Prva sednica, Drugog redovnog zasedanja, 07.10.2009.

2. dan rada

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Poštovani narodni poslanici, ovim završavamo rad u prepodnevnom delu sednice. Određujem pauzu i rad nastavljamo u 15.00 časova po redosledu narodnih poslanika.
Prema prijavama za reč prva na redu, za dobijanje reči, u popodnevnom delu je narodna poslanica Aleksandra Janković, a posle nje narodni poslanik Vlatko Ratković. Hvala vam.
(Posle pauze – 15.15)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima narodni poslanik gospođa Aleksandra Janković.

Aleksandra Janković

Nova Srbija
Ovo je tek drugi dan Redovnog jesenjeg zasedanja. U Skupštini gotovo da nema poslanika vladajuće stranke, kao iz one pesme "List se žuti, već je po drveću, dole već je pad". Ovo sa ''padom'' mi se najviše sviđa. ''Žuto'' jeste aut, uprkos kompletnoj medijskoj cenzuri u Kabinetu bivšeg ministra odbrane, gde kao dragstor radi marketinški tim ''Idola'', pa tamo ne može da prođe ni "k" od ''Kurira'', u NIN-u se napravi haos zbog priča o antiraketnom štitu, a na televizijama koje smo nekada oslobađali stalno isti lobisti, po "sarma" principu – red geja, red NATO-a, a sve je preliveno ''žutim''.
Još bih i razumela poslanice vladajuće većine, da učešće u setu ovih zakona o vojsci i bezbednosti zamene pečenjem paprika, ljuštenjem istih i pravljenjem zimnice. Razumela bih i njihove muške kolege, koji moraju da razmotre detalje pregovora sa današnjim specijalnim stranim gostom – Euleksom. Kada već sarađuju na priznavanju takozvane nezavisnosti Kosova, onda, ljudi, moraju bar da materijalizuju tu saradnju. Sve bih to razumela da nije reč o plaćenim narodnim predstavnicima, koji, ako već nisu zainteresovani za nacionalna i državotvorna pitanja, bar mogu da glume ozbiljnost i daju značaj na ovako važnom pitanju, kroz elementarno prisustvo tela, ako im duh već ''vrluda''. Ovako, ministar odbrane je na Pešteru, sad, koliko vidim, nema ni ministra trgovine i usluga, zanimljivo, može se očekivati da je verovatno i predsednik te ''žute'' stranke negde opet na nekoj Karpatskoj turneji; obilazi zamkove grofa Drakule, jer kada god nešto zagusti, on je tamo.
Svakako, nažalost, kompetentan ministar opšte prakse nije tu, tako da ne mogu da postavim neka pitanja koja bi spadala u njegov resor, a to je na primer – šta se događa sa ovim dugom Iraka, koji nam duguje više od milijardu i 200 miliona dolara? Ali, dobro, o tom potom, kada bude došlo do trgovine i usluga, verovatno će se pojaviti ministar "Šunatovac", pa ću onda njemu postaviti to pitanje.
Čak, više nije ni pitanje čime Srbija trguje – južnom pokrajinom, u najavi severnom pokrajinom, a onda, kako NATO kaže. Jedan principijelni čovek koji je dosledno vodio državotvornu politiku, čiji je rezultat Ustav, na koji se i vi, gospodo i gospođe, iz "semafor koalicije" pozivate, vratio je mandat narodu, jer nije pristajao da bude trgovac i nije pristajao da bude uslužitelj. Stoga, on ima i moralno pravo da na izborima koji su, ipak, jedini izlaz za Srbiju, napravi novi dogovor sa narodom. Seća se narod ovih meseci i Vojislava Koštunice i Velimira Ilića. Seti se, onda, kada na našem grbu, grbu ove praktično partijske države, umesto čuvena četiri "S", stoje četiri "O": ojađena, obmanuta, opustošena i osiromašena Srbija.
