ŠESTO VANREDNO ZASEDANJE, 13.07.2011.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ŠESTO VANREDNO ZASEDANJE

6. dan rada

13.07.2011

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 12:10 do 18:45

OBRAĆANJA

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Na član 9. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Laslo Varga, Balint Pastor, Elvira Kovač i Arpad Fremond.

Da li neko želi reč? Ne.

Na osnovu člana 157. stav 6. Poslovnika Narodne skupštine Odbor za prosvetu je podneo amandman na član 9.

Predstavnik predlagača je prihvatio amandman.

Za reč se ne javlja niko.

Na član 9. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Milica Vojić – Marković, Donka Banović, Nikola Lazić i Milan Dimitrijević.

Gospođa Vojić – Marković ima reč.

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, član 9. je zapravo stari član 40. Sad vi kažete, Ministarstvo vodi evidenciju, u daljem tekstu registar, koji obuhvata ustanove koje obavljaju delatnost obrazovanja i vaspitanja, ako i proširenu delatnost, zatim druge organizacije i fizička lica koje obavljaju poslove u oblasti predškolskog obrazovanja itd., zatim propisane odnosno odabrane programe stručnog osposobljavanja, nastavnike, vaspitače, stručne saradnike kojima je izdata licenca za nastavnike, direktore kojima je izdata licenca, sekretare koji su položili stručni ispit za sekretara, i kažete dalje, registar je javan i čuva se trajno.
Mi smo smatrali da je mnogo bolje da preciziramo u kom obliku zapravo treba da se čuva i mi smo predložili da se trajno čuva u elektronskom obliku. Vidim da ste prihvatili amandman koji je nešto širi, pa ste napisali u pisanom i elektronskom obliku. Nemamo ništa protiv. Ono što mi smatramo da zapravo je dobro da postoji precizno u zakonu odrednica na koji način će se čuvati registar. Naravno, podrazumeva se uz sve ograda o zaštiti podataka, koji takođe moraju da budu prema Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti potpuno sigurni i bezbedni.
Ono što nisam shvatila, pa moram da se izvinim gospodinu ministru koji je, takođe, klimao glavom kad sam malo pre pričala o društvima istoričara, jedinim u
ovom sastavu Nacionalnom prosvetnog saveta, koji mi je pokazivao i govorio da postoje dva društva istoričara. Moram da se izvinim, zato što nisam razmišljala dublje nego sam brzopleto shvatila da mora da postoji jedno društvo koje se vodi objektivno naučnom istinom. Očigledno je, sad kako mi je palo na pamet, da će se pisati ona jedinstvena istorija regiona, da mora da postoji alternativno društvo koje može da prihvati da postoji neki drugi pristup. Da je to sad verovatno projekat koji mora da se unese i u ostale zakone, kako ste ovde ministre vrlo lepo i precizno i uneli. Dakle, vi ste sa pravom uneli ovo što ste uneli, samo ja nisam razumela. Izgleda da nisu razumeli ni drugi. Volela bih da podelim sa njima moje prosvetljenje.
Uzgred, čujem da su još neki udžbenici ovog trenutka pod znakom pitanja, pa prosto do sad sam se rukovodila kao neko ko radi u školi i koji je, na kraju krajeva, i lično koristio udžbenike i vodim računa o tome kako udžbenici izgledaju, kakvi su, kvalitativni i kvantitativno, da su oni jedino do sad podlegali naučnoj istini. Sad vidim da podležu i politički korektnom jeziku, jer vidim da se udžbenici psihologije zaista eminentnog autora Bore Kuzmanovića danas stavljaju na stub srama. Ne govori se o tome da li je njegov naučni pristupu predu ili nije, govori se da li je politički korektno. Molila bih sve nas u ovoj sali, jer smo ozbiljni ljudi i odgovorni ljudi, na čelu sa vama, gospodine ministre, koji ste za prosvetu, za našu decu itekako zaduženi, zaista da počnemo da se bavimo prosvetom na način na koji to prosveta i zaslužuje i ova deca zaslužuju. Manite se političke korektnosti u udžbenicima i držite se istine. Hvala vam.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima ministar, gospodine Obradoviću izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

