ČETVRTO VANREDNO ZASEDANjE, 15.07.2010.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ČETVRTO VANREDNO ZASEDANjE

3. dan rada

15.07.2010

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:05 do 15:00

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 13 minuta i 15 sekundi vremena poslaničke grupe. Reč ima narodni poslanik Radiša Ilić. Posle njega narodni poslanik Dušan Marić.

Radiša Ilić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ove izmene i dopune Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima bave se samo pitanjem statusa profesionalnih vozača, odnosno preciznijeg određivanja vremena upravljanja vozilom, kao i trajanje odmora tih vozača.
Ovim zakonom se predviđa mogućnost plaćanja velike kazne za nasilničku vožnju, za koju je bila predviđena i kazna zatvora. Menjaju se i članovi zakona koji se odnose na postupke sa nepropisno parkiranim vozilima od strane službenih lica i ovlašćenih službi.
Činjenica je da je veliki broj izmena u ovom zakonu uzrokovan promenama evropskih propisa i direktiva i na osnovu toga uvek ćemo izgleda morati da menjamo ne samo ovaj zakon, nego i sve ostale, mada koja je svrha svega toga ako znamo da od EU, po izjavama njenih zvaničnika, nema ništa do 2018, a verovatno i nikada, odnosno kasnije.
Ministar je u svom uvodnom izlaganju izneo brojke koje govore o efektima novog zakona koji se primenjuje od decembra 2009. godine. Dobro je to kada se smanji broj nesreća, broj poginulih i povređenih, kao i materijalna šteta koja nastaje posle saobraćajnih nezgoda. Moje kolege poslanici iz SRS su dosta govorile o ovom zakonu, odnosno izmenama i dopunama, tako da ću nešto reći o nečemu što i te kako narušava bezbednost u saobraćaju, a tiče se teretnih vozila i njihovog učešća u saobraćaju.
Kada je reč o drumskom saobraćaju, skrenuo bih pažnju gospodinu ministru unutrašnjih poslova na jedan problem za koji verovatno nije ni čuo, jer sam siguran da tako grubo kršenje upravo ovog zakona, a možda i narušavanje suvereniteta Republike Srbije, nikada ne bi dozvolio.
Najgore je to što smo i prošle godine, a evo i sada, govorili o efektima tog zakona, o drakonskim kaznama, o zatvoru za bahate vozače, o tome da će, recimo, neko ko razgovara mobilnim u toku vožnje biti žestoko sankcionisan ili pešaci koji to rade na pešačkom prelazu itd. I ja kažem da treba tako da se radi, da ne nabrajam sada.
Gospodine ministre, vi ste veoma hrabro ušli u obračun sa kriminalom, suprotstavili ste se onima koji su godišnje okretali milijardu evra stečenih kriminalom i zato smatram da ćete ovo što ću vam sada izneti uzeti u obzir i da ćete preduzeti sve neophodne mere da se jedna bruka i blamaža i Republike Srbije i drumskih prevoznika u Srbiji prekine. O ovome sam jednom govorio u kraćim crtama ovde u Narodnoj skupštini, ali očigledno to nije došlo do vas, a to se dešava i dalje.
Sećate se, gospodine ministre, a i vi, građani Srbije koji ovo slušate, kako je šiptarska nelegalna vlast Hašima Tačija na KiM na tzv. administrativnim prelazima maltretirala naše prevoznike, skidala tablice, zaustavljala autobuse, izbacivala iz tih vozila žene sa bebama, starce, bolesne, decu koja su preplašena plakala, terala ih da pešice prelaze punkt pored bornih kola snaga KFOR-a, na drugoj strani su se ukrcavala u druga prevozna sredstva, pošto Tačijevi Šiptari ne dozvoljavaju da naši prevoznici obavljaju svoje delatnosti na tom delu Republike Srbije.
Takođe, sećate se divljačkog uništavanja predajnika mobilne telefonije, usled čega je na desetine hiljada Srba u tzv. enklavama bilo odsečeno od sveta, a samim tim su bili i životno ugroženi, jer su tako bili sprečeni da komuniciraju i sa bolnicama, sa državnim institucijama Republike Srbije, međusobno i porodično. Verovatno se sećate onih ružnih slika posečenih kablova, razbijene tehnike, a to je, u stvari, slika i prilika zlikovačke šiptarske vlasti na KiM.
Sada da se vratimo drumskom saobraćaju. Gospodine ministre, svakako znate za koje namene služe probne tablice. Ovde imam pravilnik MUP i citiraću vam član 34, poglavlje četiri, koje govori o registarskim tablicama, pa se u članu 34. kaže: "Za novoproizvedena, prepravljena i opravljena vozila kojima se u saobraćaju na javnim putevima vrši probna vožnja radi ispitivanja ili prikazivanja svojstva tih vozila, za vozila koja se kreću od mesta gde su proizvedena do mesta dorade, prepravke i prodaje, za vozila koja se voze na tehnički pregled, na sajam ili carinjenje, kao i za vozila koja se kreću od mesta u kome su preuzeta do mesta u kome će biti registrovana, izdaju se probne tablice koje služe za privremeno označavanje tih vozila u saobraćaju na putevima". Onda su dati crteži kako trebaju da izgledaju te tablice.
