TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 26.10.2010.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

3. dan rada

26.10.2010

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:10

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima ministar dr Oliver Dulić.

Oliver Dulić

Počeo bih od ovoga čime ste vi završili vaše izlaganje, a to je da je u Srbiji sve doživelo fijasko. Kada to govorite, imam utisak da osećate zadovoljstvo zbog toga i imam utisak da kada pričate o svim ovim problemima, a koje smo mi pošteno i otvoreno naveli u prostornom planu, pričate kao da vam je milo što su to problemi sa kojima se naša zemlja suočava.
Kao da vam je milo što vi sada saopštavate da je 4% otpadnih voda u Srbiji, da se toliko prečišćava, pa kao da vam je milo pošto je Srbija prepuna deponija, pa baš vam je drago što je Srbija prepuna različitih vrsta opasnih voda i to su sve činjenice.
Vi kada to saopštavate, možete da uperite prste u mene, možete da ih uperite u ovu Vladu, u bilo koju drugu vladu, možete da uperite sada prst u činjenicu da smo 20 godina prolazili kroz ratove, sankcije, razaranja, nemaštinu, sa groznim posledicama i po ekonomiju i po društvo, ali smo mi to sve prepoznali i stavili u ovako jedan važan dokument.
Tvrdim vam i garantujem, prostorni plan je politički, apsolutno neutralan dokument, on ne podržava nijednu ideologiju, nijednu politiku, nije pisan od strane ni jedne stranke, on je presek stanja i ponuda seta opcija koju ova država ima u budućnosti.
Mnogi poslanici kažu, dakle, da je ovo jedan ambiciozan dokument koji nikada neće biti ispunjen. Da li će biti ispunjen ili neće, zavisi od nas samih. Prostorni plan ni jednog trenutka nije rekao Srbija će 2020. godine sigurno biti bolja, lepša i uređenija zemlja i srećnija.
Prostorni plan je rekao, ako se uradi ovo, ovo i ovo, ako se za to obezbede sredstva, ako se investira u infrastrukturu, ako se obezbede druga sredstva koja su potrebna za razvoj, ako se u funkciju stavi Dunav, ako bude postojala politička volja da se izborimo sa korupcijom, ako bude postojala politička volja da se izborimo sa nelegalnom gradnjom, ako uvedemo red u urbanizam, građevinu i druge sektore, Srbija može da 2020. godine bude mnogo srećnija i lepša.
To vam danas ovde prezentujem, potpuno svestan činjenice da biste vi mogli kroz ironiju da kažete – ha, ha, priznali ste vaše poraze. To nije priznavanje poraza.
Sve ovo što se dešava, na primer u sektoru zaštite životne sredine u proteklih 20 ili 30 godina, nas je zateklo u poslednje dve godine i krenuću da vam listam šta smo sve uradili u te zadnje dve godine da bi vi danas pričali o problematici životne sredine kao jednom od vrhunskih političkih prioriteta.
Prvi uspeh Ministarstva životne sredine jeste da se danas uopšte raspravlja o tome u ovom parlamentu i o problematici. To je već veliki uspeh. Činjenica je da smo mi prvi otvorili problematiku svega onoga što se zataškavalo poslednjih ne znam koliko godina. Rekli smo, Srbija je jedna velika divlja deponija. To niko nikada nije rekao, jer smo se pod plaštom lažnog patriotizma plašili da o našem narodu i našoj zemlji ne pričamo ružno, jer to znači da mi o našem narodu i našoj zemlji mislimo ružno.
Ne mislim ružno kada kažem da se tek 4% otpadnih voda koje mi kao građani stvaramo prečišćava, a sve ostalo ide u reke koje su nam se pretvorile u otvorene kanalizacije. To nije moj problem, to je vaš i svakoga od ljudi ko je uzeo na sebe odgovornost da učestvuje u kreiranju boljeg društva.
Taj problem mora da se otvori, o njemu mora otvoreno da se priča i tek onda mogu da se ponude rešenja, kao što mora otvoreno da se priča da je ovo društvo propalo, ne za vaše vladavine, ne za to vreme, jer ste vi kratko vladali, ali za vreme one politike koju ste vi kreirali i čiji ste bili sastavni deo i da je u propasti tog društva, ne samo ekonomski i socijalno, nego i kulturološki i vrednosno, došli smo do toga da nikome nije smetalo da je Srbija jedna velika deponija.
Srbija nije bila jedna velika deponija pre 20 godina, a kao posledica, između ostalog, ove politike koja je upropastila ovu zemlju, Srbija je postala jedna velika deponija.
