivnu pravnu zaštitu od diskriminacije.
Pošto je pristupačnost jedan od suštinskih preduslova za puno i ravnopravno učešće osoba sa invaliditetom u svim oblastima društvenog života, ova konvencija detaljno uređuje i ovu materiju u članu 9.
Član 12. je jedan od najkontraverznijih članova ove konvencije, to treba otvoreno i jasno istaći, pošto je trebalo pronaći balans između garantovanja pune poslovne sposobnosti za sve osobe sa invaliditetom i realnosti i ograničenja koja se dešavaju i do kojih dolazi u vršenju te sposobnosti u slučajevima starateljstva i zakonskog zastupništva.
Afirmisano je načelo pružanja potrebne podrške osobama sa invaliditetom u ispoljavanju njihove poslovne sposobnosti, o čemu će, pretpostavljam, moja uvažena koleginica Gordana Rajkov danas govoriti, jer smo i na sednici Odbora za rad i boračka pitanja imali određenih nedoumica zbog tehničke redakture, odnosno zbog, čini mi se pogrešnog, prevoda na srpski jezik nekih odredaba u članu 12. ove konvencije.
Konvencija na kraju predviđa i niz mera koje osobama sa invaliditetom treba da osiguraju i nesmetano uživanje niza kako građanskih, tako i političkih prava. Konvencija predviđa i mere za uživanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava osoba sa invaliditetom bez ikakve diskriminacije, pre svega, prava na obrazovanje, prava na zdravstvenu zaštitu, prava na rad, zapošljavanje, srodnih prava iz radnog odnosa, prava na adekvatan standard življenja i socijalnu sigurnost, kao i učešće u kulturnom i sportskom životu zajednice.
Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom uređuje i neka pitanja koja su manje-više specifična za osobe sa invaliditetom, od kojih bih istakao sledeća: postojanje neophodnih službi podrške kako bi osobe sa invaliditetom mogle da žive samostalno u svojoj lokalnoj zajednici, kao i dostupnost svih socijalnih usluga koje su namenjene opštoj javnosti.
Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom uređuje i pitanja lične pokretljivosti i mobilnosti osoba sa invaliditetom i njihove rehabilitacije.
Na samom kraju, Konvencija uređuje i mere za prikupljanje statističkih podataka koji su vezani za osobe sa invaliditetom, kao i međunarodnu saradnju koja je potrebna da bi se olakšala i pospešila primena ove konvencije, iako primarna odgovornost za sprovođenje Konvencije leži na svakoj državi potpisnici ponaosob, u ovom slučaju na Srbiji.
Konvencija uređuje i osnivanje tela za praćenje i sprovođenje Konvencije na nacionalnom nivou, kao i komiteta za prava osoba sa invaliditetom, koji će činiti nezavisni eksperti.
Posle ratifikacije Konvencije u našoj skupštini, hoću duboko da verujem da ova konvencija neće dovesti do podela političkih predstavnika u Skupštini Republike Srbije na opozicione i poslanike vladajućih stranaka, jer je pitanje zaštite osoba sa invaliditetom i usvajanje Konvencije koja je na dnevnom redu pitanje koje nije političko pitanje. Mislim da je ovo pitanje svih nas, pitanje ljudskosti, pitanje morala i pitanje našeg ljudskog odnosa prema osobama sa invaliditetom. Ubeđen sam u to da ćemo jednoglasno ratifikovati ovu konvenciju. Verujem da će i Vlada Republike Srbije i nadležno ministarstvo periodično izveštavati o pravima osoba sa invaliditetom i o tome kako se ova konvencija sprovodi u delo.
Na samom kraju, treba istaći da su propisi države Republike Srbije u velikoj meri već usklađeni sa odredbama ove Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom. Podsetio bih na Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, Strategiju unapređenja položaja osoba sa invaliditetom u Srbiji od 2007. do 2015. godine, nedavno usvojen Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom, kao i izmene Zakona o javnim nabavkama.
Podsetio bih, time ću i završiti ovo svoje izlaganje, da je u pripremi još nekoliko zakona koji imaju veze sa produžavanjem, odnosno produbljivanjem i ostvarivanjem prava osoba sa invaliditetom, zakon o upotrebi srpskog znakovnog jezika, kao i zakon o kretanju slepih osoba uz pomoć psa vodiča.
