PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 18.03.2010.

11. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Izvolite, gospodine Martinoviću.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Martinović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, SRS, uvažavajući činjenicu da je ovo izuzetno važan predlog zakona, prihvata predlog ministra i mislim da je dobro što ćemo postići konsenzus o datumu osnivanja najvažnije naučne i umetničke institucije u srpskom narodu, ali bih vas ipak zamolio, gospodine ministre, da sledeći put vodite računa o važnim datumima iz srpske istorije. Jer, ako mi ne budemo poštovali dostojanstvo naše istorije i ako je ne budemo uvažavali, teško da će neko drugi u naše ime to da čini.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
 Zahvaljujem, gospodine Martinoviću. Dakle, napravićemo ovu redakciju.
Na član 1. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Nenad Čanak, Bojan Kostreš, Radovan Radovanović, Aleksandra Jerkov i Olena Papuga. Reč ima Aleksandra Jerkov. Izvolite.
...
Liga socijaldemokrata Vojvodine

Aleksandra Jerkov

Za evropsku Srbiju
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici i narodne poslanice, predstavnici Vlade, uvaženi ministre, mi smo takođe podneli amandman na član 1, ali iz razloga što smatramo da ovom članu uopšte nije mesto u jednom zakonu, niti smo u bilo kom drugom zakonu koji smo donosili utvrđivali istorijske preteče i datum osnivanja bilo koje institucije.
Pre desetak dana smo u ovoj skupštini usvajali Zakon o Narodnoj skupštini, pa nismo utvrđivali njene istorijske preteče i datum osnivanja. Time ne smatramo da je ugled Narodne skupštine manji od ugleda SANU. Naprotiv, mislimo da je SANU u svojoj istoriji imao po koji trenutak koji bi trebalo da se preispita, o kom bi trebalo da se razmisli, da ne upotrebim neku težu kvalifikaciju.
U obrazloženju za odbijanje ovog amandmana Vlada je rekla, ukoliko je Vlada ta koja je sastavljala obrazloženje, da se amandman ne prihvata ''iz razloga što su istorijske činjenice o nastanku Akademije jedan od elemenata njenog autoriteta i ugleda''.
Uopšte ne smatramo da je potrebno da se autoritet i ugled bilo koje institucije ili bilo kog instituta o kome mi ovde donosimo zakon definiše tim zakonom, niti da bi Akademija imala manje autoriteta i ugleda da mi to nismo stavili kao član 1. zakona. Smatramo da Akademija na druge načine treba da vodi računa o svom ugledu, a ne stavljajući ovakve odredbe u zakon, koje nisu garancija nikakvog ugleda ove institucije, ne želeći uopšte da osporim njenu važnost, koja uostalom i jeste definisana kao institucija od posebnog nacionalnog značaja.
S obzirom na to da smo podneli veći broj amandmana na ovaj zakon, iskoristiću ovo vreme da ukratko progovorim o svakom od njih. Neću se javljati za ostale amandmane, pa vas zbog toga molim da mi uračunate u vreme poslaničke grupe vreme koje možda produžim.
Na ovaj zakon imam niz zamerki. Uglavnom se odnose na to što mahom svi Akademiju stavljaju u povlašćen položaj u odnosu na sve druge naučne institute u našoj zemlji, pa tako vidimo da, recimo, naučni instituti koje osniva Akademija ne treba da ispunjavaju uslove kakve moraju da ispunjavaju svi drugi naučni instituti, pa je tako za Akademijine naučne institute potrebno samo šest naučno-stručnih saradnika, dok je za ostale institute u ovoj zemlji potrebno 12.
Vidimo da u vreme opšte racionalizacije Akademija, usvajanjem odredaba nekih od ovih članova, sebi uskraćuje bilo kakvu mogućnost za čak i razmatranje ukidanja nekih od instituta, iako je lako proverljiva činjenica da produkcija nauke u tim institutima baš i nije bila na nivou na kakvom treba da bude produkcija nauke u institutima jedne nacionalne akademije.
Onda, vidimo da akademici, opet u vreme štednje, nekoliko puta povećavaju sebi akademijske nagrade, tako da će one doseći čak i te neke za njih, kako oni u obrazloženju kažu, nedostižne cifre, čak i oko hiljadu evra će biti visina nekih akademijskih nagrada, bez ikakve želje akademika da se angažuju na bilo koji dodatni način na unapređenju nauke.
