DRUGO VANREDNO ZASEDANJE, 09.06.2010.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGO VANREDNO ZASEDANJE

2. dan rada

09.06.2010

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 18:00

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Gospođa Gordana Pop Lazić.

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka
Braćo Srbi i sestro Srpkinje, ovaj predlog zakona je jedno kukavičje jaje koje nam Vlada Srbije šalje u parlament, kako bi na jedan vrlo perfidan način dovela do toga da mi iako se vlast u Srbiji zaklinje da nikada neće priznati nezavisnost KiM to ipak učini. Nije ovo prvi put da tako nešto radimo.
Verujte, da nema toga u ovom zakonu, da se to ne vidi iz predloga ovog zakona, ja bih o ovom zakonu govorila na vrlo šaljiv, čak podrugljiv način, ali pošto je ovo veoma bitna činjenica za državu Srbiju, ne mogu da ismevam predlagača ovog zakona, ali pozivam predsednika države, koji, naravno, ukazom treba da potpiše ovaj zakon nakon što ga sigurno budete usvojili, bez obzira šta mi budemo rekli, i podsećam ga da može da bude i razrešen zbog toga, jer mora da se ponaša u skladu sa Ustavom. A, pošto u Ustavu ne piše da je KiM bilo kakav entitet u okviru Srbije, onda treba dobro da porazmisli šta će da uradi.
Dakle, nije zakon tako bezazlen kao što poslanici misle, pa, vidim, i ne uzimaju učešće u raspravi. Pojedini predstavnici poslaničkih grupa izneli su svoj stav, veličali su napredak državne uprave, reformu državne uprave usaglašavanjem sa onim što EU od nas traži, ali nisu zakon ni pročitali. Niko neće da se javi, čak niko osim predstavnika SRS nije ni spomenuo ovaj problem vezan za KiM.
Trebalo je još od 2006. godine, čim sam videla da je ovo potpisao Labus, morala sam dva puta da se vratim na ovaj tekst, pa da pročitam i onda da vidim o čemu se radi. Pazite, ako je Protokol potpisan od predstavnika Republike Albanije, Hrvatske, bivše jugoslovenske republike Makedonije, BiH, državne zajednice SCG, to je bilo 2006. godine, u celini i posebno za svaku od republika predstavnici Republike Srbije i Crne Gore, kao i predstavnici UNMIK-a u ime Autonomne pokrajine KiM – pocepaše nas oni tada.
Mi nikako da shvatimo da treba da postanemo ozbiljna država i da smo dužni da se ponašamo u skladu sa Ustavom i da štitimo teritorijalni integritet naše države. Mi svašta potpisujemo, šta god da nam podmeste. Da bismo ušli u EU, evo zbog ovog zakona, poštovani građani Srbije, pet dana kasnimo sa ulaskom u EU. Stvarno mi je žao što nismo neku vanrednu sednicu ranije zakazali, pa da nemate neki izgovor zašto kasnimo. Kakva crna EU! Kad ne znate šta da napišete, napišete nam ovako nešto. Ovo hitno? U ovoj državi gori sve, a čime se mi bavimo?
Hoćemo li da se bavimo krucijalnim stvarima od čega ćemo da živimo, kako da preživimo, kako državu da sačuvamo ili ćemo da govorimo o nekoj školi, o nekom ''dečijem vrtiću'' koji treba da se formira u Danilovgradu i koji treba da nas košta ovoliko koliko će da nas košta, a ne znamo ni šta će da radi, ni ko će da radi. Ali, tamo će da idu neki predstavnici naše Vlade, neki partijski činovnici, koji će imati, naravno i imunitet u skladu sa Konvencijom UN, kao što imaju konzularna i diplomatska predstavništva, pa će to dodatno da nas košta, dok oni dođu ovde ili neki naši idu tamo, onda to podrazumeva mnoge troškove. Nije to, baš, kad se neki ambasador prošeta negde da ne košta ništa.
Mnogo se neozbiljno ponašamo govoreći o ovim stvarima. Mislim da Vlada nas potcenjuje. Možda smo i mi sami krivi. Oni nama svašta ovde šalju, svašta im prolazi. Da se mi malo uozbiljimo, da vidite kako bi Vlada poštovala malo nas, narodne poslanike, pa bi nas i narod više poštovao, pa smo i mi malo krivi ako nas ne poštuju. Jer kažu – oni tamo samo sede, ako uopšte i sede, i ne brinu uopšte o nama. A kada izađete na ulicu ne možete od naroda da prođete, dva sata idem do pijace, jer me vuku za rukav da me pitaju – a šta će biti do jeseni, a kako ću sa decom, a kako ću sa platom, a kako ću sa penzijom?! Šta da im kažem – idite ispred Vlade pa pitajte njih, što pitate mene?
