PRVO VANREDNO ZASEDANJE, 22.02.2011.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVO VANREDNO ZASEDANJE

2. dan rada

22.02.2011

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 19:05

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Od vremena poslaničke grupe iskorišćeno je 13.35 minuta.
Narodni poslanik Srđan Milivojević ima reč. Izvolite.
...
Demokratska stranka

Srđan Milivojević

Za evropsku Srbiju
Poštovana gospođo predsedavajuća, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, na ''Sretenje'' ove godine, 2011, Boris Tadić, predsednik Republike, uručio je, između ostalog, Zlatnu medalju za hrabrost "Miloš Obilić" i Biljani Lazarević, koja je bila pripadnik prvog kontingenta MUP-a u Mirovnoj misiji UN u Liberiji i komandant kontingenta srpske policije u Mirovnoj misiji UN na Haitiju. Kad god neko kaže – šta će srpska vojska i policija na Haitiju, šta će naša vojska u Liberiji, i da li treba ili ne da mi kao članica UN poštujemo našu obavezu i da učestvujemo u mirovnim misijama UN, kad god neko misli da naša vojska treba da bude samo obeležena onim čime je bila obeležena tokom 90-ih godina i da naša policija treba da nosi samo hipoteku one politike koja je ovu zemlju dovela tamo gde je dovela 90-ih godina, treba da pogleda ne mene u oči i ne sebe u ogledalo, treba da stane ispred gospođe Biljane Lazarević i da joj čestita, u ime države Srbije, u svoje ime, a onda treba da čestita i onima koji su doneli odluku da taj kontingent vojske i policije bude tamo poslat.
Jer, da se neka druga politika pitala u ovoj zemlji, da su neki drugi ljudi odlučivali, nikada Biljana Lazarević ne bi otišla na Haiti, nikada tamo ne bi spasavala ljudske živote, nikada ne bi proslavila ime Republike Srbije, nikada svet ne bi saznao kako su hrabri i plemeniti naši vojnici i policajci, već bi naši policajci i vojnici isključivo nosili teret hipoteke iz 90-ih godina. Oni koji najglasnije kukaju nad odlukom da se ti vojnici i policajci pošalju u te mirovne misije, danas prolivaju krokodilske suze, a direktno su svojom politikom odgovorni za onu hipoteku koju su vojska i policija nosile tokom 90-ih godina.
Istorija učešća naših vojnika u mirovnim misijama, istorija Srbije, je dosta duga. Mi smo u mirovnim misijama učestvovali i u okviru SFRJ i naši su se vojnici, ali pre svega oficiri, i te kako proslavili komandujući međunarodnim snagama, učestvujući u gašenju požara na brojnim ratištima, štiteći izbegle, štiteći nemoćne i na veoma častan način su taj posao odgovorno odradili, profesionalno i pre svega sačuvali ugled i vojske, a danas i policije i ove zemlje i onih koje predstavljaju u tim zemljama, a to su građani Srbije.
Istorija učešća naših vojnika u mirovnim misijama, istorija Srbije, jeste dosta duga. Mi smo u mirovnim misijama učestvovali u okviru SFRJ i naši su se vojnici, ali pre svega oficiri, i te kako proslavili komandujući međunarodnim snagama, učestvujući u gašenju požara na brojnim ratištima, štiteći izbegle, štiteći nemoćne i taj posao su odradili na veoma častan način, odgovorno, profesionalno i pre svega sačuvali su ugled i vojske, a danas i policije, i ove zemlje, kao i onih koje predstavljaju u tim zemljama, a to su građani Srbije.
Pročitaću vam šta je kazala gospođa ili gospođica Biljana Lazarević, iz Uprave policije, kada je primila medalju "Miloš Obilić": "Lično, ne bih isticala to što sam jedina žena ovde, jer je ovo nagrada za ljudskost, humanost i profesionalizam. Rado bih, opet, išla u neku mirovnu misiju, ali MUP sada učestvuje samo u dve, u Liberiji i na Haitiju, a ja sam bila u obe. Naši vojnici i policajci su na nivou onih koje smatramo najboljim", kaže Biljana. I, time, gospođa Biljana, najbolje odgovara svima onima koji kažu – ne treba naša vojska tamo da ide, ne treba naša policija tamo da ide! Bar ste mogli aplauzom da je nagradite kada je dobila tu medalju, ako već niste u stanju da shvatite značaj koji mogu i žene vojnici-policajci da daju u mirovnim misijama.
