OSMO VANREDNO ZASEDANjE, 16.06.2009.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

OSMO VANREDNO ZASEDANjE

6. dan rada

16.06.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:05 do 19:10

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Poslaničkoj grupi DSS na raspolaganju su još 22 minuta.
Koristite pravo na repliku? (Da.) Izvolite.

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Hvala, gospodine ministre. Obrazložili ste upravo onako kako ste i napisali ovde u obrazloženju. Potpuno razumem obrazloženje, ali govorim o nečemu što se zove život.
Jedan vaš prethodnik, ministar ekologije u prošlom mandatu, potrošio je nenamenski 11.000.000 evra za komarce, ambroziju i krpelje. To nije bila njegova nadležnost, to je bila nadležnost vašeg današnjeg ministarstva.
Ne znam koliko puta je Poslanička grupa DSS pričala sa ovog mesta i pitala nadležne da li će da preduzmu nešto povodom toga, pa pošto nisu, moram da kažem da ovaj amandman koji smo podneli upravo ima za svrhu da se ovakve stvari ne dešavaju, jer to što neko može ne znači i da mora. Hvala vam.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima ministar Milosavljević.

Slobodan Milosavljević

Ako mi dozvolite, ovo poslednje što ste rekli baš nikakve veze sa ovim zakonom nema, a nisam razumeo nadležnost Ministarstva trgovine nad komarcima, to ne postoji.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić. Vreme koje je na raspolaganju Poslaničkoj grupi SRS je 51 minut.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Bili ste ministar poljoprivrede, a Dragin je bio ministar ekologije. On je u novembru dao za prskanje protiv komaraca, a komarci porasli i postali rode. Smešno vam je? Ali, nema 11.000.000. Neki plaču zbog toga što nema 11.000.000.
No, da se vratimo na ove amandmane koji se tiču nečega. U načelnoj diskusiji sam pokušao da vas ubedim, nisam uspeo. No, nisam uspeo mnoge stvari u životu, zašto bih se sekirao zbog toga što nisam uspeo vas da ubedim.
Vidite, kod monopolskih sporazuma, koje sada tretirate kao restriktivne sporazume, postoje dve krupne oblasti. Prva je oblast kada učesnici na tržištu naprave neki sporazum da bi ostvarili neku korist, pa tim sporazumom definišu proizvodnju, količine, kvalitet, cenu, podelu tržišta itd.
To je veliki problem. On je rešiv ukoliko antimonopolska komisija sazna da postoji takav sporazum i onda može da oceni, a pošto su svi monopolski sporazumi po definiciji ništavi, onda idu i neke pravne posledice.
Međutim, vi ste sada ovde u članu 10, pa i nadalje, naveli da je učesnik u restriktivnom sporazumu svako ko je učesnik na tržištu. Učesnik na tržištu je i elektroprivreda, učesnik na tržištu je i NIS, učesnik na tržištu je i gradsko komunalno, i javni prevoz.
Svi su oni učesnici na tržištu, ali osnivačka prava nad njima vrši onaj ko je nosilac prava u ime države za državnu svojinu koja je prisutna u tim preduzećima. To je negde organ jedinice lokalne samouprave, to je neki put Vlada, neki put Direkcija za imovinu, kolokvijalno – država.
Država je, suočena sa problemima funkcionisanja tog javnog preduzeća, ovlašćena da propiše neke uslove. Imamo i posebne zakone koji regulišu poslovanje tih preduzeća. Postavlja se pitanje – kada jedno takvo javno preduzeće od republičkog ili lokalnog značaja, poštujući uslove svog osnivača, zahteve svog osnivača, propiše svoje opšte uslove poslovanja, pa stupi u neke poslovne odnose sa nekim od učesnika na tržištu, a taj njihov sporazum može biti monopolistički, ko je izvor stvaranja jednog takvog monopolističkog sporazuma? Na strani javnog preduzeća – njegov osnivač, država.