Ne znam šta treba mi srpski radikali da preduzmemo da bi se nešto promenilo u ovoj državi ili kako da vam otvorimo oči da počnete da brinete sami o svojoj državi, a ne da vam neko drugi piše zakone, postavlja bilo kakve uslove. Verujte, ovo EU ne interesuje uopšte. Ma baš njih briga za ovu vašu školu u Danilovgradu, molim vas. Šta će da nauče tamo? Nema ni ministra ovde da ga pitam, mi ne znamo ni ko su nam državni činovnici. Oni u lokalnoj samoupravi i nisu državni službenici. Mi samo možemo da zahvalimo za unapređenje državne uprave Bil Gejtsu. Hvala mu do Boga, ima kompjutera – možemo da se umrežimo i možemo lakše da dođemo do dokumenta. Kako rade, pod kakvim uslovima i za koje pare, ti državni činovnici? Oni su stalno neki višak, i to uglavnom oni u lokalnoj samoupravi.
Nisu, gospodo, nego ovi u ministarstvima, ovi sa partijskim knjižicama, ovi u agencijama, u raznim institucijama koje ste stvorili, direktorati, ne znam ni ja kako se sve zovu. Toliki narod je zaposlen, nemam ništa protiv, ali ne može država da bude najveći poslodavac. Nema šanse da takva država opstane.
Ako nešto ne uradite da taj državni budžet može da se puni i da više njih bude zaposleno van državne uprave, nema države. Nema države bez para. Ako smo ekonomski porobljeni, mi smo i politički porobljeni. Narod oseća, mada ne vidi da smo mi porobljeni. Ne vidi zato što nemamo ogoljenu okupaciju, nema tenkova na ulicama, ali ima u ministarstvima stranaca i u Skupštini sede stranci. Ništa ne može bez njih da prođe. To je okupacija. Oni nam diktiraju sve šta treba da radimo, a mi samo klanjamo. Ne rade to druge države u okruženju, kako vi to kažete, na Zapadnom Balkanu. Ne rade, misle malo i o sebi, imaju neke svoje vrednosti, neke svoje navike, imaju već oprobane metode.
SRS ne može da glasa za ovaj zakon, prvo, zbog toga što je on protivustavan; drugo, što je ovo apsolutno nepotrebno – fali jedan član, pa, hajde mi da potpišemo, neće valjda drugi, da bi ovo moglo da zaživi. Stvarno potcenjujete inteligenciju i ovog naroda i nas, njihovih predstavnika ovde u parlamentu.
Mogla bih mnogo duže o ovome da pričam i da analiziram sve ove tačke Predloga zakona, jednu po jednu, ali mi je iluzorno, mislim da je ovo najvažnije i pozivam narodne poslanike, ako niste čitali zakon, molim vas pročitajte. Vidite šta se iza brda valja. Ovo je samo probni balon za ulazak samozvane republike Kosovo i Metohija u neke razne međunarodne institucije, a već su oni na mala vrata ušli u neke institucije, a vlasti u Beogradu su zažmurile na to i opet se zaklinju, kao, ne damo Kosovo. Neće nikada niko da traži da neko potpiše u Beogradu to, znaju oni da mi to ne smemo, ni slučajno, ali na ovaj način, malo-pomalo, oni će postati ravnopravni član svih tih međunarodnih institucija i gde bude sedela Srbija, sedeće i oni, ako mi ovako nastavimo da radimo.
Zato preuzmite odgovornost, gospodo. Svi stenogrami ovde ostaju, sve to istorija pamti, sve će ovo neko da procenjuje i neko će dati ocenu i našeg rada, ne samo na izborima, manje- više. Posledice će trpeti generacije i generacije koje dolaze iza nas. Svaki zakon je važan, a ovaj koji se čini benignim, verujte, važniji je možda čak i od budžeta Srbije. Zahvaljujem. (Aplauz)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Stevanović.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, dobro došli. Sreća je srpska što ste vi državnu upravu sredili, uredili i doveli je na nivo kad Srbiji treba samo još jedna ovakva škola i da može da bude ponosna na svoju državnu upravu. Naravno, ovo sam rekao u ironiji. Zaista je poražavajuće sve ono što je i gospođa Pop Lazić rekla pre mene, da po hitnom postupku u vanrednom zasedanju raspravljamo o jednom potpuno beznačajnom i za Srbiju nepotrebnom Predlogu zakona kojim će se potvrditi neki sporazum o osnivanju Regionalne škole za državnu upravu.
Da ironija bude veća, ovo je stepenica na putu ka EU. Ne postoji zakon u kojem niste učinili sve da se pozovete na tu EU, o kojoj izgleda i očigledno u Evropi samo još Srbija ozbiljno priča. Čak i oni koji su je stvarali pedesetih godina u njoj ne prepoznaju i ne vide više perspektivu. Primer Grčke je poslednji primer koji je pokazao da su okosnice EU pokazale da su im partikularni interesi mnogo važniji i bitniji od tih nadnacionalnih, odnosno internacionalnih i da evro zona i EU imaju sve manje izgleda da opstanu.
