PRVA SEDNICA PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 17.03.2011.

8. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

8. dan rada

17.03.2011

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 17:10

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka
Gospođo predsednice, gospođo predsednice Vrhovnog kasacionog suda, predlog ove odluke formalno-pravno gledano ispunjava uslove. Međutim, ono što se po Poslovniku (član 151) traži, to je da li je usklađen sa standardima EU. Mada kao srpski radikal to ne prihvatam, ali sa formalno-pravne tačke gledišta to se po novom Poslovniku sada traži. Sada, da zbog toga ne gubimo vreme, za očekivati je da će kandidati koji su predloženi učiniti nešto delotvorno da bi pravosuđe u Srbiji bilo efikasnije, celishodnije i ekonomičnije.

Imao sam priliku da upoznam sudiju Milimira Lukića. Iz njegovih kvaliteta ovde se vidi da je prošao jedan put kandidata, kroz pravosudne organe. Ali, kada se biraju najbolji u ove organe, najbolje bih birao da budu sudije i tužioci, da rešavaju predmete u praksi. Ovo je jedna administrativna stvar, ovo je personalno pitanje, kratkoročno.

Kada je u pitanju izbor, dobro znate, gospođo Mesarović, da je na terenu lako izlobirati. Ako imate na području jednog višeg suda, recimo, deset sudova, nije teško izlobirati da se dobiju glasovi.

Sećam se izbora, kako su godinama sudije predlagane i kako su birane. Predlagane su kad predsednik suda sazove sednicu kolega sudija tog suda i uz poznate metode i načine ubedi da neko prođe za sudiju, neko za tužioca, a neko da bude i predsednik suda.

Ovih 800 sudija koji nisu izabrani, tu ste napravili jedan formalno-pravni problem. Koje prirode? U Ustavu Republike Srbije dozvoljeno je pravo žalbe na svaku odluku državnog organa. Drugo, trebalo je sa ljudima koji nisu izabrani obaviti razgovore, transparentno i otvoreno. Sećam se da je bilo ovde govora o tome, kada su se neki pobunili, da je bilo govora – dobro, oni što stavljaju primedbe i nas prozivaju, objavićemo to sutra, ako se oni slažu.

Još nešto. Ne mogu da tvrdim, ali u ovim postupcima ne sme se dozvoliti da se prikupljaju podaci od obaveštajnih službi. Pravosuđe na ovom intelektualnom nivou i struktura pravosuđa od osnovnog do Vrhovnog kasacionog suda ima mogućnosti da sagleda i kroz sito i rešeto svakog pojedinca koji je kandidat za sudiju, koji je sudija i koji je predsednik suda.

Gospođo Mesarović, bilo je slučajeva presude po narudžbini – za jedan dan presuda pada i za jedan dan bude pravosnažna. Nema protokola. Za to je kriv predsednik suda, što je po poslovniku dozvolio da mu sudije i administracija vršljaju sa advokatima i da ne sprečavaju korupciju pravosuđa.

Posle zemljotresa, bombardovanja, posle ove teške ekonomske krize, najveće zlo zadesilo građane Srbije – loš rad pravosudnih organa. Veliki je broj primedaba, veliki je broj žalbi. Vidim da se vi zalažete u tom pravcu da se efikasnost podigne na viši nivo.

Depolitizacija sudstva. Da li ste videli ovih 800 koji nisu imali prilike da budu izabrani, da su u javnost izlazili i da idu u neku političku stranku da nađu uhleblje ili da nađu buduće zaposlenje ili buduće izbore za pravosudne funkcije? Znate li šta to znači? To je postupak iz navike. Sećam se, vi niste bili predsednik suda, kada su u Ministarstvo pravde dolazili ljudi sa memorandumom političke stranke i tražili da određeni broj sudija bude izabran, jer predlaže ta i ta politička stranka, čemu sam se energično suprotstavio.

Gospođo Mesarović, kada je u pitanju rad sudija i tužilaštava, sećate se koji skandal su naši državni organi napravili, da je pušteno 1.300 šiptarskih terorista iz zatvora u Požarevcu, da je puštena iz zatvora osuđena Fljora Brovina. Od mene se tražilo da sprovedem postupak pomilovanja i amnestije, što sam odbio, ali je tadašnja vlada odlučila da iz zatvora u Požarevcu bude oslobođeno 1.300 najokorelijih šiptarskih terorista. Zato su šiptarski teroristi iskoristili priliku, a moj auto, koji je bio u Saveznom ministarstvu pravde, po nalogu iz Predsedništva tadašnje SRJ odvezao je Fljoru Brovinu iz požarevačkog zatvora u Prištinu, a bila je osuđena na dugogodišnju kaznu zatvora.

Kada se biraju nosioci pravosudnih funkcija u Nemačkoj je propisano razrešenje, premeštaj; disciplinski postupak mora biti okončan samo pred sudom, ako je u pitanju status sudija.

Nas ništa ne obavezuje, gospođo Mesarović, da sada donosimo zakone i propise po uzoru na EU. To je jedna izmišljotina, obmana i prevara. Mi nemamo tu obavezu zbog toga što nismo članovi Evropske unije. Gospođo Mesarović, dobili ste brojna pitanja na koja treba naša vlada da odgovori, kada je u pitanju nezavisnost pravosuđa, u čiji sastav ulazi i izbor, trajanje funkcije i materijalni položaj. Ni na jedno pitanje ne dajte odgovor. Nikad Evropskoj uniji, takvoj kakva jeste, ne treba da dajemo nikakve odgovore, ne moramo da budemo njihovi izvršioci, a oni nalogodavci.

Istorija srpskog pravosuđa je od moderne Srbije do današnjeg dana prošla dug put i može da parira, po pitanju intelektualnog statusa naših pravnika, svakoj državi EU. Izmišljeno je da je Engleska kao kolevka prava i pravde... Ali, mi smo usklađivali sve standarde, bez obzira na to da li smo želeli da idemo u EU ili ne, sa međunarodnim pravom i trudili se da zakone donosimo na jedan demokratski način. Jedan od tih zakona jeste, sećate se, Zakonik o krivičnom postupku, koji je bio predlog i projekat SRS. Do današnjeg dana su neke male kozmetičke izmene i dopune bile, taj zakon je na snazi. Sada se priprema novi zakon, u predlogu je, koliko znam.

Vidite gde se stvara još jedan ozbiljan problem kada je u pitanju ostvarivanje osnovnih ljudskih prava naših građana. Zakon o izvršnom postupku, kako će sudije da primenjuju ovo što se predlaže? Privatnu agenciju sada angažujemo da preuzima sudsku vlast. Uvodimo da sudski izvršitelj izvršava neke sitne izvršne radnje, a da izvršitelj odlučuje i donosi zaključke i odluke o vrednosti potraživanja, koje će se kretati i oko stotinu milijardi dinara u nekim složenim predmetima, a on neće da odgovara za štetu nanetu građanima, jer država ne odgovara. On kaže – odgovaraće svojom imovinom, a taj imovine nema. Šta ćemo sad?

Dakle, kada su u pitanju zakoni, imate pravo i obavezu, konkretno kažem, napisao sam oko 200 amandmana da se onaj virus iz tog predloga izbaci u svakom članu. To je nemoguće prihvatiti. Ne može niko pisati zakone bez dugogodišnje sudske prakse. Vi možete kvalifikovano, i sudije koje su prešle preko dvadeset i trideset godina iskustva, da budete u grupama i da pišete i da predlažete zakone, ali ovako kako zakoni dolaze pred ovaj parlament uveren sam da ti zakoni nisu konzistentni, jer su u protivurečnosti sa Ustavom Republike Srbije.