Ako već ne shvatate gde svet ide, u kom se pravcu planeta okreće, onda bar nemojte da sprečavate nas koji želimo da se za ime Srbije čuje u pozitivnom svetlu, da donosimo smele i odvažne odluke, koje imaju za cilj da proslave ime Srbije širom sveta i da naši ljudi viteštvom, čojstvom, plemenitošću, hrabrošću, ponovo zadivljuju svet, kao što je to oduvek srpska vojska i radila.
Hiljadili nam se ovakvi sinovi i kćeri kao što je gospođa Biljana Lazarević i daj bože da ih što više ide širom sveta, da proslavljaju ime naše zemlje, da proslavljaju ime Srbije i da nikada više strane vojske ovde ne dolaze, nego samo da idemo u mirovne misije širom sveta, jer time pokazujemo snagu naše zemlje. Zahvaljujem vam. (Aplauz)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je pet minuta od vremena poslaničke grupe.
Ovim završavamo prepodnevni deo našeg rada.
Određujem pauzu. Rad nastavljamo popodne, u 15.00 časova, nastavkom rasprave, a po redosledu narodnih poslanika prema prijavama za reč, u jedinstvenom pretresu o Predlogu odluke iz tačke 3. dnevnog reda. Reč će imati narodni poslanik Bojan Mladenović, a posle njega narodni poslanik Mirko Munjić. Hvala vam.
(Posle pauze – 15.10)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad sednice u popodnevnom delu raspravom na osnovu redosleda narodnih poslanika prema prijavama za reč u jedinstvenom pretresu o Predlogu odluke iz tačke 3. dnevnog reda, Predlogu odluke o usvajanju Godišnjeg plana upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama u 2011. godini.
Pravo na reč ima narodni poslanik Bojan Mladenović, posle njega narodni poslanik Mirko Munjić.

Bojan Mladenović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, različiti politički stavovi oko toga da li treba Srbija da bude u EU ili ne sigurno da određuju današnju diskusiju, opredeljenje političkih partija, da li su za učešće u misijama pod okriljem zemalja članica EU ili ne.
Što se tiče mirovnih operacija UN u Libanu, Kipru, Obali Slonovače, apsolutno nemamo ništa protiv, ali smo sigurno protiv multinacionalnih vojnih operacija pod okriljem EU. U ovom godišnjem planu navodi se da će učesnici u ovim misijama biti, između ostalih, i lekari, medicinski tehničari, hirurzi, ortopedi, anesteziolozi itd. Postavljam pitanje – da li ima uvek dovoljno dobrovoljno prijavljenih za obe misije, da li se može desiti da se na određena lica vrši pritisak, preti i otkazom ili slično kako bi se našao i obezbedio pre svega dovoljan broj lekara koji treba da učestvuju u ovim vojnim misijama?
SRS apsolutno smatra da ne treba da učestvuje u misijama pod okriljem EU, jer smo imali veoma loše iskustvo kada su pitanju članice EU koje su učestvovale pre svega u bombardovanju naše zemlje. Imamo opravdani razlog da sumnjamo u njihove namere da li su one pravedne ili ne, da li zastupaju svoje interese ili interese SAD-a na tim područjima, kao što su to činile i na području KiM.
Moram sve da podsetim da upravo članice EU nisu ništa učinile da zaštite srpski narod na KiM, koji je godinama ugnjetavan, ubijan, proterivan. Otvoreno su stale na stranu Albanaca, podržavaju ih nekoliko godina, priznale su tzv. nezavisno Kosovo, otimaju nam deo teritorije i to su činjenice koje nam ukazuju na to da članice EU ne interesuje pravda, već gledaju isključivo svoje interese. Ne želimo saradnju sa onim zemljama, u okviru ovih misija, koje su učestvovale u intervenciji NATO pakta, koja je izvršena bez odobrenja Saveta bezbednosti, bez odluke UN, čime je prekršena njena Povelja. Napad je izvršen na jednu suverenu državu koja nije ugrožavala nijednu članicu alijanse pod izmišljenim pojmom "humanitarna intervencija", jer humanitarna intervencija kao pojam ne postoji u međunarodnom pravu.
