PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 13.10.2011.

3. dan rada

OBRAĆANJA

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Vreme.
Gospodine Obradoviću, izvolite.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Žao mi je što kolege Mrkonjića nema trenutno ovde, ali molim gospodina Đelića da mu prenese. Od svih onih reči koje je gospodin Mrkonjić govorio ove poslednje tri godine od kada je ministar, ovih nekoliko vrpci koje je presekao su projekti koji su započeti davno, ali mogu samo da se duboko složim sa njim.
Sve njegove projekte će nastaviti sledeća vlada zato što on ni jedan projekat koji je započeo nije završio i to nažalost, kao i mnogi drugi problemi, ostaju Vladama koje dolaze.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Obaveštavam vas da su, saglasno članu 96. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine do otvaranja zajedničkog načelnog i jedinstvenog pretresa, prijave za reč u pisanom obliku sa redosledom narodnih poslanika podnele poslaničke grupe: LDP, DSS i SRS.
Dajem reč narodnoj poslanici gospođi Juditi Popović, potpredsednici Narodne Skupštine.
...
Liberalno demokratska partija

Judita Popović

Liberalno demokratska partija
Hvala, gospodine predsedavajući.
Poštovani predstavnici predlagača, dame i gospodo narodni poslanici, ovi ugovori o kreditima, kao i garancije, sami po sebi ne predstavljaju problem. Sasvim je prirodno da ćemo mi podržati svaki kredit koji je usmeren za pospešivanje građevinske industrije, ali podvukla bih jednu činjenicu da je, recimo, građevinska aktivnost u prvom kvartalu ove godine smanjena za skoro 6%.
Nemamo ništa protiv da se grade stanovi za socijalno ugrožena lica. Međutim, podsetila bih vas da se radi o poslu vrednom 32 miliona evra, a bilo bi dobro da se zaista transparentno ophodi izvođač radova, kao i onaj koji je zadužen za kontrolu trošenja tih sredstava, na koji način se ta sredstva troše, da ne bismo došli do situaciju da za jedno veoma kratko vreme ponovo budemo kao država garanti za neki kredit koji će morati da dopuni već prethodni budžet za tu namenu.
Nemamo ništa protiv toga da se osiguraju posledice elementarnih nepogoda. Međutim, podsetila bih vas na način na koji se u Srbiji saniraju elementarne nepogode. Recimo, ove godine juna meseca Moravički okrug je pretrpeo veliko nevreme. To veliko nevreme je prouzrokovalo štetu u vrednosti od najmanje 604 miliona dinara. Šteta je na stambenim, ekonomskim objektima, na poljoprivrednim kulturama, lokalnim i nekategorisanim putevima. To je jedna ogromna šteta za taj okrug, kao i za opštinu Lučane.
Na koji način se Vlada ophodila prema tako visokoj šteti i prema tim građanima koji su štetu pretrpeli i koji žive u tom okrugu? Tako što je sanirala štetu u vrednosti od četiri miliona dinara. To je ona šteta za koju se Vlada opredelila da nadoknadi.
Nemamo ništa protiv ni da se poboljša funkcionisanje i da se unapredi funkcionisanje elektroprivrede, ali zar ne bismo trebali malo da popričamo i o tome na koji način javna preduzeća funkcionišu, koliko je njihovo poslovanje netransparentno? Dovoljan vam je primer sve ono što se dešava u Kolubari.
Ovo su krediti i ovo su garancije koje preko 100 miliona evra povećavaju javni dug Srbije.
Još jednom bi istakla da mi nemamo ništa protiv toga da podržimo sva ona kreditna zaduživanja koja su realna i koja su usmerena za neku privrednu aktivnost i za poboljšanje poslovanja u Srbiji. Mi to pre svega podržavamo iz tog razloga jer smatramo da je ovoj državi i te kako potrebno da dođe do rasta privrednog, a ne do privrednog pada, odnosno do smanjenja privrednih aktivnosti.
Prošle godine je Vlada projektovala privredni rast od 3%. Mi smo i tada govorili da je to previše, da je to suviše optimistično očekivanje i to se pokazalo tačnim. Sada smo se našli tu negde na 2%.
Ni to ne bi bio tako veliki problem da se prihodi ovoga budžeta nisu drastično smanjili. A kada govorimo o ovim kreditima i garancijama, ne možemo a da ih ne posmatramo u relaciji sa rebalansom budžeta o kojem smo razgovarali pre dva dana. Ukoliko stavimo u kontekst ove nove kredite i nove garancije sa tim rebalansom, onda možemo uočiti jednu ozbiljnu negativnu tendenciju. Dakle, 19 milijardi dinara su smanjeni budžetski prihodi, a preko tri milijarde dinara su povećani rashodi.
Šta to znači? To znači da je ova vlada nastavila sa ekonomskom politikom unazad tri godine, koja u stvari forsira budžetski deficit, a pri tom zaista odlaže iz meseca u mesec, iz godine u godinu bilo kakvu reformu koja bi dovela do jačanja privrede, koja bi dovela do poboljšanja poslovne klime u državi, na koji način bismo mi privukli mnogo više investicija i sa kojim investicijama bismo mogli drastično da promenimo tu sliku budžetskih prihoda koji su, mogu da vam kažem, šest puta manji od onoga što se predviđalo.