Vidimo da će Akademija imati da kažemo ekskluzivno pravo neograničenog raspolaganje imovinom u državnoj svojini. Vidimo da Akademija zapravo nema nikakvu nameru da unapredi svoj rad, da se na bilo kakav način reformiše i da na pravi način ispuni onu ulogu koju bi jedna nacionalna akademija nauka i umetnosti morala da ima u svakom društvu.
Veoma je problematičan, kada govorimo o tom članu 1, način na koji je ovaj zakon započet. Ovaj član celom zakonu daje pamfletski karakter, ako mogu tako da kažem. Veoma je logično da Akademija sama insistira na svom ugledu, na svojoj važnosti. Pomalo zabrinjava to što Vlada ima snishodljiv odnos prema Akademiji, i kada su u pitanju obrazloženja zakona i kada su u pitanju obrazloženja koja su davana poslanicima za odbijanje amandmana.
Gospodin Martinović je govorio o tome. Međutim, nije baš čest slučaj da se u ovako ''pamfletskom'' i ''brošurskom'' maniru odbijaju zakoni narodnih poslanika. Postavlja se pitanje ko je pisao obrazloženja. Ovo nisu pravna obrazloženja, ovde se poslanicima postavljaju retorička pitanja. Oni se navode da razmišljaju o nekakvim filozofskim temama, govori se o nekim našim uglednim istoričarima itd.
Tako da, iz razloga što nijedan od amandmana Lige socijaldemokrata Vojvodine nije predložen Skupštini za usvajanje, ukoliko Skupština u Danu za glasanje zaista ne bude usvojila naše amandmane, naravno da naši poslanici, dakle pet poslanika Lige socijaldemokrata Vojvodine, nemaju nameru da podrže ovakav jedan ''brošurski'' i ''pamfletski'' zakon. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Na član 2. amandman je podneo narodni poslanik Aleksandar Martinović, koji želi reč. Izvolite, gospodine Martinoviću.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Martinović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je, gospodine ministre, problem u ovom predlogu zakona, između ostalog, ako zanemarimo ovo poigravanje s datumima, koncepcijske prirode. Imam utisak da Vlada Republike Srbije Srpsku akademiju nauka i umetnosti doživljava kao instituciju države Srbije, a mi u SRS smatramo da je SANU institucija srpskog naroda, i onoga koji živi van teritorije Republike Srbije i onih Srba koji nisu možda državljani Republike Srbije.
Naša akademija se ne zove ''akademija nauka i umetnosti Srbije'' i ne zove se ''srbijanska akademija nauka i umetnosti'', nego se zove ''Srpska akademija nauka i umetnosti''. To je ustanova koja pripada celokupnom srpskom narodu i ne može da se vezuje isključivo za Republiku Srbiju. Naravno, njena delatnost se pretežno odvija u Republici Srbiji, njeno sedište je u Republici Srbiji, verujem da su i akademici u najvećem broju državljani Republike Srbije, ali ipak po svom značaju ona prevazilazi postojeće granice Republike Srbije.
Moram da vas podsetim, gospodine ministre, moguće je da tu istorijsku činjenicu znate, prvi predsednik Srpske kraljevske akademije nauka, koja je formirana 1886. godine, bio je jedan Srbin, ali ne iz Srbije. To je Josif Pančić, Srbin katolik iz Šibenika. Kao što vidite, istorija govori u prilog tezi SRS da je SANU ustanova od nacionalnog značaja, od značaja koji prevazilazi postojeće granice Republike Srbije.
Otprilike, smisao našeg amandmana koji smo podneli na član 2. jeste u tome. Vlada Republike Srbije odbija ovaj amandman uz obrazloženje da se našim amandmanom ''unekoliko sužava karakterizacija Akademije i njene delatnosti, pošto nauka i umetnost po svojoj prirodi imaju, pre svega, univerzalne, a tek potom i nacionalne vrednosti''.
