Dame i gospodo narodni poslanici, evo, jedan dobar deo ove rasprave, naslušao sam se svega i svačega. Ne mogu da kažem da nije bilo nekih diskusija u vezi samog zakona, ali mislim da se mnoge stvari pogrešno tumače i pogrešno predstavljaju. Neki kažu da je posledica ovog zakona usaglašavanje sa propisima EU, ne mogu da kažem da to nije tačno. Samo postavljam pitanje – kako se to radi? Neki kažu da nas EU ucenjuje. Svi nekako izbegavaju da kažu da mi danas povećavamo akcizu na naftu i naftne derivate, da to nije zahtev EU, nego isključivo da naftni derivati domaće i strane proizvodnje moraju da budu izjednačeni u tretmanu na tržištu.
Da je Vlada uspešna ona bi na uvozne derivate primenjivala akcizu koju je primenjivala na derivate koji su proizvedeni u Srbiji. Nažalost, imamo neuspešnu Vladu i sada imamo ovakve posledice.
Kada neko kaže akcizna roba, akcize su uvedene kao fiskalno ili poresko davanje, kako god hoćete, na luksuz. Tu su motorni benzini bili primarni kada su u pitanju derivati zato što se automobil u to vreme kada su osmišljavani porezi na luksuz smatrao i sam luksuzom. Danas imamo i akcize na druge naftine derivate, konkretno i na dizel gorivo. Nećemo da pričamo o EVRO dizelu, uglavnom ga koriste na našem tržištu automobili. Manje se koristi u putničkom saobraćaju, manje u teretnom, a najmanje u poljoprivrednoj proizvodnji. Međutim, mi ćemo sada i na običan D2 da primenjujemo akcizu koju primenjujemo na EVRO dizel.
Gospodin ministar, ovlašćeni predstavnik, reče da nisu to velika povećanja. Ne mogu da delim vaše mišljenje zato što sam način izrade cene nije baš tako mali kao što vi to hoćete da predstavite. Dakle, početna cena je ona proizvođačka cena ili uvozna cena. Na uvoznu cenu se zaračunava carina i to je ta početna cena, onda se zaračunava akciza, pa na tu akcizu dodaje se porez na dodatu vrednost. Kada proizvod krene ka maloprodaji, odnosno poslednjem u nizu trgovaca, zaračunava se marža i ponovo se zaračunava porez na dodatu vrednost na maržu, tako da od dva, dva i po početna dinara, dobijate četiri u nizu.
Tu istu progresiju primenite kada su u pitanju inputi kada neko nešto pravi, pa od pola dinara, što vama izgleda malo, u nekom početnom nizu pravljenje neke sirovine do krajnjeg proizvoda tih pola dinara naraste na četiri ili pet. To su pravila koja važe od kada postoji država koja pokušava da uredi svoj fiskalni sistem, koja pokušava da vodi računa o budžetu. Važi ona danas i ovde.
Bilo je priče i o tome šta je svrha jedne ovakve izmene i dopune Zakona. Pročitaću vam obrazloženje koje je Vlada dala, koje je potpisao premijer i ministar finansija, gospodin Cvetković – amandman se ne prihvata, jer se ovim amandmanom predlaže smanjivanje iznosa akcize na sve vrste motornih benzina i sve vrste dizel goriva u odnosu na predloženo zakonsko rešenje, što bi rezultiralo, mogli su lepšu reč da nađu, dalo kao rezultat, pad prihoda od akcize od derivata nafte u republičkom budžetu.
E, dame i gospodo narodni poslanici, zato i sumnjam u iskrenost ovih koji nam predlažu zakon, ovih koji će da glasaju za ovaj zakon, da je u pitanju samo usaglašavanje sa zakonodavstvom EU. U pitanju je budžet. Zašto je tako? Po sadašnjem važećem zakonu postojale su dve vrste akciza i budžetski prihod se zasnivao na dve vrste akciza – na gorivo koje se proizvede u zemlji i na gorive koje se uveze. Neki rezultat toga je bio neki iznos novca koji treba da bude u budžetu. Ako smo već hteli da usaglašavamo, onda je trebalo da nađemo i neku sredinu i da ostvarimo isti prihod koji je država planirala prilikom donošenja Zakona o budžetu.