Uprkos svemu tome dolazi do agresije na našu zemlju 1999. godine, gde smo mi bili samo probni poligon da li će se neko usprotiviti pre svega svetskom policajcu broj jedan, SAD, koja je odmah nakon toga intervenisala i u Avganistanu 2001. godine, zatim u Iraku 2003. godine. Članice EU koristile su municiju koja je punjena osiromašenim uranijumom, kao i kasetne bombe za bombardovanje civilnih ciljeva. Poginulo je preko 2.000 civila, a za te žrtve komandant NATO snaga je rekao da su kolateralna ili usputna šteta. Napadi su trajali bez prekida 78 dana. Pod okriljem tih zemalja EU proterano je, tj. izbeglo nekoliko stotina hiljada Srba sa područja KiM.
U okviru ovih misija, kao što stoji u ovom godišnjem planu, naši učesnici treba da sarađuju sa Italijom, Holandijom, Nemačkom, Francuskom, Španijom, Belgijom, Luksemburgom i Grčkom. Prvih šest zemalja, od osam navedenih, učestvovale su u bombardovanju naše zemlje: i Italija, i Holandija, i Nemačka, i Francuska, i Španija i Belgija.
Kako sada naši treba da sarađuju sa njima, da učestvuju u operacijama koje te države sprovode, kako uopšte možemo verovati nekome ko je ubijao nedužne civile na području cele Srbije, nekome ko je bombardovao bolnice, nekome ko je za cilj imao oko 40 ustanova i naselja, nekome ko je srušio ''Petrovaradinski most'', bombardovao ''Most slobode'' u Novom Sadu, takođe, most u Bačkoj Palanci, ko je bombardovao ''Toplanu'' na Novom Beogradu, u Čačku zgradu "Slobode", zgradu ''TV Novi Sad'', u Kuršumliji ''Drvni kombinat,'' u Kraljevu skladište goriva ''Beopetrola'', u Smederevu benzinsku pumpu, u Pančevu ''Rafineriju nafte''?!
Kako možemo verovati nekome čijim su bombama u selu Gračanica bombardovane kuće, bombardovan manastir ''Gračanica'', u Vranju nastradale kuće u blizini autobuske stanice, u Nišu magacin ''Duvanske industrije'', obdanište, dečija klinika, u Lučanima ''Hemijska industrija'', u Somboru ''Naftna industrija Srbije'', u Zemunu ''Robna kuća'', u Aleksincu ''Dom zdravlja'' i "Hitna pomoć", u Bogojevu delimično porušen most?!
Kako mi možemo da sarađujemo sa njima, kako možemo da im verujemo, da nam budu prijatelji, saradnici?
Oni su gađali i oštetili ''Gradsku bolnicu'' u Beogradu i bolnicu u Vranju, most na reci Toplici, u Surdulici osnovnu školu, u Čačku dečiji vrtić, u Lučanima ''Hemijsku industriju'', u Nišu fabrike "Jastrebac" i "Fidelinka", Glavnu autobusku stanicu, zatim, Zavod "Crvena zastava" u Kragujevcu, sela Merdare, Aerodrom "Slatina" kod Prištine, putnički voz u Grdeličkoj klisuri, Fabriku automobila "Zastava" u Kragujevcu, na Banjici VMA, u Kruševcu stari most na Rasini, u Valjevu Fabriku "Krušik" itd. itd!!
Naveo sam samo jedan deo onoga što su ove zemlje bombardovale i to samo u periodu od 24. marta do 17. aprila, u samo prvih dvadesetak dana agresije. Namerno sam nabrojao događaje upravo do 17. aprila, jer tog dana je poginula nedužna trogodišnja devojčica Milica Rakić, u kupatilu svoga stana u Batajnici! Njena smrt postala je simbol stradanja i patnje dece tokom i nakon bombardovanja naše zemlje. Nakon ovog događaja iluzorno je bilo šta dalje nabrajati. Jednostavno, ja to ne želim i ne mogu da zaboravim, niti želim da oprostim onima koji su to učinili.