Dakle, čuli smo kada se mogu koristiti probne tablice. Gospodine ministre, ovde imam tri fotografije koje ću vam kasnije dostaviti. U pitanju su vozila sa KiM čiji su vlasnici Šiptari, koji u Prokuplju dobijaju probne tablice da bi mogli da obavljaju privrednu delatnost.
Što je najgore, na jednom kamionu koji je slučajno fotografisan, nisam ni znao mada sam se kasnije raspitao kod kolega, verovali ili ne, na albanskom je pisala predizborna parola Hašima Tačija i Beriše Oksalija iz Albanije, u prevodu, bukvalno se kaže – držim obećanje.
Takvo vozilo je sa probnim tablicama, što je apsolutno protivno zakonu i ovom pravilniku, krstarilo drumovima Srbije. Možete li zamisliti, gospodine ministre, da se sa probnim tablicama na teretnom vozilu, odnosno kamionu, može obavljati teretni saobraćaj i privredna delatnost unazad, nažalost, nekoliko godina, da se gaze naši drumovi i da se uništavaju, da se ugrožava bezbednost ne samo učesnika u saobraćaju, već i ostalih građana Republike Srbije?
Gospodine ministre, Šiptari sa Kosova i Metohije, kršeći sve moguće zakone i pravilnike, citirao sam maločas, ovde u Srbiji dobijaju probne tablice kada uđu sa Kosova i Metohije da obavljaju tu privrednu delatnost i tako učestvuju u saobraćaju.
Takva bruka i takvo kršenje zakona meni je kao građaninu Srbije i kao narodnom poslaniku, kao i svim ostalim građanima koji znaju šta se dešava – to mi je apsolutno neprihvatljivo. Za ovako nešto svakom drugom građaninu Srbije sledovala bi drakonska kazna, privredni prestup, zatvor, zabrana upravljanja, zaplena vozila, a za Šiptara koji je došao kamionom iz Podujeva ili Prištine, to je nagrada, ali istovremeno je to iživljavanje nad građanima Srbije koji rade kao prevoznici.
Već duži niz godina pomenuti prevoznici prelazeći administrativnu granicu sa Kosovom i Metohijom u prvom gradu na teritoriji centralne Srbije, a to se obično dešava u Prokuplju, uzimaju probne tablice i sa takvim tablicama, a to je u stvari jedan zalepljeni karton, krstare srpskim drumovima.
Konkretno, najviše ih dolazi u popovačku fabriku cementa, gde prioritetno utovaruju robu, dok naši prevoznici mogu samo da gledaju sa strane šta se dešava. Zatim se vraćaju na Kosovo i Metohiju, na granici bacaju probne tablice koje su namenski vremenski ograničene i stavljaju neke svoje i nastavljaju put dalje. To se danima, mesecima i godinama dešava.
Sada pitam, a voleo bih da dobijem i neki odgovor – sa kojim putnim ispravama putuju ti vozači? S kojim ličnim kartama? S kojim vozačkim i saobraćajnim dozvolama? Čiji su memorandumi na tim dozvolama i putnim ispravama i čiji pečati?
Takođe, zanima me na koji način takvi prevoznici nadoknađuju korišćenje srpskih puteva, s obzirom da se registruju na teritoriji Kosova i Metohije i da novac ide nelegalnim šiptarskim institucijama? U Srbiji mogu da nanesu štetu građanima, njihovoj imovini, mogu da ugroze nečiji život i da jednostavno sa tim kartonskim tablicama nestanu. Da ne govorim o svakodnevnom rabljenju kolovoza sa vozilima koja su sa teretom teška i više od 50 tona.
Pitanje je sada kako će se ovim zakonom tretirati Šiptari sa Kosova i Metohije koji prevoze robu sa Kosova i Metohije preko Srbije za EU ili neku drugu zemlju? Na osnovu čijih zakona će oni završavati sve pravne poslove u vezi međunarodnog transporta?
Naša država treba da sačuva svoj integritet i ugled i da takvim licima ne dozvoli tranzit kroz Srbiju. Za Srbiju je sve legalno što nosi pečat državnih organa Srbije ili UNMIK organa odnosno UN ukoliko dolazi sa teritorije Kosova i Metohije. U suprotnom, narušava se suverenitet Republike Srbije.