Onda to pojačava ironiju jednog ovakvog projekta kojim bi trebalo da dobijemo, posle implementacije ovog zakona, efikasnu državnu upravu ili, kako to gospoda iz Vlade kaže, da se podigne nivo administrativnog kapaciteta ove države.
A kada se osvrnete šta je Vlada u svojoj državi učinila da podigne administrativne kapaciteta, onda na sve ovo zaista možete da se smejete. Ne postoji ispit koji je Vlada položila, a tiče se podizanja nivoa administrativnog kapaciteta, od lokalnog pa do državnog nivoa, kojim bi mogla da se pohvali.
Od vašeg konstituisanja i načina na koji je konstituisana ova Vlada jasno je manifestovan odnos prema državnoj upravi. Formirana je Vlada koja nije u skladu sa zakonom. Kada otpočetka nešto krene naopako, obrnutim pravcem, šta možete kroz vreme i na kraju mandata te Vlade da očekujete, nego nesreću i da sve bude naopako.
Gospodine ministre, vi ste u ime podizanja administrativnog kapaciteta u ovoj državi, pred kraj prošle godine, usvojili dva zakona. Vi ste ih kao većina usvojili i obavezali ste se da ćete otpustiti nekoliko hiljada ljudi iz državne uprave, od lokalnog do državnog nivoa. Pitamo vas danas – da li ste sproveli do kraja zakon koji ste sami usvojili i koji ste pred ovim parlamentom branili kao mehanizam podizanja administrativnog kapaciteta? Naravno da niste, niste ga sproveli i nije vam dovoljno to što vam država grca u dugovima, da vam bude opomena, nego, dođe MMF i lupa vam ćuške, kako treba da otpuštate radnike i sprovodite zakon, ali ne zato što treba da podignete administrativne kapacitete, nego što dodatno treba da zadužite državu 380 miliona evra, da povučete novu tranšu kredita od MMF, kojim ćete braniti dinar, koji je svakom dana na novom istorijskom minimumu.
Sada mi treba da verujemo da će ova škola da podiže administrativne kapacitete u našoj državi.
Šta ste uradili, gospodo iz Vlade, sa sveobuhvatnom reformom propisa? To smo stotinu puta ovde rekli. Vi ste na Vladi usvojili preporuke, a sada svi vi ministri parcijalno činite sve da se te odluke ne primenjuju i ne sprovode, pa od 200 ili 300 propisa promenili ste ili uspeli da sredite tek svega 50 i kusur. Trpe građani, država, svi oni koji su korisnici usluga državne uprave, od lokalnog, do državnog nivoa.
Dalje, primera iz prakse je zaista mnogo. Možda na najautentičniji način sliku državne uprave odslikava Direkcija za imovinu. U toj direkciji su doskoro, sasvim sigurno znam, jer sam, na žalost ili na moju nesreću, kao lokalni funkcioner bio upućen da sarađujem sa tom institucijom, godinama stoje predmeti koji ne da nisu rešeni, nego nisu otvoreni. U Direkciji ne znaju da ih imaju.
Pravimo školu kojom ćemo obučavati ljude da imamo efikasnu državnu upravu. To je zaista neukus. Posle sve one nesreće koju imamo, ponavljam stoti put, od lokalnog do državnog nivoa, da ne govorimo o tome kakva vam je državna uprava, koja je u funkciji na lokalnom nivou kroz poverene poslove, da ne govorimo kakvi su administrativni kapaciteti lokalne samouprave, pošto ovo nije konkretno vezano za lokalnu samoupravu, da ne govorimo šta se tu dešava.
Gospodine ministre, ne postoji organ u ovoj državi kome možete da se obratite da rešite problem. Iz vašeg ministarstva nas upute u Ministarstvo trgovine, iz Ministarstva trgovine u Ministarstvo finansija, svi nam kažu obratite se Ustavnom sudu. Vi se žalite Ustavnom sudu. Ustavni sud se, takođe, oglasi nenadležnim. Prosto, nemate kome da se obratite. Onda, ponovo zovemo u vaše ministarstvo, u Ministarstvo trgovine, u Ministarstvo finansija. Niko nema odgovor da vam kaže kome da se obratite, da postoji pravni lek u državi da rešite jedan banalan problem, koji trpe građani jedne, dve, tri ili pet opština, sasvim je svejedno.