Zašto niste propisali ili predvideli mehanizme da za sve takve slučajeve antimonopolska komisija da prethodno mišljenje, i u pogledu opštih uslova i u pogledu formiranja cena? Nešto malo cena je ostalo u nadležnosti države – energenti, lekovi, ali u nadležnosti države je i cena vode, gradskog prevoza. U takvim situacijama taj takozvani prirodni monopol, ili monopol koji ne može da se izbegne, drži se pod kontrolom. Po ovom zakonu i prema postojećim propisima, organ koji je to držao pod kontrolom nije bila antimonopolska komisija, nego država, nadležni organ države.
Zbog toga slede ovakvi amandmani, kao što su i sledeći amandman gospodina Jeremića i gospođe Lidije Dimitrijević, gde se interveniše na članu 13. stav 3. Vidite, u pravu su oni poslanici koji su tražili da svi ti sporazumi koji mogu da asociraju na uspostavljanje nekog monopola treba da idu na prethodnu ocenu kod Komisije. Komisija bi bila zatrpana, s tim se potpuno slažem, ne bi mogla da digne glavu samo od tih sporazuma. Ali, postoji i metodologija kako bi se pregledao taj sporazum. Doduše, nas život demantuje, jedno piše u sporazumu, a u praksi može biti sasvim drugo i sasvim treće.
Mislim da će ove odredbe čl. 12. i 13, i pogotovo ovako dati uslovi u članu 11. za izuzimanje od zabrane, jednostavno da omoguće Komisiji da stavi prst na čelo, pa kome se šta zalomi. Nema tu opipljivih kriterijuma. Čak se taj kriterijum neće pojaviti ni u članu 13, poslednji stav, gde ovlašćujete Vladu da propiše. Čak ni tu neće moći taj problem da se reši.
Pravilo je da se zakonom uređuje način ostvarivanja neke slobode, prava građana. Ovo se odnosi, jednim delom, na prava potrošača i na to kako će on da ostvari ono što država garantuje, ali se dobrim delom odnosi i na prava i pravne interese učesnika na tržištu, i fizičkih i pravnih lica koja se bave nekom delatnošću.
Zato je neophodno da ovaj zakon bude maksimalno konkretan, da se samo neke sitnice ostave Vladi, eventualno Ministarstvu i, eventualno, neke operativne stvari organizacije antimonopolske komisije samoj Komisiji.
Osnovna svrha svakog zakona, zbog toga postoji onaj rok od donošenja zakona do njegove primene, jeste da čoveku, kada pročita zakon, sve bude jasno. Kada čovek bude čitao ovaj zakon on će da kaže: ovo mi je jasno, ali nije mi jasno ovo što Vlada treba da uredi; pa, ovo mi je jasno, a ovo mi nije jasno, to bi tek trebalo Vlada da uredi.
Kako će Vlada da uredi? Pa, ako Mišković ima svoju vladu, onda znate kako će da uredi. Ako je Mišković mogao da privede buduću vladu kod Olija Rena i da se dogovore o sastavu Vlade; ako je Mišković mogao da kaže - morate da se zadužite kod MMF-a da bih pokrio moje gubitke od nekoliko milijardi, i mi sad formalno-pravno otplaćujemo dugove Miškovićeve, njegovog nekontrolisanog širenja (ili, pitanje je čijeg kapitala pod njegovim imenom), izvinite, to je fakat... Zato insistiramo na konkretnim odredbama zakona, sve da se propiše, da se reguliše, da bi se lakše kontrolisao i onaj ko sprovodi ovaj zakon.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala. Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 13. amandman je podneo narodni poslanik Vladan Jeremić.
Izvolite, gospodine Jeremiću.