Naravno, "dragstor marketing" bivšeg ministra odbrane, odmah je odreagovao, pa je na dnevni red Prvog redovnog zasedanja stavio bezbednost, vojsku, odbranu itd. Doduše, po starom principu koji postoji samo u Skupštini Srbije i u reklamama za "nes kafu – tri u jedan", u našem slučaju "šest u jedan", što je naravno bolje nego "petnaest u jedan", što je bilo sa poljoprivredom.
Isti oni koji su napravili prvu NATO državu na teritoriji Evrope sa glavnim gradom Bonstilom, koja uskoro naravno dobija i štit, imaju za cilj reviziju Dejtonskog sporazuma i razbijanje Republike Srpske. Na delu je naravno ''Bajdenova osmorka'', sastanak u Butmiru treba da dovede do promene Ustava BiH, što bi omogućilo ulazak u NATO.
U situaciji u kojoj postoji namera Vlade Republike Srpske da raspiše referendum o ulasku u NATO, svaka država koja ima ozbiljnu bezbednosnu strategiju i cilj ostvarivanja nacionalnih interesa, ne samo da bi podržala referendum o NATO-u u Republici Srpskoj, već bi ga raspisali i ovde u Srbiji. Međutim, kod nas "žuto" i dalje razbija Srbiju, dogovarajući se o "NATO šlihtanju", iza leđa sopstvenog naroda.
Znate šta, možda sam ja plavuša, možda žene ne treba da se mešaju u vojnobezbednosna pitanja, ali krajnje su upadljive omaške i na planu forme i na planu sadržaja u nizu ovih zakona. Regularno se izostavlja termin NATO agresija, a u formalnom, pa i terminološkom smislu, uvode se direktni prevodi američkih pojmova. Svaki đak zna da prepisivanje mora da bude na brzinu, pa se uvek potkradu omaške. Ali, ako je ta omaška, na primer – upotreba vojske i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama van granica Srbije, onda ona nije ni nesvesna ni slučajna. Uostalom, NATO agresija na našu zemlju predstavlja dobar primer takve multinacionalne operacije.
U članu 2. ovog zakona o upotrebi Vojske u multinacionalnim operacijama kaže se da je reč o operacijama očuvanja, održavanja i izgradnje mira u svetu, odnosno uspostavljanje mira.
Izgradnja mira u svetu nije definisana na pravi način, već po američkom modelu. Američki model po definiciji podrazumeva da se više ne koristi termin "rat", već "borba za mir". Ratni sukob je ''intervencija uspostavljanja mira''.
"Milosrdnog anđela" mi smo već iskusili, a o humanitarnom karakteru tih multinacionalnih operacija, gospodo, pričajte roditeljima Milice Rakić, koja je, nažalost, postala zbirno ime svih naših žrtava agresije, koja se po vama nije dogodila, već je bilo samo intervencija sa koleteralnim štetama. Probajte sa tom retorikom ispred Instituta za onkologiju, gde su vam i neposredne i odložene žrtve, ili kako vi to već prihvatate da zovete, kolateralne štete dejstva municije sa osiromašenim uranijumom.
Znate, Srbija treba da učestvuje samo u mirovnim misijama za očuvanje mira sa mandatom u UN, a po odluci ove skupštine.
Moram da primetim da, pored odsustva poslanika vladajuće većine, oni retki koji su prisutni, prilično su sa gnušenjem, izrazom narcističkog prezira, govorili o vojnoj neutralnosti Srbije. Znate, Rezoluciju o zaštiti suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka Republike Srbije donela je Narodna skupštine, vrhovno zakonodavno telo, 26. decembra 2007. godine.
Meni je jako žao što vi morate da se izvinjavate stranim mentorima i onima sa kojima pregovarate, kako da završite ovaj protokol o saradnji i saučestvovanju u priznavanju takozvane nezavisne države Kosovo, ali, ova rezolucija je izraz volje naroda i ove Narodne skupštine. Posebno njena tačka 6, na koju ću vas podsetiti upravo u kontekstu razgovora o takozvanim multinacionalnim operacijama.