Prodajete nam maglu o Respi, o Regionalnoj školi za efikasnu državnu upravu. Dovodite to u kontekst evropskih integracija u smislu regionalne saradnje, iz čega proističu neka pitanja, koja ću na kraju svoje diskusije da vam postavim, a sadržana su u ovom dokumentu. Želite da vas shvatimo ozbiljno i želite da pošaljete jednu ozbiljnu i odgovornu poruku građanima koji kubure sa evrom, a vaš predsednik Vlade šalje poruke da nema potrebe da kubure sa tim, zašto o tome razmišljaju. Predsednik se sada setio posle deset godina da ima u državi gomilu kriminalaca koji ne znaju koliko imaju para itd, da ne navodim primere iz naše surove svakodnevice. I, mi sad raspravljamo o Respi, o školi. To je vaš put u EU.
Sa druge strane, na osnovu administrativnog kapaciteta ove države, bilo bi lepo da nam kažete na koje vas mesto stavljaju relevantne međunarodne institucije na osnovu izveštaja i analize kako se stvari dešavaju i kakve su prilike u Srbiji, u tom kontekstu i u tom smislu.
Koliko je ovo važno govori i činjenica da sedam godina oni nisu u stanju svi zajedno koji u ovome učestvuju, da napišu dokumente na kojima će se zasnivati rad i funkcionisanje ovih institucija. Počeli su 2003. godine. Do 2010. godine ne mogu samo papire da napišu i da ih potpišu. To je jedan od indikatora koliko je ovo svima okolo, pa i nama, važno ili bi trebalo da bude važno.
Da ironija bude veća, ne samo što za sedam godina to još uvek nije zaživelo, nego smo kako u ovom sporazumu stoji poslednja država koja potpisuje ovaj sporazum da bi ovo profunkcionisalo. Ako vam je toliko važno, pa ste ga stavili po hitnom postupku u vanrednom zasedanju, zašto vi niste bili prvi potpisnik ovog sporazuma, pa da terate države iz okruženja da one potpisuju, pošto je ovo značajno i važno?
Ne, nego se hvalite činjenicom da vi poslednji potpisujete ovo, pa će zbog našeg potpisa, odnosno vašeg u ime Vlade, ko bude ovlašćen da ga potpiše, ova škola da zaživi.
Građani Srbije će iz budžeta Republike Srbije da finansiraju, ne znam ni šta je ovo, nebitno, škola, da nam okruženje obrazuje državnu upravu kako treba da radi efikasno, da nas nauči da razumemo potrebe ove države i ovog društva.
Moje pitanje za vas, gospodine ministre, jeste – zašto u skladu sa ovim sporazumom predstavnici UNMIK-a nisu potpisali ovo? To može dvojako da se tumači.
Dobio sam od moje koleginice Jovanović jedan dokument koji je zvanični dokument, dakle, Parlamentarna skupština, Izveštaj sa Kosova, u kome se insistira na Rezoluciji 1244, što je dobro i sa UN. Zbog čega niko iz UN nije potpisao ovaj dokument? Da li zbog činjenice da se podrazumeva da u ime KiM ovo potpisuje Srbija, i bilo bi mi drago da u okruženju imamo takvo razumevanje, ali ću vas podsetiti da države koje su potpisale ovo i Crna Gora i Makedonija priznaju KiM kao nezavisnu terorističku kvazidržavu. Sa njima stavljate potpise, pravite školu. Ili, možda, u ovome treba da prepoznamo korene jednog drugačijeg pristupa Kosovu, kao entitetu, kako se ovde govori u obrazloženju ovog dokumentu, ili, možda, kao jednom novom institutu, u kontekstu regionalne saradnje na Zapadnom Balkanu?
Da li prećutkujete i na ovaj način činjenicu da će Kosovo, koristeći mehanizme ovog sporazuma, jednog dana da se pridruži ovoj školi? To je pitanje za vas, gospodine ministre.
Imam još jedno pitanje koje hoću da vam postavim, s obzirom na to da ćete, pretpostavljam, ratifikaciju ovog sporazuma poslati u Crnu Goru, u 2010. godini, u skladu sa ovim sporazumom, dužni ste da obezbedite 150.000 evra. U 2009. godini ste bili dužni da obezbedite 120.000 evra i kursne razlike i to je bilo 12 miliona. Rekli ste da ste u budžetu za 2010. godinu predvideli 12 miliona, a na osnovu Sporazuma ste obavezni da predvidite 150.000, odnosno najmanje 15 miliona, kao i kursne razlike na sve to. Imajući u vidu da nam je dinar po ko zna koji put u poslednjih nedelju dana na istorijskom minimumu, ko zna koliko će stvarno, suštinski ili faktički, biti potrebno novca za sve ovo.
Recite nam – koliko će novca biti prebačeno u budžet ove škole, odakle će biti pokriveno ono što je preko 12 miliona, kako ste predvideli budžetom, i na kraju da nam kažete da li će ovo, zaista, suštinski imati bilo kakvog efekta na državnu upravu?
