Pre nego počnem da govorim o tri od četiri zakona koji su u grupi ove objedinjene rasprave, hoću da kažem svoj sud o tome kako se neko seća onoga što ste radili, u pokušaju da falsifikuje prošlost ili da je da je pamti selektivno.
Kada o nekom događaju ili čoveku ne postoji fotografija kako je izgledao u neko vreme, onda je onaj ko ga se seća motivisan ili istinom ili poštovanjem prema toj osobi, a možda i zavišću, pa falsifikuje sećanje o tome kako je neko vršio vlast, kako je neko učestvovao u svim oblastima javnog života, motivisan samo sažaljenjem za svoje izborne rezultate i zavišću za izborne rezultate onih drugih. Na sreću, građani imaju drugačije fotoaparate za našu današnjicu i drugačije fotografije onog što je svako od nas ostavio kao pečat vršenja vlasti.
Ono što jeste danas tema, ne bih želela da bilo ko ovde ostavi utisak da format papira ili broj stranica govori o transparentnosti trošenja ili prihodovanja.
Ovaj budžet za 2010. godinu ima 1.009 strana. Deo toga se ponavlja tri puta, gotovo u istovetnom tekstu, a da mi i dalje ne znamo, niti možemo da pratimo otkud u oktobru povećanje PDV-a u zemlji, koje se ne može objasniti ekonomskim razlozima, bez obzira na to što se to trudi da uradi Fond za razvoj ekonomske nauke, svi stručnjaci, ljudi koji znaju šta su zalihe na koje se nije plaćao PDV, pa su se ipak iznele, ljudi koji znaju da je PDV procenat od nečega, a to nešto mora da bude promet, proizvodnja, koji je morao da se prikaže u nekoj oblasti rasta industrijske proizvodnje, usluga itd.
Ima ljudi čiji nivo profesionalnog znanja dozvoljava da progutaju neka obrazloženja. Ima jedan broj onih koji baš ne mogu da progutaju svako obrazloženje, ali je sigurno da broj stranica ne govori o transparentnosti.
Vaša namera da budžet ne bude transparentan bila je jasna kada smo usvojili Zakon o budžetskom sistemu, gde niste dozvolili da se u budžetu prikazuju prihodi po pojedinačnim izvorima onako kako je to pisalo u članu 23. i kada sam tražila da prihodna strana bude prikazana u skladu sa članom 23, gde se zna pojedinačno šta su ostali javni prihodi, da se zna koje su to takse i da se zna pojedinačno učešće svakog poreza.
Da li vi želite da imate kontrolu nad sredstvima, kontrolu nad trošenjem, to pokazuje mera uvažavanja izveštaja DRI u pravljenju novog budžeta. Apsolutno nisu uvažene primedbe u načinu trošenja sredstava. To što ste nam sada dali ova tri zakona upravo o tome i govori. Dostavili ste nam izmene Zakona o računovodstvu i reviziji koje samo kozmetički uobličavaju neke uočene propuste, a ta oblast vapi za novim zakonom i ja ga očekujem iduće godine.
Ovaj rebalans za 2009. godinu je mogao makar da ne bude drugi, nego da bude samo jedan, jer je u trenutku donošenja budžeta za 2009. godinu bilo jasno da će recesioni razlozi dovesti do potrebe da se rebalans ovog budžeta uradi. Uverenje da će zaista moći da se održi proizvodnja i zaposlenost na onom nivou i da se iz tih zaposlenih prihoduje u fondovima, u porezima, bilo je potpuno nerealno i vaše zatvaranje očiju pred stvarnošću.
Problem jeste upravo vaša ocena koju ste dali pričajući o ovom budžetu. Svi rashodi su ostali, a prihodi su smanjeni.
Moj generalni zaključak je – kada nasledite od prethodnog ministra obavezu prema „Spektri“ i Bebi Popoviću, vi možete da je ne platite, ali kada od vas, gospođo ministre, neka druga vlada, koja god bila, nasledi dugove koji danas kada se uzimaju traju 20 godina, kada se nasledi ovakva unutrašnja nelikvidnost privrede od milijardu evra, kad se nasledi ovaj broj nezaposlenih, kad se nasledi uništena industrijska proizvodnja, kad se nasledi uverenje da treba osloboditi od poreza finansijske usluge, transakcije, kapitalnu dobit, kada šaljete poruku da vam je važnije zarađivanje i imovina umesto proizvodnje koja trajno treba da donosi prihode, onda će zaista biti teško voditi državu.
