Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Čomić, mislim da je zaista nekorektno da se u ovakvoj atmosferi odvija ova rasprava. Ministra smo videli možda na 15-tak minuta ovde u ovoj sali, on je više vremena proveo po hodnicima i u skupštinskom restoranu, nego ovde u sali gde mu je i mesto, pa da pokušava da sa narodnim poslanicima pronađe najbolje moguće zakonsko rešenje, kako bi građani Srbije konačno videli neku korist od zakona koje mi donosimo u ovoj skupštini. Već ste nekoliko puta opomenuti na obavezu prisustva ministra, čak i od strane predstavnika vladajuće koalicije. Evo, ja koristim još jedanput priliku da vas na to upozorim, ali ne da biste samo ćutke prešli preko toga, nego da biste zaista obezbedili ono što je vaša dužnost i obaveza, a to je da obezbedite prisustvo ministra.
Što se amandmana tiče koji sam podneo, dakle, amandman je, takođe, mogao biti prihvaćen, i to je nešto što nije smelo biti sporno. Naime, član 27. stav 1. kaže da su politički subjekti dužni da vode knjigovodstvo o svojim prihodima i rashodima. Mi smo tražili da se na to u članu 27. stav 1. nakon tog teksta dodaju reči "tako da organizuju vođenje tih poslova samostalno ili da ugovorom povere vršenje tih poslova organizaciji ovlašćenoj u smislu propisa o računovodstvu i reviziji." Ono što je primetno, to je da vi ovim zakonima sve više umesto na sopstvene snage, što je valjda potpuno normalno, ukoliko sve političke stranke tvrde da imaju najbolje moguće stručnjake u svim oblastima, ljude iz sopstvenih redova vi uporno usmeravate stranke na banke, na neka preduzeća, na ovlašćene računovođe i sve ostalo. U jednom delu je neophodno imati ovlašćenog računovođu, ali, priznaćete, da za poslove, poput prikupljanja članarina i tih najosnovnijih i najbanalnijih stvari, jednostavno nije… (Isključen mikrofon.)