Ne, mi sada menjamo, mi povećavamo prihod koji će država da ostvari u budžetu ili barem pokušavamo da to uradimo. Zato se postavlja i pitanje – koliko je bilo učešće NIS-a, koja se konstantno okrivljuje, barem od nekih poslaničkih grupa, za neku određenu povlasticu u prodaji nafte i naftnih derivata, koliko je ono bilo učešće u maloprodaji, koliko je bilo u proizvodnji i koliko je bio uvoz? Nama to nije niko rekao. Mi te parametre nemamo. Ne možemo da vidimo ekonomsku analizu i opravdanost ovakvih izmena i dopuna zakona.
Šta je to ova država, ova vlada uradila za ove četiri godine, četvrta je već počela, da ubire toliko prihoda od akciza, a građanima ne daje ništa? Koliko god se trudili da to prikažete da je to tako, da dajete nešto više, apsolutno ne možete više nikoga u Srbiji u to da ubedite zato što porezi, akcize i razna druga fiskalna davanja jesu svojevrstan reket koji država ubire da bi mogla da obezbedi sredstva za svoje funkcionisanje, sa jedne strane, i, sa druge strane, uređuje društvo, uređuje pravila, uspostavlja red, zakon itd.
Ono što je najvažnije, dužna je da obezbedi da od tih istih od kojih ubire porez, da im da ekonomsku nezavisnost, da im omogući da investiraju, da omogući da zarađuju. Mi sada imamo pad zaposlenih. Sa svakim padom zaposlenih raste pritisak na budžet Republike Srbije da se nedostatak novca za penzije namiri iz budžeta. Pošto imamo i pad prihoda u budžet, raste pritisak na državu da se zadužuje sve više i više kod banaka, bez obzira da li domaćih ili stranih. Što god se više zadužuje kod banaka krediti su skuplji i za privredu i za stanovništvo, i onda se vrtimo u jednom začaranom krugu, jer posle svakog punog prečnika tog kruga ide novo zaduživanje, ide novi nedostatak u budžetu.
Kada je bila rasprava u načelu postavio sam jedno najobičnije pitanje – zašto ne iskoristimo to što smo mi ipak tranzitno tranzitna zemlja, nije bilo odgovora na to pitanje. Nije važno, naplatićemo mi njima putarinu. Moraće nekako da održava, Mrkonjić, te puteve, moraće gospodin Milenko da maltretira poslanike na naplatnim rampama, da nam traži krvnu sliku itd, to je važno. Uopšte se država ne ponaša na način da iskoristimo svaku moguću prednost i situaciju koju imamo ovde na tržištu.
Bilo je ovde priča da se ovde favorizuje domaća roba, dosadašnjom politikom. Ne mogu da kažem da to nije tačno, ali mogu da kažem da naš građanin nema jednu kulturu koja važi baš u tim zemljama EU, a tamo nećete ništa da prodate što je iz uvoza, makar bilo jeftinije, makar bilo približno istog kvaliteta, kao što ćete prvo morati da prodate njihov domaći proizvod, jer neće kupac da kupi drugi, pa, kada njih nestane kupuju iz uvoza.
To su sve problemi možda za koje ne mogu da krivim ovu vladu, ali su činjenica i postoje. Možda smo i mi sa tom pričom o EU malo i preterali, malo ih naterali da drugačije razmišljaju, da misle da je baš sve što stiže odatle nešto najbolje, ali neću da širim tu priču.
Svakako da je Vlada i kriva za trenutno visoku cenu nafte i naftnih derivata na tržištu. Monopola se nismo odrekli. Nastavili smo da primenjujemo monopol na tržištu, iako je taj monopol zvanično ukinut. Do sada ništa nije moglo da se uveze u Srbiji od naftnih derivata, što se proizvodilo u Srbiji. Sada može, ali su uslovi za uvoz takvi da samo tri ili četiri preduzeća, dva ili tri čoveka, koji su vlasnici tih preduzeća, mogu to da urade.