Vladan Jeremić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, u obrazloženju člana 13. Predloga zakona o zaštiti konkurencije koje je dao predlagač, resorno Ministarstvo za trgovinu i turizam, stoji: „Za određene kategorije sporazuma, koji mogu sadržati elemente restriktivnosti, predviđena je mogućnost izuzeća na osnovu posebne uredbe Vlade, koja propisuje koje su to kategorije tih sporazuma i pod kojim se posebnim uslovima, pored opštih uslova iz člana 11, vrši njihovo izuzeće. Reč je o blok-izuzećima, i na ove sporazume se odnosi pretpostavka dozvoljenosti, obzirom da se ne podnose Komisiji radi izuzeća od zabrane.“
S tim u vezi je i amandman koji je u ime Poslaničke grupe SRS podnet na stav 2. člana 13. Reč je o tome da se ova sporna odredba, odnosno reč „ne“ briše. Dakle, restriktivni sporazumi koji ispunjavaju uslove iz stava 1. ovog člana, po mišljenju Poslaničke grupe SRS, treba da se podnose Komisiji radi izuzeća.
Vidimo da je prethodni pokušaj koleginice Lidije Dimitrijević, vezano za brisanje kompletnog stava, bio bezuspešan, odnosno nije naišao na razumevanje, a ovo je konkretno naša najveća zamerka na član 13, odnosno na ovu mogućnost.
Obrazloženje da se amandman odbija zbog toga što je smisao odredbe člana 13. stav 2. smanjenje administrativnog tereta za privredne subjekte i smanjenje opterećenja Komisije predmetima manjeg značaja stvarno je nelogično i nesuvislo, jer ako ti restriktivni sporazumi ispunjavaju uslove iz stava 1. ovog člana, treba da se podnose Komisiji, s obzirom na to da upravo ona odlučuje o izuzeću.
Izostajanje obaveze otvara mogućnost, odnosno prostor za eventualne nepravilnosti. Primena ovakvog zakonskog rešenja prouzrokovaće štetne efekte, odnosno posledice, tako da pozivamo predlagača, odnosno ministra da prihvati ovu odredbu jer se time ništa ne gubi, samo dobijamo konkretnije i jasnije definisanje predloženog člana zakona. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala. Na član 14. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Arsen Đurić, Miloš Radulović i Miroslav Petković.
Reč ima gospodin Radulović.