To je problem ovog budžeta, koji i dalje 80% svojih prihoda stiče na potrošnji, samo 12% na prihodima koji se zovu kapital, porezi od imovine, i samo 4% prihoda koji se stiču na onom što se zove dobit preduzeća. I to uopšte nisu neuporedive stvari, one su vezane jedna s drugom. Znači, struktura budžetskih prihoda nije promenjena.
I kad kažete socijalni budžet, hajde da tu enigmu rešimo jednom za svagda. Ako je najveći izvor prihoda potrošnja, PDV i akcize, to znači da od svih građana jednako uzimate na cigarete, alkohol, hranu i ono što su neophodna dobra, a to znači kada je kolač 100 dinara onog ko ima manje, a od 100 on 80 troši na neophodne potrebe iz kojih vi uzimate pare za PDV i vaše izvore, i kada isto toliko, znači 80 dinara, uzmete od onog ko ima 1.000, gde je tu poreska jednakost? Gde je tu socijalna država?
Ako najviše uzimate kroz potrošnju onog što su uobičajene potrebe, ne porez na luksuz, ne progresivno oporezivanje visokih dohodaka, što je svetska praksa drugih zemalja, nego kada od većeg i manjeg kolača uzmete isto, onda je tačno da ovaj budžet finansiraju oni koji imaju najmanje.
I ovaj budžet nije ni razvojni ni razorni. Ovaj budžet je budžet samoodržanja Vlade i odraz je koalicionih odnosa, hteo to neko da prizna ili ne. To dokazuju rashodi za penzije, odnosno penzionere kojima ste stvorili privid većih primanja, stvorili odijum javnosti i sukob generacija, a u stvari se i njima kroz penzionersku inflaciju oduzima ono što ste im navodno dali.
Neka odu svi na sajt Srpske napredne stranke i pročitaju tekst ''Penzionerske inflacije'', gde je korpa proizvoda koji se dnevno kupuju sa takvim cenama da se praksa veštine vođenja finansija svodi na - navodno se borim za penzionere, a u stvari i njima uzimam kroz inflaciju, ulaganje dohotka u egzistencijalne potrebe u najvećoj mogućoj meri.
To vam je kao priča kada kažete da poskupljuju komunalne usluge svega 10% i to neće bitno povećati inflaciju. Ako dajem od svoje plate, od one jedne polovine, polovinu na komunalne usluge, grejanje, gas, vodu, hladnu i toplu, meni je ta inflacija, kada mi 10% poraste usluga, ne dva posto, neka preračunata, nego je na 50% mojih prihoda to 10% uvećanja.
Ne može statistika ili vaša dobra namera sve da opravda. Cifre i ono što se zove realni život najbolje dokazuju koliko je ovaj budžet socijalan ili razvojni, koji to nije, i koliko se mi nalazimo ne u dužničkom ropstvu, nego u dužničkoj zamci. Mi se nalazimo u dužničkoj zamci, koja nam je nametnuta i spoljnim zaduživanjem, navodnom pričom o infrastrukturnim projektima, od čega samo 4,3% ide u kapitalne rashode, a od toga mali deo u infrastrukturu.
Vi kažete – pa, ne ide baš sve iz budžeta. Ne može da se jednom kaže da ne ide sve iz budžeta, kada treba da se pohvalite, a kad treba prikriti koliko toga ide mimo budžeta, onda se ima drugačiji pristup. Znači, iskrenost pristupa nije emocionalna kategorija. To se kroz ove cifre vidi. Kroz ove cifre se vidi koliko se zaista razmišlja o dobrobiti stanovništva, a koliko samo o sebi.
Ne znam zaista kako se neko usuđuje da govori o povoljnim kreditima, o subvencijama. Ko je mogao da vidi i uzme dinarski kredit iz ovih subvencija? Hoćete li da vam pokažem ponudu jedne od banaka? Svi su krediti bili indeksirani u evrima. Banke su zaštićene.