Zbog svih navedenih činjenica SRS smatram da ne treba da učestvujemo u vojnim misijama, bez obzira gde se one sprovode, ako su pod okriljem zemalja članica EU. Zahvaljujem. (Aplauz)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Od vremena poslaničke grupe iskorišćeno je šest minuta i 20 sekundi.
Reč ima narodni poslanik Mirko Munjić i on je poslednji prijavljeni na listi govornika.

Mirko Munjić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, vi ste malopre, u toku prepodnevne rasprave na ovu temu, dakle, na temu učešća naših jedinica u multinacionalnim vojnim operacija, rekli jednu rečenicu, na prvi pogled i naizgled kratku, ali, rekao bih, jako sažetu. Vi ste rekli, u kontekstu učešća naših jedinica ''sa aspekta male Srbije'' itd. itd.
Kao srpski radikal, kome je koncept ''velike Srbije'' na srcu, želeo bih da vas nešto upitam u vezi ovoga i u kontekstu ove priče o učešću naših jedinica. Naime, u multinacionalnim vojnim operacijama pomorskih snaga u Somaliji, u Somalijskoj Republici, na primer učestvuju Italija, Holandija, Nemačka, Francuska, Španija, Belgija, Luksemburg i Grčka. To su sve zemlje koje na neki način izlaze na more, pomorske zemlje. Ovde se radi, gospodine ministre, i o pomorskoj operaciji i jedina je Srbija koja nije pomorska zemlja, a učestvovaće u ovoj operaciji. Pa, pitao bih vas, gospodine ministre, da li vi slučajno ne preferirate da Srbija sutra izađe na more? Ako je to u pitanju, onda možda i ne bih pričao ovo što ću vam reći posle, ali onda bi se morali složiti da se ovde radi o velikoj Srbiji, a ne o maloj, kako malopre rekoste.
Ovde ste napisali: ''Bezbednosna situacija u Somalijskoj Republici je nestabilna, zbog prisustva kriminalnih grupa koje su organizatori piratskih napada u obalnom pojasu Somalijske Republike. Prisustvo vojnih pomorskih snaga, zemalja Evropske unije, Severnoatlantskog saveza, Rusije, Kine, Japana i drugih zemalja u zoni operacije, znatno smanjuje bezbednosne rizike i pretnje na moru''.
Vi kažete, gospodine ministre, da Srbija treba da bude ponosna zbog učešća u multinacionalnim operacijama pripadnika Vojske Srbije, čime se pokušava da se uspostavi, taj, kako kažete, globalni mir.
Ne zbog vas, siguran sam da odlično znate gde idu pripadnici naše vojske i na šta će sve oni tamo nailaziti, ali, zarad građana Srbije, javnosti, hteo bih da kažem nekoliko reči o nekim mestima, nekim destinacijama gde ćete uputiti ove naše vojnike i oficire.
Somalijska Republika je jedna od najsiromašnijih država Afrike, jedna od najsiromašnijih država sveta. Njena obala je duga oko 2.700 km. Tamo ne postoji državna kontrola privrede. Tamo je socijalni, zdravstveni, obrazovni i drugi sistem nešto što isto tako ne postoji. Građanski rat u Somalijskoj Republici, sa kraćim prekidima, traje od 1977. godine.
Ono što je isto tako vrlo važno i značajno, jeste to da je severna obala Somalije baza za pirate, koji napadaju pomorski saobraćaj između Evrope i Istoka. Iz ove države samo srećnici uspevaju da pobegnu i da napuste Somalijsku Republiku, da pobegnu u Jemen ili u Keniju, a više od milion ljudi tamo je smešteno u interne izbegličke kampove. U Somaliji vlada neka vrsta nomadskog društva, gde se otprilike pet klanova bore za prevlast.
To je otprilike neka oblast u kojoj će naši vojnici, naši oficiri učestvovati u mirovnoj misiji. Ono što je vrlo važno, gospodine ministre, to su novi sukobi u Somaliji u februaru, ove, 2011. godine. Kažu da su žestoke borbe u Somalijskoj Republici koje su ponovo počele u februaru 2011. godine, pre nepunih mesec dana, i da se vode između zaraćenih klanova, da ima dosta mrtvih, povređenih itd. itd.