To su sve stvari o kojima možemo da pričamo, a koje su sastavni deo priznanja i podvlačenja crte, dakle, prostorni plan je podvukao crtu.
Mi danas kada pričamo o implementaciji svih zakona koje sam ovde branio pred Narodnom skupštinom, a ona ih usvojila, mi pričamo o protoku vremena koje je neophodno da svaki od njih postane sastavni deo našeg života.
Možda je tačno da izađem ovde i predložim zakon o planiranju i izgradnji, verujući da će mnoge birokratije u administraciji po lokalnim samoupravama ozbiljno shvatiti nameru države da ovog puta krenemo da uvodimo red u tu oblast. Tačno je da ja sada moram da idem i dolazim sledećeg meseca opet pred vas sa izmenama i dopunama zakona, gde ću one stvari za koje smo smatrali da ne moraju da budu uređene, jer se podrazumevaju, normirati i staviti u zakon da bismo ga doveli u red.
Mi nismo odustali od kursa da se uvede red u oblasti koju pokrivamo. Mi smo za dve i po godine normirali u potpunosti celokupnu zaštitu životne sredine. Vi danas imate normirane hemikalije, nejonizujuća zračenja, celokupne reforme koje je potrebno ugraditi u institucijama koje treba da se bave klimatskim promenama.
Vi danas imate 100% reciklažu otpadnih guma, akumulatora, vi danas imate velike investicije u reciklaži pet ambalaža, u samoj reciklaži električnog otpada, vi najzad imate regionalne deponije na velikoj teritoriji Srbije. U Leskovcu je otvorena velika deponija, niko nije verovao u to, gradila se 20 godina, a otvorena je upravo zahvaljujući svemu onome što smo uradili. Takođe postoji u Jagodini, Lapovu, u mnogim drugim gradovima. Uskoro ćemo otvoriti i u Užicu.
Mi ćemo, dakle, pokriti ogromnu teritoriju Republike Srbije uređenim upravljanjem otpadom. Otvorili smo do sada ili planiramo da otvorimo 20 reciklažnih centara, i to su stvari koje su nove. Vi najzad imate separaciju otpada, više ne bacamo sve zajedno u jednu kantu, nego smo krenuli da separišemo otpade. Sve su to posledice ogromnog rada koje ovo ministarstvo i ova Vlada čine da bi se država uredila.
Možda vama to nije dovoljno brzo, ali s obzirom na okolnosti i na inerciju našeg birokratskog aparata, i na činjenicu da smo takvi kakvi jesmo, izuzetno sam zadovoljan što smo i ovoliko učinili, verujte mi.
Radićemo još više. Da bismo uradili još više, moramo da napravimo presek stanja i to je učinjeno ovim prostornim planom i da moramo da kreiramo politiku budućnosti.
Ovaj projekat koji se zove prostorni plan Republike Srbije do 2021. godine nije napravljen da bi se mi time hvalili i da bi ga potom stavili u fioku. Duboko smo svesni činjenice da će biti do 2021. godine još nekoliko izbora i još nekoliko vlada koje će ga sprovoditi.
Duboko smo svesni činjenice da i vi sutra, kojim čudom dođete na vlast, i vi biste isto tako morali da napišete gotovo identične stvari koje su presek situacije koja se danas dešava u Srbiji. Šta biste vi napisali, da nije 4% samo voda koje su zagađene, koje se prečišćavaju; ne, pišemo ono što je realnost.
Pošto ste se suštinski i vrednosno osvrnuli na ono što je bio moj uvod, moram da kažem da sam veoma ponosan što smo nakon niza dobrih koraka koje ova zemlja preduzima kada su u pitanju integracije, najzad došli u situaciju da možemo da kažemo da ćemo uskoro postati zemlja kandidat.
To je veliki napredak i to je uspeh. On nije isključivo priznanje ovoj Vladi za dobre rezultate, već je priznanje svim vladama od 2000. godine. Najzad smo došli do tog nivoa da možemo da kažemo da smo veoma blizu da postanemo zemlja kandidat.
Da vam kažem još jednu stvar i to je moje duboko uverenje, sreća da postoje evropske integracije, sreća da postoji jedan model reforme društva kao što je ovo društvo, jer da toga nema, ko zna u kom pravcu i kojom brzinom bi mi imali snagu da reformišemo naše društvo; srećom, one postoje. Upravo iz tog razloga, možemo da kažemo, uradili smo jedan deo tog ogromnog posla i idemo dalje.