Zanimljiv slučaj se dogodio pre nekoliko meseci, upravo u vezi tih Šiptara koji sa probnim tablicama iz Prokuplja krstare našim drumovima. Dobro znate da je veliki broj prognanih lica Srba izbegao sa Kosova i Metohije. Mnogi od njih su prinuđeni da rade sve i svašta ovde u Srbiji, ne bi li nekako preživeli. Tako su neki radili povremeno kao vozači kod preduzetnika koji se bave prevozom robe. Jedan od njih je među Šiptarima koji su došli u srce Srbije sa probnim kartonskim tablicama prepoznao okorelog pripadnika OVK. Međutim, posle suočenja, taj se brže-bolje izgubio. Tablice od kartona su uklonjene sa vozila koje je odvezeno odmah sa parkinga.
Ovo vam je najbolji primer zbog čega kažem da je ugrožena i bezbednost građana uopšte, a ne samo učesnika u saobraćaju. A kakva je bezbednosna procena kada je Kosovo i Metohija u pitanju i mogući teroristički napadi, mislim da je vama kao ministru dobro poznato.
Nažalost, Srbin koji je prepoznao pripadnika terorističke OVK, otišao je dalje svojim vozilom i svojim poslom, ne znajući koga da prijavi, pod kojim registarskim brojem i kojim imenom. Jer, danas, logično gledano, i braća Mazreku, koji su bili osuđeni, nažalost, pušteni posle 5. oktobra, za silovanje 12-godišnje srpske devojčice koju su potom živu spalili u krečani kod Klečke, mogu ući u Srbiju pod lažnim imenom, kao auto-prevoznici, a koje će im njihov ratni komandant i zločinac Hašim Tači svakako dati.
Gospodine ministre, to je ta naša velika bruka koju vi morate da zaustavite i presečete. Može neko od vaših službenika sa područja Prokuplja da kaže da je to zbog Srba koji ulaze sa Kosova i Metohije. Međutim, ipak to nije istina. Srbi koriste ovde naše tablice, a Šiptari sa Kosova i Metohije, ako priznaju državu Srbiju i ako žele da se bave transportom na teritoriji Republike Srbije, neka prijave mesto boravka u Prokuplju, u Vranju, u Raškoj, u Kruševcu, bilo gde pa neka tu registruju svoja vozila i neka se bave prevozom. Kada pređu administrativnu granicu, tamo neka rade šta god žele.
Takođe me interesuje da li policija vrši pretrese tih vozila koja svakodnevno ulaze u Srbiju, gde dobijaju probne tablice za obavljanje transporta robe, što je, ponavljam, apsolutno nemoguće ako se držimo zakona i pravilnika o registraciji motornih i priključnih vozila?
Gospodine ministre, pitam vas – šta bi se desilo da kojim slučajem, ne daj bože, takav nelegalni učesnik u saobraćaju pregazi ili ubije dete na biciklu, recimo, u Paraćinu, kroz koji prolazi na putu do popovačke cementare? U toj situaciji država Srbija treba da sedne na optuženičku klupu umesto tog Šiptara jer mu je omogućila da na takav, neregularan način, dođe do tablica i da svojim vozilom dođe do Paraćina.
Još gore ako taj vinovnik nesreće pobegne sa mesta nesreće ili uništi te kartonske probne tablice, ili stavi druge, možda ih nije ni stavio u momentu nesreće i tako neko neće moći ni da pribeleži broj. Kako će sutra sudija da povede postupak i da konstatuje da je vozač teretnog vozila natovaren robom sa probnim tablicama počinio to i to krivično delo ugrožavanja učesnika u saobraćaju, a toga u zakonu nema, a država Srbima je to dala i omogućila?
Očekujem od vas, gospodine ministre, da već sutra preduzmete odgovarajuće mere da se ova bruka i sramota države Srbije zaustavi. Jer, šta onda sprečava bilo koga u Srbiji da uzme probne tablice kada kreće negde na put? Jer, što bi, recimo, prevoznici uopšte morali da registruju svoje kamione kada mogu da uzmu od Šiptara taj isti recept?
Nadam se da ste shvatili ogorčenost moju, ali i oko 500 prevoznika iz Pomoravlja, koji svakodnevno gledaju tu bruku države Srbije i koji traže od vas da to zaustavite, s obzirom da ste se do sada pokazali kao ministar koji se hvata u koštac i sa mnogo većim i opasnijim problemima nego što je ovaj.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 15 minut i 15 sekundi vremena poslaničke grupe. Narodni poslanik Dušan Marić ima reč.
...
Srpska napredna stranka

Dušan Marić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, usvajanje Zakona o bezbednosti saobraćaja i izmene tog zakona o kojima danas raspravljamo svakako će doprineti dodatno povećanju bezbednosti saobraćaja i smanjivanju nesreća na srpskim putevima, pa će ovaj trend o kojem je govorio ministar, gospodin Dačić, pozitivan trend svakako biti nastavljen i to je dobro i zbog toga se ovakvi zakoni usvajaju.
Međutim, da bi ove pooštrene kaznene mere, od kojih su neke previsoke, kao ona o obavezi da u po bela dana bude upaljeno svjetlo, da bi te mjere dale dugoročne rezultate, neophodno je ispuniti određene preduslove. Pomenuću samo dva.
