DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANJA, 31.03.2010.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANJA

2. dan rada

31.03.2010

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 12:10 do 18:05

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Poštovani narodni poslanici, pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre nego što zaključim načelni pretres, pitam, da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa koji nisu iskoristili svoje pravo u skladu sa članom 93. Poslovnika? (Da)
Gospodin Velimir Ilić, najpre, pa onda gospodin Buha.

Velimir Ilić

Nova Srbija
Poštovana predsednice, poštovani gospodine ministre, poštovani narodni poslanici. Slušao sam raspravu, ovu današnju i onu jučerašnju. Juče prepuna sala, iz vladajuće koalicije izuzetno puno govornika koji se busaju ovde u grudi, da pokažu, dokažu EU, i već kome su hteli da pokažu i dokažu, šta je to uradio srpski narod, kako je uradio, na koji način je uradio.
Ovde danas nema više Džudževića. Tema njega ne interesuje. Nema ni Mehe. Nema ni mnogih koji su juče bili toliko glasni, toliko se borili, toliko govorili, da slušaju ove potresne priče koje smo sada čuli, ovo njih ne interesuje. Ovo je neka druga priča koja interesuje Srbiju.
Sada me čudi da nema ni poslanika Moravaca, Šumadinaca, sa juga Srbije, zapadne Srbije, da i oni progovore danas na ovu temu. Ni njih to ne interesuje. Oni su svoj posao obavili. Noćas su glasali. Danas sve agencije javljaju – usvojeno je, Srbija je osudila itd, maltene neki moderan tip genocida, savremen. To je sada kul, kako kažu ovi mladi. Mrtvi su zadovoljni, danas odmaraju i uživaju.
Međutim, ovo priča koja se danas priča o zločinima koji su bili nad Srbima o zločinima nad porodicama koje su prognane, proterane u "Bljesku", "Oluji", koje su bombardovane, u kolonama pobijene, i koje su došle u Srbiju bez igde ičega, sa zavežljajem, sa nekim starim traktorom i prikolicom i koji žive ovde po Srbiji, maltene izvinjavam se za izraz, ''čergare'', gde ih i ko dotera sa tom prikolicom i traktorom. To je Srbija danas dozvolila. Nije ih zbrinula, nije pomogla. Zato smo se trudili da ovaj zakon ranije uđe u proceduru i trebalo je da uđe, dugo se čekalo. Ne znam zašto ga je maltene Dulić dve godine držao.
Danas je trebalo ovde da dođu i oni ministri koji su odgovorni. Hvala gospodinu Dačiću, koji je najmanje odgovoran, on treba da neke papire da tim ljudima, i ostalo, ali ovde je trebalo da prvenstveno sedi gospodin Ljajić, ministri koji koriste nesreću i jad ovog naroda, izbeglica i dele im neke šporetiće, teksas pantalone i ostalo, samo da bi glasali i pravili neke političke partije.
Svi su ih prevarili. Jedni obećavali – glasajte za nas, drugi obećavali, treći. Sada je ova era, damo vam malo paketića, dođemo u kolektivni smeštaj, damo vam šporetić, dva metra drva i to je politika koja se vodi iz jednog dela ove Vlade, neću da kažem cele Vlade. To je nekorektna i ponižavajuća politika za te ljude koji su došli ovde u Srbiju i opteretili Srbiju.
Oni su u Hrvatskoj oslobodili radna mesta, oslobodili u Sarajevu. Koliko je Srba došlo iz Sarajeva? Hiljade radnih mesta, hiljade stanova. Evo, sada su im dali svima blanko poternice da se nikada tamo ne bi vratili, jer ih, radi sigurnosti, prvenstveno stave u pritvor. Meni je bilo žalosno kada sam gledao u Opatiji predsednika Srbije kako se šepuri, pljeska svaki čas predsednika Hrvatske, a ga nije pitao – gospodine, mora da se reši ovo pitanje broj jedan. Ovo je trebalo i Mesić da rešava i Sanader, i svi koji su bili na vlasti. Bez ovoga ne možete u EU i treba pritisnuti EU, ne možete ući kao demokratska država dok ovo pitanje ne rešite.
Ljudi su ostavili vekove, generacije koje su radile i ostale bez igde ičega i došli ovde u Srbiju sa zavežljajem bez igde ičega, bez posla, bez stana, bez pola porodice koja je ostala po ratištima, itd. I oni su sada genocidni, a oni koji su to uradili nema govora o zločinu i genocidu?! Zato vas molim, ne igrajte se onom drugom deklaracijom. Reklo se bilo u četvrtak da će biti sednica, pa da vidimo, evo, sutra je četvrtak, ali, molim vas, ovo je jedna vrlo ozbiljna priča.
