DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 09.11.2011.

11. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA

11. dan rada

09.11.2011

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 12:55

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zamolila sam vas po amandmanu, shvatila sam vas da ste se javili po amandmanu. Ovo je jedno objašnjenje i obaveštenje koje ja dajem poslanicima i javnosti. Ako se nismo razumele, razumećemo se na pauzi posle.
Da li neko želi reč po ovom amandmanu? (Ne.)
Na osnovu člana 157. stav 6. Poslovnika, Odbor za urbanizam i građevinarstvo podneo je amandman na član 3.
Predstavnik predlagača prihvatio je amandman na sednici Odbora za urbanizam i građevinarstvo.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 3. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zlata Đerić i Radoslav Mojsilović.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 4. amandman je podneo narodni poslanik Dušan Marić.
Vlada i Odbor su prihvatili ovaj amandman.
Izvolite, gospodine Mariću.
...
Srpska napredna stranka

Dušan Marić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, Vlada je ovim predlogom zakona predvidela da jedinice lokalne samouprave, skupštine opštine, skupštine gradova imaju obavezu da korisnicima komunalnih usluga obezbede sigurnost. Pod sigurnošću se podrazumeva to da imaju sigurnost da će imati kontinuitet određenih komunalnih usluga.
Mi smo ovim amandmanom predložili da se opštine obavežu da korisnicima komunalnih usluga garantuju i zaštitu. Šta smo mislili prilikom predlaganja amandmana? Na koju zaštitu? Znači, zaštita od ugroženosti zdravlja, zaštita od previsokih cena, zaštita od loših usluga i zaštita u biranju kompanija partnera kojima opština povjerava određenu komunalnu delatnost.
Postavljam pitanje ko će građane zaštititi od ove poslednje zloupotrebe? U postojećim okolnostima neće niko. Jednostavno, to nije moguće. Evo i zbog čega. Da li postoji neko ko će u postojećim okolnostima sprečiti nekog predsednika opštine da proda koju god hoće komunalnu delatnost, da je ustupi, da ustupi neko komunalno preduzeće, da ga proda nekoj kompaniji koju on odabere, sa kojom napravi bilo kakav dil, iz nekog svog ličnog interesa?
Prvo, predsednik opštine po ovom predlogu zakona ima pravo da sam odluči, da naruči izradu studije opravdanosti te prodaje. Mi iz SRS smatramo da to nije logično, da bi to ovlašćenje trebalo da ima samo jedinica lokalne samouprave, skupština lokalne samouprave.
Drugo, predsednik opštine kao predsednik opštinskog veća određuje sastav konkursne komisije, određuje uslove konkursa i na kraju diktira odluku konkursne komisije. To je činjenica koju ne može niko da ospori.
Treće, predsednik opštine kontroliše skupštinsku većinu. Ako neko od odbornika iz skupštinske većine odbije u određenom trenutku da podrži predlog predsednika opštine, tvrdim vam da predsednik opštine i ova kompanija, koja hoće, koja se nameračila da preuzme određenu komunalnu delatnost, vrlo lako mogu da obezbede novu skupštinsku većinu. Jednostavno, mogu da izvrše kupovinu odbornika za male pare, da li davanje mita, da li davanje radnih mesta.
Skupštine opštine u Srbiji imaju prosek od 40 do 50 odbornika. Prevagu u skupštinskoj većini uvek čini nekoliko odbornika, tri, četiri ili pet odbornika. Znate li šta za jednu kompaniju, stranu ili domaću kompaniju, znači da u poslu, koji vredi 20 ili 30 miliona evra, izvrši zapošljavanje troje ili četvoro ljudi? Ne znači apsolutno ništa. Do pre godinu dana to nije bilo moguće. Međutim, nije bilo moguće zato što su političke stranke kontrolisale svoje odbornika. Vi ste pre godinu dana usvojili jedan nakaradni zakon, po kojem mandati pripadaju odbornicima i sad su odbornici slobodni strelci, a skupštine jedinica lokalnih samouprava su pretvorene u pijace.
Navešću samo jedan konkretan prime, da bi videli koja se opasnost krije. Konkretno govorim o opštini Velika Plana. Tamo je predsednik opštine pre godinu dana odlučio da komunalnu delatnost iznošenja smeća poveri nekoj drugoj kompaniji, a do tada je te poslove obavljalo Javno komunalno preduzeće "Miloš Mitrović". Raspisan je konkurs, na konkurs su se javile dve kompanije i konkurs je raspisan na 25
godina. Javile su se kompanije "ASA" i "Verner Veber Por". Evo njihovih ponuda. Kaže – predviđena visina ulaganja u opremu u prvoj godini "ASA" oko 250 miliona, "Por" negde oko 94 miliona dinara. Predviđena visina ulaganja u opremu u narednim godinama, "ASA" oko 880 miliona, a "Por" 340 miliona. Cena iznošenja smeća za građane po članu domaćinstva, 150 dinara "ASA" i 165 dinara "Por". Zadnja je cena iznošenja smeća za pravna lica po metru kvadratnom, "ASA" devet dinara, a "Por" od 11 do 24 dinara.
Znači, kako god uporedite, po svim parametrima, ponuda "ASA" je bila daleko povoljnija i za građane i za privredu, ali su predsednik opštine, konkursna komisija i opštinsko veće dali prednost ponudi "Pora". Međutim, pojavio se jedan problem. Nije postojala skupštinska većina koja bi ovo izglasala. Ljudi su smatrali da je u pitanju sumnjiv posao, da ni ponuda "ASE" ni ponuda "Pora" nisu odgovarajuće ponude. Čak je većina odbornika bila na stanovništvu da ove usluge i dalje treba da vrši Javno komunalno preduzeće "Miloš Mitrović".