Poštovane kolege, dame i gospodo poslanici, zahvaljujem vam se na pažnji.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem vam se, gospodine Omeroviću.

Da li izvestilac Odbora za finansije narodni poslanik Branka Ljiljak želi reč? (Ne.)

Da li izvestilac Odbora za kulturu i informisanje gospođa Vesna Marjanović želi reč? (Ne.)

Da li narodni poslanici Srboljub Živanović i Marko Milenković, koji su na sednici Odbora za nauku i tehnološki razvoj izdvojili mišljenje o predlozima zakona po tačkama 26. i 32, žele reč? (Ne.)

Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč? (Da.) Već se prijavila gospođa Kovač Elvira.
...
Savez vojvođanskih Mađara

Elvira Kovač

Grupa manjina
Poštovana predsednice, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo članovi Vlade, vrlo je teško u svega 20 minuta pričati o 38 tačaka dnevnog reda, stoga mi dozvolite da u diskusiji najpre učestvujem kao član delegacije Narodne skupštine Republike Srbije u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope i, naravno, kao član Odbora za rad, boračka i socijalna pitanja.
Iz mog kratkog uvoda se pretpostavlja da ću sa najviše koncentrisati na raspravu o Revidiranoj evropskoj socijalnoj povelji, Predlogu zakona o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i Opcionom protokolu.
Na samom početku bih želela da naglasim da me raduje što se pojavilo nekoliko članova Vlade i očekujem da će oni aktivno učestovati u ovoj diskusiji.
Kao što svi znamo, Revidirana evropska socijalna povelja je vrlo bitan dokument. Ona utvrđuje socijalna i ekonomska prava koja se odnose na najosnovnija egzistencijalna pitanja iz svakodnevnog života građana, kao što su pitanja stanovanja, kretanja osoba, rad i radni odnosi, zdravstvo i obrazovanje i socijalna zaštita. Ova Revidirana evropska socijalna povelja predstavlja jedan od najosnovnijih dokumenata Saveta Evrope, kao što sam spomenula, najviše u oblasti radnih i socijalnih prava. Ona je zapravo njen najvažniji dokument posle Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Dugo smo čekali da se ova socijalna povelja nađe na dnevnom redu i mene lično i Poslanički klub manjina, kao i poslanike SVM, to raduje. U nekoliko prethodnih diskusija, kada smo ratifikovali nekoliko međunarodnih sporazuma, naglasila sam da mislim da na dnevnom redu nedostaje upravo ovaj dokument i drago mi je što ćemo sada glasati za njega. Moram da naglasim da ćemo u danu za glasanje pritisnuti broj četiri, odnosno glasati za.
Pošto sam spomenula u uvodu na šta se povelja zapravo odnosi, želela bih da se baziram na nekoliko stvari, pre svega kao član tog odbora, a s druge strane, kao mlada žena i kao poslanik SVM.
Šta nam taj dokument nalaže? Čuli smo od nekih da je njegovo potvrđivanje zapravo skupo i da se možda do sada zbog toga nije našao na dnevnom redu. Dozvolite mi da se u svom vrlo kratkom obraćanju, naspram toga koliko stvari bi moglo da se kaže, baziram na nekoliko osnovnih činjenica. Ovaj dokument nam nalaže, i to sami vrlo dobro znamo, da je potrebno unapređenje ekonomske, pravne i socijalne zaštite porodičnog života raznim sredstvima, kao što su socijalne i porodične povlastice, poreske olakšice, obezbeđivanje porodičnog smeštaja, povlastice za novosklopljene brakove itd.
Moram da naglasim da smo svesni toga da se nalazimo usred svetske ekonomske krize i da naravno nikad nema dovoljno sredstava i da je obično sfera socijale ta u kojoj se "ukidaju sredstva", odnosno smanjuju sredstva, ali se iskreno nadamo da će za ove potrebe biti izdvojeno više novca.
Što se tiče radnih prava, kada smo govorili o Predlogu zakona protiv diskriminacije naglašavala sam da svi znamo da bi radnici trebalo da imaju pravo na jednake mogućnosti i jednak tretman u pogledu zapošljavanja, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. U samoj povelji se naglašava diskriminacija na osnovu pola. Potrebno je sprečiti neprihvatljivo ili izuzetno negativno, nepovoljno, uvredljivo ponašanje protiv pojedinih radnika na radnom mestu. Pretpostavljam da svi znaju da govorim o mobingu i o raznim vrstama zlostavljanja.