Gospođo Mesarović, evo vam nekoliko primera maratonskih sporova koji se vode u Republici Srbiji. Borivoje Jeremić 1969. godine podneo je tužbu radi ostvarivanja prava na svome placu. Još ta parnica nije okončana, prošlo je 40 godina. On je umro, a umrla su i četiri advokata koja su ga zastupala, a da li je umrlo i koliko sudija ili koliko se sudija promenilo, to je sada stvar da se proveri. Dakle, ta njegova parnica je trajala i u 20. veku, a traje i u 21. veku.

Imate još jedan drastičan slučaj dugogodišnje more, muke i nevolje i troškova koji se izazivaju našim građanima. Zato je pravosuđe bitan činilac u pravnom sistemu i u pravnom poretku, kao jedan od organa vlasti.

Kuzeljević Milorad iz sela Stublo ispod Tornika na Zlatiboru, opština Čajetina, pokrenuo je postupak i podneo tužbu 1991. godine pod brojem P 250/91, da bi se odluke donosile i ukidale, suđenje razvlačilo, sudije dobijale nove predmete, rešavale nove predmete, udarale recke i rekle – evo, rešili smo. Na jednoj parnici ima osam predmeta, osam brojeva su dobili, i to po sledećim brojevima: P 492/91, P 118/91, P 466/91, P 71/05, P 105/07, P 231/08 i P 250/09, koji se trenutno nalaze u Osnovnom sudu u Užicu. Ovom parničnom postupku, gospođo Mesarović, ne zna se kraj i okončanje ovog predmeta. Ko je učestvovao i ko je zadužen, kada će da presudi? Ovaj građanin, koji je ugledan čovek, domaćin, koji je u godinama, postavlja pitanje meni – da li ću doživeti, jer sam u odmaklim godinama, da se ovaj predmet završi i da dobijem sudsku presudu, makar kakva ona bila?

Gospođo Mesarović, imali smo skoro jedan primer iz sela Nikojevića, gde je roditeljima poginuo sin u kamionu, deset dana pre povratka iz armije; 33 godine beogradski sud je vodio postupak radi nematerijalne štete!

Ovo su drastični primeri. Građani u vas gledaju i čekaju da se pravosuđe probudi.

Drugo, zašto, gospođo Mesarović, nije transparentan disciplinski postupak koji se vodi protiv sudija? Vi možete podneti disciplinsku prijavu, ali ako građanin podnese disciplinsku prijavu on ne može da učestvuje u postupku, prema odredbi člana 94. Zakona o sudijama. Zašto nemamo poseban zakon o disciplinskom postupku? Građani od vas čekaju, u vas gledaju.

Srpska radikalna stranka smatra da je krajnje vreme da političke stranke ne predlažu. Ovde nije isključena politizacija. U tom pravcu, podižimo efikasnost pravosuđa na viši nivo, odgovornost i da što manje, gospođo Mesarović, mediji sude, elektronski i štampani. Često se objavljuje protiv koga se vodi krivični postupak, ko će biti saslušan, ko će biti uhapšen. Ne, to je stvar suda i sudije. Hoćemo tu nezavisnost sudije. Tu ne treba ići u te vode, jer je to zaista nedelotvorno i šteti sudu, ali šteti i strankama. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Sreto Perić ima reč.
...
Srpska radikalna stranka

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka
Uvažene dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Mesarović, voleo bih da vam postavim jedno pitanje. Da date odgovor i da znate unapred da to neće biti javno objavljeno, verovatno bi odgovor bio onakav kakav mislim i kako ću pokušati svoje izlaganje otprilike da uklopim.

Još jednom moram da pomenem, kada je u pitanju reforma pravosuđa, SRS svakako jeste za reformu pravosuđa, ali cilj svake države, dobro uređene, pa i one koja nastoji da to postane, jeste vladavina prava. Znači, mi smo to postavili čak i kao ustavni princip ili načelo. Ona može da se obezbedi slobodnim, neposrednim izborima, jemstvom ljudskih i manjinskih prava, podelom vlasti, onakvom kakvu mi imamo: na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, nezavisnom sudskom vlašću (to je ono o čemu ćemo mi malo više govoriti) i svakako povinovanjem vlasti pre svega Ustavu, pa onda i zakonu.

Kad bismo slušali kolegu Boška Ristića kako je urađen izbor članova Visokog saveta sudstva, onda bismo pomislili da tu nema nikakvih problema. Kolega Ristiću, vi nas ubeđujete, ne vašom pričom, nego sa 126 narodnih poslanika. Ali, šta se dešava kada dođu iz Evropske komisije i ukažu vam na određene propuste i pitaju vas – kako ste vi to uradili? Onda vi vrlo brzo predložite neke izmene i dopune i Zakona o Visokom savetu sudstva i Zakona o sudijama i sl.

Godine 2008, kada se pristupilo donošenju zakonskih propisa vezanih za reformu sudstva, mi smo vam ukazivali da je to loše, da to nije dobro. Ne osporavamo mi vašu želju, a pre svega, gospođo Mesarović, vašu, da vi imate dobru nameru. Trebalo bi kao neko ko je profesionalac i kao neko ko je na čelu najviše sudske institucije kod nas da želite to, i neću ulaziti u to da vam to osporavam, ali način na koji se to izvodi, način na koji se pristupilo tome nije dobar.

Najpre, a vi to uviđate, i ne očekujem da vi to ovde priznate i da bilo gde javno o tome progovorite, bar ne dok ste na tom mestu, problem jeste mreža sudova i javnih tužilaštva.

Vi ste mogli da uočite za godinu i nešto koji su sve problemi. Vi nećete to nikada da kažete. Ne tvrdim, i Srpska radikalna stranka nije kazala da je ono što je bilo do 2009. godine, sa onom mrežom, dobro, jer smo u to vreme imali opštinske sudove koji su imali predsednika i još jednog sudiju i kada je trebalo veće nije moglo da se napravi u tom sudu. To su zaista bili veliki problemi. Ali, sigurno bez dovoljno kritike, bez dovoljno procena za koju državu mi to sprovodimo reformu pravosuđa... To nije urađeno. Možda bi ovakva reforma pravosuđa bila dobra za Švajcarsku, ali za Srbiju to nije u redu.

Sada imamo situaciju da u manjim opštinskim mestima, gde je sud bio jedna državna institucija koja je pomagala održavanju nivoa, ako hoćete, obrazovanosti, ako hoćete i kulture, sada kada toga nema preti opasnost da te male opštine dobiju status mesnih zajednica. To nije dobro. Znali ste da će se to desiti, ali ste prešli preko toga. To sada više nije ni bitno, to je već poodmaklo i poprilično otišlo od početka i teško je ispraviti.

Kada god pokušate da se vratite na pravi put prilikom sprovođenja reforme pravosuđa vi napravite još veće greške, a to samo iz razloga što nećete ni sebi, ni stručnoj javnosti, a ni narodnim poslanicima da priznate gde su napravljene greške i da zajednički probamo da to otklonimo.

Evo jedne sfere u kojoj bi Srpska radikalna stranka bila zainteresovana da da svoj doprinos, ali kako? Tako što biste vi poslušali naše sugestije, što biste u vreme kada je to bilo na dnevnom redu prihvatili i amandmane koje smo vam mi predlagali, ne vodeći računa ni o kakvim političkim konsekvencama, nego samo o onome što je struka i što je potrebno. Ako smo se malopre saglasili da nezavisnost sudstva i poštovanje sudske vlasti dovode do vladavine prava, onda moramo da budemo svesni toga.