Koliko je ovo opterećenje za Srbiju pokazuje statistika. Jedna porodica kada dođe u grad Beograd, u Niš, u Kragujevac, u Čačak, u Pirot, bilo gde, odmah taj grad košta, znate koliko, gospođo Đukić? Sto hiljada evra! Traže školu, obdanište, parking, ulica, priključak za vodu, struju, treba proširenje trafostanice, kanalizacije, itd. Sto hiljada evra, kada dođe u jedan grad porodica iz nekog drugog mesta ko opterećuje taj grad. Koliko je hiljada ljudi došlo i koliko je to miliona evra ovu Srbiju koštalo, jer su došli, a svoju imovinu ostavili tamo odakle su došli i traže radno mesto. Znate li koliko danas košta radno mesto? Sećam se kada sam bio u Vladi, radili smo taj podatak, ispitivali i tačno, porodica kada dođe, na primer, u Grad Beograd košta ovu državu 100.000 evra, da bi preživeli, da bi opstali, da bi funkcionisali.
Koliko je to siromaštvo ubačeno u Srbiju dolaskom hiljade ljudi koji su ostavili sve svoje što su imali u nekim drugim krajevima? Kako se sada možemo ponašati prema njima ovako pasivno i to sve posmatrati, ne rešavati ni jedan od ovih problema?
Deca koja su rođena ovde kao izbeglice sada služe Vojsku, gospodo. Ne može neko ceo život biti izbeglica. Taj status mora da se rešava.
Prema tome, kako naplatiti imovinu, da li je to demokratija na takav način proterati ljude bez igde ičega i da li EU, koja poštuje te evropske zakone, o tome razmišlja?
Gospodo parlamentarci, nema gospodina Mićunovića, on je vrlo često u tim kontaktima. Da li je razgovarao na tu temu? Da li vi, gospođo Đukić-Dejanović, kada odete negde razgovarate na ovu temu? Ovo je izuzetno važna tema za Srbiju. Neki gradovi su potpuno uništeni, poput Kraljeva, Niša, Kragujevca, Čačka, Valjeva i da ne nabrajam više, gde je došao priliv po četvrtinu stanovništva, 30% ljudi se doselilo kao izbeglice i odjednom. Znate šta znači kada dobijete, bio sam predsednik opštine kada su dolazile izbeglice, u školskoj godini odjednom 5.000 đaka? Pet hiljada đaka srednjih i osnovnih škola, 3.000 dece za obdanište, 8.000 radnika na biro nezaposlenih. Kako preživeti? Treba preživeti, treba da proširite vodovod, kanalizaciju, čitava naselja da gradite, kuće, itd.
Izbegla lica su i vrlo ugledni ljudi, kao što su bili oficiri Vojske Jugoslavije, policajci, generali policije, Vojske, pukovnici i raznorazni visoki činovi koji su gospoda, ali došli su i sada žive ovde bedno i rade na buvljacima da bi preživeli.
Prema tome, ovo je veliki problem Srbije i ne može se ćutati, ovaj se problem mora rešavati. Mnogi koji stavljaju glavu u pesak moraju ovo rešavati, a prvenstveno ministarstvo nadležno za ovo.
Zašto Krkobabić ne radi već dve godine, evo, sada čekamo neke penzije od Slovenaca? Oni su radni vek proveli u Hrvatskoj, u Sarajevu, u Sloveniji, itd, i nisu dobili penziju. Na tome je moralo da se radi. Ne može se čekati i ništa ne raditi.
(Predsednik: Vreme.)
Prema tome, najteže je kada čovek ostane bez stana, bez posla, bez pola porodice, nema srećne porodice koja nema krov nad glavom. Molim vas, gospodine ministre, kada sam bio ministar napravio sam jednu zgradu u Čačku, gradnja je započeta za vreme rata, za izbeglu policiju i vojsku. Za dve godine završena je kompletno, stoji neuseljena. Takvih je desetine po Srbiji.
Zašto se vojna lica, izbegla, prognana, zašto izbegli policajci i prvenstveno deca boraca koji su poginuli u prošlim ratovima ne zbrinu i ne usele prazne objekte koji godinama stoje prazni, potpuno završeni, u to sam siguran? Mnogo je sirotinje među ovima, vrlo malo je onih koji su profitirali u ratovima. Zato vas molim, preduzmite sve mere da bi se…
(Predsednik: Zahvaljujem.)