Onda nemojte da se čudite što cene goriva ne padaju, iako je dinar ojačao u odnosu na evro za 10%. Posle intervencije NBS dinar je ponovo krenuo da jača u odnosu na evro.
Nemojte da se čudite što naftni derivati ne pojeftinjuju, iako se cena smanjila za skoro 20 dolara po barelu. Nemojte da se iznenadite što cene naftnih derivata ne padaju iako je dolar u odnosu na evro na najnižim granama u poslednje tri godine. Cene i dalje rastu. Otvorite tržište. Pustite da može da uvozi svako. Naplatite mu to što treba da naplatite. Uzmite mu i na granici, ako treba, ali pustite da ljudi rade. Nemojte da grupica pojedinaca, koristeći ranije stečeno bogatstvo, blokira sve u Srbiji.
Pričali smo i o monopolu na uvoz repromaterijala za poljoprivredu. Pa, evo ga i monopol na uvoz nafte i naftnih derivata. Pa, kako vi očekujete da se naša industrija razvija? Mi ne možemo da budemo konkurentni. Evo, objasnio sam na početku diskusije kako se formira cena. Isto tako se formira i cena svake usluge. Prema tome, gde god se pojavljuje transport, gde god se koristi naftni derivat, utičete na cenu usluge. Sa cenom usluge, utičete na maloprodajnu cenu. I ko će tu maloprodajnu cenu da plati? Pa, poslednji korisnik, to je građanin. U tome i jeste problem. Građani više nemaju novca. Zato vama nedostaje novac u budžetu. Nema više. Imate jednu određenu količinu novca sa kojom se operiše na tržištu i vi možete da dubite na glavi, ne možete da izmislite više, osim ako novac ne štampate.
Dakle, moramo da se okrenemo nečemu što je zdravo, a to je, da pokušamo da povećamo proizvodnju u Srbiji, da pokušamo da povećamo broj zaposlenih, ali ne da ih plaćamo. Jer, znate šta, i ta priča oko ''Benetona'' smešna je. Meni je izuzetno smešna, zato što bilo ko danas može da otvori fabriku ''Benetona'' ovde u Srbiji, da plaća licencu na to ime i da se pridržava njihove standardizacije po pitanju kvaliteta. I to je ''Beneton'' i neće to niko da vam ospori.
Sada neka mi kaže neko, pa od 100 ljudi, 98 zna da otvori fabriku ako mu date 10 hiljada evra po zaposlenom. I ne samo da će da zna da je otvori, znaće da je vodi. Pa, gde je onda ta pamet? Zašto radimo to što radimo? Čitavo bogatstvo slupali smo u pokušaju osposobljavanja ''Fijata''. Pa, te sutra će, te prekosutra će, te za šest meseci, te za godinu dana. Posle, evo, već tri i po godine od tog projekta, gde smo? Na početku projekta! Ali, zato smo potrošili blizu dve milijarde evra, zato što ne usmeravamo novac u ono što se isplati u Srbiji, nego pričamo priče o nekom boljem životu i o nekim drugim interesima gde nas uopšte ne bi ni trebilo da bude.
Ne vidim nijedan drugi razlog. Sve su ovo prazne priče i šarene laže, da ovaj zakon donosimo radi harmonizacije našeg zakonodavstva Srbije sa zakonodavstvom EU.
(Predsedavajući: Iskorišćeno je 15 minuta.)
To je samo iskorišćeno, a imam još i vreme ovlašćenog, mada za minut završavam.
(Predsedavajući: To ste iskoristili.)
Može onda i za poslaničku grupu.
Dakle, harmonizacija sa ovim zakonom nema nikakve veze. Povećavamo akcize zato što u budžetu nema dovoljno novca. Nema dovoljno novca zato što Vlada nije sposobna da napuni budžet koji je sama planirala. Mislim da i pored ovog povećanja akciza, priliv u budžetu neće biti povećan, a to je iz razloga zato što nemamo više skoro nikakvu privredu, nemamo više dovoljno radnika koji nešto proizvode. Jednostavno rečeno, nemamo više među građanima novca.