Vi kažete, Vlada je ovim rekla mi više nemamo posla. Tek je ogroman posao pred Vladom, ogroman posao je i pred parlamentom, ali najveći posao je pred celokupnim društvom.
Dakle, najveći posao je pred našim građanima, privredom, institucijama, pogotovu na lokalnom nivou. Nama predstoji ogroman posao da bi ovo društvo upristojili, da bi napravili da bude jedno normalno, prosečno, mirno, bezbedno i kulturno društvo, kao u porodicama evropskih zemalja.
Mi tamo pripadamo i mi tamo idemo. Upravo će nam ta EU pomoći da razrešimo većinu ovih problema koje ste vi ovde naveli sa podsmehom. Nama EU jedino i može da pomogne da rešimo problem otpadnih voda. Jedino oni. Mi sami nećemo to rešiti ni za sto godina.
Tačno je da 700 miliona evra košta samo da se prečišćavaju otpadne vode koje stvaraju višemilionski gradovi. Tačno je da su potrebne milijarde evra da bismo upristojili sve ono što jeste samo zaštita životne sredine u ovoj zemlji. Odakle nama te pare? Mi te pare nemamo. Dakle, upravo zahvaljujući toj EU mi ćemo većinu ovih problema da rešimo.
Hajde da budemo barem radosni zbog toga što će neko svoje budžetske pare svojih poreskih obveznika umesto da troši da asfaltira put u Švedskoj ili da reši neku deponiju u Holandiji, ili da ne znam šta uradi u Britaniji ili Engleskoj, poslati u ovu zemlju da ona reši svoje probleme.
Da li će se rešavati deponije ili otpadne vode samo meni, a neće vama jer ste vi protiv EU? Ne, ovo su investicije za našu decu. Kada pričamo o održivom razvoju, mi pričamo o tome da ćemo, zahvaljujući upravo tim investicijama, sačuvati prirodne resurse i ostaviti bolju prirodu našoj deci nego što su je nama ostavile generacije pre nas. To je velika stvar.
Nemojte bar da se tome podsmevate. Sve ovo može da bude politička kritika, ali neke temelje i osnove onoga što mi danas ovde u prostornom planu predstavljamo, koje su duboko okrenute ka budućnosti i duboko su okrenute ka želji ovoga društva da se menja, to stoji.
Rekao sam da je ovo most između prošlosti i budućnosti. Mi kroz ovaj prostorni plan hoćemo da ostavimo našoj deci bolju zemlju. Nemojte da se tome podsmevate. To je važna stvar.
Sve prihvatam kao kritiku. Napravili smo prostorni plan u kome smo priznali šta je danas realna situacija i hoćemo da se zagledamo u budućnost i da kažemo – ako budemo pametni, ako budemo smeli, mudri, sistematični, odgovorni, ako prestanemo da dnevno političarimo i ako hoćemo da se bavimo strateškim osmišljanjem budućih politika, uspećemo da 2021. godine Srbija bude zemlja kao što smo u ovom prostornom planu opisali.
Verujem da je to moguće i verujem da ova zemlja to može da uradi. Pozivam vas da i vi u to verujete, bez obzira koliko se razlikovali u nekim elementarnim pitanjima, kao što je pitanje da li Srbija treba da bude u EU ili treba da bude ko zna gde, kako vaša politička partija to promoviše.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine ministre. Replika, narodni poslanik Dragan Stevanović.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Gospodine ministre, ni nad čim, ni nad nesrećom za koju ste vi, kao deo Vlade i cela ova vlada i ceo paket od 2000. godine pa naovamo, odgovorni, niti sam kad likovao niti ću se kada smejati, jer ja i moja deca nameravamo da živimo.
Kao neki bedni lokalni funkcioner, ja sam vašim evropskim vladama pokazao da jedna mala opština na jugu Srbije, radikalska Surdulica, za svoj mandat je donela sve strateške planske dokumente koje vi donosite dve ili tri godine posle toga, od Srbije pa nadalje – i prostorni plan opštine, i predele izuzetnih odlika, i urbanističke planove, i master planove, i strategiju ruralnog razvoja, i lokalni ekološki akcioni plan i strategiju smanjenja siromaštva na lokalnom nivou. Nemojte vi meni da pričate da li, šta i kako treba da se gleda u perspektivu i budućnost i šta našoj deci treba da ostavimo.