Posebno je naglašeno u članu 3. Ustava – nezavisnost sudske vlasti. Ako je to posebno naglašeno, onda to moramo imati u vidu. Ali, nikada neću biti saglasan ni sa vama, ni sa bilo kojim članom Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca koji je tu po funkciji kaže da nije bilo mešanja politike prilikom izbora i imenovanja sudija i svakako javnih tužilaca. Ne očekujem od vas, ni od kolege Boška Ristića da to potvrdite.

Malo mi nije bilo jasno, odnosno ne znam o čemu se radi kada je kolega Ristić rekao – mi smo se dogovorili da se članovi Visokog saveta sudstva po funkciji, a to ste pre svih vi, kao predsednik Vrhovnog kasacionog suda, ministar nadležan za poslove pravde i kolega Boško Ristić kao predsednik Odbora za pravosuđe i upravu... Kao, vi zbog objektivnosti, možda se nismo dobro razumeli, zbog objektivnosti i zbog želje da ovo protekne u najboljem redu nećete da glasate ili nećete uzeti aktivno učešće u nečemu.

Ako je zakon predvideo da vi, bez obzira na to šta mi mislili o tome što su pojedina lica po funkciji članovi Visokog saveta sudstva, onda ne možete da izbegavate to, jer to je sada zakonska obaveza, a nije volja ili želja nekog pojedinca, člana Visokog saveta sudstva.

Prvi put se pokušalo doći do sastava Visokog saveta sudstva koji odgovara i Ustavu i zakonskoj proceduri. Sećate se da smo duži vremenski period, iako vi kažete da to nije tako, više puta ste govorili... U dužem vremenskom periodu Visoki savet sudstva je radio, a da nije bio u svom punom sastavu. Ovaj put ćemo, posle glasanja o ovom vašem predlogu, dobiti šest članova Visokog saveta sudstva koji se biraju iz reda sudija. Tri će biti po funkciji, ostala su dva i jedan predstavnik sa pravnog fakulteta, a jedan ispred Advokatske komore.

Ne verujem, kolega Ristiću, da Pravosudna akademija treba da obezbedi neku visoku profesionalizaciju, da se izbegne depolitizacija. Znate li zbog čega ne verujem? Čini mi se da ova prva generacija koja se školuje na Pravosudnoj akademiji… a bili ste spremni da primite mnogo više kandidata nego što se sada prijavilo. Tu se može postaviti pitanje zbog čega u prvoj generaciji polaznika Pravosudne akademije nije primljen onaj broj o kojem je bilo govora da će toliko biti primljeno? Verovatno ste nekom analizom koja izlazi iz domena struke mogli da vidite i da pretpostavite. Ne znam koji je pojedinac sa toliko snage i toliko pravosudne moći mogao da utiče na to. A onda ste izbegli i smanjili ste. Čini mi se da postoji 20 ili 22 polaznika Pravosudne akademije.

Šta to zapravo znači? Mi iz Srpske radikalne stranke smatramo da Pravosudna akademija nije neophodna za dobre sudije. Ako imamo izvanredne, dobre studente, a njih nije mali broj, time se ponosimo, studenti čiji je prosek, ako ne 10, a ono blizu 10, ako polažu pravosudni ispit sa odlikom, ako pored sebe imaju vrlo iskusne i dobre sudije, a Srbija ih ima, čemu još i Pravosudna akademija? Opravdano sumnjamo da kroz Pravosudnu akademiju... Ne tvrdim da neki polaznici neće steći i dodatna znanja, ali čemu dodatno i Pravosudna akademija, ako nema za cilj da izvrši trijažu na poželjne i nepoželjne u našem pravosuđu?

Ako ste to već uveli, trudite se da... Sada postoji neka obaveza, nakon završetka Pravosudne akademije, prijema po prioritetima u pravosuđe ili možda u tužilaštvo. Ako ste već... Taj zakon je već stupio na snagu i ne možemo tu ništa, ma koliko se protivili kada je on bio na dnevnom redu. Onda vodite računa o tome da polaznici koji su savladali taj kurs ili tu nastavu na najbolji način imaju prioritet. Vi to tvrdite, ja nisam siguran. Možda je neko danas simpatizer ili pristalica određene političke stranke, kao polaznik Pravosudne akademije, a kada se to bude okončalo možda će se stranke na vlasti promeniti i onda zabadava njegovo školovanje, kao što mu je bio i pravni fakultet i položen pravosudni ispit i slično.

Kada smo kod pravosudnog ispita, gospođo Mesarović, znam da vi o tome ne odlučujete, ali biste mogli malo da se potrudite, pa da program za polaganje pravosudnog ispita bude prilagođen trenutku. Lično mislim da jedna komisija za dva sata, ali, eto, da ne relativizujem, za dva dana, pa i za dva meseca neka uradi taj posao, da oni koji polažu nemaju potrebe da lutaju, da se ne snalaze. To vrlo jednostavno i lako može da se reši.

Zbog čega su predstavnici, odnosno vršioci dužnosti predsednika sudova tako dugo u v.d. stanju? Kada mislite to da rešavate? Ovo je dobra prilika, kada budete uzeli, pretpostavljam, posle nas reč, da kažete kada mogu... Ne samo zbog nas, nego i zbog onih koji obavljaju tu funkciju, da bi znali kada će to stanje biti pretvoreno u redovno stanje.

Vaš predlog članova Visokog saveta sudstva, na bazi onog što je možda statistički podatak i što su njihove biografije, više mi se dopada nego što smo... Mi smo pre ovog dela sednice, odnosno pre ove tačke dnevnog reda takođe imali izbor, odnosno razmatranje predloga odluke, vezano za izbor članova Državnog veća tužilaca, i ovo je nešto kvalitetnije. Tamo su njihove biografije, doduše, kod pojedinih kandidata na dve stranice, na tri stranice pobrojano je koje su sve kurseve završili. Za jednog od kandidata, koji je polaznik postdiplomskih studija, piše da je položio metodologiju društvenih i pravnih nauka, rekao sam – trebalo je da mu stoji koje je sve ispite na redovnim studijama na Pravnom fakultetu položio, ako već idemo dotle.

Vi ste ovde na jedan drugačiji način... Doduše, za jednog od kandidata se kaže da je od 2001. godine bila angažovana i kao predavač od strane Društva sudija Srbije, Pravosudnog centra, OEBS-a, ambasade SAD. Možda se ona ponosi, ali mi smatramo da je ovo potpuno bespredmetno. Ne kažem da gospođu treba kazniti zato što je sarađivala sa američkom ambasadom, možda je ona nešto i naučila, ali nama ovaj pokazatelj prilikom donošenja odluke da li da damo nekome podršku ili ne, da li da damo svoj glas, ništa ne znači. Vi pretpostavljate šta znači, da može čak da odbije, iako se radi o dobrom kvalitetu, ali ovo nam ne treba ni za šta, zaista nema potrebe da pišete ovo.

Vi ste, verovatno da biste odagnali neke sumnje, a da bi ona priča koju je kolega Boško Ristić pričao bila što uverljivija, ovde pokušali da kod ovih šest kandidata (doduše, ne kod svih) navedete koliko su oni dobili glasova u određenim sudovima, a koliko je drugoplasirani kandidat. Negde su razlike veoma značajne. Ako je procedura bila ispoštovana, ako je sve bilo u redu, onda je nebitno, jedan glas više nekog kvalifikuje da bude predloženi kandidat. Neki kandidati su iza sebe drugoplasiranog ostavili za značajniji broj, ali mi je malo nejasno, pomenuću jedno ime, ovde bar tako piše – gospođa Sonja Vidanović je dobila određen broj glasova kao drugoplasirana, sa ukupno 172 glasa. Da li je to neka greška ili nije greška, ne znam. Svi ostali kandidati su bili prvoplasirani, tako sam mogao da razumem iz ovog predloga koji ste nam dostavili. Jedino je kod gospođe Sonje Vidanović, da ne shvati …

(Nata Mesarović, s mesta: Valjda je Jakšić ispred nje na toj listi.)