Jedan je poboljšanje položaja saobraćajne policije i policije uopšte. Tu pre svega mislim na materijalni položaj i na uslove u kojima oni rade. S obzirom na posao koji rade, koji je pun rizika i zameranja, mislim da policajci u Srbiji rade za plate koje se mogu nazvati mizerne, a saobraćajna policija radi sa opremom koja je zastarela i koja ne može odgovoriti zakonskim rešenjima.
Slabo plaćeni policajac, sa platom od 30.000 dinara, sa iskrzanom uniformom, o tome je govorio kolega Petar Jojić, ne može biti motivisan da valjano obavlja ovaj rizični posao. Taj posao bukvalno nosi obavezu svakodnevnog suočavanja sa kriminalcima i ljudima koji na ovaj ili onaj način čine saobraćajne i druge prekršaje.
Policajac koji ima platu 30.000 dinara, koji nema adekvatne uslove za rad, ne može biti motivisan da ne oprašta saobraćajne prekršaje, bez obzira da li će biti velikodušan zato što uzima mito ili bez mita.
Poboljšanje materijalnog položaja policije je urgentan posao, kao što je urgentan posao da se saobraćajna policija snabde sa odgovarajućom, modernom opremom. Navešću konkretno primer saobraćajne policije u Velikoj Plani koja, pored svih tekućih poslova, ima obavezu da kontroliše autoput u dužini od 50 km i na tom delu se nalazi deonica na kojoj se često dešavaju teške saobraćajne nesreće. Ta stanica policije nema dovoljne ljudske resurse da obavi taj posao na valjan način. Ljudi tamo ginu od posla, a dodatnu otežavajuću okolnost predstavlja činjenica da nemaju dodatnu opremu.
Bolje je da se saobraćajna nesreća ne dogodi. Zbog toga se ovi zakoni usvajaju. Međutim, kada se dogodi, onda je izuzetno važno da policija pravovremeno interveniše, da na valjan način izvrši uviđaj, da sačini zapisnik, da utvrdi sve činjenice.
Drugi preduslov da bi se bezbjednost saobraćaja podigla na željeni nivo jeste da se putevi u Srbiji dovedu u podnošljivo stanje.
Građani Srbije već deset godina, bez obzira da li se na vlasti nalazi DS, DSS, NS, G17, SPS slušaju bajke o brzim putevima, brzim prugama, o Koridoru 10. Međutim, činjenica je da se većina puteva u Srbiji nalazi u izuzetno lošem stanju, prekriveni rupama i zakrpama.
Mi ovde u Skupštini često slušamo nadgovornjavanja dvojice ministara, jednog bivšeg i jednog sadašnjeg. Ovaj prvi tvrdi kako je on asfaltirao više od 400 km puteva, kako on kaže, evropskih puteva, ovaj sadašnji ministar kaže da to nije tačno da je to asfaltirao on, da će on asfaltirati još više, to često naliči na ono dečije nadlagivanje. Međutim, činjenica da mnogi od tih puteva postoje jedino u zapisnicima sa sednica ovog parlamenta.
Od konkretnih zakonskih rešenja osvrnuću se samo na dva. Prvo je rešenje po kojem sudija za prekršaje ima mogućnost da vozaču koji je zaradio zatvorsku kaznu od 15 dana ili 30 dana tu kaznu oprosti i da mu pruži mogućnost da on tu kaznu otkupi novcem. U pitanju je iznos od, čini mi se, 100 hiljada do 150 hiljada dinara, zavisno od procene sudije za prekršaje.
Mislim da će ovo rešenje, koje je verovatno doneto sa dobrom namerom, imati lošu posledicu zato što će dovesti do raslojavanja vozača, raslojavanja građana na osnovu njihovog socijalnog statusa. Imaćemo bogate vozače i siromašne vozače.
Devedeset, devedeset pet odsto građana Srbije nema novca da plati ovu kaznu. Oni će biti prinuđeni da idu u zatvor, a onih preostalih pet odsto će platiti kaznu, međutim to oni neće osetiti zato što imaju novca i to neće po njih imati nikakav vaspitni efekat. Budžet će nešto biti povećan, međutim neće biti ostvarena osnovna svrha zakona, a to je preventivno dejstvo.
Sledeće rešenje na koje želim da ukažem jeste ovo ograničenje brzine pored škola i kada škole ne rade. Znači, u noćnim časovima, preko vikenda i u vreme državnih praznika, u vreme zimskog i letnjeg raspusta, mislim da je u pitanju jedno rešenje koje nije logično, besmisleno je da pored jedne škole, koja se možda nalazi van naseljenog mesta, neko sredinom jula u dva sata iza ponoći mora da ograničava brzinu, da smanjuje brzinu.
