Druga sednica Drugog redovnog zasedanja, 23.10.2012.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Druga sednica Drugog redovnog zasedanja

23.10.2012

Sednicu je otvorila: Vesna Kovač

Sednica je trajala od 10:25 do 18:10

OBRAĆANJA

...
Socijaldemokratska partija Srbije

Meho Omerović

Socijaldemokratska partija Srbije
Poštovana potpredsednice Skupštine, uvaženi gospodine ministre, poštovane dame i gospodo, kolege i koleginice narodni poslanici, Predlog zakona o amnestiji uvek, sa jedne strane, obraduje zatvorenike, ali u javnosti izazove dosta kontraverzi i sučeljavanja argumenata, kako onih koji su za, tako i onih koji su protiv ovakvog zakona ili koji su protiv za amnestiju. I ovaj zakon o kome danas raspravljamo, koji je na dnevnom redu, koji je predložila Vlada Republike Srbije, podeliće mišljenje ne samo nas ovde u Skupštini, narodnih poslanika koji pripadaju delu vlasti ili opozicije, nego i onih koji su za to mnogo potkovaniji od mene koji nisam pravnik, a to su krivično-pravni teoretičari, ljudi od struke i znanja, ali verujem da će podeliti i građane Republike Srbije na one koji su i one koji su protiv ovog zakona.
Dame i gospodo, to je zato što amnestija predstavlja izuzetak od pravila da svaki učinilac krivičnog dela treba i mora da dobije zasluženu kaznu. Amnestija deluje često jače i od samog krivičnog zakona, od same sudske prakse i od same sudske presude. Zato je amnestija u svim savremenim društvima i pravnim sistemima u stvari onaj pravni akt najvišeg zakonodavnog organa vlasti.
Šta je to u stvari što se najčešće prigovara onima koji donose ovakav akt? Najčešći prigovori koji se odnose na amnestiju jesu sledeći. Da ona predstavlja neku vrstu zloupotrebe principa zakonitosti, da se njome čak krši sistem pravičnosti i jednakosti građana pred zakonom i čak da usled amnestije može doći do ozbiljnih poremećaja, ne samo u oblasti krivične pravde, već i šire u društvu. I pored ovih prigovora, mislim da je amnestija prisutna u krivičnom pravu, ali to pravnici bolje od mene znaju, još od najstarijih vremena, a i danas ona ima svoj savremeno krivično-pravni sistem u kome postoji.
Navikli smo da se kod nas najčešće amnestija i pomilovanje daju povodom nekih praznika, misli se na državne događaje i velike državne praznike. Povod za ovaj zakon o amnestiji je drugačiji. Naime, nažalost, on nije svečarski nego je krajnje objektivan. Broj lica, to smo čuli, koja su na izdržavanju kazne zatvora je veći od raspoloživih kapaciteta koje naše društvo i naša država ima kada su u pitanju ustanove za izvršenje zavodskih sankcija. Za teška krivična dela čeka se na izvršenje zatvorske kazne. Sa druge strane, naša država je suočena, treba biti veoma jasan i otvoren, sa pritiscima, odnosno zahtevom Evropske komisije da se uslovi u zatvoru poboljšaju, što podrazumeva ili proširenje smeštajnih kapaciteta ili smanjenje broja zatvorenika.
Nezavisno od predloženog zakona, mislim da je ovo problem koji naša država mora da rešava, a za to su, nažalost, potrebna i velika finansijska sredstva. Da li mi u ovom trenutku imamo ta značajna finansijska sredstva kako bismo jednim organizaciono-tehničkim i nekim drugim stvarima popravili uslove u zatvorima?
Od 2000. godine mi smo u Skupštini Republike Srbije doneli nekoliko zakona o amnestiji. Podsetiću vas, republički zakon iz 2001. godine donet je posle pobune zatvorenika u zatvorima koja se desila krajem 2000. godine. Zatim, imali smo u tadašnjoj zajedničkoj državi sa Crnom Gorom savezni zakon iz 2002. godine koji se odnosio na albanske ekstremiste. Potom smo imali u 2006. godini Zakon o amnestiji koji se odnosio na vojne obveznike protiv kojih su vođeni krivični postupci zbog izbegavanja služenja vojske u određenim periodima. Dakle, svi ti zakoni su bili produkt, odnosno proizvod određene situacije koja se u tom trenutku dešavala u našem društvu.