Znate šta se dogodilo? Uoči sednice skupštine opštine, na kojoj je trebalo da se odluči o ovom pitanju, šestoro odbornika, koji ne samo što su bili protiv toga da se prihvati ponuda "Pora", nego su bili protiv toga da se komunalna delatnost odnošenja smeća u Velikoj Plani uopšte oduzima od Javnog komunalnog preduzeća "Miloš Mitrović". Znači, bili su najveći protivnici toga, a u roku od 24 sata su postali najveći zagovornici toga i svi su glasali za tu odluku. U međuvremenu se dogodila samo jedna mala promena. Svi oni su dobili zaposlenje, ili oni ili članovi njihovih porodica, ili su, kako mi je jedan od njih rekao, dobili ponudu koja se ne odbija.
Krajnji rezultat je sledeći - predsednik opštine Dejan Šulkić je dobio šta je hteo, ovo preduzeće "Verner Veber Por" je takođe dobilo šta je htelo, smeće u Velikoj Plani se ne iznosi ništa bolje nego što se iznosilo pre pet meseci, a građani su dobili tačno 100% veće cene nego što su bile pre pet-šest meseci.
Sada, ovo je problem u opštini Velika Plana, koja ima 13 hiljada domaćinstava. Ona je relativno srednja ili mala opština. Taj posao na nivou 25 godina, ako se računaju prihodi od reciklaže smeća, vredi negde između 30 i 40 miliona evra. Pitam, šta će se dogoditi, kakve zloupotrebe će se dogoditi u opštinama i gradovima koji imaju 10 puta više korisnika komunalnih usluga, nego što je to Velika Plana, gde ovi poslovi vrede stotinama miliona evra? Kad je u pitanju Beograd, na period od 25 do 30 godina sigurno preko milijardu evra. Ko će sprečiti predsednike opština, gradonačelnike da uz pomoć odbornika, koji slobodno raspolažu svojim mandatima, u skupštinama opštine, koje ste pretvorili u pijace, prodaju komunalne delatnosti kome hoće, svojim favoritima?
Na kraju, želim da vas podsetim, prema podacima Evropske komisije, prema podacima EU, prema podacima Agencije za borbu protiv korupcije, svaki peti evro u Srbiji u poslovima javnih nabavki ode na mito i korupciju. Postavljam pitanje, gospodine ministre, kako ćete to sprečiti nakon usvajanja ovog zakona? Tvrdim da ne postoji način. Postoji samo jedan način, da ukinete nakaradnu odluku da odbornici raspolažu odborničkim mandatima i da uvedete obavezu odbornika da poštuju odluke političkih stranaka na čijim listama su izabrani za odbornike u jedinicama lokalne samouprave.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi da, u vaše i svoje ime, pozdravim Udruženje penzionera iz Hrtkovaca, koji trenutno prate deo današnje sednice sa galerije Velike sale.
Prisutni su: Đaković Radomir, Požega Soka, Banjeglava Ljuba, Bogdanović Branko, Matijević Milan, Marić Jasmina, Miščević Slavko, Zuber Ana, Eraković Nikola, Keresteš Tereza, Janus Dmitar, Milakara Dragan, Vujić Petar, Brčin Dragan, Nožinić Mile, Praskić Slobodan, Ugrčić Nikola, Bertok Stjepan, Tornjanski Borka, Trbojević Ranko, Tatomirović Kata, Trlaić Zdravko, Puač Čazo, Čipčija Ivanka, Čiča Anka, Bartok Katica, Budić Blagoje, Dragić Rajaković, Labus Branko, Labus Štefanija, Dan Jovanka, Vukojević Miluna, Savić Dušan, Nešković Dana, Orozović Pero, Živanov Marija, Rajaković Vlada, Obradović Petra, Spajić Zoran, Slavko Vasiljević, Nikola Olujić, Karalić Krsta, Stipan Dragomirović, Olujić Veljko, Arežina Mirjana.
Molim vas da goste pozdravimo aplauzom.
Na član 4. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Zlata Đerić, Miroslav Markićević i Srđan Spasojević.
Vlada i Odbor za urbanizam i građevinarstvo prihvatili su amandman.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na osnovu člana 157. stav 6. Poslovnika Odbor za urbanizam i građevinarstvo podneo amandman na član 4.
Predstavnik predlagača je prihvatio amandman na sednici Odbora za urbanizam i građevinarstvo.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na osnovu člana 157. stav 6. Poslovnika Odbor za urbanizam i građevinarstvo podneo amandman na član 5.
Predstavnik predlagača prihvatio je amandman na sednici Odbora za urbanizam i građevinarstvo.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 5. amandman je podneo narodni poslanik Simo Vuković.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 5. amandman je podneo narodni poslanik Dragan Stevanović, koji želi reč. Izvolite.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, mislim da je bilo vrlo korisno da saslušate gospodina Marića. Nije to bila politička priča ili politička poruka, pre svega, nego je bila konstatacija problema koji nisu samo u Velikoj Plani. Ti problemi su prisutni u svim opštinama gde se pojavljuje "Veber por" i oni, u suštini, pokazuju potpunu slabost institucija i slabost države, zato što, s jedne strane ili neće ili ne može da se obračuna sa privatnim kapitalom koji je za SRS zaista dobrodošao, ali ne pod uslovima pod kojima je došao, ušao u sektor komunalnih delatnosti i na način na koji te komunalne delatnosti obavljaju.
Podneo sam, u ime SRS, amandman na član 5. ovoga zakona i ovo je, čini mi se, suštinski amandman koji manifestuje političku poruku. Mislim da je obrazloženje zbog kog ste mi odbili amandman zaista neutemeljeno, tanko i, zbog javnosti i zbog poslanika koji slušaju, ću ga pročitati. Mi smo predložili da komunalna delatnosti iz stava 2. odnosno vodosnabdevanje, kanalizaciju i toplotnu energiju, distribuciju toplotne energije, mogu poveravati isključivo javnim preduzećima, odnosno privrednim društvima sa većinskim vlasništvom Republike Srbije ili jedinice lokalne samouprave.