Ovo je samo jedna od destinacija, jedna od država u kojoj će biti stacionirani pripadnici naše vojske.
Kada ste dobili poziv za učešće u ovoj, kako vi nazivate, mirovnoj operaciji, mada mislim da od te odrednice "mirovne" nema ništa, interesuje me da li ste imali u vidu ovaj nastavak žestokih sukoba, da li ste znali za to, da li ste predočili onim ljudima koji će ići u Somalijsku Republiku, da li oni znaju gde idu, kakva je tamo situacija i na šta će sve naići?!
Dalje, vi kažete da oni idu tamo dobrovoljno i tačno, oni idu tamo dobrovoljno. Međutim, postavlja se pitanje da li je nešto drugo u pitanju osim ove klasične i apsolutne dobrovoljnosti. Da li je ekonomski momenat možda suštinski prioritetan za njihov odlazak u ovako opasne destinacije? Ako nije, šta je onda tu prioritet?
Bez trunke malicioznosti, ovo me interesuje kao jedno pitanje, a nadam se da ćete mi dati odgovor na to, zašto u ovom planu koji ste predočili Skupštini, a vezano za ove operacije u Somalijskoj Republici, nema decidnog izjašnjavanja koliko će ukupno biti angažovano pripadnika vojske? Ovde se samo kaže, naime, da Ministarstvo odbrane u 2011. godini planira početno angažovanje sa dva oficira rečnih jedinica. Je li tako? Zašto se samo kaže početno angažovanje? Nemamo podataka u ovom godišnjem planu, koji vi ovde predočavate Skupštini, šta posle tog početnog angažovanja. Da li vi smatrate da ovako dvosmislenom odrednicom sutra može da se podvede pod ovu odluku i sto, dvesta, trista, a možda i više vojnika? Hoće li vam biti potrebna nova odluka ili ćete sa ovom odlukom koju donesete, verovatno danas u skupštini, to podvesti?
Ili, vi, možda ovde tražite neku blanko odluku Skupštine, pa da možete sutra da šaljete tamo koliko bude potrebe i koliko vam budu oni tražili? Nije naveden tačan broj vojnika koji će posle toga ići, pa me interesuje koliki je ukupan broj baš za ovu Somalijsku Republiku, koji će biti angažovan kasnije?
Obično se, gospodine ministre, u tim nekim naručenim i plaćenim istraživanjima iznose podaci da je poverenje u našu vojsku poraslo. Da li ste se ikada zapitali da li je to zaista tako? Da li ste ikada sproveli neko nepristrasno istraživanje da biste došli do pravih podataka? Da li je poverenje poraslo zbog nekih stvari za koje vi kažete da su doprinele ili je u pitanju nešto drugo? Da li je u pitanju možda beda? Da li je u pitanju, gospodine ministre, beda, jad, siromaštvo, nezaposlenost? Da li je to od vojske napravilo socijalnu ustanovu za zbrinjavanje te kategorije ljudi? Šta mislite, da li, možda, nije to u pitanju?!
Znate li, gospodine ministre, vidim da ste raspoloženi za repliku, da li ste to istraživali, evo malo pitanja za vas, koliki je procenat starešina i vojnika u našoj vojsci za odlazak u te multioperacije? Jeste li vršili unutrašnja istraživanja, ali nezavisna, koliki je procenat naših starešina i vojnika za ulazak zemlje u NATO? Bilo bi vrlo zanimljivo to istraživanje.
Da li vi, gospodine ministre, smatrate da je plata od 30 ili 35.000 dinara dovoljna za profesionalizam vojske ili je to možda socijalna kategorija? Mislim da je to izuzetno socijalna kategorija, da se na taj način nigde u svetu neće uspeti, pa ni kod nas, da se izvrši profesionalizacija vojske.
Tačno je, reći ćete da će i ovi što idu tamo zaraditi dosta više. To je, siguran sam, činjenica, međutim, postavlja se pitanje da li je ta zarada koju će imati u tim multinacionalnim operacijama vredna njihovih života. Zbog potreba EU, a ne zbog zaštite naše dece, kao što ste rekli, šaljete ih tamo u ruke tih somalijskih pirata, šaljete ih u ruke raznih bandi, raznih zaraćenih klanova itd.
