TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 19.10.2010.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

19.10.2010

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 17:30

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad Treće sednice Drugog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2010. godini.

Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 90 narodnih poslanika.

Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje. Izvolite.

Konstatujem da je primenom elektronskog sistema za glasanje utvrđeno da su u sali prisutna 94 narodna poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.

Podsećam Narodnu skupštinu da utorkom i četvrtkom, nakon otvaranja sednice i utvrđivanja broja narodnih poslanika koji prisustvuju sednici, a pre prelaska na dalju raspravu, sednica teče na osnovu člana 286. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, koji podrazumeva pravo predsednika odnosno ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe da postavlja pitanje, odnosno da traži obaveštenje ili objašnjenje, i to usmeno u jednom obraćanju u trajanju do pet minuta, odmah nakon otvaranja sednice i utvrđivanja narodnih poslanika koji prisustvuju sednici, a pre prelaska na dalju raspravu.

Molim ovlašćene predstavnike ili predsednike poslaničkih grupa da zatraže svoje pravo. Narodni poslanik Miloš Aligrudić.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Miloš Aligrudić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Pre nedelju dana smo postavili jedno pitanje koje se odnosilo na 10. oktobar i događaje koji su u Beogradu vezani za taj datum.

Za ovih sedam dana nismo dobili od nadležnih ministarstava bilo kakav odgovor. Da pođemo od pretpostavke da možda mi nismo dobro to pitanje formulisali. Ajde da to ponovimo i to malo drugačije i preciznije.

Molio bih MUP i Ministarstvo pravde, jer su oni pre svega ta dva nadležna ministarstva, da nam odgovore na određena konkretna pitanja. Prvo, koliko lica je privedeno u vezi sa događajima od 10. oktobra u Beogradu? Protiv koliko lica je pokrenut krivični postupak i tačno za koja krivična dela? Kakva je starosna struktura tih lica? Koliko ima maloletnih među njima? Da nam se dostavi tačan spisak sa imenima tih lica, jer čak i ako među njima ima maloletnih lica, taj spisak sa imenima maloletnih se može dostaviti nama kao narodnim poslanicima. To nije za javnost.

Dalje, da se tačno dostavi struktura ranije osuđivanosti tih lica, da tačno znamo koliko tih lica se nalazi u krivičnoj evidenciji i protiv koliko od tih lica je ranije vođen krivični postupak i protiv koliko tih lica, odnosno za koja od tih lica se vodi policijski dosije, kako se to kolokvijalno kaže – poznata policiji odranije.

Zatim, treba mi pisana informacija o ranijoj bezbednosnoj proceni skupa. Mislim na skup koji se zvao tzv. "Parada ponosa". Ko je dao tu procenu? Mislim da je to dala BIA. Kada je ta procena došla u MUP i kod direktora Policije i koliko ranije pre samog organizovanja skupa i održavanja skupa su oni to znali?

Interesuje me sledeća stvar – ako je taj skup bio procenjen kao bezbedan, da mi odgovori MUP šta je tražilo 6.000 policajaca na ulicama Beograda? Ako je postojala procena da taj skup nije bezbedan, zašto je policija dozvolila da se taj skup uopšte održi? Ovo ne ulazi uopšte u ocenu ili procenu bilo kakvog huliganstva i bilo kakve agresije koja su druga lica na ulicama grada ispoljavala, što je za svaku osudu, zato sam i pitao ovaj prvi deo pitanja koji se odnosi na procesuiranje.

Zanima me zbog čega i kako i da li je uopšte pokrenut bilo kakav krivični postupak protiv organizatora tzv. "Parade ponosa" i gde se nalazi tu njihova odgovornost i kakva je procena policije i Ministarstva pravde u vezi njihove odgovornosti? Da li među njima kao organizatorima skupa, koji je očigledno, jer sve ostalo je zamajavanje, zapravo bio inicijalna kapsula za izazivanje nereda, što je naravno podržala i Vlada Srbije, to je svima jasno, postoji neko protiv koga je pokrenut krivični postupak iz tih razloga i da li će se i na koji način utvrđivati njihova odgovornost?