Hvala. Nema mi druge nego da podelim Zakon o udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima da poslanici dobiju priliku da se upoznaju kako se piše i odobrava, odnosno kako se odobrava udžbenik koji se koristi u nastavi. Mi iz Ministarstva, moram to da ponovim više puta, izgleda pošto se to ne čuje, niko od ljudi iz ministarstva, bilo koji pojedinac, iz Zavoda, pa ni ministar ne utiče na sadržaje udžbenika. Procedura izdavanja udžbenika je, autor napiše, tri stručna kompetentna, tri osobe koje Zavod angažuje napišu stručnu recenziju, ukoliko je ona pozitivna ide na Nacionalni prosvetni savet, ukoliko je negativna, takođe, se Nacionalni savet upoznaje. Upoznaje se i autori i izdavač i imaju pravo da traže dodatnu, tzv. duplu recenziju i da po svom izboru, opet naučno kompetentni ljudi koji će napisati šta misle o tom udžbeniku, a posle toga Nacionalni savet treba da donese odluku konačnu. Ministar samo potpisuje odluku Nacionalnog prosvetnog saveta.

Mislim da je to dobro rešenje i daje prednost upravo struci u odnosu na bilo koje, koji kao drugi ugao gledanja na sadržaj udžbenika, jer svako ima pravo da kritikuje, a to što kritikuje ne znači i da je u pravu. Hvala vam.

 

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Na član 10. amandman je podneo narodni poslanik Zoran Krasić.

Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Ovaj amandman se u suštini odnosi na član 54, pošto je dugačak taj momenat, ja bih samo ukratko da objasnim o čemu se radi. Radi se o organu upravljanja, to je školski odbor osnovnih i srednjih škola, a zna se da ima devet članova tog odbora, tri iz reda zaposlenih, tri iz reda roditelja i tri iz reda jedinice lokalne samouprave. S obzirom da Skupština jedinice lokalne samouprave i bira sve ove, a oni sami posle treba da izaberu predsednika tog odbora, odnosno organa upravljanja.
Sada dolazimo konkretno na amandman, a on se tiče srednjih stručnih škola i organa upravljanja, devet članova, tri iz reda zaposlenih, tri iz reda roditelja, a do sada je bilo rešenje da ova trojica iz jedinice lokalne samouprave, da jedan bude predstavnik socijalnih partnera, ali ovom promenom se traže da budu tri.
Mi smo podneli amandman kojim zadržavamo postojeće rešenje. O čemu se u stvari radi? Jedinice lokalne samouprave proverava postupak i da li je na zakonit način se došlo do predloga za tri zaposlena, da li se na zakonit način došlo do predloga za tri predstavnika roditelja, ali ovaj postupak tri predstavnika jedinice lokalne samouprave, autonomno sprovodi jedinica lokalne samouprave. U nekim opštinama postoje kriterijumi, a u nekim ne postoje nikakvi.
U suštini, pošto svih devet bira jedinica lokalne samouprave, sve je ostavljeno političkoj volji stranaka koje vrše vlast u toj jedinici lokalnih samouprava. Možemo da ga skrivamo kako god hoćemo i sa bilo kojim terminima, ali tako je.
Kada se kaže, tri predstavnika socijalnih partnera, onda se smatra da jedan predstavnik bude poslodavac, jedan predstavnik sindikata, a trebalo bi i jedan predstavnik države. ko bi predstavljao državu na nivou jedinice lokalne samouprave? Ako je predstavnik jedinice lokalne samouprave, onda je predstavnik jedinice lokalne samouprave, a ne predstavnik države.
Ovi termini sa socijalnim partnerima kod nas u suštini ništa ne znače, običan paravan.
Ja se sećam nekada davano, pre 30 godina, u vreme samoupravljanja, kada je to bilo nešto drugačije, za neke obrazovne profile, za neke fabrike koje postoje u nekom mestu, nisu postojale škole. Zahtev privrede nije nikako dolazio do školskih vlasti i oni su uporno školovali neke kadrove koji ne mogu da se zaposle, a deficitarni kadrovi ne mogu da se obezbede, jer čak ne postoje ni škole za dovoljan broj učenika. Tada je to imalo nekog smisla. Da li danas ima smisla?
Hajde, kažite mi koji je to obrazovni profil koji treba specijalno da se obezbedi, a tu treba da dođu do izražaja socijalni partneri kao predstavnici u organu upravljanja, u nekom mestu, kada od one velike i teške industrije, ostale su froncle od privatizacije i glavnu reč vode ovi sa kravatama i sa tašnama i sa odabranim članskim kartama.
Ovde je jedna obična pričica. Kako to izgleda kada se biraju ti predstavnici da se popuni taj školski odbor, da se obezbedi neka dominacija, verovatno zbog toga što, u podeljenoj nadležnosti između države i lokalne samouprave, kada je u pitanju osnovno i srednje obrazovanje, svi žele da se odmaknu od tog posla, a pogotovo od onog posla gde treba da se izdvajaju pare. Republika tradicionalno nema sredstava, a jedinica lokalne samouprave to smatra nametom, jer to nije ni vodovod, ni kanalizacija, ni putevi, a tamo mogu da se peru pare.
Vidite, u Beogradu, imate na ovih sedam kilometara bar 25 gradilišta, svake godine se menja isti asfalt, u Beogradu ljudi samo jedu asfalt. Kako to može da bude besmisleno i kako to izgleda?
Evo vam primer, gospodine Novakoviću, nemojte da se sekirate, neću da učinim povredu Poslovnika, mi smo dobili gajtan pismo dr Dragutina Radosavljevića. Njega ste predložili da bude član Komisije za hartije od vrednosti. Pre nekoliko dana je ovde bila načelna rasprava i on kaže ovako, razbili me radikali, dokazali da ja ne ispunjavam uslove za izbor i ja molim da primite k znanju, jer ja ne želim da budem kandidat i povlačim kandidaturu u ovom trenutku, i vlast neće da ga promene, nego ćete u Danu za glasanje da izaberete njega da bude član Komisije za hartije od vrednosti, mora da bude tamo u radnom odnosu, a sada je direktor Uprave. Kada se to ovde dešava, onda možete da zamislite šta se dešava u nekom mestu, pogotovo u onim mestima gde objektivno postoje i problemi, jer kako ćete u nekom mestu da nađete socijalne partnere, predstavnike socijalnih partnera.
Nađite predstavnike socijalnih partnera u Crnoj Travi, doduše, tamo i nema SSŠ, možda nije loš primer, ali nađite neko drugo mesto gde postoji ta stručna škola, i nađite socijalne partnere. Nađite socijalne partnere u Beloj Palanci, jer znate šta kažu oni, Belopalančani, pošto nismo imali zanatske škole, mi smo svi morali da završavamo gimnaziju i fakultete, i zato imamo najveći broj intelektualaca po glavi stanovnika. Sada Belopalančani vode i u Nišu, Prokuplju, Beogradu i svuda redom.
To verovatno ima veze sa jednim Belopalančaninom, a ja znam da prati prenos, pa ga pozdravljam, gospodine Obradoviću, Danila Ž Markovića, piše knjige, bavi se naukom Dača, inače, ovi mladi poslanici ne znaju, to je onaj Dača, ona parola – Dačo care, ne daj pare. U vreme kada su demokrate podsticale pobunu omladinaca, studenata, profesora protiv režima i tada je ostala ta izreka, ali doduše, verovatno će Dača biti jedan od najboljih ministara prosvete ikada. Ostala je lepa izreka, tačna izreka - Dačo care, ne daj pare.
Vidite, Dača nije dao pare, a obrazovanje je i u tim teškim godinama izuzetno dobro poslovalo. Ovim amandmanom, i ako ga prihvatite ili ne, u stvari se ništa ne menja i nama je bila prilika da preko ovog amandmana ukažemo na tu političku besmislenu dominaciju jedinica lokalne samouprave. Što se tiče termina, možete da upotrebite svaki termin. Te termine upotrebljavate da bi napravili kvalitetnu razliku između reči koje u praksi ne znače ništa ili imaju isto značenje.
Znači, socijalizam, samoupravljanje, demokratija, diktatura, to je sve isto. Ono što je bilo samoupravljanje nekada u školama, sada je kao tekovina demokratije u školama, i iz šupljeg u prazno kada se sipa, to vam je kao broj množen nulom, a to vam je Vlada Republike Srbije.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Na član 10. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Laslo Varga, Balint Pastor, Elvira Kovač i Arpad Fremond.

Vlada i Odbor za prosvetu prihvatili su amandman.

Narodni poslanici Laslo Varga, Balint Pastor, Elvira Kovač i Arpad Fremond, podneli su amandman kojim predlažu da se posle člana 11. doda novi član 11a.

Da li neko želi reč? (Ne.)

Na član 12. amandman je podnela grupa od 21 narodnog poslanika poslaničke grupe Napred Srbijo.

Predstavnik predlagača i Odbor za prosvetu prihvatili su amandman.

Na osnovu člana 157. stav 6. Poslovnika Narodne skupštine, Odbor za prosvetu je podneo amandman na član 13.