Blagoje Jakšić, koji je takođe predložen ovde … Dobro, onda je to taj razlog. I kod ostalih vidimo da je ispoštovan taj redosled. To je možda želja da se dođe do dobrih kandidata, mada ono što su mnogi pre vas, a jednim delom i vi, da ne kažem „zakuvali“ (ako kažem zakuvali, to stavljam pod znake navoda), teško da i ovi zajedno s vama, jer ste i vi član i predsednik Visokog saveta sudstva, mogu ispraviti u narednom periodu. Kako možete? Teško je, preko 800 sudija koje nisu izabrane, rešiti te probleme na dobar način.

Mi smo ukazivali u decembru 2009. godine da vi ovaj posao nećete moći kvalitetno da završite. Verovatno ste u određenom broju slučajeva pogrešili, odnosno Visoki savet sudstva, ali na štetu neizabranih sudija, zato što niste mogli dovoljno pažnje da posvetite tome. Dalo se tada i matematički izračunati, ako je bilo preko 5.000 kandidata, a jedan dan je vremenski ograničen, radno vreme u toku jednog dana takođe je ograničeno, onda se postavlja pitanje koliko ste vi objektivno mogli da sagledate sve elemente koje je trebalo imati u vidu prilikom izbora sudija?

Drugo, po meni, mislim da podela nije gruba, ali se može napraviti takva podela da svi kandidati koji nisu izabrani mogu da se svrstaju u dve grupe. U prvoj grupi neizabranih sudija ostali su oni koji zaista nisu zaslužili da budu izabrani jer su bili skloni onom čemu nosilac pravosudne funkcije ne bi smeo da bude sklon. Druga grupa su oni koji vam nisu davali šansu i nadu da će moći na njih da se utiče. Meni je mnogo više stalo do takvih koji su profesionalci, koji će ostati, kako Šojić reče, u „sudiću“ ili uopšte neće biti primljeni u „sudić“, samo zbog toga što nisu spremni da svoju čast, ugled i struku daju za novac nekome ko bi želeo da upravlja u oblasti pravosuđa.

Svakako mislim da vi to ne želite. Vi i po definiciji morate da imate ponajviše prava, ali oni koji se bave politikom, a sigurno su kreirali pravosudnu sliku u Srbiji, protiv tih ćemo se mi uvek boriti tako što nećemo davati svoju saglasnost i nećemo dati svoj glas za izbor takvih nosilaca pravosudnih funkcija, pa makar se oni birali i za članove Visokog saveta sudstva. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Dajem reč narodnom poslaniku Mirku Munjiću.

Mirko Munjić

Srpska radikalna stranka
Nekada je, gospođo Mesarović, nadam se da se i vi sećate tog vremena, srpski građanin, a posebno onaj sa sela, ulazio u sud sa velikom dozom poštovanja prema toj instituciji, rekao bih i sa jednom višom dozom poštovanja, koja se može meriti i sa nekim strahopoštovanjem prema toj instituciji. Zašto je to tako? Zbog toga što je taj sud, dakle, taj organ koji mu je dostavio poziv da dođe, da se pojavi pred sudom, za njega bila institucija u koju je on imao puno poverenje, institucija u kojoj je on očekivao da nađe pravdu, poštenje, pravičnost i istinu za sebe.

Kakva je situacija danas? Visoki savet sudstva, hteli vi to da priznate ili ne, u toku izbora sudija, takoreći preko noći, jednim potezom pera učinio je nešto što je okrenulo sudbinu mnogih sudija, mnogih dotadašnjih sudija. Uspeo je da pogazi mnoge koje zaista nije smeo da pogazi, da pogazi mnoge sudije koje su godinama, pa i decenijama vredno gradile svoju sudijsku karijeru, da pogazi njihovu stručnost, da pogazi njihovu dostojnost da vrše sudijsku funkciju. Šta dalje biva? Vrlo često, to je praksa pokazala, od izbora pa do danas, na njihova mesta u mnogo slučajeva postavlja kumove, prijatelje, poslušnike, večite studente, neke „dobre stručnjake“ iz zemljoradničkih zadruga itd. Šta je za pravosudni sistem značilo ovo i šta će značiti u budućnosti, to će nam tek vreme pokazati.

Visoki savet sudstva je nezavisan i samostalan organ, koji obezbeđuje i garantuje nezavisnost i samostalnost sudova i sudija. Dakle, što se tiče nadležnosti Visokog saveta sudstva, zarad javnosti ću samo reći nekoliko, mada i ove koje neću pročitati nisu manje važne. Dakle, on bira sudije za trajno obavljanje sudijske funkcije, odlučuje o prestanku sudijske funkcije, predlaže Skupštini kandidata za izbor sudija prilikom prvog izbora, predlaže Skupštini izbor ili razrešenje predsednika Vrhovnog kasacionog suda, predlaže Vrhovnom kasacionom sudu kandidate za sudije Ustavnog suda, imenuje sudije porotnike, odlučuje o premeštaju, upućivanju i prigovoru o udaljenju sudija, odlučuje o postupku vrednovanja rada sudija i predsednika suda. Kažem, to su neke nadležnosti koje su tamo pobrojane, mada i ove ostale nisu ništa manje važne. Ne treba, dakle, biti pravnik da bi se moglo jasno videti iz ovih nadležnosti koje sam pročitao, da bi se moglo zaključiti šta je Visoki savet sudstva i kako je ogromna njegova uloga u našem pravosudnom sistemu.

Umesto da izbor svakog sudije, pa i izbor svakog člana Visokog saveta sudstva prođe kroz, da uslovno kažem, tri sita i šest rešeta, vrlo često se olako pristupa ovom problemu. Hoće li današnji predloženi izbor kandidata, ovih šest kandidata za Visoki savet sudstva, koji imamo pred sobom doneti jedan viši stepen poverenja u Visoki savet sudstva?

Evo, sada ću reći nekoliko rečenica o tom poverenju. Mislim da je to nešto što zaista zavređuje dosta pažnje. Gospođo Mesarović, poverenje u pravosudni sistem je nešto što pretpostavlja i uzrokuje poverenje u jednu državu. Nadam se da ćete se složiti sa mnom u ovome. Poverenje u institucije pravosudnog sistema od strane struke, dakle, od strane pravnika, od strane profesora pravnog fakulteta, od strane akademika, od strane pravnih analitičara, jeste nešto što bi po prirodi stvari u jednoj pravnoj i pravno uređenoj državi trebalo da se pretpostavlja. Mislim da u državi Srbiji u ovom trenutku, nakon vaše reforme sudstva, to nije slučaj.

Najvažniji oblik poverenja, pored ovoga za koji kažem da bi trebalo pretpostaviti da imamo od strane struke, jeste poverenje „krajnjih korisnika“, dakle građana. To je poverenje koje treba negovati. To je poverenje o kojem svaka pravna država, država koja preferira da bude zasnovana zaista na poštovanju prava, mora u svakom momentu da vodi računa.

Kakvo je poverenje građana u naš pravni sistem? Kakvo je poverenje građana, na kraju, u pravosudni sistem, u institucije pravosudnog sistema, u Visoki savet sudstva, u sudove, tužilaštva itd? Poverenje građana u ove institucije je zaista uslov svih uslova. To je jednostavno conditio sine qua non za temelje jedne države. To je isto nešto oko čega se, pretpostavljam, moramo složiti svi.