Zbog ukupne uloge NATO pakta od protivpravnog bombardovanja Srbije 1999. godine, bez odluke Saveta bezbednosti, do Aneksa 11, odbačenog Ahtisarijevog plana, da li ste ga vi "žuti" zaista odbacili, u kome se određuje da je NATO konačan organ vlasti u nezavisnom Kosovu, Narodna skupština Republike Srbije donosi Odluku o proglašenju vojne neutralnosti Republike Srbije u odnosu na postojeće vojne saveze, do eventualnog raspisivanja referenduma, kojim bi se donela konačna odluka o tom pitanju.
Kada je reč o vojnoj neutralnosti i o ciljevima spoljnopolitičke strategije i bezbednosti, ako smo mi strateški partner EU, zašto se našoj zemlji pravnim nasiljem otima deo teritorije?
Ako smo strateški partner SAD, zašto se oni svakodnevno pojavljuju kao mentor takozvane nezavisne države Kosovo? I, sad nešto, pred posetu predsednika Medvedeva Srbiji, pitanje opet za vas, gospodo, koji ste u vrhu ove partijske države, može li Srbija zaista uveriti Rusiju u iskreno strateško partnerstvo, bez saglasnosti u oblasti ljudskih sloboda?
U pogledu nacionalnih organizacija, Srbija se u odnosu na Rusiju ponaša sasvim suprotno. Dok su u Moskvi i Rusiji ''parade srama'' zabranjene u narednih sto godina, kod nas se upućuju pred Palatu "Srbija". Dok se u Rusiji podstiče rad nacionalnih organizacija, u Srbiji se zabranjuju. Dok se u Rusiji zabranjuje rad nevladinog sektora koji razara društvo iznutra, unižava tradicionalne verske i nacionalne vrednosti, u Srbiji se taj sektor finansira iz budžeta i medijski propagira. U Srbiji nijedna nacionalna organizacija, računajući i zavičajna udruženja, poput Udruženja Srba iz BiH, koje se bavi izdavaštvom, prosvetnim izdavačkim radom, ne dobija ni dinara državne pomoći, istovremeno sav ostali nevladin sektor dobija po četiri miliona evra godišnje.
I najzad, da li se u Rusiji dopušta napad nevladinog sektora na Rusku pravoslavnu crkvu, u toj meri u kojoj se to dopušta u Srbiji, gde se zahteva zatvaranje i osuda crkvenih velikodostojnika koji se ne slažu sa paradiranjem ''Sodome i Gomore'', gde se izruguje i karikira ličnost Njegove svetosti patrijarha Pavla. Pitanje jeste možda malo otišlo u širinu, ali jeste pitanje nacionalne bezbednosti, pitanje ostvarivanja nacionalnih interesa.
Što se tiče ove prepisivačke škole i američkog modela, da li mi, gospodo, možete objasniti zašto se u Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o vojsci termin "student" zamenjuje terminom "kadet".
(Predsednik: Vreme. Privedite kraju, molim vas.)
Završavam. Ako mi kažete da i u ruskoj vojsci postoje kadeti, reći ću vam - ne, u srpskoj vojnoj tradiciji postoji dobra srpska reč koja se zove "pitomac" i koliko znam, od osnivanja naše akademije, sa ovim prekidima usled ratova, od 1837. godine, uvek je postojala reč "pitomac". Ostavite kadete na Vest Pointu. (Aplauz.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Da vas obavestim da ćemo danas raditi i nakon 18.00 časova. Po našoj proceni, to će biti dosta kratko vreme, 30-40 minuta, a do završetka tačke dnevnog reda, u skladu sa članom 85. stav 2. Poslovnika. Obezbedili smo i da TV prenos teče u trajanju od nekih pola sata. Ako budemo radili više od toga, to će onda biti u odloženom prenosu. Gospodine Ratkoviću, izvolite.