Dakle, Srbija sa ovim kreditima i garancijom povećava javni dug. Ni taj javni dug ne bi bio tako veliki problem da se ne približava onoj granici, onoj crti, onoj magičnoj brojci od 45. To je u stvari 45% DžDP, koji po zakonu predstavlja mogućnost veličine javnog duga. Ukoliko se pređe ta magična cifra, ta magična linija, u tom slučaju možemo govoriti o velikim problemima, možemo da pričamo o bankrotu.
Dakle, Vlada je ostala na toj liniji da izbegava reformu javnog sektora, da se ne obazire za činjenicu da je za 12 mesta pogoršana njena pozicija na Forbsovoj listi zemalja sa najboljim uslovima za poslovanje, a da smo pri tome, najgore plasirana država što se poslovne klime tiče prema istoj toj Forbsovoj listi u okruženju, odnosno među ostalim zemljama regiona.
Stanje duga ove države sada već iznosi 13 milijardi i 700 i nešto miliona, to je skoro 14 milijardi. Od toga, na direktne obaveze otpada preko 11 milijardi, a na garancije dve milijarde. Veliki je procenat i veliki je iznos unutrašnjeg duga, što je nedopustivo, s obzirom da je za unutrašnji dug najčešće kriva upravo država koja se pokazala kao veoma loš platiša i veoma loš dužnik.
Ukoliko uporedimo te velike rashode, a smanjen priliv prihoda, neizostavno se postavlja pitanje – zašto su u tom rebalansu budžeta, sa jedne strane povećani obimi sredstava za pojedine korisnike, a za druge je smanjen obim? Recimo, povećan je obim sredstava za Ministarstvo spoljnih poslova, MUP, VOA; BIA, Antidoping agenciji, upravnim okruzima. Sa druge strane, smanjeno je DRI, Fiskalnom savetu, Ministarstvu poljoprivrede, šumarstvu i vodoprivrede, Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i podsticanje zapošljavanja osoba sa invaliditetom, Republičkom geodetskom zavodu, kapitalna ulaganja su drastično smanjena, subvencije za poljoprivrednu, kao i sredstva Republičkom geodetskom zavodu.
Kada se uporede ove dve kolone, tada se postavlja pitanje – u kojoj meri su ovi krediti i ove garancije pozitivne za građane Srbije, jer sa jedne strane, i dalje se forsira onaj troškovni deo budžeta. Daleko više se izdvaja za plate i penzije. Sa druge strane, oduzima se od onog dela koji bi mogao da pospeši privredni rast i koji će sutra da obezbedi i te plate i te penzije. Pravi se jedna nedopustiva greška, što se u stvari seče grana na kojoj se sedi.
Ako vi smanjite za osam milijardi dinara kapitalna ulaganja, a ujedno povisite sedam milijardi dinara za penzije, pri tome, penzije će porasti za 1,4%, što je neznatni procenat za povećanje i poboljšanje egzistencije svih korisnika penzija. Šta ste u stvari uradili? Uradili ste jednu demagošku stvar, povisili ste penzije, a pri tome ste napravili ogromnu štetu time što ste smanjili za kapitalna ulaganja, koja će normalno, ukoliko se zaista taj novac troši za kapitalna ulaganja, obezbediti daleko bolja poslovna klima od one koja je trenutno u Srbiji aktuelna i koliko je pogubna za ekonomski položaj Srbije.
Pored toga što je poljoprivreda prepoznata kao jedna strateška grana proizvodnje, subvencije poljoprivredi su takođe smanjene. Ne znam kako očekujete da se ta grana, industrijska, poljoprivredna ili kako god da je nazovete, i dalje razvija ukoliko joj onemogućavate time što subvencije smanjujete? Pored toga, kada napomenem subvencije, subvencije železnice ostaju netaknute.
Za kraj samo da stavim u jednu korelaciju jedno čudno rešenje iz rebalansa budžeta, a sa ovom garancijom između Republike Srbije, odnosno Sporazuma o zajmu između Republike Srbije i Međunarodne banke za obnovu i razvoj, koji iznosi pet miliona dolara, pri tome, predviđeno je da se za Agenciju za borbu protiv korupcije kupi poslovna zgrada, možda je i kupljena, u vrednosti od 4,5 miliona evra. Ako za otklanjanje posledica elementarnih nepogoda izdvajamo pet miliona dolara i smatramo da je to dovoljno, a nadasve je to primer na koji način se u stvari saniraju posledice elementarnih nepogoda, pri tome, tako velika sredstva izdvajamo za poslovni prostor jedne agencije kojoj je prevashodno u opisu poslova da se bori protiv korupcije, između ostalog, da se bori protiv nepotrebnog trošenja državnih sredstava, omogući takva vrsta luksuza jednog poslovnog objekta u vrednosti od 4,5 miliona evra.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Zahvaljujem.
Radi informacije, radi se o projektu osiguranja rizika od slučaja elementarnih nepogoda.
Reč ima gospodin Milan Lapčević. Izvolite.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Milan Lapčević

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovano predsedništvo, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, danas imamo spojenu raspravu o četiri predloga zakona i ratifikacije ugovora o novim zaduživanjima Republike Srbije prema, što prema komercijalnim kreditima, što prema inostranim bankama i organizacijama.
To je nastavak priče o daljem zaduživanju Republike Srbije koja će sa ovim najnovijim zaduživanjem koji su danas na dnevnom redu ubrzo dostići cifru od šest milijardi evra za prethodne tri godine.