Predstavnik predlagača prihvatio je amandman.

Na član 13. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Milica Vojić-Marković, Donka Banović, Nikola Lazić i Milan Dimitrijević.

Da li neko želi reč? (Da.)

Donka Banović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
U prvobitnom predlogu, u članu 13. koji menja sadašnji član 105, predlagač smatra da treba izostaviti reči: "izbor udžbenika", a reč je o đačkom, učeničkom parlamentu i o stvarima o kojima parlamenti mogu da odlučuju u školama.

Naime, vi ste smatrali da učenički parlamenti nisu dovoljno kvalifikovani i da ne poseduju stručna znanja da bi mogli da daju svoje mišljenje o kvalitetu udžbenika. Sada čujem od gospodina Novakovića da je odbor napravio amandman i da se ovaj član 13. u potpunosti briše. Vi ste napravili opet grešku, a sad ću da vam kažem i zbog čega. Zato što niste dovoljno ozbiljno pročitali amandman koji smo mi podneli na član 13. Dakle, vaše obrazloženje i prvobitna namera, kada kažete da učenički parlamenti nisu dovoljno kvalifikovani da daju stručno mišljenje o kvalitetu nekog udžbenika, to je potpuno tačno. Međutim, da ste precizno pročitali naš amandman, mi smo ovde vama predložili da učenički parlament može da da svoje mišljenje i da odlučuje o kvalitetu izabranih udžbenika, odnosno onih udžbenika koje je profesor ili škola već izabrala. Učenici u nekom periodu, godinu, dve ili tri, to bi bila stvar dogovora, mogu da daju svoje mišljenje, odnosno mogu apsolutno stručno i jasno da ocene taj udžbenik, odnosno kako se taj udžbenik pokazao u praksi. Kako ćete vi da merite kvalitet jednog udžbenika ako ne pitate i nastavnike, naravno, ali pre svega učenike? I to učenički parlament i te kako treba da radi.

E, sad, kako ste vi izbrisali ovo "odlučuju o izboru udžbenika"? Vi ste sad opet ostavili taj prostor potpuno nejasan. Trebalo je da ovlastite i da kažete – učenički parlamenti, koji inače postoje u sedmom i osmom razredu osnovne škole, koji se formiraju u svim srednjim školama, barem bi trebalo da funkcionišu, da oni daju svoje mišljenje o udžbenicima koji su u upotrebi. Ako mi mislimo da to učenici ne mogu, onda se mi grdno varamo. Postoje istraživanja koja potpuno jasno i nedvosmisleno govore da i te kako učenici mogu odlično da ocene neki udžbenik, bez obzira ko ga je napisao itd. Nekada vi imate nekoga ko važi za velikog stručnjaka u nekoj oblasti, ali on prosto nije u stanju da napiše dobar udžbenik za osnovnu školu. Učenici su, recimo, u tim istraživanjima i anketama ocenili npr. nove udžbenike iz stranog jezika da im potpuno odgovaraju, da su jako dobri i ocenili ih visokim ocenama. Neke udžbenike nisu. Tako da su učenici i te kako u stanju da ocene udžbenik koji već koriste. Dakle, trebalo je da prihvatite naš amandman.

Kada je već ovde reč o udžbenicima, nama je malopre ministar rekao da će biti prisiljen da donese zakon koji je pre par godina usvojen o udžbenicima i nastavnim sredstvima, ili pretprošle godine, možda jedno dve godine. Mislim da je to bio prvi u setu zakona koje je Ministarstvo prosvete predlagalo u Narodnoj skupštini. Da vas podsetim, mi ovde koji sedimo, svi, i opozicija i pozicija, mi smo učestvovali u izradi tog zakona, ako ništa drugo, kroz amandmane. Možda ne znamo sve karike, kada je u pitanju izbor udžbenika, ali uglavnom znamo taj postupak. No, vi niste odgovorili na ono osnovno pitanje koje vam je moja koleginica postavila – zašto izjednačavate Društvo istoričara Srbije sa nekim društvom istoričara koje je registrovano kao nevladina organizacija? Ima mnogo nevladinih organizacija koje se bave istorijom. Onda ne postoje dva, kako ste vi rekli, nego ih postoji mnogo veći broj. S tim što ovo, da ga tako nazovem, društvo istoričara ima dugu tradiciju i istoriju itd, a vi kažete da sada postoje dva društva. Postoji bezbroj organizacija, veliki broj koji se bavi istorijom. Niste odgovorili ni zbog čega kažete da postoje dva i zbog čega je to drugo društvo dovedeno na isti status i na isti nivo?