Radi obezbeđivanja efektivnog ostvarivanja prava na jednake mogućnostima zapošljavanja muškaraca i žena sa porodičnim obavezama, treba razviti i unaprediti usluge, javne ili privatne, u domenu čuvanja dece, smatram da to u našoj zemlji nije adekvatno rešeno, ili druge oblike dečije zaštite.
Ono što je interesantno i o čemu, mislim, dugo nismo govorili (ili bar ne glasno) u ovom visokom zakonodavnom domu jeste da treba obezbediti mogućnost da bilo ko od roditelja u periodu posle porodiljskog odsustva može da dobije roditeljsko odsustvo prilikom kojeg bi se starao o detetu. Iskrena da budem, mislim da je moguće da smo mi još uvek jedna patrijarhalna zemlja, ali da postoji zahtev, interesovanje za ovo pitanje.
Uvek pričamo o tome da naročito Vojvodina, i generalno naša zemlja, pati od tzv. bele kuge. Poslanici SVM smatraju da je neophodno podsticati natalitet i da u tom smislu treba stvarati što podsticajnije uslove.
Kao što znamo, Zakon o radu predviđa da zaposlena žena ima pravo na porodiljsko odsustvo i odsustvo radi nege deteta ukupno u trajanju od 365 dana.
Ne bih sad želela da ulazim u detaljne diskusije, ali jednostavno moram da kažem da smatram da to nije najbolje rešenje, da bismo mogli da produžimo to bar na dve godine, jer je zaista besmisleno to što majka mora da ode na porodiljsko odsustvo najkasnije 28 dana pre termina, najranije 45 dana, što bi faktički značilo da dete nije napunilo ni godinu dana a ona mora da se vrati na posao. Da ne naglašavam druge probleme.
Naravno, grad Beograd je to rešio, ali mnogi građani ne znaju da se još uvek trudnicama isplaćuje svega 65% plate. Iskreno se nadam da ćemo naći sredstva da mlade majke dobijaju 100% svojih plata dok su kod kuće.
Briga o porodici, o osnovnoj ćeliji društva, mora biti jedan od temelja razvojne politike, strategije našeg društva i mora da bude neophodan elemenat podsticajne populacione politike. Ekonomska zaštita se obezbeđuje ostvarivanjem prava na dečiji dodatak za svako dete, kroz pomoć porodicama sa decom, bez obzira na to da li je to jedno dete, dvoje ili troje, ne samo treće dete; kao što sam već spomenula, odgovarajućim poreskim olakšicama.
Na početku sam naglasila da bih najviše želela da govorim kao član delegacije Parlamentarne skupštine Saveta Evrope i kao poslanik stranke koja se zalaže za evropske integracije i to je jedan od velikih razloga što ćemo podržati ovaj Predlog zakona o potvrđivanju Revidirane evropske socijalne povelje, i zato što se njeno potvrđivanje poklapa sa usklađivanjima sa propisima EU koji regulišu oblast socijalne, radno-pravne i zdravstvene zaštite.
U izveštaju Monitoring misije Saveta Evrope koji je pisan prošle godine naznačeno je velikim slovima da baš ovaj dokument, Revidiranu evropsku socijalnu povelju, zbog vrlo velikog značaja koji on ima u oblasti ljudskih prava treba potvrditi prioritetno. Još jednom moram da naglasim da mene raduje što ćemo, nadamo se, u roku od dve do tri nedelje to i učiniti.
Rekla sam i da sam član Odbora za rad, boračka i socijalna pitanja, pa bih se u nastavku svoje diskusije želela najviše bazirati na Predlogu zakona o potvrđivanju Konvencije o ostvarivanju prava osoba sa invaliditetom. Kao što smo čuli od predsednika Odbora i kao što to verovatno najviše osobe sa invaliditetom znaju, u praksi je, nažalost, ostvarenje prava ovih osoba u našoj zemlji, u Republici Srbiji još uvek neadekvatno.
Moram malo i da pohvalim određene korake koji su učinjeni, ali smatram da se u Srbiji trenutno nalazimo tek na početku pretvaranja svoje okoline, svog okruženja u prihvatljivo za osobe sa invaliditetom, pošto smo konačno počeli da uklanjamo prepreke koje sprečavaju te osobe da normalno učestvuju u svakodnevnom životu.