Ne sporimo mi da je edukacija, usavršavanje i obučavanje potrebno, ali smo, takođe, u SRS ubeđeni da država ima resursa, samo što ih koristi loše, na osnovu kojih bi nivo administrativnog kapaciteta mogao da bude podignut. Lepo je hvaliti se sa pet, 10 ili 20 lokalnih samouprava koje funkcionišu onako da izdaju elektronske dokumente itd, priča se poslednjih dana o svemu tome. Sa druge strane, imate stotinu i kusur lokalnih samouprava koje nisu kapacitativne da napišu jedan projekat kojim bi aplicirale kod nekoga, bilo koga, da ostvare neke pare, a da ne govorimo o stvarnim problemima koji nam se dešavaju, od Trgovišta pa ne znam ni ja dokle.
SRS smatra da administrativne kapacitete u ovoj državi možete da stvarate tek kad nametnete ili obezbedite, a vi niste u stanju to da uradite, zdrave političke odnose u Srbiji, od lokalnog, do državnog nivoa, dok se u ophođenju, ponašanju i vladanju u državnoj upravi ne budete vodili partikularnim, partijskim i stranačkim interesima nego javnim i državnim interesima, do tada će i ovo i svaki ovakav ili sličan zakon, protokol, memorandum ili inicijativa gubiti svoj smisao, biti obesmišljeni i u postupku pre nego što ga izglasate ili ratifikujete u ovoj skupštini. Hvala. (Aplauz)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima poslanik Zoran Krasić. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Koliko ima vremena?
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Imate 27 minuta.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Samo 27? Ja ću, gospođo Đukić-Dejanović, da se potrudim da vas šest minuta častim, da vi što pre odete u Evropsku uniju. Da je pre šest dana bio ovaj zakon, mi bismo bili u EU i ne bi se preznojavali ovako.
Današnja tema je – otvara se škola za ''pačiće male'', ali u Danilovgradu. To će državu da košta 150 hiljada evra. Koga će da košta? Građane Republike Srbije! Šta stoji u ovom zakonu? Sve pogrešno! Ovo je istorijski maksimum da se na tako malo prostora napravi toliko grešaka.
Prvo, ne zna se ni naziv bivših republika koje su, navodno, samostalne države. Zatim se ne zna kako se zove AP Kosovo i Metohija. Onda, nadalje, znate i sami. Mi u ovoj skupštini smo malo jači za jedno iskustvo pa znamo – sve što brani i predloži Boško Ristić to je katastrofa. Počev od Povelje, pa nadalje. Nije u boljoj poziciji ni Milan Marković. Nije mu opstao nijedan zakon. Svi su problematični i prouzrokuju haos.
E, kada imate te eksperte, onda morate da otvarate oči i tamo gde im nije mesto, da lepo pogledate šta je tu napisano i šta se krije iza toga. Dakle, desetak godina uporno se trudim da svakog dana sa ove govornice kažem – Srbija neće biti član Evropske unije, nikada! Srbija neće biti član NATO-pakta, nikada! Podsećam vas da sam vam to pričao, pa sam vas malo i zasmejavao – dužan si ko Grčka, puko' si ko bugarska skupština, itd.
Pre dve godine sam vam unapred rekao šta sledi u EU. Sada ste dobili šamarčinu, ali, ajde što ste vi dobili šamarčinu, nego su šamarčinu dobili građani, oni koji su glasali ''Za evropsku Srbiju'', ''Za evropski Negotin'', ''Za evropski Aranđelovac'', ''Za evropski Bor'', svi su dobili šamarčinu. Zašto?
Nema ništa od te iluzije. To je fatamorgana. To je jedna kovanica koja se ubacuje, kako bi građani koji žele da im bude lepo prepoznali lepo u te dve reči. I, prepoznali su lepo tako što je umesto 200 hiljada ljudi da se zaposli, 200 hiljada ljudi izgubilo posao.
Rečeno je – na dopunskim izborima samo glasajte za stranke na vlasti, mi ćemo na dopunskim izborima da vam prebacimo pare. Đavola – u budžetima smanjeni transferi jedinicama lokalne samouprave. Rečeno je – glasajte za nas a mi ćemo da vam zaposliti žene, decu, itd. Đavola – donet zakon da se smanji broj zaposlenih u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi. Laž do laži. Pitanje ko i koliko prihvata tu laž i pristaje na tu laž. Ne sporim da lepo zvuči. Sve lepo zvuči kada čovek nešto može da dobije a da se ne oznoji. Ali, Srbija nije u toj poziciji. Svi pokazatelji od 2000. godine naovamo su negativni, prezaduženi, prodato sve što vredi i da ne ređam dalje.
Gde je perspektiva? U školi za ''pačiće male''. Otvara se u Danilovgradu. Eto. Krenuli pregovori odavno. Da li mi uopšte možemo da pričamo o nekoj školi za našu državnu upravu u inostranstvu? Šta su organi državne uprave? Ministarstva. Ko radi poslove državne uprave? Ministarstva, upravne organizacije i po nekoj analogiji – uprava u lokalnoj samoupravi, radi na principima. Šta bismo mi to mogli da naučimo u toj školi i da primenimo kao praksu iz nekog inostranstva kada se naši propisi razlikuju?