U pravnoj teoriji za amnestiju se kaže da ona predstavlja tzv. sigurnosni ventil kada se drugim pravnim sredstvima ne bi moglo doći do rešavanja konkretne krivično-pravne situacije, pa se amnestiji pribegava kao jedinom u tom trenutku celishodnom rešenju. Amnestija ima svoj puni značaj i kod političkih suđenja, kada se kroz vreme prate društvene i političke promene, pa i sudske zablude, a često i pogreške.
Srbija više, na našu sreću, nema političkih zatvorenika, ali su usled višedecenijskog ekonomskog sunovrata, usled bombardovanja i zaista velikog osiromašenja naših građana porasli slučajevi onih koji su psihopatološki i sociopatološki poremećaji, a koji, nažalost, opet vode u kriminal. Zatvori su puni osuđenika, kako za lakša, tako i za teška krivična dela. Dakle, po tom pitanju se nalazimo, kada je ova oblast na dnevnom redu, u veoma teškoj situaciji. Izlaz je samo jedan – što brži ekonomski oporavak naše zemlje i našeg društva.
Stav Socijaldemokratske partije Srbije, čiji sam član, ne samo zato što je to u programu Socijaldemokratske partije, nego i zato što osećaju to svi građani Srbije, je da trebaju svi napori vlasti da budu koncentrisani na obnavljanje i razvoj privrede i efikasnih usluga, kako bi građani Republike Srbije mogli da rade. Poznato je i dokazano da je čovek bez posla čovek koji gubi samopouzdanje. On postaje čovek koji se oseća manje vrednim i tako klizi ili u duševnu bolest ili u kriminal.
Sa tim u vezi, imali smo, da vas podsetim, u Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, koji smo inovirali prošle godine, niz novih značajnih i vrlo korisnih instituta koje smo uveli. Napomenuću samo jedan. U tom zakonu je predviđeno da se prilikom izlaska sa izdržavanja zatvorske kazne za svakog osuđenika priprema individualni program pomoći radi njegovog lakšeg izručivanja u život van zavoda, odnosno van zatvorskih institucija. U tom zakonu je naglašeno da je svrha kazne zatvora da osuđenik tokom izvršenja kazne, primenom odgovarajućih programa i postupanja, usvoji društveno prihvatljive vrednosti, u cilju lakšeg uključivanja u uslove života posle izvršene kazne, kako ubuduće ne bi činio krivična dela. Završen citat.
Dakle, dame i gospodo, insistira se na primeni odgovarajućih programa postupanja u toku samog izdržavanja zatvorske kazne, sa ciljem da se usvoje društveno prihvatljive vrednosti. To zaista mora tako i da bude, jer boravak u zatvoru sam po sebi nije dovoljan da se postigne svrha kažnjavanja. Pravedno je da se učiniocu krivičnog dela izrekne krivična sankcija zbog tog učinjenog dela, ali se mora voditi računa i o ovom drugom veoma važnom aspektu, a to je prevaspitanje i razvijanje, odnosno moral osuđenika koji mnogi iz ove skupine nisu mogli da donesu niti iz svoje porodice odakle su potekli, niti iz ambijenta u kojem su se zatekli, već to obično nose od rođenja. Program pomoći po izlasku iz zatvora, odnosno iz ustanova za izvršenje zavodskih sankcija, mora imati svoj realni ambijent za izvršenje, koji je opet najčešće povezan sa uslovima za rad, ali i za perspektivu.
Kada je reč o ovom predlogu zakona o amnestiji, neću ponavljati predložena rešenja o kojima je govorio na početku ministar. Svakako da su rešenja o ovom predlogu zakona u određenom smislu diskutabilna. Biću otvoren i krajnje jasan, može se polemisati sa sledećim – da li su u članu 2. Predloga zakona mogla da budu još neka teška krivična dela za koja se ne daje amnestija? To jeste otvoreno pitanje za sve nas.
Kada se pogledaju sva krivična dela u Krivičnom zakoniku, a koja su sistematizovana u preko 20 oblasti, može se zapaziti da među njima ima dosta teških krivičnih dela koja nisu izuzeta u ovom predlogu zakona o amnestiji. Diskutabilni, po meni i po nama iz Socijaldemokratske partije Srbije, mogu biti i predloženi rokovi u zakonu koji se predlaže i koji je danas na dnevnom redu, a to je rok od 24 sata za upravnika zavoda da dostavi spisak lica koja podležu amnestiji, kao i rok od tri dana za sud da donese rešenje o primeni amnestije.