Jer bez obzira na prisustvo 6.000 policajaca na ulici, organizator skupa je bio dužan da preduzme mere za obezbeđenje. Koje je tačno mere organizator preduzeo za obezbeđenje skupa? Koliko lica je učestvovalo u obezbeđenju tog skupa od strane organizatora? Kako je to izgledalo? Precizno, da se dobije pisana informacija o tome. Ko će nam dati informaciju? Ne može niko osim MUP, jer su oni morali imati tu informaciju oko zakazivanja skupa.

Prema tome, morali bi da dobijemo ove informacije, da ne bi došlo do daljeg zamlaćivanja javnosti oko ovog pitanja i oko pitanja odgovornosti za događaje 10. oktobra, jer se zna da onaj ko je bio organizator zapravo najviše odgovara, da onaj koji pruža punu podršku organizatoru takođe odgovara, a naravno i oni koji vrše izgrede, bez obzira sa koje strane, takođe treba da odgovaraju.

Molim vas da ove podatke dobijemo što pre. Sedam dana je već prošlo i molim vas da barem u sledećih 48 sati raspolažemo ovim informacijama. To uopšte nije teško.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Poslanik Velimir Ilić ima reč.

Velimir Ilić

Nova Srbija
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, ovih dana se izuzetno manipuliše u javnosti sredstvima od prodaje "Mobtela", a daju se velika obećanja na osnovu sredstava koja će se dobiti od prodaje "Telekoma".

Zato i postavljam pitanje ministru ekonomije Mlađanu Dinkiću, jer on najviše manipuliše u svojim izjavama – kako su potrošena sredstva od "Mobtela" i da li je tačno da je Vlada RS, odlazeća Vlada Vojislava Koštunice, ostavila u budžetu milijardu 600 miliona od naplate "Mobtela", gde nije potrošen ni jedan jedini evro u kasi kod ministra Cvetkovića, tadašnjeg ministra finansija, i u NIP, i da je ostavljeno 300 miliona evra od prodaje trećeg operatera, to je "VIP", i da je ostavljeno 360 miliona evra od prodaje Robnih kuća "Beograd"?

Ukupno ova vlada koja je sada na vlasti imala je dve milijarde i 260 miliona evra ostavljenih para u budžetu, koje su dobijene od prodaje ova tri objekta o kojima sam govorio. Znači, od prodaje i naplate ostavljene su tolike pare.

Tražim od ministra Dinkića kako su potrošene dve milijarde i 260 miliona evra, na koji način i da li je većina tih sredstava otišla na izbornu kampanju ZES koalicije? To je tačno i zato bih želeo da mi dostave tačno kako su sredstva trošena, na koji način i kako su potrošena?

Nije tačno što se manipuliše da nije bilo projekata. Projekata je bilo, ali je dogovoreno da se određeni projekti rade koncesijom i kompletno finansijski deo koncesije vodio je Mlađan Dinkić. On i njegovo ministarstvo su tada odabrali finansijskog savetnika, pravnog savetnika i tehničkog savetnika za izvođenje koncesije. On je rekao da će taj deo koji se radi koncesijom biti izuzet, a ostali delovi će biti pokriveni ovim sredstvima koja su dobijena od prodaje ova tri preduzeća.

Prema tome, sada se bojim i imam veliko nepoverenje u istu garnituru da i sredstva od "Telekoma" ne prođu tako, da i sredstva od "Telekoma" se ne potroše na neki način kako bi to sigurno vladajuća koalicija želela i da i to ne ode za neku buduću kampanju i da Srbija ne dobije ništa.

Ponavljam, Dinkić je na Vladi zahtevao da on bude ovlašćen da napravi predlog kako će se sredstva potrošiti i da on bude ovlašćeno lice ispred Vlade za prodaju "Mobtela" i on je direktno vodio i prodaju i plasman sredstava.