Pitam ja vas još koliko ćete decenija da ponavljate jedno te isto? Ko ste vi da ovo društvo upristojite? Dobili ste mandat 2000. godine da ga upristojite, zbog svega onoga što smo mi radikali uradili 90-ih godina. Vi ste na vlasti koliko i socijalisti. Dovoljno vam je vremena bilo da sve brljotine naše ispravite.
Ne da ste ih ispravili, nego ste ih produbili i proširili. Sad vas pitam prosto pitanje – ako vam je ostavljen haos iz 90-ih, koliko vam to još vekova treba pa da umesto četiri prečišćujemo 15% srpskih voda?
Nemam dilemu da mi ne možemo sami. Ali, ova država ima problem s vama. Nismo mi srećni što imamo Evropsku uniju. Mi smo nesrećni što imamo na vlasti ljude koji ne razumeju principe održivog razvoja. Politikantstvo je, gospodine ministre, kad danas usvojite zakon, posle šest meseci ga menjate, a ne doživi jedan dan u svojoj primeni. To je politikantstvo.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Vreme. Narodni poslanik Zoran Ostojić.
...
Liberalno demokratska partija

Zoran Ostojić

Liberalno demokratska partija
Koleginice i kolege, pred nama je nesumnjivo važan dokument, a njegovo usvajanje je obaveza po Zakonu o planiranju i izgradnji. Ovo je interesantna rasprava između predstavnika, da tako kažem – stare politike i gospodina Dulića, zato što su obe strane na neki način u pravu.
Shvatam, gospodine Duliću, da ovo kako Srbija sada izgleda jeste posledica te politike iz 90-ih godina i to nije sporno. Ali, činjenica je da brzina u otklanjanju toga pada na sadašnju Vladu. Na primeru Zakona o planiranju i izgradnji možemo da elaboriramo i više od 20 minuta, koliko imam kao ovlašćeni predstavnik.
Raduje me što sam, ako sam dobro razumeo, shvatio da vi najavljujete izmene tog zakona i to je ono na čemu LDP već od usvajanja tog zakona insistira, sa konkretnim rešenjima. Nadamo se samo da ćemo, kad dobijemo taj zakon, ta naša rešenja videti inkorporirana u te izmene zakona jer, na kraju krajeva, nesporno je da je zakon i ono što niste posle toga uradili dodatno urušio građevinsku industriju.
Ekonomska kriza je ekonomska kriza, ali i loši zakoni imaju nekada efekte ekonomske krize. Kad je u pitanju Zakon o planiranju i izgradnji, a ima veze sa prostornim planom Srbije, to je nesumnjivo tačno.
Biće nam drago da, ako pošaljete sledećeg meseca izmene tog zakona, ako još to bude u skladu sa onim što je LDP od početka predlagao, biće nam još draže. Ali, činjenica je da je izgubljeno vreme. Tu su kolege iz SRS u pravu – može sve mnogo brže. Kad kažete – inertnost birokratije itd, vi ste u prilici da je menjate, vi ste u prilici da kao Vlada protekle dve godine učinite sve da se to popravi.
Prostorni plan nesumnjivo da jeste spisak želja i nesumnjivo je da se može ostvariti samo novcem koji može da dođe iz fondova EU. Bugarska je od tih para, koje su namenjene za otklanjanje neravnomernog razvoja, jer je Bugarska slično bila razvijena kao i mi, Sofija je koliko-toliko bila razvijena a ostatak je bio katastrofa, digla selo.
Ali, nisu samo želje iz ovih planova dovoljne i nekakav novac. Na kraju krajeva, nije članstvo u EU, kao što tvrdi većina proevropskih stranaka, rekao bih da su sve na jedan ili drugi način proevropske, bar na rečima, u ovom trenutku nije članstvo u EU cilj. Članstvo u EU, po našem shvatanju, posledica je onoga što ćemo učiniti od naše zemlje.
Kada naša zemlja bude izgledala kao evropska zemlja, onda ćemo postati članovi. Nije skakanje i preskakanje prepreka i ulazak u EU ono što će nam rešiti probleme. Mi tamo nikada nećemo doći, ako mi Evropu i evropske vrednosti i standarde prvo ne pokušamo da primenimo u Srbiji. Ako to uradimo i ako od naše zemlje napravimo bolju zemlju, koja poštuje evropske standarde i vrednosti, onda će članstvo postati samo po sebi posledica toga.
Između ciljeva koji se govore u ovom prostornom planu pominje se uravnoteženiji regionalni razvoj i unapređenje socijalne kohezije. Ovo ću navesti samo kao jedan primer, uslovno rečeno, fraza ili lepih želja koje se neće ostvariti ukoliko suštinski ne promenimo politiku u Srbiji.