Iskoristiću ovu priliku da još jednom ukažem na izuzetno loše stanje regionalnog puta između Velike Plane i Smederevske Palanke. Taj put ima dužinu od 11 km, a već 15 godina nalazi se u izuzetno lošem stanju, u takvom stanju koje objektivno predstavlja opasnost po bezbednost saobraćaja, pa očekujem od ministra Dačića da založi svoj autoritet da ovo pitanje, koje 15 godina čeka na stolu nekog ministarstva, konačno bude rešeno.
Godinama je ovaj put održavan krpljenjem udarnih rupa, međutim inspekcija Direkcije za puteve je u nekoliko zadnjih navrata utvrdila da na taj način nije moguće put držati u funkciji, da na taj način put ne može da bude upotrebljiv za saobraćaj, nego da je neophodna njegova temeljna rekonstrukcija i to na taj način da kompletan put, znači, u dužini od 11 km bude presvučen novim slojem asfalta.
Po zakonu o bezbednosti saobraćaja, kada vozač naiđe na udarnu rupu i tom prilikom ošteti automobil ima pravo da ostane na mestu udesa, na mestu zadesa, da pozove saobraćajnu policiju kako bi policija napravila zapisnik i na osnovu toga vozač mogao da naplati štetu koju je pretrpeo.
Kada bi to radili vozači na ovome putu između Velike Plane i Smederevske Palanke, a slično je stanje na većini ostalih puteva u Srbiji, saobraćaj bi bio paralisan zato što je skoro neizvodljivo ovaj put preći dozvoljenom brzinom od 50 do 60 kilometara na sat, a ne napraviti štetu na autu.
Inače, u pitanju je vrlo frekventan put između dve opštine koje imaju više od 100 hiljada stanovnika. Ljudi iz Velike Plane svakodnevno u velikom broju idu u Smederevsku Palanku, u tamošnju bolnicu, nekoliko stotina ljudi, radnika i školske dece, svakodnevno putuje iz jedne u drugu opštinu.
Ovaj put se nastavlja prema Mladenovcu i Beogradu, odnosno prema Aranđelovcu i Topoli, a s druge strane kod Velike Plane uključuje se na Koridor 10 i autoput i vozači teških kamiona iz Smederevske Palanke, iz susednih opština iz srednje Srbije ovaj put koriste kao najbržu i najbližu vezu sa autoputem i Koridorom 10.
Ministar Dačić je ovde istakao podatak da se najveći saobraćajnih nesreća događa u naseljenim mestima. Ovo je vrlo bitno za temu o kojoj govorim iz razloga što ovaj put u dužini od pet kilometara prolazi kroz gusto naseljene delove Stare Plane i naselja Bresje. Tu živi oko 4.000 ljudi. Put je izuzetno uzak. Kuće bukvalno izlaze na ulice. Čak i u situaciji da je put rekonstruisan, da se nalazi u dobrom stanju, on objektivno predstavlja veliku opasnost po stanovnike okolnih kuća zato što je to jedina ulica koja prolazi kroz naselje.
Hoću da istaknem da je projekat rekonstrukcije gotov. Da je opština Velika Plana uradila sve ono što je bilo do nje. Uradili smo i kanalizacionu mrežu koja ide pored puta. Regionalno preduzeće za puteve je izdvojilo sve potrebne resurse, uključujući i novac.
Programom "Srbijaputa" je predviđena rekonstrukcija, međutim od toga posla još uvek nema ništa, pa apelujem na ministra Dačića da založi svoj autoritet i da pomogne u rešavanju ovog problema.
Smatram da stanje na putevima i bezbednost saobraćaja u bilo kom delu Srbije ne sme da zavisi od politike i političkih partija.
Na kraju ću da malo izađem iz ove teme.
Izvinjavam se, još koliko vremena je ostalo poslaničkoj grupi SRS?

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica | Predsedava
Ukupno je bilo 22 minuta i 35 sekundi.
...
Srpska napredna stranka

Dušan Marić

Srpska radikalna stranka
Preostalo vreme ću da iskoristim da ukažem na još jedan primer. To je primer udarnih rupa na autoputu od Velike Plane do Beograda. Za ove dve godine, koliko svakodnevno prelazim ovu relaciju, identifikovao sam desetak udarnih rupa i svaki put kada putujem ovom relacijom pitam se da li ljudi iz Direkcije za puteve i ljudi iz "Srbijaputa" da li koriste autoput.
Zanima me kada vozač vozi 120 kilometara na sat, naiđe na takvu rupu, ona predstavlja opasnost i po vozača i po vozilo, i zanima me šta treba da se dogodi pa da odgovorni ljudi odvoje jedan kamion, trojicu radnika, 500 kilograma asfalta i presvuku ove rupe?