…ovi problemi rešili i rešavali. Hvala vam. (Aplauz)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodine Iliću, poznato je da govorim istinu. Mi ćemo imati sednicu kolegijuma sutra, u 12.00 časova, kako sam i obećala, sa temom kako sam i obećala. Možete steći uvid u sve izveštaje, pošto ste me pitali da li govorim i na te teme, uz sve izveštaje o komunikacijama koje imam u funkciji predsednika Skupštini, naravno da je to jedna od izuzetno značajnih tema o kojoj sam informisana i kao lekar i kao profesor, i to iz grada u kome ima 12% izbeglica. U Čačku je 2%, u Kragujevcu je 12%, tako da, naravno, imamo uvid u sve probleme o kojima ste i vi govorili.
Reč ima gospođa Nada Kolundžija, pa vi.

Nada Kolundžija

Za evropsku Srbiju
Poštovana predsednice, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, istine radi, o ovoj temi govorili smo podjednako kao i o jučerašnjoj temi. Istine radi, i neki od poslanika koji su prozvani govorili su o ovoj temi, kao što je i Meho Omerović. Isitne radi, ovim zakonom Vlada i ovaj parlament, usvajanjem ovog zakona, zapravo, pokušavaju na vrlo delotvoran način da reše elementarne probleme izbeglih ljudi, a to je pre svega pitanje stanovanja.
Ova vlada, a ne Vlada u kojoj su neki bili, dostavila je ovaj predlog zakona ovoj skupštini. Ova parlamentarna većina, a ne neka prethodna parlamentarna većina, usvojiće ovaj zakon, kako bismo ljudima koji su, kao posledicu događanja na prostorima bivše Jugoslavije, imali nesreću da moraju da napuste svoje domove i da u Srbiji pokušaju da nađu mir, da nađu šansu za svoju decu i da nađu nekakvu priliku da se ovde skuće.
Možda bi, zaista trebalo postaviti pitanje, ali to mislim da ne bi bilo ukusno, zašto neka prethodna vlada nije na ovaj način pokušala da reši ovaj problem. Ali, ono što je za nas bitno jeste da svi oni koji ne mogu da se vrate na mesta odakle su prognani, svi oni koji ne žele da se vrate na ta mesta, mi duboko verujemo da je država u obavezi da im omogući uslove da u ovoj zemlji ostanu i da u ovoj zemlji nađu šansu za sebe i svoje porodice.
Mi ovim zakonom i odnosom prema tim licima njih ne posmatramo kao opterećenje za Srbiju, ne merimo ih po tome koliko koštaju državu Srbiju zato što polazimo od činjenice da svaki čovek, svaki pripadnik našeg naroda i svaki građanin ima pravo na jednake šanse i pristojne uslove za život.
Mi gradimo državu koja će biti odgovorna prema takvim pojedincima i prema svim tim drugim pojedincima. Istine radi, naravno da se predsednik države u svim svojim međunarodnim aktivnostima zalaže za ostvarivanje prava ovih ljudi, zalaže se ne samo u zemljama iz kojih su prognani, već se zalaže pred međunarodnim institucijama i sa drugim međunarodnim partnerima, tražeći način da se oni koji žele tamo i vrate, a oni koji su oštećeni dobiju pravičnu nadoknadu.
Istine radi, takođe, ovaj sastav parlamenta je ratifikovao ugovor sa Slovenijom nakon mnogo, mnogo godina i bilo bi pravo pitanje zašto neka prethodna vlada u kojoj je premijer bio Vojislav Koštunica nije ratifikovala taj ugovor sa Slovencima, jer bi još pre nekoliko godina mogli da obezbede za više od 10.000 porodica pravo na penziju. Ova vlada je uputila taj akt u ovu skupštinu i ova parlamentarna većina usvojila je taj akt, imajući na umu upravo svaku pojedinačnu sudbinu čoveka i njegove porodice i potrebu da mu se što pre omogući ono pravo koje je izgubio nesrećnim sticajem okolnosti.
I, istine radi, još nešto. Mi ovaj zakon podržavamo. Mi ga podržavamo i glasaćemo za njega zato što on otvara perspektivu ljudima koji su morali da napuste svoja ognjišta, svoje domove, svoje stanove, otvara mogućnost da na trajan način reše elementarna pitanja, a to je pitanje stanovanja, tako što će moći da otkupe imovinu, tako što će moći da po povoljnim uslovima dobiju kredite, tako što će moći da dobiju materijal i na razne druge načine, tako što ćemo im omogućiti da sami postanu vlasnici svog krova nad svojom glavom u ovoj zemlji, koju su, pogrešnom, možda, politikom, silom prilika, nesrećom ogromnom dobili kao svoju poslednju adresu. (Aplauz)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Napravila sam jednu grešku kada sam rekla da sam zakazala kolegijum sutra za 12.00. Zakazala sam za 11.00 sati. Izvinjavam se i molim da uvažite grešku.