Piše ovde da je teritorijalna kohezija rezultat održivog aktiviranja celokupnog kapitala i potencijala teritorijalnih jedinica koje za to imaju odgovornost i kapacitet. Imaju li naše teritorijalne jedinice odgovornost i kapacitet? Nažalost, nemaju.
Znači, ovo je samo jedan primer, a ima ih mnoštvo gde bih mogao da navedem da ako se suštinski ne promeni politika u ovoj zemlji, a kada govorim o promeni politike u ovoj zemlji, svakako mislim na sveobuhvatnu reformu društva, od promene spoljne politike, preko promene nečeg što mi zovemo nova ekonomija, do decentralizacije, kada će se dobiti i mehanizmi i odgovornost, govorim o lokalnim samoupravama, ništa od ovoga neće se ostvariti.
Ostaćemo da čekamo da nam daju neke pare, oni će nas vući, mi ćemo vas gurati, ovi će vas napadati da ste spori, vi ćete se braniti time da je sve to zatečeno stanje ali, u principu, to će biti šlajfovanje. Svakako da, kada kažu da ste vi deset godina, odnosno vaša partija Demokratska stranka na vlasti, to svakako nije tačno, nažalost, ona je rupa od 2004. do 2008. godine, ne zbog toga što vi niste bili na vlasti, nego što je na vlasti bila jedna, uslovno rečeno, antievropska politika, plaćamo tu cenu.
Zato bez suštinske promene politike, a to ne znači samo brže u onom pravcu u kome svi mi mislimo da treba da idemo, nego reforme recimo javnog sektora, smanjivanje javne potrošnje, potpuno nove fiskalne i poreske politike, decentralizacije, reforme javnih preduzeća, odnosno privatizacije. Znate šta, prostorni plan govori i uvažava, uslovno rečeno, nekakvu prednost koju Srbija ima, to je komparativna prednost u saobraćaju, jer se nalazimo prosto na takvom mestu.
Ali, kada se priča o železničkoj infrastrukturi, ne možemo da ne podsetimo gospodina ministra da, recimo, u tu srpsku železnicu poreski obveznici skrkaju svake godine oko 12 milijardi dinara, tj. 120 miliona evra. To znači da se taj novac ne koristi za to nego se koristi za, ne znam, plate ili za šta već sve. Jednostavno, dok takvu privredu imamo, dok imamo takva javna preduzeća, gde od 582 javnih preduzeća, 580 posluje sa gubitkom, koji pokrivaju poreski obveznici Srbije, znači svi građani, kako ćemo naći novac da ostvarimo ambiciozan prostorni plan Srbije?
Znači, mi ćemo trošiti novac dalje na održavanje nekog socijalnog mira, na nešto što se zove kupovina birača, a faktički takva situacija generiše to što vi zovete Srbija – deponija.
Ako kolega Ilić kaže da ne radi pruga Kraljevo-Niš preko Kruševca već dve godine, onda je činjenica da to preduzeće sa tolikim subvencijama, koje svi građani uplaćuju, u principu je neefikasno. Sada napraviti bolju, čistiju, sa jačom infrastrukturom Srbiju, u takvom okruženju apsolutno je nemoguće.
Rekoh da ovaj prostorni plan uvažava delimično tu jednu komparativnu prednost - saobraćaj, ali čini mi se da ne uvažava ono što je možda najveća prednost Srbije, a to je poljoprivreda, jer nećemo se mi hleba najesti od automobila, ima ko bolje to radi od nas. Sami podatak da 85 odsto teritorije Srbije je poljoprivredno zemljište, ovaj plan, nažalost, ne uvažava u dovoljnoj meri. Zašto?
Nije dovoljno samo napisati kako, eto, selo se prazni, ne znam 700 sela sledećih nekoliko godina od 4.000 i nešto će nestati. Jednostavno, ne može se željama nego podsticajnim merama, pametnom politikom sprečiti, uslovno rečeno pražnjenje sela i rast gradova, a što je grad veći to je život u njemu skuplji. Potrebno je apsolutno ono što kažemo - nova politika da bi se to sprečilo.
U nekim drugim društvima koja više uvažavaju nešto što se zove realnost, mada je reč realnost u poslednje vreme postala moderna u Srbiji i nama je to drago, govorim oko Kosova, realnost kaže da skup život u velikom gradu neke ljude koji nemaju prihoda da žive u velikom gradu prisiljava da idu van velikog grada u selo, govorim o penzionerima itd.