Preostalo vreme koje mi je ostalo iskoristiću da častim ministra i njene saradnike, da im ostane što više vremena da utvrde činjenice vezane za veliku podvalu o lažnom atentatu na Tomislava Nikolića, podvalu kojoj se smeje cela Srbija.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Vjerica Radeta. Izvolite. Preostalo vreme je 11 minuta i 45 sekundi.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, nije bilo davno, pre negde oko godinu dana, gospodine Dačiću, sećate se, naravno, kakve ste nam hvalospeve pričali o Predlogu zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima i mi smo vas tada uveravali da to nisu baš tako revolucionarna rešenja kako ste vi tada tvrdili, pa ste tvrdili koliko će biti manje saobraćajnih udesa, koliko manje žrtava i skoro da u tom momentu nismo mogli da verujemo da ćete za samo manje od godinu dana tražiti izmene i dopune ovog zakona.
To, naravno, govori u prilog onome što smo mi iz SRS tada govorili i upozoravali vas da ste se malo zatrčali sa donošenjem ovog zakona, ne zato što on nije bio potreban, naprotiv, jeste, nego jednostavno niste bili pripremljeni za sve ono što ste u zakonu predvideli i pokazalo se da je to tako. Da nije, mi danas ne bismo imali predlog izmena i dopuna ovog zakona, već biste vi možda danas bili da nas izvestite o pozitivnim efektima primene ovog zakona.
Sećate se kada smo vas upozoravali da nećete uspeti da donesete podzakonska akta koja predviđate u ovom zakonu, čak ni do onog roka do decembra prošle godine, kada je počela primena ovog zakona. Tada ste nam se smeškali i tvrdili da ćete vi to biti u stanju, jer da su sva podzakonska akta već takoreći gotova, samo čekaju da se zakon usvoji da biste mogli i ta podzakonska akta da stavite u funkciju, odnosno da počnu da se primenjuju.
Kažete nam u obrazloženju, zbog čega se sada bavimo ovim zakonom, da Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima u primeni je od decembra 2009. godine, to znamo, praksa je pokazala da je radi efikasnije primene u tekstu zakona potrebno izvršiti određene izmene i dopune kojima će se obezbediti dosledno poštovanje propisa i veća bezbednost učesnika u saobraćaja, kao i usaglašavanje sa relevantnim međunarodnim dokumentima koji su u međuvremenu usvojeni.
Gospodine Dačiću, nemojte da trčite za tim međunarodnim dokumentima koji se u međuvremenu usvajaju, pre svega mislim na dokumenta EU, jer vas samo podsećam da je ta ista EU pre nekoliko dana u svom parlamentu donela odluku kojom će pokušati da natera još pet država koje su članovi EU da priznaju lažnu državu KiM.
Osim toga, Angela Merkel vam lepo, jasno i glasno kaže – posle Hrvatske nema više proširenja EU. Zato nemojte da na svaki njihov mig trčite da menjate zakone, već gledajte da se primenjuju zakoni koji postoje u Republici Srbiji.
Naravno, neka se menjaju oni koji treba, iz ovih ili onih razloga, da se menjaju. Vodite računa o pripadnicima unutrašnjih poslova na način kako su vam govorile i kolege srpski radikali pre mene, i o visini njihovih zarada, i o uniformama i o uslovima rada, jer zaista i sami znate i vi to često u javnosti kažete, da ima velikih problema oko rešavanja svih tih pitanja.
Pored navedenog, vi kažete – razlog za donošenje ovog zakona sadržan je u potrebi preciziranja postupka, a u cilju obezbeđivanja efikasnosti u primeni zakona, s jedne strane, i racionalizacije i smanjenja potrebnog broja policijskih službenika koji obezbeđuju njegovo izvršavanje, s druge strane.
Tvrdili ste nam i ovde kada je bilo reči o ovom zakonu, a i često u javnosti, da nema ni govora o racionalizaciji policijskih službenika, s obzirom na obim poslova, na delokrug rada njihov i nismo vam tada stavljali primedbe jer jednostavno, ako su to potrebe MUP i ako vi to argumentujete, ko ozbiljan može da vam stavi primedbu na tako nešto, jer vi ste, na kraju krajeva, za to odgovorni.
Ne razumem razloge za donošenje ovog zakona po hitnom postupku, jer vi kažete da je to zbog toga što bi neusvajanje zakona imalo štetne posledice na rad državnih organa, kao i na bezbednost saobraćaja u celosti, imajući u vidu da će se navedenim izmenama značajno doprineti većoj bezbednosti poštovanja propisa u saobraćaju. Gospodine Dačiću, ako je ovo tačno, onda neko u vašem ministarstvu, ne znam da li vi ili neko drugi, mora na ozbiljnu odgovornost zašto to niste znali pre godinu dana kada ste nam predlagali ovaj zakon.