(Narodni poslanik Velimir Ilić, sa mesta: Replika.)
Imaju pravo samo oni koji nisu iskoristili, nema sada replika, ovo je faza u kojoj govore isključivo predstavnici poslaničkih grupa koji nisu iskoristili svoje pravo da u ime poslaničke grupe kažu ono što su hteli.
Gospodin Buha ima reč. Izvolite.
Gospodin Ilić reklamira povredu Poslovnika. Izvolite.

Velimir Ilić

Nova Srbija
Smatram da je povređen član 104, da je došlo do uvreda od poslanice Kolundžije. Istine radi, da ponovim njen izraz, biću vrlo konkretan.
Gospođa zaboravlja da su oni bili na vlasti od 2000. do 2004. godine, kada su bile najveće donacije i kada nije urađeno ništa za izbeglice. Tačno je da je prethodna Vlada, u kojoj sam bio, napravila ovaj zakon, ali nije ušao u skupštinsku proceduru, nije stigao, i hvala vam što ste ga stavili sada, ali ste čekali dve godine. Molo je da bude pre dve godine.
Istine radi, kako kaže gospođa, za vreme mog mandata napravljeno je 4.856 stanova, prvenstveno za izbeglice i socijalno ugrožene, "HABITAT program" samo oko 1000 stanova, da ne nabrajam, u Međi, Jaši Tomić, došlo je do rušenja kuća, jer su bile slabe, u Nišu su napravljeni objekti za vojna lica, za policajce itd.
Istine radi, ova vlada za dve godine nije napravila nijedan stan, bar ja nisam čuo. Neka kaže Dulić koliko stanova. Istine radi, opet, gospođo, na Kosovu ona vlada u kojoj sam ja bio napravila je 560 kuća i stanova za povratnike na Kosovo. Istine radi, ova vlada nije ništa. Uzmimo Gračanicu, gospodin Đilas i ja smo zajedno otvarali, jedan deo je rađen iz NIP-a u Zubinom Potoku, da ne nabrajam sva mesta, mogu ih i nabrojati ako vas interesuje, gospodin Đilas i ja smo gradili nešto sa gradovima i na razne načine. Ova vlada je obećala a nije uradila ništa. Koliko je radnih mesta za ove dve godine dobio neko od izbeglica, a istine radi, jako puno za vreme one druge vlade. (Aplauz)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospodin Buha.

Milorad Buha

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, uvažene izbeglice, pred nama je jedan vrlo bitan zakon, ali suštinski neće doneti ništa novo, s na to obzirom da u sebi ima samo dve bitne celine. Jedna je završetak organizacione strukture Komesarijata za izbeglice, ono što nije rešio prethodni zakon, a drugo je prodaja imovine, ono što je faktičko stanje, stanova i kuća, što je napravila Republika Srbija i ono što su došla sredstva po osnovi donacija.
Što se tiče nadležnosti, ovde vidimo ministra, zamenika predsednika Vlade i ministra policije, koji je ovde strpljivo čekao, odradio svoj deo posla, međutim, u pravnom sistemu Republika Srbije nadležnost u oblasti izbeglištva, izbegličkih pitanja leži ovog trenutka na dve institucije, a to su prema odredbama Zakona o Vladi, potpredsednik Vlade zadužen za izbeglička pitanja, i prema odredbi Zakona o ministarstvima, Ministarstvo za rad i socijalna pitanja. Ni jedan ni drugi ministar nisu ovde.
Predsednik Skupštine je bio dužan, shodno odredbi člana 87, da za ovu sednicu pozove nadležne ministre da budu prisutni ovde. Ovde je pozvan, koliko vidimo iz Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o izbeglicama i predložen kao ovlašćeni predstavnik Vlade, Ivica Dačić, prvi potpredsednik, zamenik predsednika Vlade, ministar unutrašnjih poslova, a za poverenike – poverenik Vladimir Cucić, komesar za izbeglice, Svetlana Velimirović, zamenik Komesara za izbeglice, i Danijela Popović-Roko pomoćnik Komesara za izbeglice. Tu gospođu ne znam. Gospođa nije mogla biti prisutna ovde zato što nema zakonskog uporišta da ona bude ovde, jer nema zakonskog uporišta za njeno imenovanje. Zakon o izbeglicama iz 1992. godine ne poznaje pomoćnika Komesara. Kako je to učinio Komesar i ko je to učinio treba da preispita Vlada.