Međutim, kako da imamo poverenje u taj sistem, od Visokog saveta sudstva pa sve do osnovnih sudova, kada vam ja, na primer, mogu reći samo jedan slučaj koji će, mene sigurno, a i one koji to čuju, a nadam se i vas, uveriti da tu nešto ne štima?

Gospođo Mesarović, da li se vama desilo, kao iskusnom pravniku i sudiji, tokom vaše dugogodišnje karijere (i uspešne, vidimo) da ste doneli sudsku odluku a da niste održali postupak? Mislim da je ovo pomalo neobično pitanje, je li tako? Normalno da niste. To ne bi trebalo da bude ni normalno, ni moguće, da jedan nosilac sudijske funkcije donese odluku mimo svih zakonskih regulativa i normi, da donese odluku a da ni ne pozove stranke. To je nešto strašno, ali se desilo – sudija jednog suda donese odluku, a da nije ni pozvao stranke, da nije pozvao čak ni predstavnike organa na čijem je čelu bio. Nije pozvao predstavnike Izborne komisije, a donese odluku, potpiše onako kako su mu poturili da potpiše; on potpiše, ta odluka se donese i to aplicira dalje neke druge itd.

Sad pazite, deset svedoka, gospođo Mesarović, pismeno potvrdi ovo što ja vama pričam; deset svedoka to potvrdi i u krivičnom postupku koji je poveden po krivičnoj prijavi, dakle, potvrdi i usmeno, prvo pismeno, pa usmeno, i – ništa. Da li je to nezavisno sudstvo? Da li je to sudstvo kome težimo svi?

Ali, pazite novi biser, gospođo Mesarović: ta gospođa sudija avanzuje posle toga u osnovnog tužioca. Da šlag na torti bude zaista kompletan, drugi osnovni javni tužilac koji je postupao u ovom predmetu odbaci krivičnu prijavu, nema mesta odgovornosti ni njoj, ni ostalima koji su bili u tom lancu itd. Zaista strašno! Voleo bih da, pošto je taj postupak već okončan, vama dostavim kompletan ovaj predmet, samo da ga pogledate, u prilog mojoj tvrdnji o poštovanju ili nepoštovanju, o pravnom sistemu ovakvom i onakvom, pa da vidite da li je tačno ovo što sam vam rekao.

Dalje, o kakvom poverenju može da se priča kada provejava okolnost da je Visoki savet sudstva tokom izbora sudija koristio neke neprimerene metode, da je koristio podatke BIA? Znate, mnogi su to demantovali, međutim, crv sumnje se probudio, pa sad taj crv gricka li gricka, ali postoji. Mislim da je to trebalo na drugačiji način demantovati i prezentovati javnosti.

Dalje, o kakvom poverenju, gospođo Mesarović, pričamo i možemo govoriti kada jedna strukovna organizacija sudija priprema, ili već jeste pripremila, krivičnu prijavu protiv vas zbog, kako oni kažu, neprimerenih optužbi na račun pojedinih sudija koje nisu izabrane?

O kakvom poverenju možemo govoriti kad strukovno udruženje takođe tvrdi ono što smo mi nekad govorili, da je sudijama koje nisu izabrane uskraćeno pravo, pod jedan, a to je ustavno i zakonsko pravo, da se izjasne o svim primedbama na njihovu stručnost i dostojnost vršenja sudijske funkcije i, pod dva, da im nije dostavljena konkretna odluka sa obrazloženjem, posebno za svakog neizabranog sudiju?

(Predsednik: Ipak ću vas zamoliti da se držite današnjeg dnevnog reda. Prosto, mi danas govorimo o vrlo konkretnim imenima. Da li se među pomenutim imenima nalaze takvi?)

Evo, sad ću da vam kažem, gospođo predsedniče. Pokušajte da uhvatite nit sa ovim što sam rekao. Pitao sam, ako ste me pažljivo slušali, samo ću u jednoj rečenici to da kažem, da li će izbor ovih šest predstavnika Visokog saveta sudstva poboljšati rad Visokog saveta sudstva u ovim slučajevima koje sam nabrojao? Prema tome, to je ta nit koja vezuje današnju raspravu sa ovim.

Dalje, o kakvom poverenju u Visoki savet sudstva govorite, i u kompletnom sastavu, sa ovih šest kandidata, koje ćete sigurno izabrati, u čiju stručnost posebno ne bih ulazio, kad vama kao predsedniku Visokog saveta sudstva u jednom momentu nisu bile jasne neke stvari vezane za postupak pred Ustavnim sudom? Nadam se da se sećate toga, kao i odluke Ustavnog suda koju ste dobili. Naime, tvrdili ste da se postupak sprovodi neosnovano, je li tako, kao i da takav postupak nije bio predviđen u vreme izbora. Pa je, dalje, Ustavni sud doneo jednu odluku u kojoj obrazlaže da je nadležnost Ustavnog suda izričito utvrđena Zakonom o Ustavnom sudu, kao i da je ovim istim članom, dakle članom 100, utvrđeno načelo raspravnosti. Mislim da se sećate ovoga, pa me interesuje kako će se odrediti Visoki savet sudstva, i u ovom obliku kada bude izabran, a verovatno će biti izabran, po ovim pitanjima?

Dalje, kakva je situacija, gospođo Mesarović, po osnovu krivičnih prijava koje neizabrane sudije podnose protiv Visokog saveta sudstva? Valjalo bi nešto da kažete i o tome. Bez obzira na to što ćemo dobiti Visoki savet sudstva, da kažem u punom obimu, ovo je nešto što proizilazi iz nekog ranijeg perioda, pa bi valjalo da se malo osvrnete i na to. S obzirom na to da su, kako oni kažu, svesno korišćeni neki neistiniti podaci Ministarstva pravde, pa je ovaj predmet dat Specijalnom sudu, voleo bih da se osvrnete i na podatak zašto Specijalnom sudu. Dakle, građani Srbije treba da znaju, kakva god odluka da se donosi po ovome, tu nešto nije u redu. Jasno je svima da se tu nešto iza brda valja.

Na mogućnost nastanka prilično velikog haosa u pravosudnom sistemu mi smo ukazivali i na početku vaših tzv. reformi pravosudnog sistema. Vi nas niste slušali. Pretpostavljam da nas nećete slušati ni dalje, međutim, pretpostavljam još nešto – tako ćete i proći, jasno je da ćete sami, uslovno rečeno, pokusati ono što ste zakuvali, pa kako bude.

Mi ćemo i dalje, u svakom momentu i svakoj prilici, kritikovati ono što smatramo da nije dobro u našem pravosudnom sistemu. Vaše je da to prihvatite ili ne. Ukoliko ne prihvatite, normalno je, potpuna odgovornost biće na vama. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Vjerica Radeta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo poslanici, nažalost, zbog drugih obaveza nisam bila ovde kada je gospođa Nata Mesarović obrazlagala ove predloge, pa ne znam da li je bila kreativnija od gospođe Zagorke Dolovac, koja nas je u prepodnevnom delu informisala o predlogu tužilaštva tako što je pročitala sve ono što smo već dobili napisano.

Slušala sam člana VSS gospodina Boška Ristića, pa ću najpre da prokomentarišem interesantne delove onoga što je on govorio. Rekao je da je izborna komisija za ovaj predlog bila iz redova sudija i da je to garancija da je sve bilo apsolutno u skladu sa zakonom, regularno itd. Ta činjenica, nažalost, u ovim okolnostima nikako ne može biti sama po sebi garancija. Moguće da je tako, moguće i da nije. Ali, da nam je za to garancija samo činjenica da su to sudije, videćete u toku dalje rasprave, a čuli ste i od kolega iz SRS pre mene koliko činjenica da je neko sudija ne može biti tvrdnja ni da je stručan, a pogotovo ne da je moralan...