Vlatko Ratković

Za evropsku Srbiju
Gospođo predsednice, uvaženi gospodine ministre, predstavnici Ministarstva odbrane, dame i gospodo poslanici, svakako da se pred Republiku Srbiju, a time i ovaj visoki dom, postavlja jedan imperativ koji moramo da rešimo na ovom zasedanju, a taj imperativ znači početak jednog normativnog okvira za određene oblasti, oblasti odbrane i Vojske, a istovremeno i proces završenja započetih reformi i iznad svega profesionalizaciju Vojske Srbije.
Set zakona koji se nalazi pred nama predstavlja ne samo jedan normativni i formalno-pravni okvir koji daje pravna rešenja za efikasnije izvršavanje misija i zadataka Vojske Srbije, on istovremeno ima i svoju međunarodnu i diplomatsku dimenziju koja podrazumeva angažovanje profesionalnih vojnih lica i angažovanje naših odbrambenih kapaciteta u regionalnim i međunarodnim inicijativama.
Hteo bih da kažem da kvalitet predloženih dokumenata proizilazi iz činjenice da je transparentnost prilikom izrade nacrta ovih dokumenata bila kao nikada do sada u ovom sektoru, dakle, svi zainteresovani subjekti u društvu, ne mislim samo na vojna lica, mislim i na sadašnje i na buduće regrute, njihove roditelje, na sve one koji su direktno ili indirektno vezani za sistem odbrane, bio je više nego izražen. Dakle, ta transparentnost omogućila je da se dođe do kvalitetnih rešenja, da se Ustavom propisana načela kroz ove zakone i konkretizuju.
Predloženi zakon o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi i zakon o civilnoj službi obezbeđuje efikasno funkcionisanje vojne, radne i materijalne obaveze. Želim posebno da naglasim institut civilne službe, odnosno regulisanje civilne službe, urađene u skladu sa Ustavom, u skladu sa standardima razvijenih evropskih zemalja. Takođe, institut prigovora savesti je dosledno i doslovno razrađen. On je, takođe, ako uzmemo komparativna iskustva pojedinih zemalja, možda čak i napredniji u odnosu na neke države zapadnih demokratija.
Zakon o civilnoj službi, koji takođe imamo u okviru razmatranja ovog seta zakona, obezbeđuje ostvarivanje prigovora savesti regrutu i pripadniku rezervnog sastava. Podsetiću da se civilna služba, prema predloženim rešenjima, izvršava od devetnaeste do dvadeset sedme godine života, u izuzetnim slučajevima do tidesete godine. Određivanje civilnih službi i upućivanje u civilnu službu vrši se u saradnji sa nadležnim republičkim organima, ali i organima lokalne samouprave. Utvrđuju se prava i obaveze lica u civilnoj službi i ustanova u kojima se vrši ta civilna služba i uvodi se obuka lica u civilnoj službi za poslove civilne zaštite. Ovo su funkcionalna rešenja, ali su istovremeno i demokratska rešenja koja omogućavaju i transparentnost ovih zakona i veće učešće i kontrolu civilnih struktura.
Ono što je posebno izazvalo pažnju i stručne i šire javnosti, svakako je ovaj zakon o upotrebi Vojske i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama van granica Republike Srbije. Podsetiću da se misija Vojske Srbije ne konzumira i ne sprovodi samo u pogledu odbrane zemlje i pružanju zaštite stanovništvu u bezbednosnim rizicima, ona se obezbeđuje i u učešću naše Vojske u multinacionalnim operacijama, bile one regionalnog ili šireg značaja i karaktera. Ove operacije ne samo da su multinacionalnog značaja, one su i multidisciplinarnog značaja i uključuju ne samo pripadnike Vojske Srbije, one uključuju i pripadnike sastava MUP Republike Srbije i drugih organa.