Nadalje, kada govorimo o nadležnostima moramo reći da nadležnost u oblasti izbegličke problematike i izbegličkih pitanja, problema, leži na celokupnoj državnoj strukturi. Iz čega to proizilazi? Iz odredaba Ustava, član 13. ću vam pročitati: ''Republika Srbija štiti prava i interese svojih državljana u inostranstvu.'' S obzirom na to da su pitanja povratka, oduzetih, uzurpiranih, prava, pitanja koja se odnose na inostranstvo, znači da na svim republičkim organima koji u toj oblasti imaju određena ovlašćenja leži nadležnost.
Što se tiče odredaba Zakona o izbeglicama sada važećeg iz 1992. godine postoji jedna jako široko postavljena pravna formulacija u članu 4. tog zakona koja kaže: ''Republika Srbija obezbeđuje kolektivnu zaštitu ličnih, imovinskih i drugih prava i sloboda izbeglica i obezbeđuje im međunarodnu pravnu zaštitu na način koji je utvrđen za njene građane.'' Odgovorno tvrdim da državne strukture, državne institucije Republike Srbije ne rade ništa na kolektivnoj zaštiti, kako ovde stoji, ličnoj imovini, imovinskim pravima i drugim pravima i slobodama izbeglica i kaže – ''obezbeđuje međunarodnu pravnu zaštitu na način koji je utvrđen za njene građane.''
Da su državni organi Republike Srbije u periodu od 1990. godine pa do danas to činili, danas bi imali završen postupak izbeglištva i danas ne bismo imali izbeglice. Državni organi Republike Srbije o izbegličkim pitanjima u međunarodnim odnosima ne čine ništa. Da sam u pravu, pročitaću vam odgovor na jedno poslaničko pitanje, dobio sam ga 14. novembra 2008. godine, pod brojem 05-9-4660/08, gde se kaže: ''Komesarijat za izbeglice u saradnji sa Ministarstvom spoljnih poslova sprovodi intenzivne spoljnopolitičke aktivnosti, ukazujući na probleme i tražeći pomoć i podršku za nastavljanje Sarajevskog procesa.''
Molim vas, Komesarijat za izbeglice sprovodi postupak i, kako kaže ovde, ''intenzivne spoljnopolitičke aktivnosti''. Gde, u kom zakonskom propisu vi to nalazite? I tako dalje, da ne ulazimo dublje u pravo.
Šta je suština? Suština je da izbeglice traže ono što je njihovo, traže povratak njihove imovine, imovinskih i socijalnih prava i ništa više. Ono što je tragično za ovu zemlju, sav teret izbeglištva je pao na ovu državu. Šta je sa Hrvatskom? Šta je učinjeno da se vrate oduzeta prava Srbima u Hrvatskoj? Situacija u BiH je, kolege su govorile o tome, ja neću sada otvarati to pitanje, daleko, daleko povoljnija. Najnepovoljnija je u Hrvatskoj. Nijedno pravo od kolektivnih prava, pravo na državljanstvo, pravo na ravnopravnost, konstitutivnost, pravno na ravnopravnu upotrebu jezika i pisma, pravo na veroispovest itd, ništa od toga faktički ne bitiše u Hrvatskoj.
Dalje, imovinska prava. Povratak imovine samo u promilima. Samo ću vam spomenuti podatke koje možete naći i na sajtovima međunarodnih humanitarnih organizacija. U periodu "Oluje", a posebno posle "Oluje" zapaljeno je preko 30.000 stambenih, stambeno-poslovnih i proizvodno-industrijskih objekata. Kolege su rekle da je u periodu 1990. do 1992. godine, van prostora Republike Srpske Krajine, zapaljeno, uništeno oko 11.000 objekata, uglavnom eksplozivnim napravama, bombama itd, fizičkim represalijama na imovinu.
Šta je sa penzijama koje je trebalo Srbi da dobiju u periodu od 1991. do 1998. godine? Prema podacima Udruženja penzionera Krajišnika ovde u Beogradu postoji podatak, njihova računica o tome šta su Krajišnici izgubili. To je podatak u toku 2009. godine sa zateznim kamatama, sve ono što nije isplaćeno. Oni imaju zvaničan zahtev iskazan prema našoj vladi i prema Vladi Republike Hrvatske – preko 18 milijardi evra. Sličan podatak ima Udruženje u Vukovaru, Udruženje penzionera koje je došlo do neke cifre, to je podatak od prošle godine, oko 17 milijardi evra.
Kada govorimo o stanovima, gde je tu neprincipijelnost međunarodne zajednice i Hrvatske, ali i ove vlasti? Mi ne znamo tačno koliko je stanova Srbima oduzeto, koliko je oduzeto stanarskih prava. Zašto? Zato što nismo učinili dovoljno napora da to zbrojimo, oduzmemo itd. i da u jedan stan, u jedan kvadrat to iskažemo.