Priča da Vlada pomaže je bila marketinška priča, jedna od mnogih. Pomogla je sebi da kroz finansiranje kreditima, kupovinu trajnih potrošnih dobara, ali nekih tuđih podnih obloga i bele tehnike, deo od 18% dođe u budžet, i zaradili su kroz PDV - budžet i banke kojima je subvencionisana kamata. Građani su ostali zaduženi. Sada će se moliti svake noći za zdravlje guvernera da ne reaguje zakasnelo, puštajući da kurs ode enormno i najveći deo njihovih prihoda ode u rate otplate kredita koji su indeksirani u evrima.
I to što je problem svakog građanina zbog vas i vašeg činjenja je problem i ove države. Najveći problem ovako formiranog budžeta je zaboravljanje da ovu državu finansiraju ljudi koji rade. Ne oni koji se bave finansijskim transakcijama u virtuelnom svetu, nego ljudi koji stvaraju realne proizvode i koji moraju BDP da zaista nečim oplemene kao pravim vrednostima, a ne da statističke brojke, tekuće cene ili stalne cene, preračuni u valute doprinose lažnoj slici.
Čak, sada ću citirati gospodina Stojana Stamenkovića, koji je dugo ćutao, a nedavno je i sam priznao da je podatak o BDP-u neupotrebljiv i da je sve vreme bio anesteziona priča za zaduživanje da bi krediti u odnosu na BDP izgledali manji, kao što je i struktura obaveznih rezervi bila namerno u javnosti predstavljana stabilnim rezervama, a u stvari je to bio još jedan od promašaja skupe monetarne politike guvernera, koji je, u sprezi sa ljudima o kojima govorim, mnogo toga lošeg učinio za sve nas.
Najstrašnije je što privatna privreda, koja 20 milijardi evra dugova čini zajedno sa ukupnom unutrašnjom zaduženošću, u stvari ima 300 do 400 miliona evra mesečnih dospeća. Kako će privatna preduzeća da vraćaju 300 do 400 miliona evra dugova? Rešavaće se troška koji je najmanji, otpuštaće ljude, i to je posledica onoga što se zove nereagovanje blagovremeno na krizu.
Ono što posebno želim da vam zamerim je što način na koji štetu predstavljate korišću ne može dugo da traje. Zaista ne može dugo da traje. Ono što vi kroz ovaj budžet niste uvažili, a jeste Izveštaj DRI, jeste da novac, kojeg u ovoj državi ima, a nije pravilno raspoređen, nije stavljen pod kontrolu. Puštate da se nešto zove državno ovlašćenje, a prepuštate da ga naplaćuje neko ko se od države izmigoljio. Osnovali ste ga, dali mu kancelarije, kola, privilegije, pravo da odlučuje o svojim naknadama i sada može vama da određuje politiku.
Kao kad u lokalnom gradu političar prepusti kriminalcu da mu određuje pravila ponašanja i da mu jedan plac na kome on sagradi neku građevinu, kad ovaj ojača, novcem koji mu je omogućio nesolidni političar koji zloupotrebljava vlast, taj kriminalac određuje ponašanje političara. Mi smo to dozvolili u monetarnoj politici, gde je guverner pod nezavisnošću rekao da on upravlja novcem, a ne društvo, a ne vi kao vlada. Počeo je da diktira i političke odluke, gde sada mi, kao država, i privreda zavisimo od banaka.
Vi ste nas opteretili kreditima kod banaka, unutrašnjim zaduživanjem, štampanjem hartija; guverner sa 1.620.000.000 evra repohartija, opet kod banaka, zavisimo od njih; "Bečka inicijativa", dugovi privatnih preduzeća kod tih banaka, takođe smo u njihovoj vlasti. Sada se svi nalazimo kao taoci vaše navodno sposobne i dalekosežne i dugoročne politike ozbiljnog vođenja države, kojoj je najveće umeće da se zadužuje, da ne kreše troškove koje ima i ne vodi računa o sredstvima za koje ima obavezu od građana. Građani ne biraju vladu da se ona ne pita ni za šta, biraju vladu da uredi odnose u kojima mogu da rade i zarađuju.