Prosto, nije uobičajeno da vlade pojedinih zemalja pribegavaju principu zaduženja svoje zemlje kada žele da krenu u određene realizacije infrastrukturnih projekata koji će joj doneti neku novu vrednost ili unaprediti kvalitet infrastrukture, ali se verovatno veoma ozbiljno vodi računa kada se takve stvari rade da se naprave kvalitetne analize i vizibiliti studije, da li su određeni krediti isplativi, u kojoj meri i u kom vremenskom periodu i da li je baš trenutak za zaduživanje za pojedine kredite najpovoljniji.
Smatramo da je u prethodne tri godine učinjeno neprimereno zaduživanje zemlje, i to nažalost ne onako kako se prikazuje od strane Vlade Republike Srbije za infrastrukturne projekte, već su ti krediti i te pozajmice koje je država u prethodne tri godine pravila išle u javnu potrošnju i neprimereno zaduživanje zemlje za podmirivanje potreba javne potrošnje, potrebe vlasti i određenih ministarstava. To potvrđuju i kažu mnogi ekonomski analitičari koji su izneli podatak da je Srbija od jula 2008. godine do današnjeg dana se zadužila za pet, sedam milijardi evra, da je naš spoljni dug porastao sa 8,7 milijardi evra na preko 14 milijardi evra i da je u odnosu na BDP taj dug porastao sa 29,2% na čitavih 42% na kraju 2010. godine, a sa emitovanjem novih milijardu evra državnih obveznica i ovim današnjim zaduživanjem, verovatno će procenat spoljnog duga u BDP preći 45%, što je ona gornja granica koja je dopustiva za zaduživanje jedne zemlje.
To ne bi bilo strašno da to zaduživanje uglavnom nije otišlo u javnu potrošnju, u plate i penzije i u krpljenje rupa javnih preduzeća kojima su nadoknađivane plate i neumerena javna potrošnja i gubici koja su ta javna preduzeća, taj javni sektor proizvodili.
Struktura javnog duga od 2008. godine do današnjeg dana je potpuno izmenjena. Tadašnji javni dug se uglavnom odnosio na staru deviznu štednju i za dugovanja prema ranijim kreditima. Sadašnji javni dug je potpuno izmenjen i novac je uglavnom trošen za tekuću budžetsku potrošnju, za plate i penzije, kupovinu roba i usluga, subvencije koje su otišle potpuno nepovratno bez ikakve nove vrednosti.
Samo u prethodnoj godini Srbija je uzela preko milijardu evra kredita, i to uglavnom od komercijalnih banaka, domaćih komercijalnih banaka za podršku budžetu. Razumljivo je da se i na takve korake nekad mora pribeći, ali samo u onim slučajevima kada je to neophodno, pod uslovom da i sama Vlada i javni sektor pribegnu drastičnim merama štednje. Da li smo mi kao država u prethodne tri godine pokazali, da li je vlast pokazala da želi da na bilo koji način napravi uštedu unutar svoje potrošnje? Ne, naprotiv, nismo, povećali smo tu javnu potrošnju. Ova vlast je povećala broj zaposlenih u državnoj upravi za preko 2.000 ljudi u zadnje dve godine. Setite se prošlog usvajanja budžeta decembra 2010. godine, kada je u tom budžetu bilo predviđeno novih 700 ljudi u državnom sektoru, novih 150 ljudi u javnom preduzeću "Železnica Srbije" itd.
Da li je to princip po kome treba da se rukovodi jedna odgovorna vlast u vremenima ekonomske krize, kada su prihodi manji i kada je očigledno da privreda ne može da izdrži ovoliko skupu državu, ovoliko veliku javnu potrošnju? Na sva ova pitanja, na sve ove izazove, šta je vaš odgovor? Vaš odgovor je – ne, mi nemamo dovoljno para za ovoliku javnu potrošnji, mi nemamo dovoljno para i ne želimo da napravimo rezove u strukturi državne administracije, imamo ogromna izdvajanja za penzije i za druge potrebe budžetskih korisnika, ali pošto nemamo dovoljno para nećemo napraviti ništa na planu sopstvene uštede, nego ćemo ići u nove kredite. Uzimaćemo nove kredite, podmirivati sve naše neverovatno velike potrebe, nećemo svoj komfor ni za jotu smanjiti, a nije bitno ko će sutra te kredite vraćati.
Prema onome što je malopre gospodin Mrkonjić pričao i prema nekim njegovim ranijim izjavama, ukupna ulaganja za srpsku infrastrukturu, računajući i železničku i drumsku, da bi se završio Koridor 10 i da bi se kroz Srbiju putovalo brzinom od 150 kilometara na sat vozovima, je potrebno negde oko sedam milijardi evra. Država se u ove tri godine zadužila, odnosno vlast nas je zadužila za ove tri godine za više od šest milijardi evra. Sa tim parama Srbija bi danas gotovo završila kompletan Koridor 10 drumski i kompletnu rekonstrukciju Koridora 10 železnički, koji je znatno skuplji nego drumski.
Kakvo je stanje na terenu? Očajno. Nemamo ni jedan metar autoputa od makedonske granice do Bujanovca, do Preševa, u stvari dužine 40 kilometara, koji je izgrađen još pre tri godine i pušten u saobraćaj. Pre 15-ak dana sam išao tim putem prema Grčkoj, ni jedan jedini metar autoputa nije pušten u saobraćaj, niti je završen, a tolike priče o silnim ulaganjima u Koridor 10, u autoputeve, o silnim milijardama koje će unaprediti našu infrastrukturu. Šta je realnost na terenu? Nekoliko kilometara puštenih na severnom kraku kroz Vojvodinu i neki radovi koji teku brzinom puža na obilaznici oko Dimitovgrada i prema Pirotu. Priče o tome da će Srbija dobiti kvalitetnu infrastrukturu do održavanja izbora 2011. godine, završetkom Koridora 10, su priče za malu decu, od toga nema ništa. Sve pare ste potrošili na i suviše nekontrolisanu javnu potrošnju. Ni jednim korakom, ni jednim gestom Vlada nije ni probala da napravi uštede unutar sebe, naprotiv, administracija je povećana, troškovi povećani i sve to u nedogled, naravno, bez ikakvog opravdanja.