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Zahvaljujem.

Na član 14. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Milica Vojić-Marković, Donka Banović, Nikola Lazić i Milan Dimitrijević.

Reč ima gospođa Banović.

Donka Banović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Opet komplikovana priča u smislu osnovnog zakona, izmena, našeg amandmana itd. Pokušaću da pojednostavim. Inače, ova izmena je na

tragu i želji Ministarstva prosvete da ovim izmenama i dopunama spreče neke pojave u našim školama, i osnovnim i srednjim školama, i to da nekako pokuša da popravi štetu koju je doneo novi zakon iz 2009. godine o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Šteta kada je u pitanju disciplina učenika, zato što je taj zakon ostavio prostor da učenik može da ima veliki broj neopravdanih izostanaka, ja sada samo govorim o tom jednom delu, praktično, sa kojim su se škole suočavale, da ima veliki broj izostanaka a da škola to ne može da, upotrebiću ružnu reč, kazni, da sankcioniše, kako bi, između ostalog, i zbog te mere učenik prestao da izostaje neopravdano sa nastave. Dakle, ovo je želja da se ta šteta otkloni.

Međutim, ovo kako vi predlažete, opet je to nekakva mešavina mera, zato što ste vi sada pomešali delove iz nekog zakona iz 90-ih godina i sada delove ovog zakona iz 2009. godine, tako da imamo sad taj neki miks. Šta mi ovde predlažemo? Mi predlažemo da se vladanje učenika od petog do osmog razreda osnovnog obrazovanja i vaspitanja i učenika svih razreda srednjeg obrazovanja i vaspitanja ocenjuje brojčano tokom polugodišta, i prvog i drugog, kao i na kraju prvog i drugog polugodišta i da ta ocena utiče na opšti uspeh, odnosno da ocena iz vladanja postane deo svih ocena na osnovu kojih se izračunava opšti uspeh.

Zašto kažem da ste vi napravili jednu mešavinu? Vi ovde predlažete da se u toku trajanja polugodišta vladanje ocenjuje opisno, a da se samo na kraju ocenjuje ocenom, odnosno brojčano, i onda bi ta ocena ušla u taj opšti uspeh. Mi smatramo da to nije dobro, da ne treba u toku školske godine da postoji opisno ocenjivanje. U stvari, ne znamo ni zbog čega ste to predložili, to je potpuno nejasno. Treba otpočetka školske godine da postoji brojčana ocena kada je u pitanju uspeh. To je jedna stvar koju vam zameramo i mislimo da ta mešavina nije dobra i da nema nikakvu svrhu.

Drugo što smatramo da nije dobro je to što vi predlažete da brojčano ocenjivanje vladanja počinje od šestog razreda, dakle, šesti, sedmi i osmi razred osnovne škole i kasnije kroz srednju školu. Mi predlažemo da to brojčano ocenjivanje krene od petog razreda osnovne škole. Vi nama u obrazloženju kažete da to nije pedagoški opravdano - pomeranje granice opisnog ocenjivanja vladanja učenika na nižu starosnu granicu i uvođenje isključivo brojčanog ocenjivanja vladanja u toku cele školske godine. Uglavnom kažete da nije pedagoški opravdano.

Znam da vi imate veliki broj pedagoga i psihologa koji su zaposleni u vašem ministarstvu, ali bogami i ova grupica koja je pisala ovaj amandman ima u svom sastavu pedagoga i psihologa. Tu može verovatno da bude reč o različitim pedagoškim ili psihološkim pristupima. Mi smatramo da treba, pogotovo što je peti razred otežavajući, deca i učenici moraju da imaju veliki broj novina. Prosto, to je jedna teška godina. Međutim, to isto tako može da se kaže i za sedmi razred osnovne škole, kada se dobijaju još neki predmeti. Isto se može reći i za prvi razred srednje škole, koji je takođe revolucija i to za dete iz osnovne u srednju školu.

Zašto smatram? Ta ocena je, između ostalog, motiv svakom đaku da se on zaista ponaša pristojno i da ima i dobru ocenu iz vladanja. To može da bude motiv za dobro i pristojno vladanje u školi.

Dakle, zameramo vam dve stvari. Opet vas molimo da pogledate ovaj amandman i da ga prihvatite.

Whoops, looks like something went wrong.