Mi smatramo da ove tri vrste komunalnih delatnosti apsolutno u ovom trenutku, u ovakvim političkim prilikama, u ovakvim političkim okolnostima, na ovako niskom nivou funkcionisanja državnih institucija, Srbija ne sme da prihvati. Vi ste ovim zakonom, iz jedne potpune kontrole i upravljanja javnog sektora od strane države, ušli u koncept potpune liberalizacije. Ovo je, gospodine ministre, opasno. Ne zato što je liberalni koncept tržišne privrede neprihvatljiv za SRS, nego zato što država, vlast u Srbiji nije sposobna da kontroliše ovaj proces na adekvatan način.
U šta nas uveravate? U pravične tenderske procedure? U šta? Pogledajte i danas, dobili smo izveštaj DRI iz komunalnih preduzeća "Medijana" u Nišu i Novi Sad. Pljačka i zloupotrebe, javne nabavke, zaduživanja bez osnova itd. To pokazuje slabost države, to pokazuje da država nije spremna i sposobna da se obračuna sa problemima koje objektivno ima, a i ima i mehanizme i institucije koje stoje na raspolaganju. I sada, u takvoj atmosferi, takvim prilikama, ove delatnosti treba da se povere privatnom kapitalu!
Šta ste napisali u obrazloženju? Kaže: "Amandman se ne prihvata iz razloga što nije u skladu sa ciljem i duhom predloga zakona o komunalnim delatnostima". Kaže: "pravnim tekovinama EU". Nas ne interesuju pravne tekovine EU, ali političke tekovine unije demantuju vas, gospodine ministre, odnosno Vladu Republike Srbije.
Kod sebe imam dokument za koji verujem da ga imate i vi. Ovde, gospodine ministre, je statistički pregled vlasništva vodovoda na evropskom kontinentu. Od svih 29 pobrojanih država, samo dve države evropskog kontinenta vodovode imaju u 100% vlasništvu. Jedna čak nije na kontinentu, jedna je ostrvska država, to je Velika Britanija i druga je Francuska. Sve ostale države, poput Belgije 100% državno vlasništvo, Kipar 100% državno vlasništvo, Litvanija 100% državno vlasništvo, Luksemburg 100% državno vlasništvo, Finska 95%, Malta 100%, Luksemburg 100%, Holandija 100%, Švajcarska 100% i zemlja koja je najdalje u sektoru komunalnih delatnosti na evropskom kontinentu otišla – Švedska 99%, 1% je privatno vlasništvo. Tvrdim vam da i danas u Srbiji imate više od 1/% privatnog vlasništva vodovodnih mreža koje za 10 godina dosovske vlasti nisu popisane i registrovane.
Postoji zakon, gospodine ministre, vi znate, koji kaže da svako organizovano vodosnabdevanje za preko, čini mi se 15 ili 20 ljudi, država mora da registruje. Imate sela, zaseoke, mahale koje se na ovaj način, u privatnoj režiji, snabdevaju vodom, država nema predstavu gde je to i šta je to, ne zbog para, nego zbog javnog zdravlja, zbog bezbednosti. Zato mi govorimo o institucijama koje su potpuno, potpuno neefikasne i da suštinski vlast koja deset godina u Srbiji ništa živo ne interesuje. Juče sam u svojoj diskusiji rekao da očekujemo od vas samo da još Srbiju sa svima nama stavite na tender da nas prodate kao i "Sartid" za 20-30 miliona dolara, da podelite to pred izbore i da uživate.
Kanalizacija, takođe, kanalizacije, prečišćavanje i tretiranje otpadnih voda, to je još više u državnom vlasništvu nego vodovodi. To su pravne i političke tekovine te vaše Evrope, gde nas nesrećni vodite. Eto. I sad nas ovde uveravate da stav SRS koji traži da određene komunalne delatnosti ostanu poverene ili javnim preduzećima ili privrednim društvima koja su u većinskom vlasništvu države, nije u skladu sa nekim tekovinama. Kakav je to besmisao. Ovo potpuno promoviše nerazumevanje države, kakva je njena uloga i vlast i kakva je vaša uloga i pozicija kad su u pitanju komunalne delatnosti i šta je vaša misija i zadatak, ako već želite da ove delatnosti poverite privatnom sektoru, šta i na koji način to treba da uradite. Kakva je uloga da stvorite ravnotežu da ne dovedete državni i javni i opšti interes u pitanje a, sa druge strane, da puštanjem privatnog kapitala u ovaj sektor zaista podignete nivo usluga.
Ali, ne postoji čovek na planeti koji će nas ubediti da će komunalne delatnosti o kojima pričam bolje danas u Srbiji u ovom ekonomskom ambijentu da rade privatnici. To zaista ne stoji i naša iskustva u Srbiji do sada su apsolutno na strani argumentacije SRS. O njima je govorio i gospodin Dušan Marić, o njima ću i ja kasnije da govorim kroz iskustva "Por Veber-vebera" iz Vladičinog Hana, na koje država ćuti, pa Leskovac, itd. To su slabost i možete samo da zamislite kako će refleksija biti kad se ovo preslika na vodosnabdevanje.
U obrazloženju mi je Vlada napisala da amandman onemogućava ulaganje u komunalnu infrastrukturu. To, ministre, nije tačno, to apsolutno nije tačno. Vi vrlo dobro znate kakvo je stanje komunalnih infrastruktura u delatnostima u kojima ja govorim. Šta da očekujemo - da će privatni kapital koji pustite lakše i brže da se opredeljuju u investicije? Znate vrlo dobro da neće.