I ovo otpuštanje i manipulacija brojem otpuštenih ljudi nas blamira u svetu. Sve zemlje u recesiji imaju smanjenje broja zaposlenih, a vi nama pokazujete samo 44.000 otpuštenih. Ako neko zloupotrebljava prava u Nacionalnoj službi za zapošljavanje, recite - brisali smo 150.000 zato što neki ljudi zloupotrebljavaju prava, ali to ne znači da kod nas nezaposlenost nema veze sa svetskom krizom.
Reč-dve o Agenciji za privredne registre. Mogu da pohvalim trenutak kada ste odlučili da se finansijski izveštaji predaju Agenciji za privredne registre. I treba pohvaliti to što na jednom mestu, a ne na nekoliko mesta, treba predavati takav izveštaj. Međutim, kako možemo da znamo kako radi Agencija za privredne registre ako vi ukidate nadzorni odbor kod jedne od agencija? Pričamo o potrebi da se sve kontroliše, a ukidate im nadzor.
Ukidate pravo upravnog odbora da u jednoj takvoj agenciji donosi pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta. Čega se to neko boji? Da će mu zvučni i značajni kadrovi ostati bez posla, pa gleda da ih u ovakve agencije udomi, a da to ne ide na upravni odbor nego da se pita direktor? To nije dopustivo zakonom, pogotovo što Vlada daje saglasnost na finansijske planove, pa i na ovu vrstu sistematizacije za agenciju koja zaista treba da dobije značaj.
Predlažete da joj birate direktora na pet godina. To stvarno nema smisla. Pa, nije to Savet Narodne banke. U ovo turbulentno vreme brzih promena, čak i kada se registrator iz ovog zakona bira na četiri godine, vi hoćete ovde direktora na pet godina.
Sve ste predvideli. Ovlašćenje, ali ne odgovornost. I to je opšta praksa, da za one ljude i organe koje vi promovišete kao bitne, u smislu vršenja nekih poslova u ime države, a navodno u korist građana, niste nigde predvideli odgovornost za propust ili nenamernu grešku onog ko se bavi poslovima registracije.
Ne možete reći da se te greške ne dešavaju. Te greške se dešavaju, proizvode materijalne posledice i štete po manjinske akcionare, poverioce i privredna društva. Vi morate ovim zakonom da predvidite odgovornost i ne morate da nastupate po službenoj dužnosti. Po tužbi koja se pred nadležnim sudom, sada trgovinskim, a od Nove godine privrednim, bude vodila, ljudi moraju imati pravo na naknadu štete od onog koji greši.
Interesantno je da ste u ovaj zakon stavili jednu neobičnu odredbu, po kojoj može na primer ministar finansija da donosi pravilnike. Da li vi znate da se ni u jednom sudskom postupku pravilnik koji donese ministar ne tretira jednako kao pravilnik koji donosi organ koji ministar predstavlja? Jednostavno, zbog mogućih problema, a navešću konkretan primer vašeg pravilnika povodom Zakona o računovodstvu i reviziji, koji je u direktnoj suprotnosti sa članom 30. Zakona o računovodstvu i reviziji, treba voditi računa kako se propisuju prava i obaveze za donošenje ovakvih odluka i pravilnika.
Samo da dodam, upravni odbor je jedini nadležan za sistematizaciju radnih mesta i kod ove agencije. Ako u to ne verujete, tražite od vaših saradnika da vam dostave odluke Ustavnog suda, gde jedino preduzeća koja uopšte nemaju upravni odbor mogu da prepuste tu vrstu nadležnosti svom direktoru. Svako drugo preduzeće ili oblik organizovanja mora da ovo ostavi u nadležnosti upravnog odbora.
Samo još jedan minut, za ono što se zove zloupotreba zakona i kozmetička promena Zakona o računovodstvu i reviziji. Pravilnik koji ste vi doneli o tome kako se primenjuju međunarodni računovodstveni standardi, i to o vrlo značajnoj stvari... (Predsednik: Vreme.) ...samo da završim rečenicu, o knjiženju efekata kursnih razlika, u suprotnosti je sa Zakonom o računovodstvu i reviziji i zbog toga treba doneti nov zakon, a vama ograničiti ovlašćenja.