Kažete da se glasalo u kutijama, kao na pravim izborima, i to je garant da niko nije mogao da utiče. Ovo je baš neverovatno. Znate, u kutijama se glasa i na, recimo, parlamentarnim, lokalnim izborima itd., pa onda predstavnici vaše stranke, kolega Ristiću, sačekuju ljude ispred i daju im zaokružen listić, pa onda traže da mobilnim telefonom slikaju da dokažu da su vratili takav listić. Ovo vam zaista nije argument. Ako ste mislili da nas ubedite, niste uspeli.

Dalje, kažete da ste obezbedili depolitizaciju pravosuđa i da za to imate pozitivne ocene iz kojekakvih međunarodnih organizacija koje ste ovde spominjali. Najpre, nemate takve ocene, bar nikada nisu objavljene u javnosti, već sve suprotno od toga. Ovi vaši međunarodni ubiše vas negativnim ocenama kada je u pitanju reforma pravosuđa. Naravno, mi se ne obaziremo na njihove stavove, nego znamo da vam je reforma pravosuđa katastrofalna i da niste obezbedili depolitizaciju pravosuđa, već suprotno od toga. Takođe, u toku dalje rasprave pokazaćemo to na primerima.

Kažete da je dobro što je pravosuđe na tom nivou da su prihvatili suočavanje sa prošlošću, pa se podižu optužnice i sudi se za ratne zločine itd. Ne znam čime se hvalite, da li činjenicom da su Purdu oslobodili odgovornosti? Da li je to suočavanje sa prošlošću, da neko ko je ubijao Srbe u Vukovaru bude oslobođen, a neko ko je osumnjičen za neki ratni zločin druge vrste, tu je suočavanje sa prošlošću nešto čime se vi dičite? Dakle, takođe potpuno promašena teza.

Ono što je posebno interesantno, kažete – članovi VSS po funkciji, vi kolega Ristiću, gospođa Nata Mesarović i gospođa Snežana Malović, izuzeće se od razgovora i odlučivanja sa kandidatima koji nisu reizabrani, jer ste takođe dobili po prstićima, pa ste morali to, iako ste godinu dana pričali da je to sve regularno i da nećete ništa preispitivati, pa kad je gazda naredio, onda to morate da radite. Šta je nama interesantno? Zbog čega vi nećete učestvovati u tome? Da li ostali članovi VSS nemaju poverenja u vas, u vaš moralni integritet, u vašu objektivnost ili vi sami niste sigurni u sebe?

Mi ne očekujemo da se vi izuzmete, očekujemo da junački završite posao, pa da izađete pred ovaj parlament i pred javnost Srbije i da kažete, da tvrdite, kao što ste tvrdili godinu dana, da je sve apsolutno bez greške, pa kad su vam javili iz neke komisije... Sećate se, čitala sam ovde pismo koje je dobila gospođa Malović, koje je naslovljeno sa „Draga gospođo ministarka“. Nemojte tako da se ponašate. Prisetite se, nemojte da vas mi podsećamo na stenograme, šta ste govorili. Tvrdili ste više puta ovo što ste tvrdili danas, pa su vas demantovali, pa ste se vi pokrili ušima, pa kao ispravljali greške.

Danas opet tvrdite nešto. Evo, mi vam verujemo i insistiramo da i vas troje budete do kraja u tom poslu, pa ćemo razgovarati kada ga završite. Nemojte da se izvlačite, nije lepo, nije korektno prema ostalima iz VSS.

Doneli ste kodeks ponašanja sudija. To je baš krucijalan napredak. Disciplinski sud postoji i to je nešto što je jako značajno. Sada ću da vam ponudim, i Visokom savetu sudstva i tom disciplinskom sudu, neke sudije, pa da vidimo da li će da postupe po našem predlogu. Postojaće i zvaničan predlog, ali i javnost će biti upoznata sa njim, upravo da bismo mogli pred javnošću za izvesno vreme da razgovaramo, da vidimo kako funkcionišu sudije po kodeksu i kako funkcionišu kada znaju da imaju disciplinski sud. Valjda je sudijama dovoljno da imaju zakon da ga primenjuju. Nema potrebe da ih na taj način ustrojavate. Šta ste predvideli, kako da se oblače? Znamo i za taj deo kodeksa.

Merenje težine predmeta. Kaže, postigli ste to da merenje težine predmeta... Ne znam na kojoj vagi merite predmete, i ko se bavi? Ako će neko da se bavi težinom predmeta, kolega Ristiću, ne znam šta je smešno... Ako se neko meri težinom predmeta, onda on mora da bude od početka do kraja u tom predmetu. Znači da će svaki predmet imati duplog sudiju: jedan koji će da meri, drugi koji će da sudi. To je zaista van pameti. Vi na taj način hoćete da nas ubedite da ste postigli, sami ste rekli, ravnomerno opterećenje sudija u ovoj novoj mreži. Niste. Prvo, ne mogu vam biti ravnomerno opterećeni oni koji putuju do posla 30 kilometara zato što ste takvu mrežu sudova napravili, u odnosu na one koji žive u mestu, u sedištu gde je sud.

Da vam pomenem ove koje toplo preporučujemo disciplinskom sudu, a i Visokom savetu sudstva, i jednom i drugom. Pominjao ih je i kolega Krasić, ali prosto ne mogu da odolim a da ne pomenem ta imena. Možda su došli sa posla pa da čuju da ih pominjemo. To su: sudija Apelacionog privrednog suda Branislava Goravica, Đorđe Jovanović, Dragoslava Vučićević i Marina Tomić, sudija Privrednog suda, odnosno sudija Trgovinskog suda.

Ovo četvoro vajnih sudija je najgrublje udarilo na ustavni poredak države Srbije. Oni su odlučili da političke partije mogu da uzmu kredit, što je apsolutno u suprotnosti sa Zakonom o finansiranju političkih partija. Partije mogu da se finansiraju iz budžeta i mogu određenim donacijama. Tačno, precizno je utvrđeno koliko može da da fizičko lice, koliko može da da pravno lice. Treći način finansiranja ne postoji, a oni su odlučili da je to moguće. Čak su prihvatili da je Tomislav Nikolić imao ovlašćenje, koje nikad nisu očima videli, jer nisu mogli da ga vide zato što ne postoji; suprotno od toga, imao je izričitu zabranu Vojislava Šešelja da uzima kredit, a Vojislav Šešelj je, prema našem statutu, jedini ovlašćeni predstavnik stranke.

Dakle, ako pokažete na ovom primeru da imate disciplinski sud, verovaćemo da ste malo popravili stanje u pravosuđu.

Ili, sada rizikujem da ću biti tužena od nekog iz „porodice Korleone“, ali, evo, prihvatam rizik. Stav 2. člana 103. Ustava Republike Srbije kaže: „Narodni poslanik ne može biti pozvan na krivičnu ili drugu odgovornost za izraženo mišljenje ili glasanje u vršenju svoje poslaničke funkcije.“ Ovo znači da narodni poslanik ne može da odgovara za ono što kaže za ovom govornicom, ni krivično, ni materijalno. Može da odgovara svojoj političkoj partiji, ako je zabrljao i može zajedno sa svojom političkom partijom da odgovara građanima na izborima. To je jedina odgovornost narodnog poslanika. Druga ne postoji i ne treba da postoji.