To je na neki način, politikom koja se vodi, prirodan tok stvari. Mi možemo da želimo da, kako da kažem, sprečimo da ljudi dolaze u veliki grad, ali prosto niko ne može i ne sme to da radi. Ako se nastavi ovakva politika koja je, u principu, samo nekakva inercija neke ranije politike industrijalizacije i elektrifikacije, to će se dešavati.
Mi ćemo i za deset godina kukati kako se smanjio broj sela i broj ljudi koji žive na selu, ali suština je napraviti uslove da se živi van velikog grada pristojno, dostojno čoveka u Evropi u 21. veku.
Veliki novac u Evropi postoji za to. Ne znam koliko znate da fondovi EU postoje za takve, da kažem, detaljne ili razvojne projekte, da se npr. povlači za razvoj Interneta na selu. To uopšte nije mali novac. To je samo jedan primer. Do Interneta na selu, daleko smo mi od divljih deponija, makadamskih puteva, uzoranih puteva itd.
Plan koji imamo, on se ne može ostvariti uz dosadašnju ekonomsku politiku. Možemo da kukamo kako je demografska slika Srbije nepovoljna, kako se svake godine gubi jedan grad od 30.000 stanovnika, kako Beograd dobija 70.000 novih stanovnika, ali činjenica je da je to isto vezano za politiku.
U ekonomskoj situaciji koju imamo, toliko nezaposlenih, svakako da će ljudi pre šansu potražiti u vekom gradu, a oni sposobniji u inostranstvu. Bez suštinske promene u politici, ulaganja u obrazovanje, u mlade i bez onoga što mi zovemo međugeneracijska solidarnost, mladi će i dalje odlaziti ili u velike gradove ili u inostranstvo.
Onaj ko je iz neke okoline Kruševca, sposobniji će otići do Kruševca, još sposobniji će stići do Beograda, a oni najsposobniji će verovatno završiti negde na zapadu. To je proces koji se, zbog politike koja se vodila devedesetih godina, nažalost nastavlja.
Činjenica je da u zadnjoj deceniji 20. veka oko 500.000 mladih je napustilo Srbiju, uz pretpostavku da je svako od njih dobio bar jedno dete, malo ko se vratio, to su ljudi u toj dobi, to znači da u Srbiji sada ima milion ljudi manje nego što je moglo biti. Za to je odgovorna pogrešna politika.
Nažalost, inercija toga se nastavlja, a one četiri godine od ubistva Đinđića do formiranja ove vlade su dale svoj danak. Ono čime nismo zadovoljni je što se u ovih dve godine uradilo no što je trebalo da se uradi, ali veoma sporo. Da nije bilo glasova iz Brisela, koji su vukli ovu vladu prema evropskim integracijama i nas iz LDP, koji smo otpozadi gurali, ne bi stigli dovde.
U svakom slučaju, ambiciozni planovi i planovi generalno službe da se ostvare ili ne ostvare. Kada ovakav plan jedan parlament donese, to ne može da bude takva dilema: da se ostvari ili da se ne ostvari. Mi ćemo sve učiniti da se ona ostvari, ali dok smo u opoziciji možemo samo da predlažemo, nudimo rešenja i kritikujemo. To i radimo, ali ono što nas čeka, moramo svi da uradimo.
Preskočili smo jednu prepreku juče. Mi iz LDP učinićemo sve da ova situacija, odnosno ovaj status u kome smo sada, traje što kraće, ali svakako na Vladi je odgovornost da što pre stignemo do statusa kandidata za EU, ali to ne rešava samo po sebi problem. Moramo te evropske vrednosti da dovedemo u Srbiju.
Sad da li ćemo kao društvo biti u stanju to uz ovu ili onu vladu, na nama je da uradimo. Mi, što se nas tiče, smatramo da je ovo ambiciozan plan, da je, zato što je ambiciozan, više skup lepih želja. Voleli bi smo da se ostvari. Mi nismo srećno što se samo 4% otpadnih voda prečišćava, ali bez suštinske reforme i nove politike i nove ekonomije ovo neće moći da se ostvari.
Nažalost, gospodine Duliću, u ovih dve godine tog što mi zovemo nova politika, odnosno posebna nova ekonomija, tog malo ima. Recimo, svi pričamo kako u sledećih 10 godina moramo da strukturu privrede prilagodimo onom što nas čeka tj. da mnogo više, veći procenat društvenog proizvoda zavisi od izvoza. To znači nekakva nova reindustrijalizacija, za šta se mi iz LDP zalažemo, takođe, ovde u ovom planu ne vidimo, kako da kažem, viziju da je to potrebno.