To, gospodine ministre, niko ne dovodi u pitanje, ali morate da vodite računa o tome da SANU ima za cilj da neguje nauku i umetnost u jednom narodu, u srpskom narodu, da te globalne, univerzalne ljudske vrednosti iz oblasti nauke i umetnosti i kulture neguje u okviru jednog naroda. SANU nikada nije imao pretenzije da bude mondijalistička akademija, da bude akademija nauka i umetnosti celog sveta. To i ne može da bude. To je institucija koja neguje univerzalne vrednosti, ali u okvirima jednog naroda. Mislimo da tu ništa nije sporno.
Ako pratite kulturnu istoriju 19. veka, videćete da su po istom obrascu nastajale ovakve i slične institucije i kod drugih naroda. Sve one su imale za cilj da te najviše ljudske vrednosti, najviša ljudska dostignuća u oblasti nauke i umetnosti, implementiraju u okvirima jednog naroda. Tako su nastajale matice kod slovenskih naroda – Matica srpska, Matica slovačka, Matica hrvatska itd. Po istom obrascu su nastajale i nacionalne akademije u 19. veku.
Niko ne dovodi u pitanje da te vrednosti pripadaju kulturnom nasleđu celokupnog čovečanstva. Naravno da je to tako, ali Srpska akademija nauka i umetnosti, opet imajući u vidu njeno ime, njen naziv, ima za cilj da te univerzalne ljudske kulturne vrednosti neguje u okvirima jednog naroda. Onda je sasvim logično da u našem amandmanu piše da Akademija razvija i podstiče nauku, organizuje i unapređuje osnovna i primenjena naučna istraživanja, podstiče i unapređuje nacionalnu, kulturnu, umetničku delatnost i time doprinosi opštem dobru srpskog naroda i građana Republike Srbije.
Dakle, cilj Akademije, onako kako ga SRS shvata, jeste da se te univerzalne ljudske vrednosti iz oblasti nauke i umetnosti neguju u okvirima srpskog naroda, kako bi srpski narod po svom stepenu civilizacijskog razvoja mogao da dostigne te najviše ljudske kulturne vrednosti. Mislimo da tu nije ništa sporno.
Čini mi se da je predlagač zakona, Vlada, htela da bude i suviše mondijalistička. Onda je trebalo da promenite ime Akademiji, da se ona više ne zove SANU, trebalo je da izbrišete bilo kakvo nacionalno ili državno određenje, onda neka se zove – ''akademija nauka i umetnosti'', pa onda ne mora da se pominje srpski narod.
Imam utisak da ste bežali kroz ceo predlog zakona od jedne proste činjenice da SANU pripada svim Srbima, i onima u Beogradu i onima u Novom Sadu i onima u Nišu, ali isto tako i onima u Kninu i onima u Banjaluci i onima na Cetinju i onima u Skoplju.
To je institucija koja pripada celokupnom srpskom narodu i tako se i zove. Budući da se tako i zove, kroz ceo predlog zakona je ta koncepcija o nacionalnom, ne o pukom državnom karakteru SANU, morala da se provlači. Nažalost, ona se ne provlači i zato je Predlog zakona konfuzan i prosto se ne zna šta je predlagač zakona imao na umu pišući ovaj predlog zakona.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Na član 2. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Nenad Čanak, Bojan Kostreš, Radovan Radovanović, Aleksandra Jerkov i Olena Papuga. Da li neko želi reč? (Da.)
Gospodin Zoran Mašić. Izvolite.

Zoran Mašić

Napred Srbijo
Gospođo predsedniče Skupštine, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, javljam se u ime poslaničke grupe SNS da podržim stav Vlade da ne prihvati ovaj amandman. Ovo što je predložila ova grupa poslanika iz stranke Lige socijaldemokrata, jasno govori o njihovom stavu i značaju SANU.
Ako su već osporili ovaj stav kojim se jasno definiše da je SANU jedina ustanova koja predstavlja Republiku Srbiju u međunarodnim udruženjima državnih akademija, trebalo je barem da kažu koje još akademije oni predlažu da budu zastupnici u međunarodnim udruženjima i institucijama. Pretpostavljam da je to VANU, jer su se oni zdušno i zalagali da se osnuje. Na kraju, gospodin Čanak, kao predsednik Skupštine, jedan je od osnivača, da ne kažem utemeljivača te akademije.


''Vojvođanska akademija nauka i umetnosti kao regionalna, sa ambicijama da se ostvari kao srednjeevropska, orijentiše se prema sistemu vrednosti prostora i okruženja u kome deluje polazeći od sledećih osnovnih principa'', pa se pominje globalizacija itd.