Naš kolega Jadranko Vuković je sa ovog mesta izneo neke činjenice za nekog iz te porodice, za Aleksandra Vučića. Rekao je da je on u svojoj kući u Jajincima krio odbornike u opštini Zemun koje je oteo da bi prešli u Srpsku naprednu, njegovu stranku, i to je apsolutna istina. On je tužio i rekao je, tužio je Jadranka Vukovića... Ne on, nego tata i bata su tužili, zato što su njihova čast i njihov ugled povređeni, jer ta kuća nije kuća Aleksandra Vučića, nego njegovog oca, kako se ono beše zove... Skoro ste mogli da pročitate u medijima da je neko upao u tu kuću, pa je bio u toj skupoj vinariji, pa je nešto čačkao po kompjuteru, i tada je Vučić rekao da se sve to dešavalo u njegovoj kući u Jajincima.

Zašto je sada sve ovo bitno za vas, gospođo Mesarović? Zato što je sudija u ovom predmetu izvesna Ana Milošević. To je Prvi osnovni sud. Ta gospođa je u vrlo bliskim kontaktima sa Vladimirom Cvijanom, to je onaj što je nezakonito snimao razgovor sa vama. Inače, on je, za vašu informaciju, blizak i porodici Karić. Pod njegovim uticajem ova gospođa Milošević bukvalno preti Jadranku Vukoviću i njegovom advokatu na svakom ročištu. Vrlo je brza, na svakih 15 dana zakazuje suđenja, što je za pohvalu, kada bi bilo dobronamerno. Nijednog svedoka kojeg je predložio kolega Vuković nije prihvatila, ali je prihvatila sve svedoke koje su predložili tata i bata „Korleone“.

Suprotno od toga, imate, recimo, predmet koji nije zakazan godinu dana. Gospodin Šešum Petar je zamolio, verovatno čovek nije imao nameru ništa loše da kaže, nego je bukvalno zamolio, kaže – ako možete da urgirate kod ministra ili kod gospođe Mesarović samo da se zakaže ročište, godinu dana nije zakazano u parnici 47-542/10.

Postoji očigledno problem, niste dobro uradili ovaj posao koji ste nazvali reforma. Naravno, što se tiče stava SRS, tu ništa nije dobro, zato što mi imamo potpuno drugačije viđenje sudova. Mi smo apsolutno protiv raznih specijalnih sudova, tužilaštava itd., jer se i sada u vašem slučaju (ne mislim vas lično, ali bogami, i vas lično) ispostavilo da su to partijski sudovi, da su ti sudovi u funkciji trenutnog režima, da iste poslove radite za mnogo više para nego ostale kolege. To je konceptualno potpuno suprotno stavu SRS, ali dobro, sad je neko drugi na vlasti i ima pravo da radi, da bira, da uređuje sudove onako kako misli da je najbolje.

Sada kratko, koliko je vremena ostalo, o ovim predlozima. Ova Mirjana Ivić je, između ostalog, član redakcijske grupe Biltena sudske prakse Vrhovnog kasacionog suda. Ova karakteristika baš i nije nešto bitna, ali ona je dobila ukupno 40 glasova za ovu izbornu listu Vrhovnog kasacionog suda. Tih njenih 40 glasova je 55% od ukupnog broja glasova. U odnosu na ostale koje ćemo pomenuti, tih 55% možda i nije tako loše.

Imamo Milimira Lukića, to je jedan od „specijalaca“, i to je nešto protiv čega smo apsolutno. Vi ste ga ovde pohvalili da je bio član ovog vašeg veća koje je sudilo za ubistvo (nije vašeg veća, je l'?) Zorana Đinđića. To je ono po čemu ste ostali zapamćeni, gospođo Mesarović, po onome: „Dobili smo presudu“. To će zaista ostati zabeleženo za sva vremena. Iako on učestvuje u predmetima gde dobija presudu, to mu nije preporuka da radi ovaj posao.

Dobro bi bilo, pošto se svake godine oko godišnjice ubistva Zorana Đinđića pokrene pitanje političke pozadine njegovog ubistva, da iskoristite vaš autoritet i da skinete taj teret – dobili ste presudu, pa da pokrenete istinski, zajedno sa koleginicom Zagorkom Dolovac, istinsku istragu, da naterate da vam daju podatke iz ovih nezakonitih akcija BIA: „Kaktus“, „Šumadija“ i „Mačva“. Tu se kriju svi podaci oko političke pozadine ubistva Zorana Đinđića. Istražite to, gospođo Mesarović.

Milimir Lukić je dobio samo 29% glasova. Dakle, i ovi koji su glasali za njega nisu ga baš nešto visoko cenili.

Aleksandar Stoiljkovski je dobio svega 25%. Nekako, to mi govori, pogotovo ako kolega Boško Ristić kaže da je garancija to što su glasale sudije... Ako je to stvarno garancija, kako onda da neko dobije samo 25% i da ga vi ovde ovoliko nahvaliste?

Blagoje Jakšić je dobio samo 21%. Jedna od njegovih karakteristika je da je postupao u radnim sporovima. Znate li vi, gospođo Mesarović, da vam se radni sporovi nisu pomerili s mrtve tačke? Da li vi znate da se i dalje radni sporovi vode po više od dve godine? Znate li da se sporovi za zlostavljanje na radu, tzv. mobing, vode godinu dana? Godinu dana nije pozvana stranka koja se sudu požalila na mobing. To bi valjda trebalo da budu postupci koji se brzo završavaju? Dakle, nije vam ovo preporuka, i to su očigledno prepoznale i njegove kolege, koje su mu dale toliko procenata.

Sonja Vidanović. Kažete – za vreme obavljanja sudijske dužnosti učestvovala je u obučavanju sudijskih pripravnika i sudijskih pomoćnika. Pa, to valjda rade sve sudije? Kod svih sudija dolaze sudijski pripravnici i pomoćnici i valjda ih svi obučavaju, nije samo gospođa Sonja Vidanović. Ali, niste imali šta drugo za nju da kažete, jer je jadnica dobila samo 12% glasova od ukupnog broja onih koji su glasali. To nije preporuka.

Imam jedno pitanje, sa ogradom, vrlo. Naime, dobila sam poruku dok je kolega Krasić govorio, neko nas je porukom obavestio da je ta gospođa Vidanović, pretpostavljam da vi to znate, radila samo četiri sata više godina, iz zdravstvenih razloga, i da je naprasno ozdravila da bi bila izabrana za predsednicu suda. Dakle, ovo kažem sa ogradom, ako je tako. Bilo bi dobro da to proverite. Ako nije tako, izvinjavam se.

Branka Bančević dobila je 57%. Najviše. Greʼota da je ne pomenemo. Zašto? Ona je bila angažovana i kao predavač od strane Društva sudija, Pravosudnog centra, OEBS-a, ambasade SAD itd. Ovim završavam.

Ne verujemo da će išta bolje biti i kada popunite VSS ovim kadrovima. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja jedinstvenog pretresa pitam da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa koji još nisu iskoristili pravo iz člana 96. Poslovnika? (Ne.)

Gospođo Mesarović, da li vi želite reč? Izvolite.

Nata Mesarović

Samo ću kratko da izložim, pošto se postavilo pitanje koliko je ukupno bilo birača za ove naše predložene kandidate. Da ne bi bilo sumnje koliko je ljudi izašlo, ja ovde imam napisano: birački spisak čini ukupno 2.087 sudija, s tim da je od ovog broja 509 sudija imalo pravo da glasa i za listu kandidata iz sudova sa teritorije autonomnih pokrajina. Od ovog broja, od 2.087 sudija, ukupno je glasalo 1.912 sudija, što čini 91,61%.