Neko misli preko ovoga da naši propisi budu kompatibilni sa propisima Evropske unije. Ljudi, molim vas, zaboravite to. To je još veća greška. Na poslovima državne uprave se najbolje vidi suverenitet i teritorijalni integritet neke države. S kim se zaključuje ovaj ugovor? Sa nekim državama nastalim raspadom bivše SFRJ, razbijanjem bivše SFRJ. De jure, te republike su stvarno države, međunarodno priznate. Faktički, ne može da se spori da nisu države. Ali suštinski, nisu države. One su zavisnici, i to teški zavisnici od Evropske unije i NATO pakta.
Kako mi da potpišemo nešto sa nekim ko je priznao nezavisno Kosovo? Evo, to je jedan veliki razlog zbog koga Boris Tadić treba da vam izdeli šamarčine u Vladi. On se bori da Kosovo i Metohija bude u sastavu Republike Srbije, a vi njemu poturate klinove. On obiđe svet šest puta za ovih godinu dana. Nije bilo države i predsednika koga nije ubeđivao da Kosovo i Metohija ne mogu da budu nezavisni, a on u Vladi ima ''guju u njedrima''. I oni njemu to podmeću.
Ma, to je osmišljen sistem, mi smo vas pročitali odavno.. E, moji dragi građani. Već sedam-osam godina ta buduća državna uprava nezavisnog Kosova školuje se u Vladi Republike Slovenije, u Vladi Republike Hrvatske. Oni to prikazuju kao trošak da ih obučavaju da bi, kad se osamostali, definitivno moglo da funkcioniše i u pogledu vršenja poslova lokalne samouprave, jer njihov način organizacije društva na Kosovu sad odgovara tako – ako je jedna porodica uzela urbanizam, sledeće porodice ne mogu da dobiju dozvolu. I žele da im to izbace, da ih nauče da je zakon ispred svega. Odavno ih oni pripremaju. Odavno ih školuju. NATO-pakt im pomaže da naprave i bezbednosne snage od 2,5 hiljade vojnika. Da, da, to su oni teroristi OVK. Ko ih pravi? Onaj isti koji ih je 1998. godine tretirao kao teroriste.
Mi regionalnom saradnjom treba da dokažemo našu opredeljenost. Koju opredeljenost?
Niko ne spori da želite u EU, ali trgnite se malo, neće oni nas, ljudi. Oni nas žele pod nekim uslovima i uvek će da odrede neke nove uslove. Do kada ima da određuju te uslove? Dok Srbija ne spadne na beogradski pašaluk. Vi pristajete na to, da se svaki njihov zahtev ispuni do kraja.
Jedino u Srbiji postoje dva i po čoveka koji više vole EU nego oni u Briselu, Berlinu ili u Parizu. Prvi je Božidar Đelić. Ajmo, ajde! I kad pukne Evropska unija on će i dalje da priča o EU na najbolji mogući način. Drugi je Mlađan Dinkić. Ja se ne ljutim, to je njegova platforma. On ima da vrtu tu priču, teraj itd. Treći, što je polovina, to je ova gospođa Delević koja je rekla – treba da idemo u EU, ali pod našim uslovima. Ispala je mnogo inteligentnija nego ova dva doživotna ministra.
Svako normalan je svestan ove situacije u kojoj se Srbija nalazi. Ovaj vaš projekat je propao. Uspeli ste da putem dopunskih izbora na Kosovu i Metohiji, u takozvanim srpskim opštinama, obezbedite onu većinu koja će da sarađuje sa kosovskim institucijama nezavisnog Kosova.
Pa, vidite li šta nam pričaju ti neutralni predstavnici međunarodne zajednice? Da vas podsetim, milion puta sam postavio pitanje – Bogdanović, čiji je on ministar, Tadićev ili Tačijev? To je prvi Srbin koji je ušao u neke prelazne institucije. Sada je prepuno tamo, imate ih tamo koliko hoćete.
Vi se borite za suverenitet, teritorijalni integritet Republike Srbije, ubedili smo neke koji stoje iza tog našeg zahteva, a kakvu im poruku šaljemo ovakvim sadejstvom u otvaranju škola za ''pačiće male''? Šta će ta ''pačadija'' da nauči na kraju? Opet, ono – ga, ga, ga!
Šta su problemi naše državne uprave? To što je politizovana na svim nivoima, maksimalno politizovana. Da li je neko razvijao samostalnost, nezavisnost tih ljudi koji treba da primenjuju propise? Ne, moraju da budu čauši. Kako se gradi državna uprava i čini efikasnijom? Organizacijom posla. A što se tiče primene zakona, pa i poštovanjem sudske prakse. To ne interesuje Republiku Srbiju.