Miloš Radulović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući. Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u ime Poslaničke grupe DSS uložili smo amandman kojim smo tražili da se član 14. briše. To je član koji se odnosi na udeo na relevantnom tržištu.
Ono što kod nas izaziva dilemu jeste da li se pod relevantnim tržištem podrazumeva Srbija kao ceo geografski pojam i onda učešće od 10, 20, 30%, ili na određenu vrstu robe. Ako je geografski pojam, onda je to veliki problem, jer 90% teritorije Beograda je ogromno tržište koje usisava ogroman broj proizvoda i učestvuje u tržištu sa ogromnom količinom robe koju apsorbuje.
Šta je ovde indikativno, gospodine ministre? Danas pokazujete jednu izuzetnu vrednoću, odgovarate manje-više na sva pitanja, a za mene je čudno što do sada niste pokazali takvu vrednoću da biste sprečili uticaj monopola i stvaranje ovakvih dominantnih trgovačkih lanaca, koji bitno remete domaće tržište.
U odgovoru zašto odbijate naš amandman navodite da se ne prihvata jer nije u skladu sa odredbama i zakonima Evropske unije. Ali, činjenica je da bi trebalo, prema najoptimističnijim procenama, negde 2015 – 2020. godine, po procenama ove vlade, da steknemo neko punopravno članstvo u EU, a pitanje je da li ćemo uopšte da dođemo do članstva u EU.
Očigledno je da standardi koji važe u EU ne važe ovde. Ono što je primer, svi možemo da se složimo, to je pozicija ovih dominantnih lanaca i monopolista u odnosu na mala i srednja preduzeća i samostalne trgovinske radnje. Ako pogledate bilo koju zemlju u okruženju, videćete da pored tih maksi i mega marketa postoje i male trgovinske radnje, i mala i srednja preduzeća.
Kod nas su pojedini krajevi, pojedini delovi gradova i naseljenih mesta, okruga manje-više ostali bez tih trgovinskih radnji i kompletan promet se obavlja u ovim trgovinskim lancima. Na taj način se stvara dominantan položaj tih trgovinskih lanaca, tako da mogu da diktiraju, kroz nedostatak konkurencije, cene.
Kao što je naša koleginica Milica Vojić-Marković iznela, imamo podatke koji su zabrinjavajući, a to je povećanje cene potrošačke korpe, odnosno osnovnih životnih namirnica, i to samo u odnosu na decembar za 5.317 dinara, na primer, a imamo i podatak da je prosečna plana 32.000 dinara.
Preračunajte koliko je to. To je povećanje samo cena osnovnih dobara od 15 do 20% za nekih šest meseci. Samo na hranu jedna prosečna porodica potroši 40% plate. Potrošačka korpa je izuzetno skupa i predstavlja teret za mnoge građane, tako da se mnogi građani, oni koji privređuju, zajedno sa svojim porodicama odriču mnogih stvari koje u normalnim uslovima predstavljaju zadovoljenje osnovnih životnih potreba.
Kada smo razgovarali o zakonu u načelu predočio sam vam da je jedan nedostatak to što nemamo krovni zakon o trgovini. Rekli ste da je u nacrtu, ali da je pitanje kada će da dođe u skupštinsku proceduru. Rekli ste da ćemo do kraja godine imati zakon o zaštiti potrošača.
Sami ste priznali da ste zajedno sa ministrom Đelićem učestvovali u toj radnoj grupi, koja je utvrdila dosta nedostataka i upozoravajućih elemenata što se tiče formiranja cena i ugroženosti potrošača.
Ono što zabrinjava jeste to što ste rekli da je to bilo u mandatu prošle vlade, da više ne postoji ta prošla, da imamo novu vladu i da je prestala potreba za tom radnom grupom. Ne završava se život time što prestane da postoji jedna vlada, građani ostaju da žive sa svojim problemima i normalno je bilo, gospodine ministre, da postoji kontinuitet, da se Ministarstvo bavi tim, da ta radna grupa možda pretrpi određene izmene ali da nastavi rad.
Imamo za posledicu, rekao sam već, veliko povećanje cena. O cenama, odnosno o valutama i rokovima plaćanja već smo pričali; nisam imao vremena kada se vodila rasprava u načelu da vam odgovorim, ali ne mogu da se složim sa vama, citiraću vas, da je „tačno da se u strukturi svake trgovine u najvećem procentu nalaze proizvodi dnevne potrošnje, desetine vrte hleba, brašna, mleka, proizvodi od mesa, prerađevine, koji se relativno ažurno plaćaju. Rokovi plaćanja su 20, 30 i 45 dana.“ Hleb se prodaje istog dana, sveže meso se prodaje istog dana; sami standardi zaštite su takvi da se ti proizvodi prodaju istog dana. Plaćanje 20, 30. i 45. dana je već problem za te dobavljače, da ne pričam o proizvođačima testenina, proizvođačima konditorskih proizvoda.
Sa ovim završavam, ne znam da li se srećete, gospodine ministre, sa nekim ko se bavi proizvodnjom tih proizvoda i da li znate u kakvom su stanju ti ljudi. Ti ljudi su očajni. Ne mogu više da pokriju svoje obaveze i da pokrenu investicioni ciklus; sa zaduživanjem koje imaju svi su, manje-više, pred bankrotom. Šta uopšte činite da ih zaštitite?
Da li štitite samo one koji su vas sastavili, Vladu? Vladu su sastavili upravo ti monopolisti, i zna se ko još pored njih, i vi isključivo radite po njihovom diktatu. Ponavljam još jednom, stubovi svakog društva su upravo mala preduzeća, porodične firme, u bilo kom zdravom ekonomskom sistemu i u bilo kojoj zdravoj državi. Hvala.