Gospodine ministre, da li imate jasnu strategiju ko će sutra, ukoliko bude bilo potrebno, a svaka država se sprema za to, braniti našu državu? Vi ćete od ove naše vojske napraviti socijalnu kategoriju, to je sigurno. Napravićete socijalnu ustanovu. Ljudi će se usled ovog ekonomskog kolapsa zapošljavati tamo, pokušati da nađu uhlebljenje u našoj vojsci, a zanemariće se onaj osnovni cilj bezbednosti i odbrane zemlje.
Gospodine ministre, da li ste u vašem ministarstvu vršili bezbednosne procene povodom odlaska naših vojnika u te mirovne misije, bezbednosne procene u odnosu na brojne islamske terorističke organizacije koje deluju širom sveta? A, vi znate zašto vas ovo pitam. Uglavnom se radi o mirovnim misijama u zemljama koje su pretežno ili dominantno islamske zemlje. Da li postoji bezbednosna procena, kao što se to radi u SAD, u Rusiji itd, u pogledu ovih terorističkih organizacija koje imaju za cilj da deluju, sigurno, posle ovakvih nekih multinacionalnih operacija?
Vojska se šalje u multinacionalne mirovne misije, a šta radi Ministarstvo po pitanju modernizacije naše vojske? Da li je to možda bio prioritetni zadatak u odnosu na slanje naših oficira i naših vojnika u te mirovne misije? Gospodine ministre, da li ste ikada, na primer, iznenada ušli u neku kasarnu izjutra, da vidite kako izgledaju naši vojnici i naši oficiri u pojedinim kasarnama prilikom jutarnjih postrojavanja? Da li je na zavidnom nivou njihova odeća, obuća itd? Da li je to regulisano kako treba da bude regulisano da bi naša vojska bila krajnje profesionalna, čemu vi težite? Kakvo je, gospodine ministre, naoružanje, oprema u našoj vojsci? Da li je to ono što zahtevaju neki evropski, da ne kažem svetski standardi? Da li smo tu postigli onaj cilj koji jedna savremena vojska treba da postigne?
Gospodine ministre, sve su to pitanja koja traže odgovor od vas. Posebno je pitanje da li ste i koliko puta do sada tražili, kao što je malopre pomenuto, dosledno sprovođenje odredbi Rezolucije 1244 u pogledu prisustva naše vojske na KiM?
Dame i gospodo, odgovornu nacionalnu politiku treba voditi po ugledu na neke druge. Ako već ne možete da je vodite po ugledu na srpsku istoriju koja vam daje brojne primere za to, ali izgleda da je ta srpska istorija mnogima ovde zaista strana, zašto se onda ne ugledate na neke iz novije istorije, iz sadašnje istorije, pa na kraju i druge zemlje mogle bi da se ugledaju na njih, recimo, na Kinu, koja je prilikom potpisivanja ugovora sa Beogradom, gospodine ministre, siguran sam da to znate, o ustupanju zemljišta na kojima se nalazila ambasada Kine koju su NATO snage bombardovale 1999. godine, imala u tom ugovoru samo jedan osnovni uslov – da nikada to zemljište ne bude prodato nekoj od zemalja NATO alijanse.
Eto, dame i gospodo, tako se vodi odgovorna nacionalna politika, tako se misli o sopstvenim nacionalnim interesima. Dakle, oni zbog rušenja svoje zgrade ambasade, to parče svoje zemlje ne daju nikada da bude u vlasništvu onih koji su je porušili. A, ova država posle hiljade i hiljade nevinih žrtava 1999. godine, posle rušenja i štete koja se meri milijardama evra, izgleda da voljom nekih želi da ide u zagrljaj tom istom NATO paktu. Razmislite malo i o ovim temama. Hvala. (Aplauz)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Od vremena poslaničke grupe iskorišćeno je 16 minuta i 25 sekundi.
Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, a pre zaključivanja pretresa, pitam, da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 96. Poslovnika Narodne skupštine?
Reč ima narodni poslanik Miroslav Markićević.
...