Republika Srbija želi da proknjiži još jedan kvazimeđunarodni sporazum da bi dokazala da je podobna za EU, da je mirna, neće ništa da talasa, postojeće stanje se ne menja, postojeće stanje je šteta za nas i svakim danom sve veća i veća šteta. E, to je to stanje koje neće da talasa ova vlast. Dobiće navodno neku pohvalu. Kakvu pohvalu? Teško onome koga je hvalio Havijer Solana. On je rekao da se bombarduje Srbije i pobiše nedužne ljude, čak i na teritoriji koja nema veze sa Kosovom i Metohijom. Prva bomba je pala na Aerodromu u Podgorici, druga je pala u Danilovgradu. Eto, baš u Danilovgradu. Dokle ćemo tako? ''Za evropsku Srbiju'', ''Za evropski Bor'', ''Za evropsku Prćilovicu''.
(Mika iz Prekonoge je opredeljen za Evropu: ''Evropa nema alternativu!'')
Evropa koja uzima Kosovo i Metohiju, koja najavljuje da će da čerupa i dalje, NATO koji sve to podržava logistički, ali kod nas – Evropa, Evropa, Evropa! Nema druge. Mora Evropa. Nema alternative.
Da vas podsetim. Nekada je faktor mira na Balkanu postao ''balkanski kasapin''. Vodite računa, ti njihovi zapadnjački kriterijumi preko noći se promene. Ušao si u kolo, dao si banku, milionče te ne izvlači iz kola. Vodite računa.
Zašto podmećete Tadiću ovakve predloge zakona? Sudeći po onome što javno, čovek, priča, trebalo bi da raspusti ovu vladu. Vi ne slušate predsednika Republike. Ne slušate predsednika DS. Kako posle ovog zakona možete da budete na istim pozicijama?
Sad ja treba da branim Tadića od vas. Zašto bih njega branio od vas? Imam puno kritika na njegovo ponašanje, možete onda da zamislite kakvi ste vi. Direktivu predsednika vi pod noge. Kakva ste vi to stranka? Da li vi to poštujete vašeg predsednika?
Računam, sad je u zemlji, završio je ovo po inostranstvu, trebalo bi da obrati pažnju šta se dešava ovde. Kosovo i Metohija je sada entitet. Opet ste ubacili 1244. Vidite li da nikome ništa ne znači ništa to 1244? Mi smo vam stalno sa ovog mesta ponavljali – nijedan sporazum ne treba da se potpiše sa onom državom koja je priznala nezavisno Kosovo. Trenutno ih je 68. A koje poruke dobijate. Šta kaže ovaj ambasador Amerike ovde? Kaže, pa, to je gotovo stvar, šta pričate vi? To otprilike znači – Tadiću, šta se džapaš ti, Kosovo, gotova stvar, završeno, samo je pitanje kada ćeš ti da prihvatiš, da sagneš glavu. Njih uopšte ne interesuje naš Ustav, ali nas interesuje naš Ustav. Kako ste mogli da predložite nešto što je suprotno Ustavu Republike Srbije?! Ko je vas ovlastio da kršite Ustav?
Mi nemamo prava da glasamo za ovo. Da je normalno predsedništvo Narodne skupštine, ono bi vratilo ovaj papir predsedniku Vlade i reklo bi, izvinite, molim vas, doterajte ovo, terminološki, gramatički, na bilo koji drugi način. Neće da saučestvuju u tome sa vama. Sada biste vi da prevarite, nas ne možete da prevarite, eto, došli ste na teren. Na koji teren? ''Ko drugome jamu kopa sam u nju upada!'' Zapamtite, bilo je i biće. Moramo da se držimo Ustava Republike Srbije. On je brana koja zabranjuje da se ovako nešto potpiše. Možete vi da kažete i da se obratimo Ustavnom sudu Republike Srbije. Auuu…
Da vam kažem nešto, mala vajda i od toga. Predsednik Ustavnog suda doktorirao na temi "Veće Republika i Pokrajina", to u prevodu znači kako rasturiti državu. Profesor u Banjaluci, gostujući profesor na ''Union univerzitetu'', u komisiji za pravosudni državni ispit, član arbitraže, ona, jadnica, sva u sukobu interesa. Kada je došlo vreme da se ''kreči stan'', ona promenila ''stan'' i ona dobila otpremninu kao i Šutanovac. Kako te odluke mogu da budu validne? Vi ćete nas da uputite, javite se Ustavnom sudu ako nešto niste zadovoljni. Znamo mi ko tamo sedi. Ima i onaj sudija pripravnik, što smo ga izabrali pre tri meseca. Džaba sa tim marifetlucima, nema od toga ništa.