Gospodine Dačiću, želim lično vas, kao ministra, da pitam, juče smo u medijima imali informaciju da ste se sastali sa Tomislavom Nikolićem, pošto je ovaj zakon na dnevnom redu, ne znamo da li je to bilo zato što se on često parkira na mestima predviđenim za invalide ili ste možda hteli da saznate čije on to onako besne automobile vozi, s obzirom da je Agenciji za borbu protiv korupcije prijavio neku ladu ''rivu'' staru preko 20 godina. Uglavnom, nakon tog vašeg razgovora, Nikolić je ponovo prihvatio da građane košta 300.000 evra godišnje, jer kaže on da toliko košta obezbeđenje jednog čoveka.
Što se tiče nas iz SRS, nas ne zanima ko preti Tomislavu Nikoliću, nas ne zanima da li ćete vi da ga obezbeđujete ili nećete. Ako mu neko preti, eto vam ga, čuvajte ga, nas zanima, gospodine Dačiću, da ovlašćenom advokatu SRS i dr Vojislava Šešelja, nama iz SRS, pre svega Draganu Todoroviću, Nemanji Šaroviću, Eleni Božić-Talijan i meni, koji smo podneli krivične prijave i protiv nekih novina, i protiv Nikolića i protiv Vučića, da nama kažete to što ste rekli Tomislavu Nikoliću.
Mi znamo da njemu ne preti opasnost od Vojislava Šešelja, niti bilo kog iz SRS. Uverena sam i uvereni smo da i vi to znate i da o tome govore podaci do kojih je došla i vaša služba i druge nadležne službe.
Sada vas molim, gospodine Dačiću, da pre svega radi javnosti, radi Vojislava Šešelja, radi nas iz SRS, radi porodice Vojislava Šešelja, kažete – šta vi to znate i šta ste u međuvremenu saznali vezano za pretnje Tomislavu Nikoliću i da li to ima ikakve veze sa Vojislavom Šešeljom? Mi tvrdimo da nema, a od vas tražimo da to jasno i glasno kažete.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Judita Popović, potpredsednik Narodne skupštine. Izvolite.
...
Liberalno demokratska partija

Judita Popović

Liberalno demokratska partija
Poštovani predsedavajući, poštovano predsedništvo, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, u prvom redu bih htela da čestitam MUP za ove odlične statističke podatke koje smo čuli danas. Zaista je lepo čuti da nešto kreće nabolje. Zaista je lepo čuti da je bezbednost u saobraćaju u toj meri popravljana da se to meri u nekoliko desetina  procenata.
Međutim, znate kako se kaže, statistika zna da bude veoma kreativna, pa ukoliko bi se pošlo u stvari od toga da je možda ta statistika rađena sa određenim pokazateljima koji su ukazivali na to da je saobraćaj u Srbiji bio u katastrofalnom položaju, onda je svaki boljitak statistički gledano zaista ogroman napredak u odnosu na stanje od kojeg se krenulo prilikom merenja statističkih podataka. Sve u svemu, ipak je dobro ukoliko je napravljen neki pomak.
Kada smo mi pre nekoliko meseci raspravljali o ovom Zakonu o bezbednosti u saobraćaju, mislim da smo mi i tada ukazivali u stvari na jednu činjenicu, da se najviše tereta stavlja u pogledu bezbednosti tog saobraćaja na same vozače, na neke neposredne učesnike u saobraćaju, a da se nekako izostavljaju i drugi činioci i drugi faktori koji su jako bitni za sam saobraćaj, za odvijanje saobraćaja.
Drugi faktori su, između ostalog, i stanje puteva, sami putevi, kolovozi, saobraćajna signalizacija, regulacija tog saobraćaja putem saobraćajne policije. Dakle, sve ono što je nekako zanemareno u pogledu načina na koji se i s kojom merom, s kojom oštrinom kažnjavaju posledice ukoliko neki od tih činilaca ne proizvedu rezultate koji se očekuju. Čini mi se da je najviše u stvari sankcionisan onaj vozač koji je i građanin ove države.
Zbog toga je zaista čudno da je statistički gledano tako dobar rezultat postignut za nekoliko meseci od kada je ovaj zakon počeo da se primenjuje. Koliko znam, zaista putevi nisu u toj meri poboljšani. Saobraćaj u Srbiji nije u toj meri dobio na kvalitetu što se saobraćajne signalizacije tiče, što se rada saobraćajne policije tiče, što se izgradnje novih autoputeva ili bar magistralnih autoputeva tiče.
Zbog toga se ako se samo gleda na koji način su se ponašali učesnici u saobraćaju, a učesnici kao vozači, mislim da to ne daje dobru sliku o tome šta i kakav je saobraćaj u državi Srbiji trenutno. Bezbednost saobraćaja nije bezbednost samo u smislu odvijanja saobraćaja od strane vozača na putevima, kolovozima, magistralnim i autoputevima.
Bezbednost saobraćaja u stvari predstavlja i nešto što predstavlja neposredne kontakte građana sa saobraćajem koji se odvija u njihovim gradovima, u njihovim ulicama. Dakle, ukoliko vi nemate bezbedan saobraćaj u ulicama nekoga grada, nekog naseljenog mesta, ako vi živite u nekoj ulici koja trpi ozbiljne probleme zbog jednog neregulisanog saobraćaja, u tom slučaju je bezbednost saobraćaja takođe narušena.