Između ostalog, ''Vojvodina ima specifičnosti koje traže da se naučno opišu i objasne i umetnički izraze, ali je ona istovremeno prostor koji korespondira sa drugim heterogenim evropskim i svetskim regijama pa rezultati VANU pružaju mostove za povezivanje Vojvodine i Srbije sa svetom, nasušno potrebnim nakon zbivanja u poslednjoj deceniji na ovom i širem području''.
Evo šta jedna akademija u svom programu piše i kako zamišlja, između ostalog, i međunarodnu saradnju, a još da vas podsetim, takođe iz njihovog programa, na delatnosti – u proteklim godinama ostvarena je međunarodna saradnja sa Austrijskom akademijom, Dukljanskom akademijom, Mađarskom akademijom i pojedinim članovima SANU.
Iz ovoga što su oni predložili jasno proizlazi koga ta stranka želi da promoviše kao predstavnika nauke sa severnog područja Republike Srbije, iz AP Vojvodina. Mislim da je ovo pre svega opomena DS-u da dobro razmisli koga ima za koalicionog partnera. Da li to znači da, ako se ostvari ovo što su najavili, da, ako se ne prihvate njihovi amandmani, neće glasati, može da se desi da ovaj zakon ne bude izglasan ovde u Narodnoj skupštini?
A pored ovog amandmana, oni imaju još malignije amandmane. U jednom od njih oni predlažu da se ukine Odeljenje SANU u Novom Sadu. To tek govori o njihovoj nakani i njihovoj politici i njihovom pogledu na srpsku nauku. Mislim da je tako nešto nedopustivo i da treba, pre svega vi, njihovi koalicioni partneri, da ih upozorite da to apsolutno nije od interesa za srpsku državu i srpsku nauku. Toliko.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Nikola Žutić podneo je amandman na član 2. Izvolite, gospodine Žutiću.

Nikola Žutić

Srpska radikalna stranka
Gospodine ministre, kao što znate, podneo sam amandman da se posle člana 2. doda član 2a koji glasi: ''Srpska akademija nauka i umetnosti u radu i delovanju je nezavisna od ideoloških i političkih uticaja''.
Podneo sam, dakle, jedan vrlo bitan amandman, jer su, posmatrajući istorijsku vertikalu ovih naših srpskih i jugoslovenskih prostora, istoričari mogli uočiti da su kroz istoriju 19. i 20. veka ideologija i politika sputavale slobodan i autonoman rad naučnika, dok je Srpska akademija bila često talac ideologije i politike.
Kako sam istakao u načelnoj raspravi o ovom predlogu zakona, srpski akademici, profesori fakulteta pa i naučnici i institutima bili su opterećeni pritiskom vladajuće ideologije u određenoj istorijskoj epohi i iz nje proistekle politike. Izražen pritisak na srpsku nauku počeo je u zadnjim decenijama 20. veka u formi novih istina, nametnutih od austro-vatikanske istoriografske škole falsifikata, preko austrofilskog režima Milana Obrenovića i tada vladajućih naprednjaka u Srbiji, konkretno od 1871. do 1887. godine.
Nažalost, nacionalni kabinet, odnosno vlada liberala Jovana Ristića morala je 1880. godine pasti zbog austrijskog pritiska na Srbiju. Ne treba zaboraviti da je kabinet Jovana Ristića pokušao da se oslobodi privredno-političke zavisnosti od Austrougarske i to otpočinjanjem privrednog carinskog rata. Međutim, dolaskom naprednjaka na vlast Austrija je Srbiji nametnula Tajnu konvenciju 1881. godine, kojom je Srbiji naloženo da se u potpunosti odrekne BiH i da joj se u tom smislu zabranjuje bilo kakva srpska propaganda u BiH.
U takvoj političkoj klimi srpski naučnici humanističkih nauka bili su u dobroj meri sprečeni da otkrivaju nacionalne istorijske istine. S druge strane, srpski naučnici pod vladavinom austrofila Milana Obrenovića bili su naprosto prisiljeni da pišu po nalogu austrijske istoriografske škole falsifikata, koja se u ono vreme borila protiv tzv. romantičara, a sa pozicije u to vreme popularnog tzv. kritičkog istoriografskog pozitivizma.