Ovaj zakon mora da se povuče iz procedure. Apsolutno ne postoji nijedan razlog zbog čega bi trebalo da se usvoji ovaj zakon kojim se potvrđuje ovaj ugovor, nijedan. Predstavnik Vlade je nešto pričao, promašio temu. Nije naveo nijedan opravdani razlog, uopšte nije pričao o ovome. Uopšte nije pričao o ovome. Šta je zaživelo od propisa koji su izašli iz tog ministarstva? Kažite, komunalni policajci? Šta je zaživelo? Ništa. Zašto? Zato što pravite zakone kao protagonisti haosa. Nedorečeno, neprecizno i neprimenljivo. I ne primenjujete ga. I, do sudnjeg dana ''d''. A koji je taj dan? Da uđemo u EU.
Nikad mi nećemo biti članovi EU. Ne zavisi od nas, nego od njih. Nikad nećemo biti članovi NATO-pakta. Ne zavisi od nas i od Šutanovca, nego od njih. Postoje mnogo dublji razlozi za ovo što sam vam rekao. To oni tamo vrlo dobro znaju. Vi verovatno znate. Ali, zašto varate građane?
Zašto šaljete te priče bez bilo kakvog osnova? Širite neke ideje, uspavljujete naciju u očekivanju boljeg sutra. Nema ništa od toga. Uopšte ne promovišete kult rada, uopšte ne promovišete kult patriotizma, već kult služimo nekom. Zašto? Pa, on je razvijen. Gde ćemo? Šta će biti sa ovim područjem ovde? Kako da se organizuje život na ovom području? Novootvorena škola za ''pačiće male'', u Danilovgradu. Znate šta će biti efekat? Ga, ga, ga, ništa više! Ništa više!
Naravno, ispunjavam svoja obećanja, evo, dajem duplo vremena da gospođa Đukić-Dejanović, zajedno sa gospođom Čomić, požuri što pre u Evropu, ako vas neće, javite se, urgiraću da vas dve prime.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Krasiću, i vi ćete sa nama u Evropu, nikako vas nećemo ostaviti.
Pošto na listama poslaničkih grupi više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja jedinstvenog pretresa, pitam da li želi reč neko ko nije iskoristio pravo iz člana 93. Poslovnika? (Ne)
Zaključujem jedinstveni pretres.
Obaveštavam vas da ćemo u 15.00 časova nastaviti sa radom po dnevnom redu.
(Posle pauze 15.15)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Poštovani narodni poslanici, nastavljamo rad u popodnevnom delu sednice.
Za početak, obaveštenje o pozvanim na sednicu.
Saglasno članu 88. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da je predsednica Narodne skupštine, gospođa Slavica Đukić-Dejanović, povodom načelnog pretresa Predloga zakona iz 3. tačke dnevnog reda, pored predstavnika predlagača Žarka Obradovića, ministra prosvete, pozvala da sednici prisustvuje i Radivoje Mitrović, državni sekretar, Slobodan Jauković, pomoćnik ministra i Lela Rudić, savetnica u Ministarstvu prosvete.
Prelazimo na 3. tačku dnevnog reda – PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANjU (načela)
Primili ste Predlog zakona koji je podnela Vlada. Primili ste Izveštaj Odbora za prosvetu, Odbora za evropske integracije i Zakonodavnog odbora.
Pre otvaranja načelnog pretresa podsećam vas da, prema članu 94. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničkih grupa, i to: Poslanička grupa Za evropsku Srbiju – jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi; Poslanička grupa SRS – jedan sat, sedam minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa G17 plus – 28 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa DSS-Vojislav Koštunica – 24 minuta; Poslanička grupa Napred Srbijo – 25 minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa SPS-JS – 18 minuta; Poslanička grupa LDP – 14 minuta i 24 sekunde; Poslanička grupa Nova Srbija – 10 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa manjina – osam minuta i 24 sekunde i Poslanička grupa PUPS – šest minuta.
Saglasno članu 93. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, narodni poslanici koji nisu članovi nijedne poslaničke grupe imaju pravo da govore jedanput do pet minuta.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da podnesu prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika.
Obaveštavam vas da su poslaničke grupe ovlastile da ih po ovim tačkama dnevnog reda predstavljaju: narodni poslanik Nikola Krpić Poslaničku grupu PUPS; narodni poslanik Nenad Prokić – Poslaničku grupu LDP; narodni poslanik Miletić-Mihajlović – Poslaničku grupu SPS–JS; narodni poslanik Zoran Šami – Poslaničku grupu DSS; narodni poslanik Mileta Poskurica – Poslaničku grupu Napred Srbijo; narodni poslanik Jovan Nešović – Poslaničku grupu G17 plus; narodni poslanik Goran Mihajlović – Poslaničku grupu SRS.
Saglasno članu 142. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram načelni pretres o Predlogu zakona.
Da li predstavnik predlagača Žarko Obradović, ministar prosvete, želi reč? (Da)
Izvolite, samo se prijavite. Reč ima Žarko Obradović.