Potpisivanjem SSP ova država gubi godišnje preko 300 miliona evra. Ni to nije problem za vas, za vas je samo bitno da dobijete status kandidata na papiru, koji ništa ne znači i koji jasno pokazuje jučerašnje zvanično oglašavanje Evropske komisije, da Srbija može da bude kandidat za EU i da počne pregovore tek onda kada omogući da susedna država Kosova bude punopravno priznata od strane Srbije, što je jasan pokazatelj vaše neodgovorne politike, da EU nema alternativu i da Srbija mora da plati, ne samo materijalnu, nego i teritorijalnu cenu mogućem ulasku u EU. Turska je preko 25 godina kandidat i ko zna kada će dobiti datum za pregovore. Verovatno nikada, kao ni Srbija. Cena jesu velika zaduživanja i jeste nešto što je najveća moguća neodgovornost vlasti u Srbije, prekomerno zaduživanje i ostavljanje ogromnih dugova budućim generacijama.
Mi, naravno, nećemo podržati ova zaduživanja, jer zaduživanja se rade onda kada su neophodna i kada su opravdana. Ovde se radi o komercijalnim kreditima koje će Građevinska direkcija uzeti da pravi, da vraća dugove za izgrađenu infrastrukturu za socijalne stanove koji će koštati 1.300 evra po kvadratnom metru. Kažite mi, kakva je to socijalna kategorija kada plaćate 1.300 evra po kvadratnom metru? Valjda socijalni stanovi i izgradnja socijalnih stanova od strane državne agencije Građanske direkcije Srbije podrazumeva da se prave neprofitni stanovi, da se na njima ne zarađuje. Baš bih voleo da vidim tu analizu troškova koje pravi Građevinska direkcija Srbije za pravljenje socijalnih stanova koji koštaju 1.300 evra po kvadratu. Ko će vam to kupiti? Pa na tržištu su vam jeftiniji stanovi. Od komercijalnih preduzeća ćete dobiti jeftinije stanove nego što dobijate uz subvencije države, uz sve moguće subvencije države.
To samo govori da se radi o velikoj korupciji u ovom javnom sektoru. Nikada država nije ni trebala da ulazi u takve priče. Ona može da podstiče raznim smanjenjem dažbina gradnju u Srbiji za socijalne namene, ali da ministarstva ulaze u komercijalne kredite i da grade stanove, to je apsolutno nedopustivo i neprimereno jednoj normalnoj državi.
Nećemo podržati, naravno, ovakve zakone, jer i dalje produbljuju jaz i povećavaju spoljni dug Srbije i DSS ne može da bude toliko neodgovorna da saučestvuje u ovakvom neodgovornom ponašanju i daljem ukopavanju Srbije u kreditna zaduženja. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik gospodin Dejan Mirović.

Dejan Mirović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, potpredsedniče, ovo su novi zakoni, ali u suštini radi se o zakonima koji nastavljaju zaduživanje Republike Srbije. Mi smo principijelno protiv toga i to je jedan od osnovnih razloga. Naravno, protiv smo tih zakona jer ti zakoni, kao i ostali zakoni koje već nekoliko godina razmatramo u ovom parlamentu, pre svega od Evropske banke za obnovu i razvoja, Evropske investicione banke, su uslovljeni i jednostavno su štetni, ne samo zbog povećanja duga, već i zbog povećanja nezaposlenosti u Republici Srbiji.
Vi sigurno znate da je jedan od uslova za tzv. kandidaturu za EU i za primenjivanje evropskog prava bilo usvajanje Zakona o javnim nabavkama 2008. godine. Čitali smo, naravno, iako se potpuno ne slažemo sa članstvom Republike Srbije u EU, ne samo zbog KiM, već i zbog ekonomskih razloga, mi smo pažljivo proučavali izveštaj Evropske komisije i vidimo da se svake godine govori o javnim nabavkama, o tome kako to sprečava korupciju i da se radi o skoro deset posto BDP.
Sa druge strane, upravo zbog pritiska ovih banaka, koje se pominju u ova četiri ugovora, donet je, i vi to znate, potpredsedniče, 2009. godine podzakonski akt koji potpuno stavlja van snage Zakon o javnim nabavkama i propisuje spisak banaka, tj. poverioca stranih koji mogu da svojim uslovima i svojim statutima, svojim aktima stave Zakon o javnim nabavkama van snage. Ko su ti koji su iznad zakona Republike Srbije? To su Evropska banka za obnovu i razvoja, Evropska investiciona banka, Svetska banka i Banka Saveta Evrope.
U tom kontekstu treba posmatrati ova četiri zakona o zaduživanju Republike Srbije za oko 140 miliona evra što je, priznaćete, u ovoj situaciji više nego velika cifra za naše ljude, za naše građane koji pune budžet Republike Srbije.