Odakle im pare? Povlačiće kroz kreditne linije koje su mnogo nepovoljnije nego kreditne linije za javni sektor. Znači, ovde pre svega morate da imate numo opšti interes, javni interes. Govorite ovde vi iz Vlade da bi se ovako na ovaj način prihvatanjem amandmana obezbedio monopol. Nije ovo ministre bolesni monopol poput monopola koji je država overila i dala Miškoviću, Beku, ovima iz Hrvatske kako se zovu Todorić, Agrokor itd. To su opaki opasni monopoli. Ovu su ministre prirodni monopoli. Pitam vas da mi kažete – kako ćete to pustiti konkurenciju u vodosnabdevanje? Koliko će to vodovoda sada da ima Surdulica? Koliko će kanalizacionih mreža da ima sad Beograd? Imaće jednu javnu, pa će sad privatnik da uđe da pravi privatnu mrežu itd.
Ovo je po nauci prirodni monopol i ako je država odgovorna i sposobna taj prirodni monopol može da bude koristan. Ne mora da bude po difoltu loš kakav je u Srbiji. Ne mora. Ali, vi gomilu stvari niste uradili do sada koje su činile preduslov da jednog dana uđete u ovo.
Iskustva država koje su u sektoru komunalnih delatnosti najviše uspostavili liberalizaciju znate šta govore? Prvo su sredili, počistili đubre u javnom sektoru, iskorenili sve počasti koje naš javni sektor opterećuju, pa su onda ušli u proveravanje komunalnih delatnosti, privatnosti, i to su najviše uradila Amerika, koja nas je bombardovala, koja nam otima KiM.
Još jedno pitanje ministre, ne za predstavnike Skupštine, možda vi s obzirom da sedite u Vladi, da li je Vlada donela neki dokument koji se tiče KiM i da li će konačno Vlada Mirka Cvetkovića i Borisa Tadića taj dokument da pošalje? Srbe maltretiraju, šikaniraju, ubijaju na južnoj Srpskoj pokrajini i SRS očekuje da nam kažete kada ćemo o tome konačno da razgovaramo ovde. Kada smo se već dotakli KiM, moje pitanje je – gospodine ministre, kako ćete ovaj zakon sprovoditi u komunalnim preduzećima u opštinama gde su Srbi na vlasti?
U određenim zakonskim projektima komunalne delatnosti čak nisu ni statistički popisane, a Vlada ih je poslala u Skupštinu. Pre nekoliko dana smo, ne mogu se tačno setiti, u obrazloženju jednog zakona ima popisan javni sektor, javna svojina komunalnih preduzeća itd, izostavljena su preduzeća sa KiM. Danas Srpska država ima svoje predsednike opština, direktore komunalnih preduzeća čiji je osnivač i tendenciozno ih Vlada nije uzela u obzir, nije ih popisala. Kada će dokument, kada će rasprava o KiM u Skupštini i, na kraju, kako ćete ovo primenjivati na KiM? To nas interesuje, zato smatramo da ulazite u jednu vrlo opaku avanturu. Možda je to tendencija države. Ako jeste, SRS je sasvim sigurna da je zadatak države i Vlade da uništi državu, da je potpuno uništi, da i to nešto što je ostalo u državi, u vlasništvu i što može da funkcioniše samo kada bi se politička atmosfera promenila moglo bi da funkcioniše kako treba. Ne mora uvek da bude loša tenderska procedura, ne mora uvek da bude javni sektor opterećen političkim pritiscima, uhlebljenjima, zapošljavanjima, pljačkanjima kroz javne nabavke, kroz tendere, kroz sve ono što objektivno opterećuje javni sektor.
Vi danas ne možete da dobijete izveštaj DRI iz jednog preduzeća koje neće da nam da poražavajuće podatke i to su javni dokumenti na koje ni jedna državna institucija neće da reaguje. Postoji li neka krivična odgovornost? Sve smo rešili tu, hajde sada da poveravamo komunalne delatnosti privatnom sektoru. Mi nemamo ništa protiv toga i vrlo smo ovde bili restruktivni, ali smatramo da su razlozi da ove tri delatnosti ostanu pod državnom upravom apsolutno opravdani i argumentovani. Čak smo se rukovodili time da taj odnos 51:49 bude destimulišući.
Ministre, ne može neko ko proizvodi i distribuira vodu da bude na gubitku, ne može. Jedna je ozbiljna investicija i trošak, to je mreža. O mrežama možemo da pričamo sa dva aspekta. Jedan je aspekt što su već urađene i u cenu poslovanja su već ugrađeni troškovi izgradnje mreže. Onaj ko distribuira vodu više nema ozbiljan trošak. Morate da shvatite, sa ekonomskog aspekta u ovom sektoru cene se opterećuju graničnim, a ne prosečnim troškovima i to nije dobro. To pokazuje apsolutnu nezainteresovanost onih koji ovo predlažu da se štiti javni, odnosno državni interes. Ako već idu subvencije, pa neka idu subvencije za javni sektor. Zašto bih ja bio poreski obveznik koji će izdvajati za Republički ili lokalni budžet i da se iz tog budžeta subvencioniše jedan građanin opštine koji je sada vlasnik, odnosno upravlja vodovodnim snabdevanjem? Zašto je to tako? Gde je tu ekonomska, politička logika? Jednostavno je nema i to nije dobro.
Da ne govorim o bezbednosnim aspektima, da govorimo o priči kakvo je stanje na mrežama, koliki su gubici. U Novom Sadu gubici su kada izađe voda iz postrojenja za prečišćavanje do fakturisane vrednosti 30%, i to u Novom Sadu, a zamislite šta je na jugu Srbije ili u Banatu, šta je u nekim opštinama koje su zaista na donjoj granici egzistencije i preživljavanja.
Šta nas uveravate? Da će privatni kapital da se opredeli da restrukturira mrežu? Neće ministre, nego će postojeći potencijal da eksploatiše maksimalno, ne vodeći računa o socijalnoj komponenti cene, podići će cene i to će se pretvoriti u javašluk i haos. To će primorati državi na regulaciju, a država nema adekvatne mehanizme regulacije ovih delatnosti kada se povere privatnom sektoru, naročito država kao što je Srbija u kojoj sudstvo, tužilaštvo, inspekcijski organi jednostavno nisu sposobni da se obračunaju sa problemima.