Mi iz SVM i Poslaničkog kluba manjina slažemo se da je potrebno promovisati razvoj, dostupnost i upotrebu univerzalno dizajniranih dobara, usluga, opreme i novih tehnologija, uključujući i razne informacione i komunikacione tehnologije, ali, što je možda još značajnije, moderno nazvano trening, odnosno obuku stručnjaka i osoblja koje radi sa osobama sa invaliditetom.
U cilju omogućavanja samostalnog života ovih ljudi i punog učešća osoba sa invaliditetom u svim sferama života, potrebno je da im se osigura pristup, ravnopravno sa svima ostalima, izgrađenom okruženju, prevozu, što je vrlo loše rešeno na nekim mestima još uvek, informacijama i komunikacijama.
Znači, ovde konkretno mislim i naglašavam da su mnoge zgrade u našoj zemlji još neadekvatne, putevi, prevozna sredstva i ostale pogodnosti u zatvorenom ili na otvorenom prostoru, uključujući mnoge škole, stambene objekte, zdravstvene objekte, pa i radna mesta.
Mi smo pre svega nekoliko dana, možda pre nedelju dana, usvojili Predlog zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom i nadamo se da će njegovom adekvatnom primenom bar deo ovih problema biti rešen. Cilj potvrđivanja ove konvencije je da se unapredi, zaštiti i osigura puno i jednako uživanje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda osoba sa invaliditetom. Drugi generalni problem našeg društva na kome treba da radimo, i zbog čega sam ja zapravo uzela učešće u diskusiji, jeste da je potrebno podići svest javnosti celog društva o osobama sa invaliditetom.
Želela bih da se pozovem na jednu interesantnu diskusiju gospođe Snežane Plavšić koja je kada smo pričali o zakonu, čini mi se da je bio Predlog zakona protiv diskriminacije, naglasila, objašnjavala pojam... Ja sada zaista apelujem na sve koji budu učestvovali danas u diskusiji da to nisu ljudi sa posebnim potrebama. Oni imaju iste potrebe kao svi mi i mi samo želimo da im damo ista prava. Znači, to su osobe sa invaliditetom, a ne... Razni termini se koriste, ali da se dogovorimo oko jedinog pravilnog termina.
Pročitala sam na nekoliko mesta, i zaista me je iznenadila ta informacija, da prema zvaničnim procenama osobe sa invaliditetom čine 10% ukupne svetske populacije, odnosno u svetu danas postoji po određenim procenama, možda i više, ali otprilike 650 miliona osoba sa nekim oblikom invaliditeta.
Da skratim, odnosno da probam da sumiram svoj govor. Između ostalih, kao što sam naglasila, na dnevnom redu pored ove tačke o kojoj govorimo se nalazi 38 raznih konvencija, sporazuma itd. Između ostalog se predlaže i potvrđivanje Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i Opcionog protokola uz Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom. Ratifikacija ovih dokumenata o kojima sam govorila je, kao što smo to danas čuli na samom odboru, jedan značajan čin koji osobe sa invaliditetom u našoj zemlji očekuju već veoma dugo, mesecima, a predstavlja jednostavan pravni okvir za punu ravnopravnost i aktivno učešće osoba sa invaliditetom u društvenom životu u našoj zemlji, pa i njihovo efektivno uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda. Znači, to nije ništa previše, oni samo traže uživanje osnovnih prava.
Kao što sam pomenula, želela bih da naglasim da je, nažalost, naša zemlja još uvek na samom početku, ali Poslanički klub manjina pozdravlja ovaj period u kojem će ova prava osoba sa invaliditetom konačno i zaživeti u praksi a one konačno biti ravnopravni građani naše zemlje.
Savez vojvođanskih Mađara zanima brza integracija u porodicu evropskih zemalja, iako su zaista najbitniji zadaci na ovom putu modernizacija, ekonomija i povećanje konkurentnosti, pa kao njihova posledica rast životnog standarda i postizanje evropskih vrednosti. U međuvremenu nikada ne smemo zaboraviti na ostale, ne smemo zaboraviti na osobe sa invaliditetom, kao ni na decu. Zahvaljujem se na pažnji.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima, u ime Poslaničke grupe Nova Srbija, gospođa Aleksandra Janković.