Dovoljno je samo da analiziramo ovaj ugovor sa bankom Saveta Evrope i videćete da je on skandalozan, da je on štetan i da, jednostavno, sa pravne tačke gledišta, sa ekonomske tačke gledišta ne donosi ništa dobro Republici Srbiji. Jer, jednostavno, vidi se da će strani konsultanti, kao i u ovom ugovoru sa EU, biti plaćeni za "njihove posete", ili možda možemo da kažemo i turističke posete npr. Kolubari, novcem poreskih obveznika Republike Srbije. Mislim da je to skandalozno i da sa tom praksom treba da se prekine. Jednostavno, ne vidimo razloga zašto bi jedna tako siromašna zemlja koja je u tranziciji, kao što je Republika Srbija, plaćala eksperte čije će plate i sve drugo propisivati Evropska banka za obnovu i razvoj, banka Saveta Evrope i Svetska banka. Znači tri banke koje se pominju u ovim ugovorima koje danas razmatramo.
Takođe, više je nego skandalozno da u ugovoru sa Komercijalnom bankom koja je nažalost, mi smo protiv prodaje Komercijalne banke, jedina prava ozbiljna domaća banka, vi imate klauzulu valutnu. To je skandal. Da li je Komercijalna banka strana banka? Da li je ona predodređena da se proda npr. Evropskoj banci za obnovu i razvoj, kao što se govori, ili je to srpska banka? Mislimo da je to postupanje koje ruši poverenje u dinar. Ne vidim razloga da jedna srpska banka ima deviznu klauzulu jer tako nešto ruši i sam srpski bankarski sistem.
Takođe, vi sigurno znate da su vaše kolege u Mađarskoj zabranili 2010. godine da se klauzula u finansijskom sistemu, u bankarskom sistemu Mađarske prikazuje u nekoj drugoj valutu osim mađarske. Takođe, to je slučaj i u Turskoj, to je slučaj i u drugim zemljama koje su članice ili su kandidati za članstvo u EU. Naravno, što se tiče Turske, vi sigurno da je ona dobila tu tzv. kandidaturu 1999. godine i da još nije ni blizu članstva u EU, što pokazuje da je ova propagandna farsa od juče u suštini jedan predizborni podsticaj na vlasti u Srbiji.
Takođe, mi smatramo da ovih 140 miliona evra u situaciji kada je spoljni dug Republike Srbije dostigao 24 milijarde evra je jedna vrsta dodatne omče na vratu budžetu Republike Srbije. U tom smislu, kao dokaz za našu tvrdnju, ili argument za našu tvrdnju, zbog čega nećemo glasati za ove zakone, navešću vam samo jednu analizu koja u potpunosti ruši ova četiri ugovora o kojima mi danas razgovaramo.
Vi sigurno znate da je prosečna kamata na naš ukupan spoljni dug, uključujući i javni i privatni, 5%. Ako to pomnožite sa 10 godina vraćanja tog duga od 24 milijarde evra, pod uslovom da se više ne zadužujemo što je, priznaćete, neverovatno. Mi ćemo i u roku od 10 godina vratiti 17 milijardi evra kamata spoljnim poveriocima. Sedamnaest milijardi evra, to je skoro 50% BDP Republike Srbije, ili na godišnjem nivou to je 1,7 milijardi evra, što je skoro 20% budžeta Republike Srbije ili rebalansa koji smo juče razmatrali. Priznaćete da je to ogroman teret, da to jednostavno ne mogu da izdrže ni razvijenije zemlje od nas, a kamo li zemlja koja je pod ovakvim pritiskom EU. Upravo unije koja nam je navodno dala kandidaturu i unije koju mi faktički subvencionišemo, njihova preduzeća, njihove firme, preko Prelaznog trgovinskog sporazuma koji, i vi to sigurno znate potpredsedniče, pravi gubitak u budžetu zbog pada carina od 130 miliona evra godišnje, samo od carina, bez PDV. Dakle, dolazimo do iste cifre koja je zbir ovih kredita o kojima danas raspravljamo.
Dakle, naš konkretan predlog bi bio – ovi štetni ugovori koji povećavaju nezaposlenost u Republici Srbiji, koji će faktički pomagati firmama iz Zapadne Evrope na srpskom građevinskom tržištu i bankama iz Zapadne Evrope na srpskom finansijskom tržištu, nisu nam potrebni, dovoljno je samo da suspendujete Prelazni trgovinski sporazum i dobićete skoro istu cifru u budžetu Republike Srbije, koju ćete moći pravilno da rasporedite Kolubari ili za izgradnju stanova koje predviđate ovde.
Takođe, mi izražavamo bojazan i žao nam je što nije tu gospodin Mrkonjić, da će upravo te građevinske objekte, u skladu sa podzakonskim aktom iz 2009. godine, koji suspenduje Zakon o javnim nabavkama, građevinske radove izvoditi firme iz zapadnog dela EU, kao što je slučaj sa mostom na Beški, kao što je slučaj sa Gazelom, kao što je slučaj sa novim mostom preko Ade, a da će naši građevinari biti samo podizvođači i da će se nastaviti pad zaposlenosti u ovom više nego važnom sektoru, tako ćemo doći do apsurdne situacije – da zbog ovakvih kredita koje ćete danas vi usvojiti, a mi ćemo biti protiv, srpski građevinari će imati veću šansu za nastup na tržištu, npr. u Ruskoj Federaciji, nego u sopstvenoj zemlji. Do toga dovodi politika da EU nema alternativu u ekonomskom smislu, do toga dovodi prvenstvo politike da EU nema alternativu nad ekonomskim razlozima.