Ovde sam sto puta govorio o problemu vodovoda u Surdulici. Da vidite primer bezobrazluka političke drskosti rukovodstva i opštine i javnog preduzeća. Ministarstvo napiše jedno rešenje da cena nije dobra, pa ministarstvo napiše i drugo rešenje da nisu cene u redu, pa Upravni sud donese odluku da cene nisu kako treba i niko u državi neće da preduzme ništa. Lokalno rukovodstvo uzme pa kaže – šta vas briga, ne može vam niko ništa.
(Zoran Krasić: To je DS.)
I SPS, zajedno su tamo na vlasti.
(Predsedavajući: Molim vas gospodine Krasiću da omogućite govorniku nesmetano izlaganje.)
Kod sebe imam ministre, evo, ovu sve dokumenti vezani za taj problem. Kaže vam tužilac – rešiće se slučaj kada dobijemo presudu Upravnog suda. Pa, dobije presudu Upravnog suda, i to stoji. Evo, jedno rešenje ministarstva, drugo rešenje ministarstva, presuda Upravnog suda, tri godine se građanima se cene naplaćuju suprotno zakonu. Imate sud koji vas obaveštava da je 15 predmeta po tom pitanju istekao rok, zastareli, pa jedno, pa drugo, da više ne čitam, da ne uzimam vreme poslaničkoj grupi. Zamislite sada kada država nije spremna da se obračuna sa nesposobnima, neodgovornima i kriminalcima u svojim redovima, kako će se obračunavati sutra sa ovolikom gomilom slabosti, sa privatnim sektorom?
Zato SRS vrlo jasno traži, ministre, ove tri delatnosti morate zadržati u vlasništvu i u dominantnom upravljanju države. Morali ste da restrukturirate javni sektor, morali ste da podelite komunalna preduzeća, da se odvoje delatnosti, jer distribuciju vode u javnom preduzeću, odnosno bilanse poslovne javnog preduzeća ne opterećuje prodaja vode, nego sve ostale delatnosti koje se nalaze u tom komunalnom preduzeću.
Deset posto ukupne potrebe vode čovek dnevno koristi samo za piće. Sve ostalo koristi na druge potrebe. Ako se nađe taj genijalac, koji će da me ubedi da pod tim okolnostima javno preduzeće može da posluje negativno, onda je ovde neko stvarno lud, a mi nismo. Tako je.
Prema tome, ministre ja vas molim, SRS zahteva da još jednom razmotrite ovo, da prihvatite ovaj amandman, nećete pogrešiti, uveravamo vas u to. više ne želimo da komentarišemo da prepoznamo ni jednu dobru nameru Vlade Republike Srbije. Od Kosova pa naovamo dokaza je milion. Ali, ovo je nešto što možete da prihvatite, treba da prihvatite, sačuvaćete jedan resurs, a kasnije institucionalno, zaista verujem, kada na izborima narod raščisti sa evropskom politikom da se vlast poveri odgovornim ljudima, da raščiste sav nered, haos i đubrište u javnom sektoru, kako bi se ovim delatnostima mogli baviti na adekvatan način. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima ministar, dr Oliver Dulić. Izvolite.

Oliver Dulić

Hvala puno, uvaženi gospodine Stevanoviću.
Kao prvo mislim da ste vi ušli u jedan raskorak između onoga što je suština ovog zakona i svrha ovog zakona, sa jedne strane i jedne vrlo dobro obrazložene političke debate koju pokušavate da voditi.
Kao prvo, Zakon o komunalnim delatnostima ni na jedan način nije ovaj, koji ja danas branim ovde, predviđao privatizaciju javno-komunalnog sektora i to bih voleo da mi kažete gde tačno piše, na koji način će se uopšte sprovoditi privatizacija. To je uredio jedan drugi zakon i dobro je da ga je uredio, to je Zakon o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama, koji se paralelno tokom ovog skupštinskog zasedanja ovde debatuje. I jedan id rugi zakon su potpuno usaglašeni i treba da reše nekoliko ključnih stvari koje smo mi prepoznali da postoje.
Kao prvo bih rekao da većinu ocena koju ste vi ovde dali o stanju u komunalnom sektoru, delimo i mi. Dakle, stanje nije dobro. Komunalna preduzeća su decenijama unazad bila mesta u koja se zapošljavalo po različitim osnovama, u kojima je bilo jako mnogo problema, što se tiče neracionalnosti trošenja, koji su imali cene komunalnih usluga, koje nisu odgovarale kvalitetu komunalnih usluga koje su pružane. Takođe, činjenica da ništa nije sprečavalo privatni kapital da uđe u komunalna preduzeća u proteklih nekoliko godina i on je ulazio, ali je ulazio na način koji nije bio kontrolisan od strane države i iskustva su pokazala da ne postoji, u mnogim slučajevima ne postoji jasna nemara da se zaštiti javni interes, što govore veliki problemi koji danas postoje u sprovođenju ugovora koji su potpisani, sa jedne strane, između lokalnih samouprava, odnosno komunalnih preduzeća, sa druge strane, sa privatnim investitora.
Upravo iz tog razloga je bilo potrebe da se donesu ova dva zakona, da bi se kreirao ambijent u kome će se definisati procedure na koji način može da se dođe do unapređenja komunalnih usluga, koji će biti veoma jasne i precizne, podrazumevaće nekoliko stepena odlučivanja, definisaće vrlo jasno metodologiju zaštite javnog interesa i ono što je najvažnije, omogućiti da se komunalni sektor u Srbiji razvija.