Gospođa Vjerica Radeta malopre je iznosila procentualne podatke koliko je koji kandidat dobio glasova. Moram da kažem da ste vi izglasali odredbu ovde u parlamentu da se kandidat koji dobije najveći broj glasova predlaže Narodnoj skupštini. Prema tome, toliko o tome. Mi smo ispoštovali ono što ste vi doneli ovde u Skupštini.

Žao mi je što tu nije predstavnik Demokratske stranke Srbije, gospođa koja je govorila o inicijativi pred Ustavnim sudom i donošenju odluke o preispitivanju ustavnosti pojedinih zakonskih odredaba iz Zakona o izmenama i dopunama Zakona o Visokom savetu sudstva i Zakona o sudijama, prosto zbog toga što ako je Ustavni sud usvojio inicijativu, to još uvek ne znači da je ta odredba protivustavna. Sačekaćemo odluku Ustavnog suda o tome.

Naravno da sam pre neki dan napisala pismo predsedniku Ustavnog suda i zamolila da Ustavni sud postupa po hitnom postupku i da se VSS ne dovodi u situaciju da nešto radi i da o nečemu odlučuje, a da ćemo kasnije jednog dana dobiti odluku u postupku gde je doneta odluka da se prihvati inicijativa za ocenu ustavnosti i zakonitosti.

Što se tiče nekakvih drugih primedaba u odnosu na izuzeće članova Saveta po položaju, o čemu je govorio poslanik Boško Ristić, član Visokog saveta sudstva po položaju, vi dobro znate da postoji zakonsko rešenje ako se pojavi sumnja u nečiju pristrasnost iz određenih razloga i uvek su navedeni razlozi. To sadrže i odredbe Poslovnika o radu Visokog saveta sudstva. Naravno, tamo gde postoji takva sumnja, a sumnju su izrazile sudije koje nisu izabrane, postoji mogućnost da se ne učestvuje u razgovoru sa članovima, neizabranim sudijama.

Što se tiče stalnog pominjanja problema da je 847 sudija lišeno biračkog prava da bira sudija, znate kako, vi znate kakvo vam je bilo zakonsko rešenje, kako je njima prestala sudijska dužnost – na osnovu sprovedenog opšteg izbora, po sili zakona. To sam više puta objašnjavala u Skupštini.

Ali, moram nešto drugo da vam kažem, nije problem u prvom sastavu Visokog saveta sudstva i u tome što će sada glasati ovaj ili onaj; za taj prvi sastav Visokog saveta sudstva glasalo je i tih 840 neizabranih sudija i to su kolege koje su tada dobile veliki broj glasova. Za njih su glasale i neke kolege koje su se tada nalazile u Visokom savetu pravosuđa. Može se uzeti i zapisnik sa tih sednica i videti kako su oni predlagali te kandidate. Znači, imali su poverenja u njihov rad, stručni i moralni kredibilitet i sve ostalo, pa se pretpostavlja da su imali poverenje u njihov rad u Visokom savetu sudstva.

Nekoliko puta ste spomenuli da su se prilikom izbora sudija koristili podaci BIA, MUP-a ili ne znam nekakvih bezbednosnih službi. Zamolila bih vas da to više ne pominjemo kao temu, jer znate da je Poverenik za informacije od javnog značaja vršio kontrolu rada Visokog saveta sudstva kada su se pojavile takve informacije u medijima i juče ste mogli pročitati, ako to niste ranije učinili, da u Visokom savetu sudstva nije bilo korišćenja takvih podataka, niti je mogao naći dokaza ili sumnje ili bilo kakve tragove da su se takvi podaci koristili. Da li je to koristio neki državni organ, Državno veće tužilaca ili bilo ko, o tim okolnostima ne mogu da se izjašnjavam, mogu da govorim samo o onome što je radio Visoki savet sudstva.

Da li je dobro sprovedena reforma? Sami vidite da postoje primedbe Evropske komisije; naravno da te primedbe nisu, kako neko voli paušalno da kaže, u odnosu na proceduru Visokog saveta sudstva. Odgovorno tvrdim da je Visoki savet sudstva poštovao Ustav, zakon i odluke Ustavnog suda Republike Srbije, bez obzira na to da li se slagao sa njima, i da nismo počeli nikakav rad na sprovođenju, kako neko reče, vaše reforme pravosuđa dok nismo imali tako.

Nisam ja prekinula stalnost sudijske funkcije nikome, to je učinio Ustavni sud. Nije to učinio ni Visoki savet sudstva. Gospodo, postupali smo po onome što je bilo zakonsko rešenje. Na kraju krajeva, i vi sami ste uvideli da ste doneli neke pogrešne zakone, pa ste doneli po hitnom postupku izmene Zakona o sudijama i Zakona o Visokom savetu sudstva.

Ne volim da prebacujem odgovornost, svako može snositi odgovornost za ono što radi. Jedan od poslanika SRS reče da će se pripremati i krivične prijave. Neće to biti prve koje protiv mene podnose, bilo je toga i dok sam radila, kako reče gospođa Radeta, u Specijalnom sudu. Nisam navikla na to, ali prosto, niko nije iznad zakona i prihvatam svaku odgovornost.

Neki govornici ovde u Skupštini su mi ličili na punomoćnike strukovnih udruženja. Nema razloga da se trudite da zastupate strukovna udruženja, oni su stručni i mogu se sami zastupati, mogu voditi razgovore sa Visokim savetom sudstva u svakom trenutku; nikada Visoki savet sudstva nije odbio saradnju sa strukovnim udruženjem. Ali, začuđujuće je da u ovom postupku, kada smo birali sudije, rukovodstvo strukovnog udruženja poziva na bojkot izbora, na precrtavanje, kako reče Boško Ristić, a kada dođu eksperti Evropske komisije traže od nas da ih uključimo u rad. Mislim da je to nekorektno, jer nikada niko nije bio zatvoren za bilo kakvu saradnju. Ali, vreme će pokazati šta je sve radio Visoki savet sudstva u prvom sastavu i ja kao njegov predstavnik.

Danas sam ovde... ne mogu da kažem da sam imala ličnu satisfakciju, jer to ne može nikad biti lična satisfakcija, ali mi je žao što gospodin Aligrudić nije smogao snage da javno kaže ono što je meni rekao kada je prišao za ovu klupu gde sam sedela i kada se izvinio ako je ikada prema meni bio grub ili rekao nešto što bi me moglo povrediti. Prema tome, kao što narodna poslovica kaže, „Strpljen spasen“, pa će se na kraju videti koliko je i da li je uopšte grešio prvi sastav Visokog saveta sudstva, u čemu se te greške sastoje.

Morate shvatiti da to nije bila naša reforma, nego je to nacionalna strategija za sprovođenje reformi u pravosuđu Srbije. Svi su procenili da je bila neophodna i svako ima svoj doprinos u tome i neke propuste. Moraju se poštovati međunarodni standardi. Visoki savet sudstva će ih poštovati. Pokušaće da uradi sve što treba da ne bi bilo smetnji da Srbija dobije kandidaturu za ulazak u EU. Molim vas da imate u vidu da je struka birala ove kandidate, a nije ih predlagao Visoki savet sudstva, ni ministar pravde, niti predsednik Visokog saveta. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Predsednici Vrhovnog kasacionog suda i Visokog saveta sudstva zahvaljujemo na učešću u radu.

Gospođa Radeta je imala repliku. Izvolite. Nećete imati pet minuta, nego dva minuta.

Mislim da vas je gospođa Mesarović sasvim dobro razumela. Izvolite, gospođo Radeta.