Nekako, ocena stanja je nesporna, sadašnjeg stanja i ono nije dobro, ali to kako ćemo doći do te čiste Srbije koja je pristojno mesto za život, to baš u ovom planu nije jasno naznačeno, odnosno u ovom planu nedostaje ne kako treba Srbija da izgleda, nego kako do takve Srbije doći. Zato sam rekao ta reindustrijalizacija i poljoprivreda su zanemarene u ovom planu, saobraćaj nije i to je jedino što je dobro.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 17 minuta i 45 sekundi vremena ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe.
Narodna poslanica Bojana Stanojević želi reč. Da li do 14.00 časova želite da koristite svoje pravo? (Da.)

Bojana Stanojević

Za evropsku Srbiju
Poštovana predsedavajuća, gospodine ministre, kolege narodni poslanici, pred nama je danas Predlog prostornog plana Republike Srbije za period od 2010. do 2020. godine i to kao jedan od najvažnijih razvojnih planova za ovu državu.
Kroz ovaj plan treba doći do osnova za definisanje strategije na državnom i regionalnom nivou, i to u onoj meri u kojoj imaju uticaj na prostorni razvoj Srbije i njenih regiona.
Prostorno planiranje spada u novi vid planiranja i u svetu i kod nas. U svetskim okvirima počinje da se razvija 40-tih godina 20. veka, a kod nas nekih 20-tak godina kasnije. Danas, nakon svih tih godina postojanja prostornog planiranja, može se reći da je to jedan od retkih oblika ljudskog delovanja koga karakterišu interesantnost, raznovrsnost problema, ali u isto vreme i odgovornost, kreativnost, spremnost na kompromise.
Zemljište i prostor su samo dva specifična pojma prirode, i to zemljište kao prirodno dobro i prostor kao opšte dobro, uređeno i opremljeno za adekvatne namene. I zemljište i prostor su predmet opšte razvojne politike i uređuju se, unapređuju i usmeravaju odgovarajućim planskim dokumentima.
Prostorni plan Republike Srbije, koji je još uvek na snazi, usvojen je 1996. godine, a na njegovom radu se započelo još 1989. godine. To je plan koji je rađen u godinama raspada stare Jugoslavije, nepostojanja definisanih državnih granica, izmenjenom državnom uređenju.
Pored toga, to su bile godine ratnih sukoba u okruženju Srbije, kao i godine izloženosti sankcijama međunarodne zajednice, uključujući i ekonomsku blokadu. Veliko je pitanje koliko je ovaj plan koji je rađen u takvim uslovima, i planiranje u celini, mogao biti jedan od mehanizama za prilagođavanje promenama u izrazito kriznim situacijama i velikim neizvesnostima u svakom pogledu.
Od 1996. godine do 2010. desile su se suštinske promene u ekonomskom, socijalnom i institucionalnom razvoju, kao i u oblasti upravljanja prirodnim resursima, zaštite životne sredine i regionalnom povezivanju. Svakako su se stekli uslovi i ukazala potreba za izradu novog prostornog plana, kako bi se utvrdili budući pravci prostornog razvoja Srbije, a u krajnjem slučaju, ovo je i obaveza koja je definisana Ustavom i Zakonom o planiranju i izgradnji.
Malo sam se osvrnula u svom govoru na dosadašnji prostorni plan, odnosno na teške uslove u kojima je rađen, u kojima je primenjivan, kako bih ukazala na činjenicu koliko je planerski tim imao težak posao pred sobom. Suočio se sa puno problema u samom načinu korišćenja prostora u Srbiji, a trebalo je da da predlog kako to da se izmeni kroz novi plan.
U tački 2) data je vrlo detaljna opšta ocena stanja i nakon ove analize potpuno je jasno kako je odgovoran, zahtevan i težak bio rad na planu.
Iako je ministar u svom ekspozeu to detaljno objasnio, nije zgoreg ponoviti da donošenje novog zakona o prostornom planu omogućava postepen prostorni razvoj Srbije i to kroz osnovne ciljeve, kao što su uravnoteženiji regionalni razvoj, regionalna konkurentnost i pristupačnost, održivo korišćenje prirodnih resursa, zaštita životne sredine, adekvatno korišćenje prirodnih i kulturnih dobara i prostorna integracija Srbije u evropsko okruženje.