Danas, kada vi govorite ovo što govorite i kada bismo striktno primenili vaš amandman, mi bismo imali jednu zamrznutu sliku u kojoj se nikada ništa u Srbiji ne bi desilo u oblastima koje ste spomenuli, a u kojima je najlošija situacija u odnosu na sve druge situacije, a situacija nije sjajna.
Dakle, vi pričate o tri stvari: o vodosnabdevanju i proizvodnji vode, pričate o upravljanju otpadom i regionalnim deponijama, pričate o postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda, kanalizaciji, pričate o daljinskom grejanju. Dakle, ne pričate o deponijama, o otpadnim. Odlično. Izvinjavam se. Hajde sada da pričamo o sve tri oblasti.
Samo 38% domaćinstava u Srbiji ima kanalizacionu mrežu. Dakle, 62% uopšte nema kanalizaciju, još uvek postoje septičke jame, odnosno postoje klozeti van stambenih objekata u kojima naše građanstvo živi. Od toga samo 6%, dakle od tih 34%, samo 6% otpadanih voda se prečišćava na način koji je u skladu sa standardima, koji podrazumeva biološko-hemijski tretman otpadnih voda, odnosno sprečava da se toksične materije i biološka zagađenja izliju u vodo tokove odnosno podzemne vode. Katastrofalna situacija i ponavljao sam više puta, da je stanje sa postrojenjem za pročišćavanje potpadnih voda, odnosno kanalizacionim mrežama, verovatno jedno od najlošijih stanja, kada pričamo o zaštiti životne sredine u Srbiji i da je to stanje u koje treba da se investira u godinama, koje su pred nama, ogroman novac.
Samo u ovom trenutku postoje potrebe za investiranje preko 20 milijardi dinara u kanalizacione mreže i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Samo u ovom trenutku. To su potrebe naših građana. To su zahtevi lokalnih samouprava koje idu prema nekome. Od toga je realno da se deo sredstava dobije iz evropskih fondova i vi ste takođe svedok da se na tim projektima radi, negde se uspe, negde se ne uspe.
Ali, suštinski mi ne možemo kanalizacionu mrežu u Srbiji da razvijemo tako da našim građanima omogućimo da imaju pravo u 21. veku, da imaju normalnu kanalizaciju i da ih na kraju te kanalizacione mreže čeka jedno postrojenje za prečišćavanje vode, koji neće izliti sve te hemikalije i fekalije u vodo tokove, u reke, dakle da im omogućimo to pravo, ne možemo sami kao država, u decenijama koje su ispred nas. Dakle, nemoguće je taj novac naši iz budžeta. Nema generisanja novca kojim će se samo jedna ta stvar obezbediti. Postoje dva načina finansiranja.
Jedan način finansiranja, pored budžeta, je da se koriste evropski fondovi i oni se koriste, ali su i oni limitirani i drugi način je da omogućite da uđe neki kapital, koji će kroz javno privatno partnerstvo finansirati izrade kanalizacionih mreža i omogućiti ljudima, a ljudi hoće da plate i da dobiju kanalizaciju. Dakle, ljudi su spremni da plate, samo da ne moraju više da idu u klozete, koji se nalaze izvan kuća ili da svaka dva-tri meseca prazne septičke jame i da imaju ogromne probleme zbog toga. Dakle, ljudi su spremni da plate za to. Mi ne kažemo da će to obavezno i da se desi, ali treba omogućiti da se to desi, pod strogo kontrolisanim uslovima. Isto važi i za sve drugo.
Odmah ću vam reći jednu stvar. Pošto ste najviše vremena proveli obrazlažući zašto ne vodosnabdevanje. Mi smo juče na odboru prihvatili amandman koji je pitanje vodosnabdevanja definisao onako kako ste vi predložili. Dakle, vodosnabdevanje neće moći da se poverava nikom drugom, osim javnim i komunalnim preduzećima ili privrednim društvima koji imaju većinski državni kapital.
Dakle, voda i isključenja iz toka, sve ostalo će moći da bude povereno i drugačijim privrednim društvima samo iz razloga što je to jedini načina da ova država, ne ove godine, ne sledeće godine. Vi pričate o izborima, pa možda ćete vi na izborima da pobedite i danas da krene prvo javno privatno partnerstvo da se uspostavi, ono neće biti uspostavljeno pre maja sledeće godine, zbog toga što postoje komplikovani mehanizmi, kontrole javnog interesa.
Dakle, mi donosim zakon koji treba u budućnosti da obezbedi da se komunalna infrastruktura razvija, da je razvija, u ostalom i privatni kapital, a da u sve kontrolne mehanizme pokušamo da zaštitimo sve ono o čemu vi pričate, sam opravdanim strahom. Meni je jasno da je Srbija zemlja u kojoj vlada uverenje o jednoj potpunoj anomiji u kojoj nema nikakve vlasti, u kojoj nema nikakve državne kontrole. Sa tim se ne slažem i vi ste ovde naveli nekoliko primera, pa upravo činjenica, da revizori pretresaju javna komunalna preduzeća i da vi to kao poslanici dobijate kao izveštaj. Upravo, činjenica da sudovi na to reaguju govori o tome da se uspostavlja mehanizam kontrole i da te greške koje se dese sigurno neće biti ponovljene u narednim godinama. Slično je bilo i sa ministarstvima. Teško da se može reći da sada nakon dve ili tri godine od kada je revizor počeo da radi svoj posao ljudi zaposleni u ministarstvima koji se vode tim administrativnim poslovima, poslovima knjigovodstva mogu da prave slične greške. Dakle, to je jednostavno sistem koji se uspostavlja. Slično će verujem biti i sa javnim komunalnim preduzećima.