Naravno, nije urađena, nije završena obilaznica oko Beograda, nije urađeno niz projekata koji su bili predviđeni na taj način.

Prema tome, zamolio bih građane Srbije da ne slušaju ova obećanja Dinkića, koje daje ovih dana, kada prodamo "Telekom" mi ćemo napraviti duple infrastrukturne objekte. To je govorio i na Vladi, imaju zapisnici, u kojoj sam i ja bio.

Kada se proda "Mobtel" napraviće se krupni objekti infrastrukturni itd, ne znam, Banat će dobiti vodu, vodosnabdevanje Banata, brana Svračkovo, pet hiljada stanova, ne znam šta sve, Banatska magistrala, jedna traka autoputa itd, Pojate – Preljina, i od toga nije bilo ništa, jer su sredstva potrošena, naravno, za raznorazne budžetske potrebe, za stvaranje regionalnih partija, što i sada radi, za pokrivanje njegovih projekata na Staroj planini, skijalištima itd.

Zato bih još jednom taksativno da se napiše u odgovoru, kako su potrošena sredstva 2.260.000.000; ponavljam 1.600.000.000 od "Mobtela", 300.000.000 od trećeg operatera "Vip" i 360.000.000 od naplate Robnih kuća "Beograd".
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima poslanik Zoran Ostojić.
...
Liberalno demokratska partija

Zoran Ostojić

Liberalno demokratska partija
Mis

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima gospodin Boris Aleksić.

Boris Aleksić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, mi smo još pre dve nedelje postavili Vladi Republike Srbije i nadležnim organima jedno veoma važno pitanje koje se tiče zdravstvene zaštite pritvorenih Srba u tribunalu u Hagu.

Kao što smo vas tada informisali, prema podacima stručnjaka Ruske akademije nauka, 16 Srba je stradalo u Haškom kazamatu prilikom hapšenja ili od tretmana koji su dobili u Haškom tribunalu, dok su pojedini svedoci i važni svedoci, u najvažnijim predmetima pred tribunalom u Hagu iz Srbije, dakle, građani Republike Srbije odlazili uredno da svedoče u Haški tribunal, odlazili zdravi, a vraćali se teško oboleli.

Postavili smo pitanje i Ministarstvu zdravlja, ministru zdravlja smo dostavili odgovarajuće medicinske izveštaje. Takođe, postavili smo pitanje i Ministarstvu odbrane. Vlada Republike Srbije nam nije dala odgovore na ova važna pitanja. Umesto toga, Vlada Republike Srbije je sprečila svaku mogućnost da se pomogne pritvorenim Srbima u Haškom tribunalu.

Želim da vas informišem da se tribunal u Hagu izgovara nedostatkom budžetskih sredstava. To je njihov stav, da oni ne mogu da sprovode odgovarajuće intervencije, zato što imaju malo novca. Prema zvaničnim podacima, samo budžet tribunala za ovu godinu iznosi 302.000.000 američkih dolara, plus donacije 33 države, kao nevladinih organizacija, kao što su Sorošev fond, Karnegijeva i Rokfelerova fondacija. Oni imaju ogromnu sumu novca, ali tu sumu novca koristi isključivo tužilaštvo.

Kao što znate, prema izveštajima lekara, dr Vojislavu Šešelju su davali i kardiotoksične lekove, prema izveštajima iz 2009. godine, koji su izazvali aritmije i pogoršali njegovo zdravstveno stanje. On nije jedini takav slučaj, jednom pritvoreniku su dali lekove na koje je on dobio alergiju i kasnije su mu se po koži pojavili plikovi. Teško je oboleo od tog tretmana u Haškom kazamatu.

Želim da vas podsetim da je na statusnoj konferenciji 21. septembra najavljena i hirurška intervencija nad Vojislavom Šešeljom. Hirurška intervencija koja bi trebalo da se obavi u Holandiji.