Nije dovoljno da se kaže samo da je neko izazvao saobraćajnu nezgodu, da je došlo do određene materijalne štete ili do određenih fizičkih povreda, nego je bezbednost saobraćaja i to kada vi živite u kući koja je non-stop pod pritiskom jednog saobraćaja, saobraćaja teretnog, pa vam se zidovi u tom slučaju oštećuju, vama pucaju zidovi, vi trpite nesnosnu buku zbog tog saobraćaja. Dakle, vi imate jednu ugroženu životnu sredinu zbog tog saobraćaja koji se odvija kroz vašu ulicu.
Mi, recimo, u Zrenjaninu imamo započetu izgradnju obilaznice, koja već unazad dve godine stoji, a da se ništa ne radi po tom pitanju. Imamo odvijanje teretnog saobraćaja, krstarice prolaze kroz dve ulice. Sve te krstarice koje dolaze sa juga prema severu ili sa zapada prema istoku prolaze kroz te dve ulice Zrenjanina.
Ljudi koji žive u tim ulicama trpe nesnosnu buku, trpe i materijalnu štetu, a bogami trpe i ugrožavanje njihovog zdravlja, jer u slučaju da neka od tih krstarica pređe preko neke kišne kanalizacije, u tom slučaju može da se desi i to da se poklopac od nje jednostavno podigne i udari u zid neke od tih kuća, što se i inače dešavalo, pa je došlo do ozbiljnih oštećenja nekretnina.
Dakle, taj saobraćaj se odvija već tako godinama, a da nadležni nešto ne reaguju na to. Zbog toga bih postavila pitanje ministru, između ostalog, i da li MUP, s obzirom da je nadležno za podnošenje ovakvog zakona i izmena i dopuna o Zakona o bezbednosti saobraćaja, ima kontakte i da li radi na tome sa ostalim ministarstvima koja su nadležna za putnu infrastrukturu?
Da li MUP vodi računa o tome koji su prioriteti prilikom izgradnje infrastrukture, izgradnje puteva, kolovoza, magistralnih puteva, autoputeva? Da li ima u vidu i to da se određene teritorije u zemlji jednostavno ostavljaju po strani kada se radi o tome da se gradi novi putevi? Da li se zna nešto o tome da je, recimo, zrenjaninska opština svrstana u šestu kategoriju što se izgradnje putne infrastrukture tiče?
Da li MUP vodi računa, između ostalog, i o tome da je trenutno u fazi izrada prostornog plana Republike Srbije, koji je, takođe, od velikog značaja za putnu infrastrukturu i za izgradnju puteva u nekoj skoroj budućnosti.
Sve je to skopčano i sa ovim Zakonom o bezbednosti saobraćaja i sa svim izmenama koje slede tom zakonu, ponovo ponavljam, saobraćaj ne čini samo vozač koji je već postojećim zakonom i tek ako ugrožen u tom smislu da je svaki propust vozača i te kako kažnjiv, za razliku od svih ostalih učesnika saobraćaja, a to je i putara, i nadležnih koji su u obavezi da putarima plate sve ono što država duguje, i ministarstava koja su nadležna da naprave jedan plan i program na koji način misle da izgrade putnu infrastrukturu u Srbiji, i saobraćajne policije koja je u obavezi da signalizira da nema dovoljan broj saobraćajnih policajaca da bi na adekvatan način obavljala svoj rad.
Dakle, u Zrenjaninu, recimo, nedostaje dobar broj saobraćajnih policajaca, pa isti ne mogu da kontrolišu saobraćaj na dobar način tamo gde je izuzetno frekventan baš taj teretni saobraćaj, sa tim krstaricama, koji saobraćaj je regulisan u smislu ograničenja brzine na 40 kilometara, ali to nikako nije dovoljno ukoliko nemate saobraćajnu patrolu koja to kontroliše, a nemate je zato što nemate dovoljan broj saobraćajnih policajaca, pa zašto nemate dovoljan broj policajaca ako imate ovako restriktivan zakon koji i te kako predviđa da treba da se kažnjavaju svi oni koji se ne pridržavaju odredaba zakona.
Prema tome, dobro je što se radi na poboljšanju odvijanja saobraćaja u Srbiji. Međutim, nije dobro što se taj problem ne obuhvata celovito, nego se ide prilično parcijalno. Prema tome, još jednom bih posebno skrenula pažnju MUP, da MUP ima obavezu i da ima pravo da u saradnji sa ostalim ministarstvima kreira politiku i izgradnje puteva, i obezbeđenja tih puteva i obezbeđenja saobraćaja koji će se odvijati na tim putevima. Bez te saradnje nema ni adekvatnih rezultata, bez obzira koliko je statistika pozitivna i dobra, kako je ona prikazana od strane gospodina ministra.