Čitav set ovih zakona trasira jedan put koji je definisan u našem strateškom opredeljenju ka evropskim integracijama, s jedne strane, a sa druge strane, on je normativni okvir za stvaranje jedne profesionalne, efikasne i jeftinije vojske, što je, takođe, važno, jeftinije u smislu angažovanja materijalnih i ljudskih resursa.
Poseban aspekt koji ne smemo zaobići jeste civilna i uopšte demokratska kontrola vojnih institucija kakvu do sada nismo imali. Zato sa punim pravom i osnovano mogu da kažem da su ovi zakoni ne samo sistemskog karaktera, oni predstavljaju u određenom smislu jedan revolucionarni korak u normativnom regulisanju ove oblasti.
Zakon o Vojnobezbednosnoj agenciji i Vojnoobaveštajnoj agenciji izazvao je dosta polemike u javnosti.
Moram da podsetim da su u javnim raspravama, pre izrade Nacrta ovog zakona i pre upućivanja Predloga u ovaj dom, učestvovali i predstavnici civilnog sektora, udruženja građana, svih onih zainteresovanih subjekata. Jednostavno, potrebno je da naglasimo da se ovaj aspekt, s jedne strane, mora demistifikovati. VOA i VBA moraju se staviti jasno u institucionalne okvire i ovaj zakon upravo to i čini.
Dakle, on decidno i striktno propisuje ovlašćenja VOA i VBA. Njihove aktivnosti su prvenstveno preventivnog karaktera, usmerene na sprečavanje nastupanja rizika i bezbednosnih pretnji i na jedan izuzetno kvalitetan način ovaj zakon pravi balans i ravnotežu, s jedne strane, između potrebe za jednom funkcionalnom vojnoobaveštajnom i vojnobezbednosnom službom i, s druge strane, zaštite korpusa ljudskih prava.
Mislim da ovo poslednje što sam rekao treba posebno analizirati. U svakom slučaju, građanin koji smatra da je njegovo pravo povređeno pojedinim postupcima ili delovanjem službi u svakom slučaju ima pravo da angažuje mehanizme za sudsku i svaku drugu zaštitu.
Zadovoljan sam što i predstavnici pojedinih opozicionih partija najavljuju podršku određenim zakonskim rešenjima, ne svim, ali pojedinim zakonima koji se nalaze danas pred nama. Želim da pozovem sve poslanike da glasaju za ove zakone, kao što sam pozvao i juče na usvajanje dva strateška dokumenta, Strategija o nacionalnoj bezbednosti i Strategija odbrane RS. Ovo su dokumenti lišeni politikanstva. Ovo su važni strateški dokumenti, a set zakona iz oblasti odbrane u svakom slučaju obezbeđuje da Srbija postane lider u ovom delu Evrope. Zahvaljujem. (Aplauz.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Ratkoviću.

Reč ima narodni poslanik Zoran Šami.

Zoran Šami

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospođo predsednice Skupštine, dame i gospodo poslanici, gospodine ministre, pre svega dozvolite mi dve digresije. Prvo, ne mislim da je dobro da od šest vrlo važnih zakona, doduše svi su pod ingerencijom Ministarstva odbrane, raspravljamo u paketu. Zakoni iz ovog domena se ne donose svakog dana. To je valjda svima jasno. Mislim da je trebalo da se potrudimo kao Parlament da o tim zakonima raspravljamo pojedinačno. Ne bi to značilo preterano gubljenje vremena. Naprotiv, polazim od onoga što je uostalom gospodin Ratković malopre rekao da nam je u interesu, svima u ovoj skupštini, da donesemo što kvalitetnije zakone iz ove oblasti.
Drugo, uz uvažavanje prisutnog ministra, mislim da je ovde ipak trebalo da sedi ministar odbrane. Neću da budem maliciozan, ali je čudno da ministar trgovine i usluga sedi umesto ministra odbrane. To priziva neke neobične asocijacije.