Međutim, mi svakako strahujemo za njegov život, pre svega zbog odnosa prema pritvorenim Srbima, a i zbog toga što je zvanično Ministarstvo zdravlja Holandije i holandska Vlada objavila jedno istraživanje prema kojem je 16 hiljada Holanđana završilo u bolnici zbog neadekvatnog lečenja, zbog toga što su im lekari prepisivali pogrešne lekove. Dakle, 16 hiljada njih, napravljena je detaljna analiza, detaljan izveštaj koji je objavljen i u sredstvima informisanja u Holandiji, obuhvaćeni su svi tipovi i sve vrste bolnica i medicinskih ustanova.

Mislim da je zaista ovo jedno važno pitanje koje bi trebalo da alarmira sve. Dok Vlada Republike Srbije ćuti, ne želeći da zaštiti život i zdravlje pritvorenih Srba, građana Republike Srbije, u Haškom kazamatu, reagovala je Ruska Federacija.

Poznati institut "Bakunjin" u Rusiji i šef kardiološkog odeljenja prof. Leo Bokerija je takođe izneo svoje mišljenje o zdravstvenom stanju pritvorenih Srba, u ovom slučaju dr Vojislava Šešelja, koje je katastrofalno. Podsećam vas još jednom da lekovi koje dobija Vojislav Šešelj u Haškom kazamatu izazivaju aritmije i dovode ga u stanje opasno po život.

Dakle, Vlada Republike Srbije mora da reaguje, umesto što ćuti, umesto što je sprečila dr Mijailovića, konkretno gospodin Šutanovac iz Ministarstva odbrane i načelnik VMA gospodin Jevtić, sprečili su dr Mijailovića da da savetodavno mišljenje o zdravlju Vojislava Šešelja prošlog meseca, iako je on od oktobra lekar Vojislava Šešelja, tj. pošto ga je pregledao u Haškom kazamatu i napravio izveštaj 16. oktobra, uspostavljen je između njega i Vojislava Šešelja odnos lekara i pacijenta.

On nije imenovan po zahtevu Vojislava Šešelja ili po zahtevu odbrane, on je imenovan po nalogu Pretresnog veća tri, na čelu sa sudijom Žan Klod Antonetijem, a po izboru Sekretarijata tribunala u Hagu.

Dakle, nikakav zahtev ni Vojislav Šešelj, ni tim za odbranu nisu pisali ni 2009. godine, pa nisu ga ni upućivali Ministarstvu odbrane, tako da ni ove godine nije bilo potrebe zaista upućivati bilo kakav zahtev.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da je predsednica Skupštine, gospođa Slavica Đukić-Dejanović, povodom zajedničkog načelnog i jedinstvenog pretresa 1. i 2. tačke dnevnog reda, Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Predloga odluke o Planu razvoja zdravstvene zaštite, pored predstavnika predlagača prof. dr Tomice Milosavljevića, ministra zdravlja, pozvala da sednici prisustvuje Zorica Pavlović, pomoćnik ministra zdravlja.
Nastavljamo rad po utvrđenom dnevnom redu.
Prelazimo na 1. i 2. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI I PREDLOG ODLUKE O PLANU RAZVOJA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE REPUBLIKE SRBIJE (zajednički načelni i jedinstveni pretres)
Saglasno odluci Narodne skupštine da se obavi zajednički načelni i jedinstveni načelni pretres 1. i 2. tačke dnevnog reda, a pre otvaranja zajedničkog pretresa podsećam vas, da shodno članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet sati, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe, i to: poslanička grupa Za evropsku Srbiju - jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi; poslanička grupa SRS - jedan sat, sedam minuta i 12 sekundi; poslanička grupa G17 plus - 28 minuta i 48 sekundi; poslanička grupa "Napred Srbijo" - 25 minuta i 12 sekundi; poslanička grupa DSS-Vojislav Koštunica - 24 minuta; poslanička grupa SPS-JS - 18 minuta; poslanička grupa LDP - 14 minuta i 24 sekunde; poslanička grupa Nova Srbija - 10 minuta i 48 sekundi; poslanička grupa manjina - osam minuta i 24 sekunde i poslanička grupa PUPS - šest minuta.
Saglasno članu 96. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, narodni poslanici koji nisu članovi poslaničkih grupa imaju pravo da govore jedanput do pet minuta.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika. Istovremeno vas obaveštavam da po ovoj tački dnevnog reda poslaničke grupe predstavljaju sledeći narodni poslanici: Momo Čolaković – PUPS, Zlata Đerić – Novu Srbiju, narodni poslanik Zoran Bortić – poslaničku grupu SPS-JS, narodni poslanik Milan Dimitrijević – poslaničku grupu DSS-Vojislav Koštunica, narodni poslanik Paja Momčilov – poslaničku grupu SRS.
Saglasno članu 157. stav 2, članu 192. stav 3. i članu 193. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički načelni i jedinstveni pretres o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Predlogu odluke o Planu razvoja zdravstvene zaštite Republike Srbije.
Da li predstavnik predlagača, prof. dr Tomica Milosavljević, ministar zdravlja, želi reč? (Da.) Imate reč. Izvolite.