Dvadeset godina pričamo o oduzetim stanarskim pravima, nijedan stan u Hrvatskoj nije vraćen. U Sloveniji su građani, Srbi i Slovenci i svi drugi, imali pravo na otkup i raspolaganje tom imovinom, bez obzira što je bila društvena svojina. Tako je bilo u BiH i tako je bilo u Srbiji, u Crnoj Gori, u Makedoniji, ali jedino u Hrvatskoj. Ali –ko? Srbi nisu imali pravo da uživaju u stanarskom pravu i da raspolažu sa tim stanarskim pravom u imovinskom smislu. Hrvati su u jednom vremenskom periodu pretvorili stvarno imovinsko pravo, koje proizilazi iz stanarskog prava, u humanitarno pravo i na taj način zatvorili pravo na povratak stanarskih prava. I nikada više, s obzirom na to da mi odavde nismo ništa učinili da ga vratimo, ne možemo od toga ni očekivati ništa, zato što nema aktivne politike.
Vi ste, gospodine Dačiću, potpisali ovo ovde. Vi gurate Komesarijat za izbeglice samo zato što oni koji moraju po zakonu i po Ustavu da budu nosioci nadležnosti i brige o povratku prava izbeglica, vi ste to prepustili Komesarijatu za izbeglice. Uvažavam gospodina Vladimira Cukića, ali ne može to Komesarijat za izbeglice. Kako on može voditi spoljnopolitičke aktivnosti? To je najveća glupost koju sam pročitao u vašim aktima, ali ima još tih gluposti, potrudiću se da ukažem na njih.
Ovde smo čuli jako mnogo priča o tome kako ćemo sa ovim zakonom rešiti i pomoći izbeglicama itd. Sa ovim zakonom izbeglički status se završava, nema više novih izbeglica. Prelazimo na zakon o azilu, azilantsko pravo. Znači, godinu i dve i nema više izbeglica. Mi smo izbeglički postupak završili. Šta država čini da pomogne izbeglicama u materijalnom smislu? Njena je obaveza da to sve to pretoči Hrvatskoj, jer je učinjen genocid nad srpskim narodom. Ovde sam desetine puta upotrebio tu sintagmu da je to genocid i etničko čišćenje, a da sam u pravu evo vam izvoda iz kontratužbe koju je ova država i ova vlada uložila Međunarodnom sudu pravde u Hagu.
Kontratužbeni zahtev se sastoji iz dva dela. U prvom delu predlaže se sudu da odbije sve tužbene zahteve iz tužbe Republike Hrvatske itd. Nadalje neću čitati. U drugom delu predlaže se da sud utvrdi da je Republika Hrvatska prekršila obaveze iz konvencije za vreme i posle operacije "Oluja" u avgustu 2005. godine, počinivši u nameri da uništi etnički Srbe.
Zbog javnosti i zbog građana Srbije, kada govorimo o uništenju, ovo citiram iz odredaba same naše kontratužbe, onda se govori o genocidu. Znači, da se unište etnički Srbi koji su živeli u regiji Krajina, u Hrvatskoj i učinili sledeća dela: ''ubijanje pripadnika te grupe, uzrokovanje teških fizičkih i mentalnih povreda pripadnika te grupe i namerno ih podvrgavali takvim životnim uslovima koji dovode do njihovog uništenja.'' Alternativno to je pravni pojam, jer u pravnom sistemu, posebno kod tužbi i kontratužbi postoji i alternativni zahtev, u kojem stoji da je Republika Hrvatska prekršila obaveze iz konvencije planiranjem izvršenja genocida.
Znači, ovde u našoj kontratužbi prva stvar koja je rečena jeste da je došlo do uništenja, da je došlo do ubijanja pripadnika grupe, uzrokovanja teških fizičkih i mentalnih povreda pripadnika grupe i da je to sve izvršeno sa umišljajem, te je propustila i još uvek propušta da kazni počinioce zločina genocida nad srpskom etničkom zajednicom koja je živela u regiji Krajina.
Vi ćete sutra, gospođo Đukić-Dejanović, imati kolegijum i verovatno koncipirati buduću deklaraciju u koju, hoćete – nećete, morate staviti da je nad Srbima počinjen genocid.