Nova Srbija

Miroslav Markićević

Nova Srbija
Poštovana potpredsednice, svim kolegama je jasno da ne bih uzimao reč da sam mogao da dobijem repliku u prepodnevnom radu, ali zbog poslovničkih odredbi nisam i ja sam to vama poverovao, pa ću deo od ovog vremena, nadam se da će ministar biti konstruktivan i da neću iskoristiti sve vreme za ono što sam hteo da mu kažem.
Odbijam svaku insinuaciju koju je ministar imao na moj račun i zbog porodice, a i zbog hiljada ljudi koji su bolesni od sličnih bolesti. To neka služi vama na čast. Mislim da svojim izlaganjem, gospodine ministre, nisam doprineo ni dao pravo nijednom rečju da mi tako odgovorite, ali to je vaš stil i vaše vaspitanje. Štaviše, mislim da sam vam za jednog opozicionog poslanika i poslanika Nove Srbije onako kako ja znam nekada da diskutujem, možda nisam ponosan na sve svoje diskusije, dao jedan primer tolerancije i jednog patriote koji je zabrinut za neke stvari, pa bih vam postavio neka pitanja.
Vi ste odgovorili kako ste odgovorili. Ako tako želite, to je vaš problem, ali neću odustati od pitanja koje sam vam postavio, odnosno neću odustati od traženja odgovora na ta pitanja.
Dakle, da li postoje izračunati bezbedonosni rizici u našim službama, pitam vas kao član Odbora za odbranu i bezbednost, zbog učešća naših vojnika u mirovnim operacijama, inače, protiv kojih nisam? Ponavljam –nisam! Da li postoje? Dovoljno je da mi kažete – državna tajna, vojna tajna i neću više da pitam ni jednu reč, samo da mi kažete da li postoje.
Drugo pitanje na koje tražim da mi odgovorite, a niste, isto vas pitam kao član Odbora za odbora za odbranu i bezbednost – kako će po vama, vi možete da kažete, neka Odbor za bezbednost razmisli o tome, ali u civilnoj kontroli koju, između ostalog, u našoj zemlji vrši i Odbor za odbranu i bezbednost vojnih snaga, da ne kažem vojske, sarađujemo, mislim da je do sada ta saradnja, iako možda neki ne očekuju od opozicionog poslanika da ovako nešto kaže, u datim okolnostima i pred sadašnjim zakonskim propisima vrlo korektna, dakle, pitam, kako će Odbor za bezbednost, recimo, da iskontroliše rad naših ljudi u Somaliji ili u Ugandi, koji se tamo spremaju da dođu u Somaliju da pomognu privremenoj vladi?
Dalje, imam pitanje, s obzirom na to da su neke kolege rekle o vrlo malim i niskim platama koje imaju u Vojsci Srbije, ne znam u Ministarstvu odbrane, znam za vašu platu koja za ministra odbrane uopšte nije velika, čak bih voleo da je ta plata veća, to bi značilo da i vojni budžet i vojska, i Vlada i cela država imaju više para, pa bih želeo da znam, pogotovo zbog izlaganja gospodina Srđana iz Kruševca, koji ovde napravi od naše sestre, koja je tamo nas časno zastupala, Milunku Savić, pa bih voleo da znam koliku platu imaju ti ljudi? Jer, odlazak tamo ipak podrazumeva i svojevrstan rizik, osim toga što već imaju dokazanu hrabrost. Kolike su plate podoficira, tehničara ili, kako kažete, jednoj ekipi – jedan lekar, dve medicinske sestre i dva administrativna radnika? Na pet ljudi ukupno 40% administrativnih radnika, to mi je malo čudno, ali bih voleo da znam kolike su plate? Mislim da to ne bi trebalo da bude tajna za javnost.
Želeo bih da te plate budu što veće i da oni žive što normalnije u tim zemljama u kojima zastupaju našu zemlju.
Jedno malo teže pitanje, gospodine ministre, ne morate da odgovorite ako nećete, da li je vama poznat podatak da su pre nesreće u fabrici "Sloboda", od pre dva meseca i nešto više, tu ulazili kamioni kraljevačkih registracija a da nisu bili registrovani? Hvala lepo.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Od vremena za predstavnika poslaničke grupe iskorišćeno je četiri minuta i 20 sekundi.
Narodni poslanik Mićo Rogović.
Vreme na raspolaganju je 12 minuta.

Whoops, looks like something went wrong.