Tomica Milosavljević

Zahvaljujem, gospodine predsedavajući. Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, pred vama se danas na dnevnom redu nalazi zakon o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Plan razvoja zdravstvene zaštite Republike Srbije za period 2010-2015. godina.
Zakon o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ima mali broj članova, ukupno ih ima devet, a u suštini odnosi se na korigovanje zakonskog rešenja i zakona koji je donet 2005. godine, koji je od 2008. godine počeo da se primenjuje na način kako je to regulisano Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i reguliše ovaj zakon o izmenama i dopunama, dopunski rad zdravstvenih radnika.
Pokušaću da vas ukratko podsetim na ova rešenja i da ih obrazložim. Dakle, zakonom koji predlažemo zdravstveni radnik, zdravstveni saradnik, kao i drugo lice zaposleno u zdravstvenoj ustanovi može da obavlja dopunski rad u zdravstvenoj ustanovi, odnosno u privatnoj praksi van redovnog radnog vremena, u skladu sa ovim zakonom, a to praktično znači da taj dopunski rad može da se obavlja kod poslodavca sa kojim zdravstveni radnik ima ugovor o radu sa punim radnim vremenom, kao i kod drugog poslodavca, pod uslovom da taj rad ne utiče na organizaciju rada pojedinačnih delova zdravstvene ustanove ili zdravstvene ustanove u celini, najviše do jedne trećine punog radnog vremena.
Ovaj ugovor o dopunskom radu može da se zaključi za one usluge koje nisu obuhvaćene obaveznim osiguranjem u pogledu sadržaja, obima i standarda, zatim za one usluge koje zdravstvena ustanova pruža za potrebe organizacije obaveznog osiguranja za koje ne može na drugačiji način da obezbedi odgovarajući kadar, kao i za pružanje onih usluga koje zdravstvena ustanova pruža za potrebe lica koja nemaju svojstvo osiguranog lica.
Ugovorom o dopunskom radu definiše se i vrsta ili način i vreme trajanja posla, visina i način utvrđivanja naknade, definiše se obaveza izdavanja računa na propisanom obrascu, definiše se i vreme isplate za ostvarenu platu, praktično najkasnije u roku od 30 dana od pružanja zdravstvene usluge. Obaveza ustanove je da vodi precizno evidenciju o zaključenim ugovorima i da posebno iskazuje i vodi sredstva koja su po ovom osnovu ostvarena.
Dakle, ova izmena zakona praktično ispravlja jednu neravnopravnost koja je kreirana unazad godinu i po dana. Mogu da kažem da je Zakon o zdravstvenoj zaštiti, koji smo zajedno usvojili 2005. godine, u svojoj primeni u ovoj oblasti doneo dva veoma važna rezultata. Jedan je fiskalizacija svake zdravstvene usluge koja se plaća.
Dakle, sve što legalno platite u zdravstvenom sistemu mora da bude praćeno fiskalnim računom. Od 2008. godine, od kada je promet preko fiskalnih kasa postao obaveza, kada se analizira period jun 2009 - mart 2010. godine, ukupni promet na osnovu legalno plaćenih usluga je preko pet milijardi dinara. Dakle, jedan od važni pozitivnih rezultata Zakona o zdravstvenoj zaštiti je obaveza fiskalizacije, koja je regulisala tok novca na precizan način.
Drugi pozitivan efekat ovako regulisanog dopunskog rada je mogućnost da zdravstvena ustanova u državnom vlasništvu može da organizuje ovaj dopunski rad.