Naravno, neću govoriti o svim zakonima. To uostalom u bilo kom suvislom izlaganju nije ni moguće. Govoriću o najgorem zakonu. To je nesumnjivo ovaj zakon o VBA i VOA. Pažljivo sam ga pročitao i imam, moram da kažem, vrlo sumorne utiske o tom zakonu. Nekako mi je utisak da taj zakon ima samo dva člana, kada sam ga dobro pročitao. Prvi član koji bi kazao da ove agencije ne potpadaju ni pod koji zakon i drugi član kada stupa na snagu.
Naime, ovaj zakon u delovima koji opisuju poslove, način rada i tako dalje ovih agencija napisan je haotično, pa mislim i bojim se da je namerno napisan haotično, gde su pomešani i važni i nevažni poslovi, gde se nevažni poslovi prikazuju kao važni a važni poslovi prikazuju kao nevažni. Naprosto mislim da ga je nemoguće popraviti.
Posebno ću se osvrnuti na delove za koje bi po logici stvari trebalo da bude nadležna ova skupština, a to je kontrola svih službi bezbednosti, pa i ovih. Narodna skupština, te dve reči – Narodna skupština pominju se samo na dva mesta u zakonu. Pominju se u članu 52, gde piše: ''Narodna skupština vrši nadzor nad radom VBA i VOA, u skladu sa odredbama zakona kojima se uređuju osnove uređenja službi bezbednosti Republike Srbije i ovog zakona.''
U ovom zakonu nema ništa o Narodnoj skupštini, sem što jednom godišnje Generalni inspektor izveštava nadležni organ – Narodne skupštine više nema.
Dalje, uvodi se funkcija Generalnog inspektora. To je jako dobro kao ideja. Pazite, kakve on uslove mora da zadovoljava – mora devet godina da radi u toj službi. Očekujete da neko ko je u službi devet godina, ne od juče nego devet godina, dakle, sastavni deo te službe, uz uvažavanje karaktera te službe, za koji svi znamo kakav mora da bude, treba da bude Generalni inspektor te iste službe. Kako mislite da može to da obavlja?
Dalje, taj isti Generalni inspektor, kaže se u članu 54, odgovoran je za rad ministru odbrane. Šta će mu onda Generalni inspektor?
Ministar odbrane je sam po sebi odgovoran za rad svih službi iz ovog domena, pa i ovih. Za svoj rad Generalni inspektor bi morao da bude odgovoran Skupštini.
Ovde fali bar pet članova koji bi detaljno opisali kako Skupština treba detaljno da vrši civilnu kontrolu ovih službi. Gospodo, pravite službe kakve su možda bile primerene 1946. godine, ali vas podsećam da je sada 2009. godina. Puna su nam usta Evrope. Ovaj zakon nema ''e'' od Evrope.
Nisam za to, odnosno, bolje rečeno, jesam za to da imamo jako dobre ove službe, one su jako važne službe za svaku državu, pa i za našu, ali prvo one moraju da budu precizno definisane, da se zna precizno šta smeju a šta ne smeju, iz ovog zakona to ne sledi.
Zatim i da postoje poluge kako se one kontrolišu, ali ne tako što će neko ko je devet godina bio član te službe da kontroliše tu službu. To je nemoguće. Izvinite, to je nemoguće! To može tako što će to biti lice koje će biti odgovorno Skupštini i što će pored tog lica postojati neki mehanizmi kako će Skupština vršiti civilnu kontrolu tih službi.
Da se vratim na početak, ne samo da govorimo, čak, o šest zakona iz domena Vojske u jednom paketu, nego su tu stvarno pomešane i ''babe i žabe''. Imate neke predloge zakona koji su pristojni, a imate i ovo čudo od zakona koje ste predložili i molim vas da to povučete. Doduše, sumnjam da to može uraditi gospodin ministar trgovine i usluga, ali ovo što je predloženo ništa ne valja. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.