Zato smatram da ova četiri kredita svakako treba odbaciti, da treba zasnovati privredni rast, industrijsku proizvodnju, zaposlenost u građevinskoj industriji na zdravim osnovama, a to je uzimanje kredita koji su korisni za infrastrukturne objekte, koji su korisni za podizanje proizvodnje, a ne za firme i konsultante iz Zapadne Evrope.
U suprotnom, ako mi nismo u pravu da ovo tvrdimo, ubedite me da je ovaj podzakonski akt iz 2009. godine ispod Zakona o javnim nabavkama. Znam da vi to ne možete da uradite ni u pravnom, ni u ekonomskom smislu, jer gospodin Dežer, koji je danas bio na Odboru za evropske integracije, ima veću moć nego mnogi potpredsednici Vlade Republike Srbije. Zahvaljujem.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Stevanović.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Đeliću, SRS smatra da zbog svega onoga što ste u poslednja tri dana priuštili Republici Srbiji, vi zaslužujete da gubitak vlasti na izborima za vas bude privilegija. To je počelo od 2008. godine i svoj vrhunac dobija sa ovim rebalansom i sa ovim kreditima, ali je dno dna ono što se Srbiji desilo juče i što, trujući i lažući javnost, pokušavate da predstavite kao vaš trijumf i vaš uspeh.
Pre svega, činjenica da su vaši evropski partneri poslali pismo koje, prevedeno na srpski jezik, znači – sklonite balvane, uspostavite šiptarske institucije, dobićete papir koji tražite i očekujete i u očekivanju lažete narod 10 godina.
Druga stvar koja je bruka i sramota za ovu državu i za ovaj dom jeste da se niko od vas iz Vlade nije udostojio da dođe juče u Skupštinu. Gospodine Đeliću, juče se desio još jedan događaj. Desio se, gospodine Đeliću, u Budimpešti. Tamo je bila Konferencija predsednika parlamenata država Zapadnog Balkana. Na toj konferenciji nije bila delegacija Republike Srpske. Ta delegacija nije otišla iz protesta zato što su Republiku Srbiju predstavljale tri delegacije: delegacija Vojvodine, delegacija Kosova i delegacija iz Beograda.
Posle svega toga što ste juče ovoj državi i ovom narodu priredili, vi zaista nemate više nikakav kredibilitet, ako imate savesti da se bilo ko od vas iz Vlade pojavi pred Skupštinu i pred javnost. Zato kažem da će za vas biti privilegija da izgubite vlast na izborima.
Što se tiče kredita o kojima danas govorimo, oni se zaista trebaju komentarisati u duhu rebalansa koji ste kao Vlada predložili pred ministre, odnosno pred poslanika i pred građane Republike Srbije. Ja sam sad zaista u jednoj nedoumici, vaš prethodnik je znate šta malo pre reko pod sugestijama vaših saradnika da su ovi krediti relativno skupi, lepo sam zabeležio, relativno su skupi. E sad vidite gospodine Đeliću, ni jedan ovaj kredit okvirno kamate ne bi trebala da pređe 7%, i oni su relativno skupi. Poslednjih 20 dana trujete javnost da ste milijardu dolara prodali povoljno na kamatu od 7,2 ili 7,3 posto obveznica. A sad šta je sporno, ko koga ovde laže. Vidite li kako se upetljate u mrežu sopstvenih laži i obmana kad baratate nečim od slučaja do slučaja, kad nemate konzistentan stav o bilo čemu i kad se ne rukovodite opštim interesima.
Skupi su kreditu koji imaju kamate ispod 7%, ali su povoljne obveznice prodate za preko 7% i to ovu državu u svetu kvalifikuje kao uspešnu, zdravu i kvalitetnu. Mi smo potvrdili naš kredit, ili ne znam kakav rejting. Što ne prodadoste neku uslugu za 10 godina u inostranstvu? Što neki naš građevinski operativac ne dobi neki posao na međunarodnom tenderu? Što ne prodadoste tako nešto, nego prodadoste firme, prodadoste državu, sad prodajete i teritoriju, i nije loše da se probaškarite za novih 130 miliona evra. Juče ste napravili dobar posao za svoje mentore iz Brisela. Ili tek treba da ga privedete kraju do decembra meseca.
I zaista, posle jučerašnjeg dana i onoga kako ste to juče predstavili svaka politička diskusija u ovom parlamentu upućena vama ima će ukus gorčine, jedan opor ukus će stvarati u ustima. Vi zaista ne zaslužujete jednu reč tolerantnu i razumevanja kad je politika u pitanju. Vi ste gospodine Đeliću čuli i malopre dok ste ćaskali u klupama da su ovo razvojni projekti. Da se iz ovih kredita finansiraju razvojni projekti. Zamislite tu genijalnu reč, genijalnu izjavu, refinansirate kredit kojim ste platili uređenje građevinskog zemljišta i to nazivate razvojnim projektom. Kako vas nije više sramota? Ova država nije u stanju da uredi građevinsko zemljište na lokaciji na kojoj će graditi stanove, nego to finansira iz kredita. Juče ceo dan trubite kako ste nagrađeni za uspeh i reforme koje ste sproveli.
U pravosuđu, u postupku privatizacije, u realizaciji infrastrukturnih projekata, u afirmaciji zdravstvene zaštite, u afirmaciji prosvete i obrazovanja šta ste vi reformisali i unapredili? Sve živo ste destruisali. Da bude stvar gora, sve ste to radili o trošku građana, a taj trošak finansirate i finansirali ste ih iz kredita. Izbori će za vas biti privilegija. Zapamtite, bliže vam se.