Vrlo je bitno da se nakon usvajanja ovog zakona krene sa izradom i donošenjem planskih dokumenata za uže teritorijalne jedinice. Neke moje kolege su pominjale da se usvaja republički prostorni plan, a da pri tom nisu doneseni regionalni, ali ovo je krovni plan i nakon njegovog usvajanja tek treba da se usvoje planovi nižeg reda, odnosno planovi za regione, gradove i opštine. Tek tada će se umrežiti i povezati svi oko zajedničkog programa, koji je upravo dat u prostornom planu Republike Srbije.
Dobro urađeni prostorni i urbanistički planovi lokalnih zajednica uslov su za njihov pravilan razvoj i osnov su za izradu brojnih projekata kojima bi svaka lokalna zajednica konkurisala kod Republike za finansijska sredstva.
Ono što je vrlo bitno, zakon propisuje obavezu Vladi da donese program implementacije prostornog plana za period od pet godina i da se na pet godina vrši usklađivanje prostornog plana sa stanjem društvenog i privrednog razvoja Srbije.
Takođe, Vlada svake godine podnosi Narodnoj skupštini izveštaj o ostvarivanju prostornog plana. Tako je omogućena transparentnost u procesu primene plana i omogućava se da plan ne bude mrtvo slovo na papiru, a najmanje da bude ograničavajući faktor, kako je do sada vrlo često znao da bude.
Konačno, glasaću da prostorni plan RS poštuje vodeće principe za održivi prostorni razvoj evropskog kontinenta, koji su usvojeni na 12. zasedanju Evropske konferencije ministara odgovornih za regionalno planiranje, septembra 2000. godine u Hanoveru.
Kroz ovaj važan dokument preporučuje se saradnja sa centralnim, istočnim i jugoistočnim zemljama koje prolaze kroz reforme, kako bi im se pomoglo da utemelje regionalna vladina i administrativna tela, a sve u cilju lakše prostorne integracije različitih regiona Evrope. Preporučuje se da vodeće principe treba koristiti kao osnovu nacionalnog i regionalnog planiranja i mera za prostorni razvoj.
Imajući u vidu da se prilikom izrade ovog najvažnijeg prostorno planskog akta vodilo računa o svim našim problemima, o našim osobenostima, potrebama, a da su se u isto vreme pratili i evropski principi, mislim da ćemo dobiti prostorni plan koji će učiniti da Srbija krene da menja odnos prema zemljištu i prostoru i vrlo često lošu praksu njihovog korišćenja. U isto vreme apelujem na sve nadležne institucije da obezbede adekvatnu primenu ovog plana.
Aktivna saradnja između Ministarstva za prostorno planiranje, Inženjerske komore Srbije, nadležnih zavoda, kao i lokalnih zajednica može biti garant uspešne primene plana.
Naročito je važno da lokalne samouprave, poštujući osnovne principe date u prostornom planu Republike, završe svoja planska akta, na šta ih je Zakon o planiranju i izgradnji obavezao, kako bi se omogućio pravilan prostorni razvoj Srbije.
U danu za glasanje poslanička grupa ZES glasaće za usvajanje zakona o prostornom planu RS.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je sedam minuta i 55 sekundi vremena poslaničke grupe.
U ovom trenutku završili smo tok sednice koji definiše da reč imaju predsednici ili ovlašćeni predstavnici poslaničkih grupa, te vas obaveštavam da su saglasno članu 96. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine do otvaranja načelnog pretresa prijave za reč u pisanom obliku, a sa redosledom narodnih poslanika, podnele poslaničke grupe – poslanička grupa manjina, poslanička grupa Nova Srbija, poslanička grupa G17 plus, poslanička grupa LDP, poslanička grupa DSS, poslanička grupa SRS, poslanička grupa Napred Srbijo, poslanička grupa ZES.
Određujem pauzu. U 15.00 časova nastavljamo rad u popodnevnom delu raspravom, a po redosledu narodnih poslanika prema prijavama za reč u načelnom pretresu o Predlogu zakona o prostornom planu RS od 2010. do 2020. godine.
Prvi prijavljeni govornik je narodni poslanik Bajram Omeragić, a posle njega narodni poslanik Miroslav Markićević. Zahvaljujem se.
(Posle pauze – 15.00)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad  sednice u popodnevnom delu, raspravom po redosledu narodnih poslanika, a prema prijavama za reč u načelnom pretresu o Predlogu zakona o prostornom planu Republike Srbije od 2010. do 2020. godine.
Prvi prijavljeni je narodni poslanik Bajram Omeragić. S obzirom da trenutno nije u sali, onda reč ima narodni poslanik Miroslav Markićević, posle njega narodna poslanica Miroslava Pejica.