Reč ima narodni poslanik, gospodin Đorđe Milićević.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Zahvaljujem.
Uvažena gospođo predsedavajuća, poštovani ministre, poštovani predstavnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, Vlada Republike Srbije i resorno Ministarstvo odbrane su predložili Skupštini Republike Srbije Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o odbrani. Zakon o odbrani je jedan od najznačajnijih zakona i kao što smo rekli u toku rasprave Poslanički klub SPS-JS smatra da predložene izmene i dopune Zakona svakako treba usvojiti.
U dopunama Zakona su preciznije definisani nazivi određenih oblasti, detaljnije se propisuju pojedina prava i obaveze ministra odbrane i samog Ministarstva. Jedina, možda, eventualna primedba bila bi da ministar odbrane ima u neku ruku velika ovlašćenja, a odgovornost nije baš, čini nam se, najbolje definisana.
Zbog predstojećih reformi, ove dopune svakako treba usvojiti, uz razmatranje određenih sugestija, uz razmatranje određenih predloga putem amandmanskih rešenja, a sve u cilju kako bismo dobili kvalitetnije zakonsko rešenje.
Recimo, u članu 24. se predviđa obavezna bezbednosna provera za lica koja obavljaju poslove planiranja i rukovanja planovima odbrane i poslovima značajnim za odbranu, što je osnovni preduslov za funkcionisanje sistema odbrane. Dobro je što je regulisana oblast upotrebe vojnih uniformi i obeležja, ali čini mi se, problem je što imamo puno uniformi koje nisu u upotrebi, a neznatno se razlikuju od važećih. Mislimo da izmene i dopune Zakona o odbrani neće uticati na visinu budžeta, odnosno neće bitnije menjati budžet Republike Srbije.
U izmenama i dopunama Zakona o Vojsci Srbije jasnije se vidi direktna namena Ministarstva odbrane da uozbilji odnose unutar Vojske Srbije, pre svega, uvođenjem vojnopolicijskog inspektora u sistem odbrane, smanjuje se korupcija i zloupotreba u službi.
Postavljanje vojnopolicijskog inspektora, o čemu govori član 53a, možda bi mogao na jedan određen način i amandmanski da se popravi, recimo, u kontekstu unutrašnje kontrole rada Vojne policije u pogledu zakonitosti primene vojnopolicijskih ovlašćenja vrši organizaciona jedinica koja se organizuje u sastavu Inspektorata odbrane narodne odbrane, uz obrazloženje da se na ovaj način izbegava mogućnost da onaj ko je predložio lice ima uticaj na njega, jer mu je potčinjen i u njegovom je sastavu, iako formalno izveštava ministra odbrane.
Takođe, smatram da, kada je reč o članu 53b, na jedan određen način možemo popraviti ovaj zakonski predlog ako, recimo, na kraju člana dodamo – na osnovu prikupljenih dokaza izveštava nadležno tužilaštvo o prekoračenim ovlašćenjima, ukoliko se uvidom u činjenično stanje dokazima ustanovi da nisu preduzete sve potrebne radnje u pretkrivičnom postupku od strane organa Vojne policije, inicira preko nadležnog tužilaštva preduzimanje potrebnih radnji. O amandmanskim rešenjima govorićemo u raspravi o pojedinostima.
Predlog zakona o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi vrlo korektno i profesionalno, rekao bih, rešava nedoumice sa kojima su se susretali nadležni organi Ministarstva odbrane i vojnih odseka u lokalnim samoupravama, iskustva iz 1999. godine ukazuju da je bilo dosta propusta u zakonu.
Rešena su pitanja ko i kako odlazi u Vojsku Srbije, a ko na civilno služenje, odnosno u civilnu službu, a posebno u delu o radnoj i materijalnoj obavezi.