Gospodine Đeliću, ovde ću prokomentarisati nešto što su vaše partijske kolege rekle, pa su malte ne deo koji nije vlast napravili idijotima koji ne znaju šta su deficit, šta su krediti, šta su prihodi, a šta su rashodi. Jedino vi iz DS i vlasti imate privilegiju na pamet, na ekonomske teorije, na ekonomska pravila i na ekonomske analize. Dok vi ovde analizirate i promovišete te relacije, u Srbiji najveći broj nezaposlenih, u Srbiji najniže prosečne plate, u Srbiji najveća inflacija i da ne nabrajam dalje makroekonomske pokazatelje.
Gospodine Đeliću, SRS razume ekonomsko pravilo da deficit može i treba da postoji, ali nikada nismo razumeli šta iz njega finansirate, a da ste ludosti finansirali iz njega govori danas makroekonomska situacija u Srbiji. Vi gospodine Đeliću morate da shvatite da nismo ni protiv toga da država povuče neki kredit, ali smo protiv toga da se plaća ono što vi plaćate, da se troši na način na koji trošite i da se povlači isključivo od onih koje vi apostrofirate da moramo, jer postoje i povoljnije kreditne linije, zdravije kreditne linije koje iz političkih razloga niti ste hteli niti ćete ikada da ih povlačite dokle god vam narod pruži priliku da sedite tu, a verujem da će to biti kratko. Ne zato što tome pristupate sa ekonomskog aspekta, nego isključivo političkog aspekta, mi smo žrtve vaše politike, naša ekonomija, naša fiskalna politika je žrtva vašeg političkog nerazumlja.
Danas od nas tražite da podržimo kredit za "Kolubaru", 80 miliona evra. Bez obzira na njegov politički, ekonomski, socijalni i ekološki karakter, ne pada nam napamet da ovo podržimo. Gospodo iz vlasti do pre tri dana ste trovali javnost činjenicom da se u "Kolubari" kralo godinama unazad, pa ste pohapsili silne ljude. U ovoj skupštini su se hvalili da imaju direkciju koja raspolaže imovinom otetom od kriminalaca. SRS danas za vas u ovom kontekstu ima jedan vrlo konstruktivan predlog, da zalog, hipoteku i garanciju na ovaj kredit da ta direkcija koja raspolaže imovinom kriminalaca koje ste pohapsili u "Kolubari". Ili, prodajte tu imovinu pa obezbedite utovarivače, bagere, kopače i sve što treba za TE "Kolubaru".
Želimo da budemo praktični, a ne samo da se ministri baškare u nekadašnjim vozilima, u zaplenjenim vozilima, stanovima onih kriminalaca sa kojima su se tapšali 5. oktobra i posle 5. oktobra, nego uzmite lepo i od onih za koje kažete da su otimali svih ovih godina, prodajte im imovinu, dajte u zalog, pod hipoteku, pa isfinansirajte ove političke, ekonomske i ekološke projekte neophodne za "Kolubaru".
Ovde ima jedan zakon vrlo interesantan, to je Sporazum o potvrđivanju Okvirnog ugovora o zajmu između Banke za razvoj Saveta Evrope i Republike Srbije F/P 1720. sada bih na osnovu 32 miliona, neko je grešku malopre napravio, 26 miliona treba da obezbedi Srbija. Ukupna vrednost projekta je 58, a 32 povlačimo iz inostranstva. Pitam vas gospodine Đeliću kolika je kamata na ovaj kredit? Ne mogu da vam izračunaju. Slušajte me šta vam kažem – obmanjuju vas. Tako je definisano, ovde pišu okvirne kamate. Kolika će kamata biti, kolika je ročnost kredita, koja je vrsta kamate? To će se utvrđivati kada budete povlačili tranše. Niko ne zna koliko ćemo ovaj kredit otplaćivati i koliku ćemo zaista kamatu da plaćamo. Tako piše ovde, eto, to su ovi evropski genijalci. Dobro je to, nije ništa sporno, može država. Nije iz našeg džepa. Ne kažemo mi da kredit možda ni ne treba za ovo da se povuče, ali šta je posao Skupštine nego da odredi jasno šta, kako, koliko i da znamo. Treba gospodine Đeliću, to sam rekao u raspravi o rebalansu budžeta, treba da vas je stid sve, dve trećine tekuće potrošnje u ovoj državi finansiraju moja, vaša i svačija deca ovde.
Ko vam je dao za pravo da njima uskratite mogućnost da budu odgovorni? Da finansiraju vaše političke avanture i bahanalije? Ko vam je dao za pravo to? Kako je to moguće? Umesto da se zdravije leče i obrazuju oni će da plaćaju vaše kredite. Vaše kredite kojima ste finansirali agencije i besmislice razne. Kojima ste finansirali konsultantetske kuće. Malo pre je to ovde neko pominjao. Mislim za Kolubaru. Koliko miliona će da ode za konsultantske ili ne znam ni ja kakve usluge? Mi nemamo institucije koje bi taj posao mogle da rade, pa da prebijate dugove sa njima. Vaš budžet 10 milijardi dolara, odnosno evra duguje privredi. Vaš budžet, preko 10 milijardi.
Dug budžeta Republike Srbije je 10 milijardi dinara. Tražili smo od vas u amandmanima na rebalans da 10 milijardi u budžetu obezbedite i izmirite svoj dug prema realnom sektoru po pravilima koja ćete vi da utvrdite. Videćemo da li ćete biti sluha i savesti da to uradite, pošto od svih nas tražite da redovno izmirujemo PDV i da vas finansiramo. Da finansiramo vaše puteve na relaciji Brisel-Beograd-Vašington. Samo da nam kažete jednu dobru stvar i korist koju smo dobili od svega toga što finansiramo svih ovih 10 godina, svi zajedno.