Ova kontratužba jasno to govori. Ako to ne navedete, ja neću ići sa težim kvalifikacijama, ali, ovo je izigravanje, ovo će biti zloupotreba. Jer, ovo što ste dali najvišoj međunarodnoj instanci u svetu, a to je Međunarodni sud pravde, tamo ste rekli da je počinjen genocid. Vi u toj deklaraciji morate navesti da je počinjen genocid, a to ne smete. Ali ćete morati, ovo vas obavezuje.
Da se vratimo na pomoć izbeglicama. Pročitaću ovde odgovor na jedno pitanje koje sam dobio od Vlade 2008. godine, kada sam pitao – koliko nadležni vladini organi ulažu u pomoć izbeglicama, a posebno sam se usmerio na ministarstvo koje je nadležno, a to je Ministarstvo rada i socijalne politike, koliko je to sredstava izdvojeno, jer sam izvršio kontrolu u budžetu i video da nema nijedan dinar namenjen za izbeglice i interno raseljena lica. Dobio sam odgovor, da je u 2007. i 2008. godini nije izdvojeno iz budžeta u ovo ministarstvo niti jedan dinar.
Na jedno od mojih brojnih pitanja koja sam uputio Vladi – šta je sa donacijama i koliko sredstava je izdvojeno u donacije, koliko je sredstava od donacija uloženo u izradu i program zbrinjavanja izbeglica i sve ono što se odnosi na izbeglice, dobio sam sledeći odgovor, strana 2: "U 2001. do 2007. godine nije bilo donacija za zbrinjavanje izbeglih lica ili drugih kategorija stanovništva."
Jedno od mojih pitanja je bilo – koji je državni organ Republike Srbije zadužen za problematiku izbeglica, koji su strateški pravci i programi izbegličke politike, koliko sredstava država izdvaja za integraciju izbeglica? Na ovo pitanje dobio sam sledeći odgovor: "I pored izuzetno teške ekonomske situacije u zemlji, značajna finansijska sredstva su uložena u pronalaženje trajnih rešenja i u izdržavanje i integraciju izbeglica. Najvećim delom to je učinjeno sredstvima iz budžeta Republike Srbije, ali i uz značajnu pomoć međunarodne zajednice...'' Koju pomoć međunarodne zajednice, kad smo konstatovali da od 2001. do 2008. godine nije bilo donacija u ovu oblast? Dalje: "…ali u većem delu iz sopstvenih sredstava izbeglih i interno raseljenih lica, za prihvat i zbrinjavanje izbeglica do danas je izdvojeno oko 250 miliona evra". Kad se ovako zaokruži cifra, onda je to proizvoljno, onda je to rečeno napamet, onda je to frizirano, onda je to falsifikat.
Da sam ja u pravu, govori sledeći podatak: "sedam hiljada osam stotina četrdeset četiri stambene jedinice obezbeđeno je kroz različite vidove stambenog zbrinjavanja". Ovde smo danas čuli dva izvora, od strane predstavnika aktuelne vlasti – 3.350, drugi izvor – 3.200, kolega Velja reče – 4,5 hiljade, a ovde kaže da je 7.844 stambene jedinice obezbeđeno za izbeglice. Ko je tu sad u pravu? Kakvi su to podaci? Ovo su lažni podaci. Ovo su frizirani podaci.
Kao premijer Vlade Republike Srpske Krajine u progonstvu, ovde sam intenzivno tražio i insistirao da državni organi Republike Srbije aktivno rade i izvrše pritisak na Republiku Hrvatsku da se vrate prava – pravo na povratak, pravo na obezbeđenje naknade penzije u periodu od 1991. do 1998. godine, akcije, a akcije niko od vas ovde ne spominje, one pripadaju Krajišnicima, pripadaju Srbima koji su proterani. Ovim zakonom iz 2007. godine, koji je usvojila ova skupština, uskraćeno je pravo izbegličkoj populaciji da dobije pravo na akcije.
Dalje – stanarska prava. Stanarska prava moraju biti vraćena po istom sistemu kako su vraćena u Sloveniji, u Bosni i Hercegovini, u Crnoj Gori, u Makedoniji, u Srbiji, itd. Zašto Srbi jedini da budu diskriminisani, Srbi iz Republike Srpske Krajine i Srbi iz Republike Hrvatske – 50 hiljada stanova, to je oko tri milijarde evra, samo tu leži Srbima. Sva ta sredstva će biti pretočena ovde i Srbija će imati korist. Kada sve saberemo, vrednost je preko tridesetak milijardi evra.
Ne traže izbeglice status. Ne traže izbeglice ništa od ove države, samo traže ono što im pripada u Republici Hrvatskoj. (Aplauz)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Buha.