Kaznene mere za prekršioce ovog zakona su adekvatne, samo treba da budu sprovedene do kraja i bez izuzetaka. Zakon treba vremenom dograđivati, a što je i predviđeno donošenjem propisa koji će bliže definisati pojedine oblasti i pojedine delove zakona.
Član 66. Predloga zakona trebalo bi možda preciznije definisati u delu služenja u Vojsci Srbije lica sa dvojnim državljanstvom. Neke zemlje u okruženju nemaju obavezu služenja vojske, a licima sa dvojnim državljanstvom izdaju potvrdu da su regulisali vojnu obavezu.
Član 54. ovog zakona predviđa aktivnu rezervu kao odlično rešenje ako Vojska Srbije bude profesionalizovana. Zakon o civilnoj službi precizira način odlaska u civilnu službu, prava lica koja odlaze na služenje civilne službe i obaveze privrednih društava i institucija prema licima koja su na odsluženju.
Prema ovom zakonu, čini mi se da na određeni način nije razjašnjen pojam „prigovor savesti“, ali suštinski to u ovom trenutku i nije toliko bitno. Treba zapravo sistemski regulisati u koje organizacije i privredna društva, regruti mogu odlaziti. Čišćenje ulica, naplaćivanje parkinga je ispod časti za služenje u civilu.
Postoji realan problem da male opštine nemaju kapacitete da prime sve koji žele na ovaj način da regulišu vojnu obavezu.
Što se tiče Predloga zakona o upotrebi Vojske i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama van granica Republike Srbije, ovaj zakon pokušava da reši ovu oblast, mada ima slabo uporište u važećem Ustavu Republike Srbije.
Mislim da bi u ovom trenutku bilo najrealnije da učešće profesionalnih vojnih lica u mirovnim operacijama ostane na bazi dobrovoljnosti, a uslovi koje nudi Ministarstvo odbrane sigurno će privući veliki broj dobrovoljaca.
Zakonom je dobro regulisana ova oblast po pitanju osiguranja i zaštite naših lica u mirovnim operacijama, ali mislimo da, kada je reč o ovom zakonu, treba postići konsenzus svih relevantnih političkih činilaca.
Član 24, recimo, tim licima garantuje primanja kao u Vojsci Srbije, a član 25. omogućava uvećanje plate, radnog staža i razne nadoknade, ali se ne reguliše kolika su ta primanja.
Bliže uslove i način ostvarivanja prava potpisuje ministar odbrane i možda su na jedan određen način i ovo prevelike ingerencije da reguliše ovu oblast, pogotovo što ovaj zakon nalaže obavezu licima da moraju učestvovati u mirovnim operacijama. Ovaj zakon ne može biti, da tako kažem, u celosti sproveden zbog velikih finansijskih troškova, a budžet je više nego skroman za funkcionisanje Ministarstva odbrane u celini.
Što se tiče Predloga zakona o VBA i VOA čini mi se da je jako profesionalno urađen i jedan je, rekao bih, pored malopređašnjih diskusija, po mom viđenju, od najboljih zakonskih predloga koje treba usvojiti na ovom zasedanju Narodne skupštine.
Jedina primedba je, sa time završavam, na član 5. gde je izbačena oblast – opšte bezbedonosne mere, koje ne treba da obavlja specijalizovana agencija, kao što je bezbedonosna agencija, već je to obaveza organa komandovanja i organa vojne policije koja je do Predloga ovog zakona i radila te poslove jako profesionalno, konstatovao bih na kraju.
Još jednom želim da kažem na samom kraju, poslanička grupa SPS-JS u danu za glasanje pozitivno će se izjasniti o predloženim zakonskim rešenjima. Zahvaljujem. (Aplauz.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem gospodinu Milićeviću.

Reč ima narodni poslanik gospodin Božidar Delić. Izvolite, samo se prijavite, gospodine Deliću.