U toku 2010. godine usluge koje je Republički zavod za zdravstveno osiguranje plaćao zdravstvenim ustanovama u državnom vlasništvu da u okviru dopunskog rada to čine za osiguranike van redovnog radnog vremena je praktično u iznosu oko dve milijarde dinara.
To su dva neosporno dobra i pozitivna rezultata.
Zakoni služe da se preispitaju, koriguju i predlažu njihove izmene ukoliko za to postoje ozbiljni opravdani razlozi. Ministarstvo zdravlja smatra da je u ovih godinu i po dana kreirana nejednakost dopunskog rada među zdravstvenim radnicima, tako da su uniformisani zdravstveni radnici u vojnoj službi i oni koji su zaposleni u ustanovama visokog obrazovanja imali pravo koje nije pripadalo drugima i ovim predlogom zakona mi to ispravljamo.
Najjednostavnije rečeno, zakon koji ima mali broj članova, ispravljajući tu nejednakost, omogućava da, s jedne strane, stvorimo uslove za zadovoljavanje stalno rastućih potreba, da obezbedimo uslove i za unapređenje kvaliteta kroz ovakvo rešenje, da obezbedimo uslove i pacijentima za širi izbor i za angažovanje većeg broja zaposlenih radnika u godinama ekonomske krize. To stvara mogućnost da zdravstveni radnici mogu konačno i da zarade više na legalan način i po procedurama predviđenim zakonom.
Što se drugog dokumenta tiče o kome će danas biti reči, on je Plan razvoja zdravstvene zaštite Republike Srbije i proizilazi kao obaveza iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti i rezultat je širokog konsultativnog okvira tokom 2009. godine, koji je podrazumevao nekoliko okruglih stolova i javnih rasprava u organizaciji Ministarstva zdravlja, pod okriljem Instituta za javno zdravlje Milan Jovanović Batut i Zdravstvenog saveta Srbije.
Rezultat je konsultovanje struke u najboljem smislu te reči. To je dokument na 46 strana, koji definiše u svom uvodnom delu da zdravlje ima veoma važan uticaj na sposobnost ljudi da žive svoj svakodnevni život, na doprinos društvenom i ekonomskom razvoju, odnosno opštem uspehu zemlje i zdravlju se mora prići kao velikom nacionalnom resursu koji zaslužuje kontinuiran pozitivan razvoj i stalno strateško razmišljanje.
Dakle, plan je usklađen sa brojnim međunarodnim dokumentima, počevši od deklaracija pod okriljem SZO još iz 1978. godine, preko 90-tih godina, pa sve do strateškog pristupa zajedno za zdravlje i dokumenata EU i strategija razvoja zdravlja u zemljama EU. Plan je zasnovan na ciljevima zdravstvene politike, a ciljevi zdravstvene politike …
Žao mi je što građani ne mogu da čuju ono što čujem, a to je da većina poslanika nema interes da čuje koji su ciljevi zdravstvene politike koji su definisani u početku plana razvoja zdravstvenog sistema.
Ciljevi zdravstvene politike su očuvanje i unapređenje zdravstvenog stanja stanovništva Srbije, jačanje zdravstvenog potencijala nacije, pravičan i jednak pristup zdravstvene zaštite i svim građanima Srbije za iste potrebe, postavljanje korisnika u središte sistema zdravstvene zaštite, održivost zdravstvenog sistema, uz decentralizaciju, selektivno u oblasti upravljanja resursima, širenje izvora i načina finansiranja, poboljšanje funkcionisanja efikasnosti zdravstvenog sistema.