Dozvolite samo da kažem da mislim da sam za ovu tačku dnevnog reda pozvala apsolutno kompetentan sastav, saradnike gospodina Dačića, komesara Cucića, ministra Dačića, prema tome, mislim da je sastav za ovu temu zaista kompetentan i da je rasprava mogla da se odvija nesmetano.
Gospodine ministre, izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Ivica Dačić

| Ministar unutrašnjih poslova
Pridružujem se vašim predlozima da neki drugi ministri budu ovlašćeni za ovaj zakon pa ih možete pozvati za raspravu u pojedinostima. Što se mene tiče, Ministarstvo unutrašnjih poslova, zajedno sa Ministarstvom za rad i socijalnu politiku, ima deo nadležnosti vezano za izbeglička pitanja, naročito u tom tzv. drugostepenom organu, koji mi predstavljamo. Ali, nevezano od toga, zahvalio bih vam na raspravi koju smo danas vodili. Siguran sam da ima dosta prostora da se amandmani koji su podneti razmotre i da se eventualno prihvate.
Srbija je zemlja sa velikim brojem izbeglica. Naravno da interno raseljena lica ne spadaju u definisani status ili reč "izbeglica", zato što postoji razlika, pre svega, u tome da li su to izbeglice iz drugih država ili je reč o našim građanima koji su unutar naše države interno raseljena lica. Sigurno da im je sudbina teška, i jednima i drugima. Vi ste u pravu kad govorite o tome da kad je reč o interno raseljenim licima, čak ni na međunarodnom nivou ne postoje jasna pravila koja o tome govore, pa se i kod njih pravi razlika između izbeglica i interno raseljenih lica. I ovde kod nas, takođe, čini mi se da čak nijednim zakonom nije definisan položaj i status interno raseljenih lica. Ali, nevezano od toga bi trebalo da svi zajedno povedemo računa o njihovoj poziciji.
Izbeglica je bilo dosta u proteklom periodu. Možda se stvorio jedan osećaj kod građana Srbije da su to ljudi koji možda uživaju neke privilegije, čak, time što imaju izbeglički status, možda zbog jednog malog procenta onih koji su bili bogati i koji su nastavili sa svojim bogaćenjem i ovde u Srbiji i koji su rat, kao i svi drugi ratni profiteri na ovim prostorima, iskoristili za svoje bogaćenje.
Ali, kad govorimo o ovoj temi, treba da imamo na umu desetine hiljada ljudi koji danas nemaju gde da žive, koji žive u kolektivnim centrima ili se nalaze kod svojih prijatelja, rođaka ili iznajmljuju stanove. Zato je bitno da, kada ovu temu imamo u vidu, tačno je da mi idemo, kao što ste rekli, ka rešavanju ovog pitanja, nema više izbeglica u Srbiji sa izbegličkim statusom, a proces njihove integracije u Republici Srbiji će sigurno trajati duži niz godina.
Ali, pri tome ne smemo nikad da odustanemo od cilja da ko god može, da država insistira i traži da se vrate tamo odakle su proterani ili barem da se njihova prava koja su tamo stekli, da se realizuju, bilo da je u pitanju plata, penzija, bilo da su u pitanju stanarska prava, zemljišta itd.
Razgovarali smo sa hrvatskim MUP o tim poternicama, koje su pre svega na tajnim spiskovima. To nije do MUP, nego do njihovog tužilaštva i Ministarstva pravde. Dogovor koji smo postigli u okviru naše saradnje, to je, da se polako stavlja tačka na ta pitanja i da se jednostavno obnove procesi koji su se ranije vodili, i da ljudi znaju kakav je njihov pravni status kada odlaze.
Pošto sam vas slušao dosta dugo, a sada moram da idem, pa bih zamolio gospodina Buhu, moram da odem, ne znam da li mogu da odem pa vi da nastavite dalje…
Dakle, do sada je napravljeno 636 stambenih jedinica iz budžeta Republike Srbije. Napravljeno je iz donacija UNHCR 1.655 stambenih jedinica i napravljeno je 636, čiji su vlasnici opštine, a predviđen je otkup posle pet do osam godina.
Na osnovu novca koji se prikupi od otkupa, procenjuje se da to može biti oko šest miliona evra, što bi moglo biti dovoljno za oko hiljadu stambenih jedinica, kada je reč o seoskim kućama sa okućnicom itd.
Naravno, budžet za ove potrebe će zavisiti od toga koliko će se izdvojiti iz budžeta Republike Srbije i od međunarodnih donacija koje idu ka tome.
Ove godine je 12 miliona evra odvojeno iz budžeta Republike Srbije i četiri i po miliona evra iz evropskog budžeta, a sledeće godine, koliko su me informisali iz Komesarijata, devet miliona evra je predviđeno iz budžeta.