Dakle, mi ovde pričamo o potrebi da naš narod, naši građani dobiju kanalizaciju, da dobiju grejanje, da ne jure svake godine drva, ugalj, da na kraju krajeva smanjujemo emisiju gasova staklene bašte. Mi pričamo ovde o tome da ljudi dobiju normalnu komunalnu uslugu kada pričamo o gradskom osvetljenju, kada u budućnosti budemo pričali o šinskom saobraćaju, kao što je beogradski metro, mi dakle, pričamo ovde o osnovnim stvarima na koji našu ljudi imaju pravo, a to pravo im je onemogućeno zbog teške ekonomske situacije u kojoj se ova zemlja nalazi decenijama unazad. Upravo stanje komunalnom sektora koji danas imamo je posledica činjenica da se u taj sektor nije ulagalo, jer država nije imala para.
Kada bi smo prihvatili ovaj vaš amandman ovako kako ste ga predložili, to bi automatski značilo, da ne bi postojali ni poslovni planovi bilo koga od privatnog kapitala da uđe u ove oblasti koje ste predložili, ne bi postojali. Zašto vi nekom ograničavate? Pa možda će da bude odnos 49, prema 51, kao što ste vi ovde predložili, a možda i neće. Možda će u nekom gradu da bude samo 30 % privatnog kapitala, 70% će zadržati komunalno preduzeće koje danas upravlja i koje će mreže koje su decenijama iza razvijalo uneti kao svoj osnivački kapital u to privredno društvo. Možda će se i to desiti.
Ponavljam, to nije pitanje za ove ljude ovde, to je pitanje za raspravu o Zakonu o javno-privatnom partnerstvu. Molim vas da te segmente koje se tiču rasprave o ekonomskim mehanizmima, kako se uspostavlja jedno privatno partnerstvo, postavite ministru Ćiriću.
Mi ovde samo branimo princip da smo omogućili da se javno-privatna partnerstva i privatne investicije dese u komunalnom sektoru u svim oblastima, osim proizvodnje vode i vodosnabdevanja, trolejbuskog saobraćaja, upravljanje grobljem, jer su to potrebe naših opština, to su potrebe komunalnih preduzeća.
Za sam kraj, pošto stvarno ne bih ulazio u debatu, mislim da je ona dobra i da je korisna, postoji dosta ljudi u ovoj zemlji koji su jako dobro živeli od komunalnog sektora i kojima zamrznuta slika svakako odgovara najviše. Oni pokušavaju da iskreiraju jednu atmosferu u kojoj će sada, zahvaljujući ovim zakonima, divlji i privatni kapital pojuriti u komunalna preduzeća i sve rasturiti, da će se obavezno podići cene našim građanima, da će se otpustiti pola radnika u tim komunalnim sektorima i da će se na kraju sve to razbacati.
To je pokušaj da se, mislim čak kroz ideološku raspravu o tome da li i privatni kapital valja ili ne valja, kroz uporno insistiranje na tome da sve mora da bude državno i društveno i da je to jedini model u kome se štiti javni interes, a da bi bilo kakav ulazak privatnog kapitala taj javni interes doveo u pitanje i to je, naravno, pokušaj da se deluje na razne aktere u društvu, uključujući i sindikate, da se ovi zakoni povuku iz procedure. Ovi zakoni neće biti povučeni iz procedure, oni će biti izglasani.
Mi smo imali dovoljno razumevanja za sve one koji imaju strah da će ostati bez posla ili da će skočiti cene komunalnih usluga, zahvaljujući ovim zakonima. Možemo da kažemo da niti ima razloga da skoče cene komunalnih usluga, niti ima razloga da bilo ko ostane bez osla. Dakle, hajde da razdvojimo ta dva straha.
Mehanizam koji se uspostavlja radi kontrole je nekoliko puta strožiji od mehanizma koji danas postoji u skladu sa zakonima koji su danas na snazi, jer vi vrlo dobro znate, vi ste danas mogli da uspostavite javno privatno partnerstvo u nekim oblastima. Dakle, mehanizam podrazumeva ne da gradonačelnik donosi odluku o javnom privatnom partnerstvu, nego skupština opštine, dakle, odbornici koji su birani većinom građana sa teritorije jedne opštine, da se potom ta odluka predstavlja komisiji za javna privatna partnerstva koju formira država, koja samo ima savetodavno mišljenje, ali može da uoči eventualne nepravilnosti, pogotovo kada je u pitanju ugovaranje same javne nabavke. Dakle, uspostavili smo dvostepenost kontrole potpisanih ugovora da bi pokušali da zaštitimo javni interes.
Na kraju krajeva, svako će imati pravo da učestvuje u samim procedurama kada je u pitanju uspostavljanje javno privatnih partnerstva i na taj način će se omogućiti neka vrsta konkurencije i nivelacije cena kroz ponudu koja će se dati. Kada pričate o tome da to ne valja zbog toga što ima loših primera, mogao bih da vam nabrojim sijaset dobrih primera. Naravno, uvek se u Srbiji loši primeri bolje čuju i insistira se na tome da se politika gradi na osnovu loših primera. Ne, ima i dobrih primera i siguran sam da će na osnovu ovih zakona da ih bude mnogo više.
Ne komunalni sektor, nego naši građani traže bolje komunalne usluge. Neko to mora da finansira. Naši ljudi traže kanalizaciju, traže vodovod, traže gradsko osvetljenje, traže da imaju kantu i kontejnere ispred kuće, traže da im ne bude divlja deponija na svakom ćošku, traže da imaju bolji gradski prevoz, traže da imaju normalne uslove života, pristojne uslove života koji su adekvatni u 21. veku. To jedino može da se omogući ako se jedan ovakav zakon donese. Hvala vam puno.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala, ministre.
Ne razumem živahnost i potrebu da ometate ministra koji veoma pristojno govori, pa vas upozoravam gospodine Markoviću, gospođo Radeta i gospodine Krasiću da to ubuduće ne činite jer nije ni lepo ni pristojno.