Nažalost, tadašnji srpski akademici su u određenom broju naseli na takve bečke falsifikate. Oni kandidati za zvanja akademika koji su se suprotstavljali takvim naturenim istorijskim tobožnjim istinama nikada nisu uspeli u svojim nastojanjima. Kovačićev primer pomenut u mojoj načelnoj raspravi o ovom predlogu zakona samo je dobra ilustracija kako je određeni strani ideološki i politički kurs prisilno uticao na srpsku nauku, pa tako i na naučnu delatnost u Akademiji u to vreme.
Da vidimo dalje kako se ideologija odražavala na rad SANU. S promenom ideološko-političke klime i s dolaskom karađorđevićevaca 1903. godine i time izazvanog zaokreta od cezaro-papističke Austrije ka liberalnoj Francuskoj, srpski delatnici u nauci počinju nastupati s izraženih jugoslovenskih pozicija u skladu s ideologijom francuskih liberala, odnosno masonerije, koja je imala izuzetan značaj u srpskom društvu, pa potom i u Kraljevini Jugoslaviji.
Od prvih decenija 20. veka Srbijom je, dakle, počela da dominira nova ideologija francuskog građanskog liberalizma, pod avangardnim vođstvom slobodnih zidara, koja je srpskim humanističkim naukama nametala novi nacionalni model jugoslovenstva. Treba ipak istaći da je u to vreme nova građanska ideologija pod masonskim vođstvom igrala pozitivnu ulogu u srpskom društvu zbog nametanja evropskih modernizacijskih procesa, ali i zbog izražene nacionalnooslobodilačke akcije u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu.
Ne treba zaboraviti da je između dva svetska rata slobodno zidarstvo imalo naročito jak ideološki uticaj na Srpsku kraljevsku akademiju i Beogradski univerzitet, pa se u najvišim srpskim i jugoslovenskim institucijama naučna misao usmeravala ka integralnom jugoslovenskom i antiklerikalnom pravcu borbe protiv Vatikana, ali i protiv novih nadirućih totalitarizama - nacizma, fašizma i komunizma.
Dakle, nauka je u dobroj meri bila u službi jedne ideologije i jedne politike. Opet je srpska nacionalna istorija trpela zbog naučno naručene priče bratstva i jedinstva preko jugoslovenstva kao spoja tri stara naroda i uzdizanja nacionaliteta jednog naroda, konkretno, u ovom slučaju, uzdizanja istoričnosti i starine Hrvata.
U vremenu okupacije 1941-1945. godine zna se u kakvim su uslovima ideološkog naci-fašističkog totalitarizma mogli delovati srpski akademici, koji su uglavnom bivali ispitivani, zatvarani, pa i ubijani od antiliberalnih nemačkih vojnih i policijskih formacija.
Mnogima iz intelektualnog miljea poznato je u kakvim teškim političkim uslovima cenzure su morali raditi srpski akademici od 1945. do 1989. godine. Krajem 80-ih godina konačno se Srpska akademija oslobodila tutorstva komunista i socrealističke ideologije i politike i progovorila jezikom neophodne nacionalne zaštite srpskog naroda i zaštitom tada postojeće jugoslovenske države. Zbog otkrivanja istine preko Memoranduma SANU o teškom i ponižavajućem političkom i ekonomskom položaju srpskog naroda, napad na akademike je bio žestok, pošto je, jednostavno rečeno, govorio jezikom istine i potisnute pravde za srpski narod.
Usvajanjem ovog mog amandmana Akademija bi mogla slobodnije delovati u svim vremenima i svim političkim sistemima. Znam da je ovaj moj amandman pomalo utopijski, jer u svetu nema zemlje ili političkog sistema koji ne vrši ideološki i politički pritisak na oblast nauke. Prihvatanjem ovog mog amandmana srpska nauka bi se mogla pozvati na ovaj zakonski član, kako bi mogla da deluje što nezavisnije i slobodnije od nepovoljnih ideoloških i političkih uticaja.
Dakle, Akademija bi se oslobodila po srpsku tradiciju, naciju, državu štetnih ideoloških političkih uticaja. Ovakvim amandmanom sačuvao bi se integritet i ekskluzivnost Akademije, pa bi SANU ostao bastion zaštite nacionalnih istorijskih i kulturnih državnih interesa. Hvala.