U obrazloženju ovog zakona, gospodine Đeliću, znate šta piše. Pazite ovo – banka koja daje kredit između ostalog, njene delatnosti obuhvataju pružanje pomoći pri realizaciji investicionih projekata kojima se stvaraju nova radna mesta u ugroženim regionima ili se stvara socijalna infrastruktura. To stvaranje novih radnih mesta u ovo vreme pred izbore nekako je poznato. Pred prošle ste obećali 200.000. Niste vi istina predsednik, vaš partijski šef Boris Tadić. Za isti period je od tad do danas toliko ljudi ostalo bez posla. I rekorder smo po stopi nezaposlenosti u okruženju, na koju se isto tako pozivate. Kad vi stvarate nova radna mesta Srbija treba da se naježi. Iako nas još ubeđujete da će izgradnja socijalnih stanova, odnosno socijalna stanogradnja da otvara radna mesta u nerazvijenim regionima Republike Srbije, pa to je zaista da ne kažem za šta, da ne kažem za šta.
Pitam vas gospodine Đeliću, kao potpredsednika Vlade, dokle je stigla politika socijalne stanogradnje od 2009. godine kad ste to definisali zakonom? Znate koliko vas interesuje socijalna stanogradnja? U celom tom procesu vas samo dve stvari interesuju. Da pred kamerama položite kamen temeljac i da eventualno ako se desi realizacija projekat da pred kamerama podelite ključeve. To su vaše ambicije u socijalnoj stanogradnji, a sve ostalo između je mrtvo i nije se mrdnulo od toga da je nekoliko opština i gradova napravilo socijalne, odnosno te stambene agencije koje su predviđene zakonom. Ne treba kriti. U Kragujevcu je možda najbolja situacija. Ta agencija je najviši nivo dostigla u Kragujevcu, za razliku od beogradske u kojoj je haos i kriminal. A kakvo je stanje u Kragujevcu, uz činjenicu da su tamo najbolji, evo moja koleginica Nataša Jovanović može da vam kaže, koliko ste po tom osnovu otvorili radnih mesta i koliko ste socijalnih stanova podelili?
Jedno vrlo prosto pitanje za vas. Šta su prioriteti u toj socijalnoj stanogradnji? Ko će biti prioritet u toj socijalnoj stanogradnji? Pazite podlost. Mi ćemo prvo povući kredit, a onda ćemo definisati kriterijume. Pa valjda se teren spremi, naprave kriterijumi, utvrdi sve pa se onda povlače pare. Ali šta njih briga. Ovaj se novac povlači na teret naše dece. Oni to neće da vraćaju. Moji i vaši savremenici to neće da vraćaju. Ovo će deca da vraćaju. Neka stoje tu pare, pa se još hvale, neko je to rekao, narednoj vladi ostavljamo 1,5 na računu. Jeste ali zaduženja. Para obezbeđenih kroz kredite, a ne kroz realne prihode ili bar delimično ostvarene kroz realne prihode, kako to rade ozbiljne države i partner, nesrećnici pokušavate da budete.
Zamislite ovo, 4.500 stanova će da se pravi na jednoj lokaciji u Beogradu. Za celu Srbiju opredelili su 1.700 stanova. Da bi ovo imalo smisla, gospodine Đeliću, da budem banalan, morate da raselite Beograd. Morate da raselite Novi Sad. 76% vrednosti BDP se obezbeđuje u ova kako vi zovete dva regiona. U regionu Beograd i u regionu Vojvodine. Za koga ćete da pravite stanove u Babušnici, u Beloj Palanci, u Surdulici, u Vladičinom Hanu? Znate li šta smo čuli pre neki od predstavnika skupštinske većine? Bili su nobelovci, ozareni su uspehom Vlade u vođenju ekonomske politike. Oduševljeni su. A taj isti nobelovac izađe na državnu televiziju i kaže – nije dobro što je Srbija prodala milijardu dolara obveznice, a vlast priča kako su ozareni. Odvedite ga u vladajući han da se ozari, odvedite ga u neko banatsko selo ili banatsku opštinu da se ozari. Ili što kaže, kolega Dušan Marić, odvedite ga u Vranje ili Bujanovac, da bude ozračen uranijumom koji su vaši partnere evropski prosipali po ovoj državi.
Vi ste vode došli da nas ubeđujete da Srbija treba da se zaduži za novih 130 miliona, za razvojne projekte. Ni manje ni više za razvojne projekte. Završiću ovu svoju diskusiju, jednim podatkom. Opština Surdulica iz koje dolazim je 2008. godine uradila prostorni plan, gospodine Đeliću. Prostornim planom je projektovano da populacija u Surdulici do 2025. godine bude 19 hiljada ljudi, od prilike. Ovih dana se privodi kraju popis i po procenama onih koji to rade u Surdulici će biti, između 18 i 19 hiljada ljudi. To je brojka koja je u Srbiji trebala da bude 2025. godine. To je poražavajuće. Ovo što ste uradili državi za poslednjih deset godina, podrazumeva dve stvari. Da ne ograničeno prezirete sopstvenu državu ili ste neograničeno nesposobni. Izaberite šta je od ovoga, za nas koji u ovoj državi živimo, sasvim je svejedno, a posledice su iste. Hvala.