Pravo na repliku ima gospodin Stevanović. Izvolite.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Gospodine ministre, ni jednog trenutka nisam spomenuo proces privatizacije u komunalnom sektoru. Ne znam zašto ste to tako prepoznali. Znam da je privatizacija i znam šta je poveravanje delatnosti, ali onda vi koji kažete da ne znam i da ne prepoznajem tu razliku, kako onda ako nema privatizacije, kako će se stvarati konkurencija? To je jedno pitanje. To je jedna stvar.
Druga stvar, kažete da Srbiji treba kanalizacija, da treba vodovod. Vi potcenjujete mogućnost i kapacitet ove države. Da li znate zašto Srbija nema vodovod i kanalizaciju, zašto je poražavajuća statistika koju ste naveli? Čitao sam izveštaj o delimičnom stanju životne sredine za 2010. godinu. To sam govorio kada smo usvajali Prostorni plan Republike Srbije. Da li znate zašto je to tako? Zato što su političke odluke u Vladi opterećene bolesnim ambicijama koalicionih partnera, pa onda umesto da pravite u jednoj sredini kanalizaciju, vi morate radno mesto međunarodnim multinacionalnim kompanijama u Srbiji da plaćate 10.000 evra. Morate da date zbog ludog političkog projekta 900 miliona iz budžeta Republike Srbije da bi jedna kompanija kao što je "Fijat" bila privatna. Ona je i dalje privatna. "Fijat" je uložio 100 miliona, a mi smo uložili 900 i nemamo para za kanalizaciju. Zato nemamo.
Vrlo sam lepo rekao da kreditne linije koje ste povlačili su trebale na te stvari da se troše. To ima smisao, a ne na ludosti političke. Novac je proćerdan, prošao kroz ovu državu, a efekata nema nikakvih. Mi se trujemo neadekvatnom vodom. Mi nemamo kanalizaciju, nemamo postrojenje za pročišćavanje.
(Predsedavajući: Vreme.)
Da li mogu da koristim još minut, dva od vremena?
(Predsedavajući: Ne možete. Dobili ste pravo da govorite po osnovu replike.)
Da li mogu da koristim vreme poslaničke grupe?

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Dobićete posle, prijavite se. Ima i drugih poslanika koji su se prijavili.
Reč ima gospodin Radoslav Milovanović, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe ZES.

Radoslav Milovanović

Za evropsku Srbiju
Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine Republike Srbije, uvaženi gospodine ministre, predstavnici ministarstva, koleginice i kolege narodni poslanici, moj stav je da ne treba prihvatiti ovaj amandman. Pročitaću ga još jednom radi građana. Građani ovo treba da razumeju.
Amandman na član 5. kaže – komunalne delatnosti iz člana 2. stav 3. mogu se poveriti isključivo javnim preduzećima ili privrednim društvima sa većinskim vlasništvom Republike Srbije ili jedinice lokalne samouprave.
Ovo je vraćanje u vreme socijalizma i to centralističkog. Prihvatanje ovog amandmana bi suštinski promenio smisao zakona i tu je Vlada u pravu. Iz kog razloga? Član 9. ovog zakona o komunalnim delatnostima kaže – pod poveravanjem obavljanja komunalne delatnosti podrazumeva se vremenski oročeno ugovorno uređivanje odnosa u vezi sa obavljanjem komunalnih delatnosti ili pojedinih poslova iz okvira komunalne delatnosti između jedne i više jedinice lokalne samouprave i vršioca komunalnih delatnosti.
Šta je zaštita monopola? Član 8. kaže – jedinica lokalne samouprave i vršilac komunalne delatnosti dužni su da na zahtev ministarstva dostave izveštaj, podatke i obaveštenja u vezi sa obavljanjem komunalnih delatnosti u roku od 15 dana od dana prijema zahteva.
Dolazim iz istočne Srbije gde odnošenje komunalnog otpada je rešeno samo u centralnim gradskim opštinama. U opštini Kučevo samo gradska mesna zajednica i još jedna mesna zajednica imaju rešeno odnošenje komunalnog otpada. Većina komunalnih preduzeća je u krizi i oni su praktično paraziti opštinskih budžeta. Znači, veliki deo sredstava se iz budžeta, znači iz poreskih obveznika, građana, naplate komunalnih taksi, ulaže u komunalna preduzeća. Ovim zakonom se to sistemski uređuje i mislim da je ovo jedan od veoma dobrih zakona u nizu koje je ovo ministarstvo podnelo.
Sa druge strane, iskoristio bih ovu priliku da pohvalim rad ministarstva iz više razloga. Ovo ministarstvo je finansiralo izradu Prostornog plana. U opštini Braničevskog okruga, konkretno, što se tiče opštine Kučevo, o dakle dolazim, dva miliona i osamsto je ovo ministarstvo uložilo u izradu Prostornog plana. Prostorni plan je vrlo važan za sve lokalne samouprave iz prostog razloga što smo u medijima čitali da je potrebno čak devet meseci da se pribave sve dozvole i sve ono što je potrebno da bi jedan investitor počeo da radi.
Šef kabineta ovog ministarstva, Srđan Jovičić, je vrlo bio raspoložen što se tiče davanja dozvola, uputstva i ostalog. Mislim da nema poslanika koji nema njegov broj telefona.
Ono što je važno, lokacijske dozvole u ovom ministarstvu se dobijaju u roku od nedelju do dve dana i to treba da znaju građani, jer je to vrlo važno što se tiče velikih projekata.
Predlažem da svi poslanici glasaju za ovaj zakon, jer je ovo sistemski zakon koji rešava obične probleme građana i rešava ovo pitanje na duge staze.
Prihvatanjem ovakvih amandmana potpuno bi se poremetio sam smisao zakona i onda zakon ne bi bio ovakav kakav jeste. Zato ću se založiti, što se tiče bar naše poslaničke grupe, a nadam se da će i većina poslanika podržati jedan ovako dobar zakon. Hvala.