Dakle, verujem da je prilika i da matični odbor na svojoj sednici kada bude raspravljao o ovom zakonu u pojedinostima, koliko sam video iz skupštinske procedure u proceduri je negde 23 amandmana na predloženi zakon. Hoću da verujem da će se i podnosioci amandmana zajedno sa predlagačem, u ovom slučaju sa ministrom pravde u Vladi Republike Srbije, dogovoriti i iznaći najbolje i najcelishodnije rešenje kako bi ovaj zakon o amnestiji imao svoj puni smisao i kako ne bi izazvao dodatne nedoumice ili neke pozadine koje neki žele imputirati, da li su dnevno političke ili su neke druge.
Na kraju bih želeo da kažem zbog građana Republike Srbije još nešto što je čini mi se jako važno. Amnestija jeste akt milosti i ona se ne može ničim uslovljavati. Ona se ne može ni opozvati, ali treba naglasiti, amnestijom se ne dira u prava trećih lica koja se zasnivaju za osudi. Treća lica koja su oštećena izvršenjem krivičnog dela imaju pravo da traže naknadu pričinjene štete. U tom kontekstu, zahvaljujem vam se na pažnji, pa ćemo se nadam se kroz raspravu o amandmanima uključiti u ove predložene izmene i dopune koje se daju, a daćemo i svoj doprinos na samom matičnom odboru kada se bude raspravljalo o tome. Zahvaljujem se na pažnji.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Đorđe Milićević. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije
Uvažena gospođo predsedavajuća, poštovano predsedništvo, uvaženi ministre, predstavnici ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, mogli smo čuti u raspravama kolega koji su govorili pre mene i argumente za i protiv usvajanja Predloga zakona o amnestiji.
Tačno je da ovaj zakon izaziva određenu nedoumicu i strepnju u javnosti i rekao bih da je ona potpuno opravdana. Ali, želim na samom početku da ponovim ono što je rekao kolega Petrović iz Jedinstvene Srbije i poslanički klub SPS, kao i naši koalicioni partneri iz Jedinstvene Srbije i PUPS-a, u načelu prihvataju ovaj zakonski predlog, a reći ću i zašto. Ali, jesmo spremni na ono što je kolega Omerović rekao na jednu kvalitetnu raspravu u pojedinostima, jesmo spremni da razmotrimo amandmane koji su podneti na ovaj zakonski predlog upravo kako bi otklonili one nedoumice i strepnje koje danas postoje u javnosti i jesmo spremni da zajedno sa vama, gospodine ministre, prihvatimo one amandmane koji bi u mnogome popravili kvalitet ovog zakonskog predloga, odnosno sadržaj ovog zakonskog predloga.
Pred nama je Predlog zakona o amnestiji, reč je o predlogu koji se tiče, čiji je predlagač Ministarstvo pravde, reč je o predlogu koji se tiče i pripada oblasti pravosuđa i upravo zbog toga želim na samom početku najpre da kažem nekoliko rečenica. Dakle, reč je o oblasti koja je, rekao bih u ovom trenutku imajući na umu proklamovane ciljeve i načela Vlade Republike Srbije, vladajuće koalicije u Srbiji, oblast koja je od izuzetne važnosti, izuzetnog značaja za Srbiju i za građane Srbije. Oblast od koje zavisi u mnogome i budućnost Srbije, jer jasno je opredeljenje i odlučnost Vlade Republike Srbije kada je reč o evropskim integracijama i na putu evropskih integracija jedan od najvažnijih uslova jeste upravo reforma srpskog pravosuđa.
Izveštaj Evropske komisije kada je reč o reformi i stanju u srpskom pravosuđu nažalost nije u celosti pozitivna. Takođe, jasno je da sugestije, predlozi Evropske komisije moraju i treba da budu pravac i put kojim će srpsko pravosuđe ići u narednom vremenskom periodu.
Šta smatramo kao poslanički klub da je u ovom trenutku izuzetno važno kada je reč o srpskom pravosuđu? Veoma je važno da vi gospodine ministre i resorno ministarstvo najpre napravi i sagleda jednu realnu analizu stanja u srpskom pravosuđu danas. Da tu realnu analizu stanja vrlo otvoreno i jasno saopšti ovde unutar republičkog parlamenta. Važno je da na osnovu tog realnog prikaza i realne analize stanja u srpskom pravosuđu veoma brzo definišemo strategiju, kako ste vi nazvali, strategiju reforme pravosuđa u Srbiji i novi akcioni plan reforme pravosuđa u Srbiji. Veoma je važno da sagledamo šta je to što mi kao narodni poslanici, predstavnici naroda, predstavnici najvišeg zakonodavnog tela možemo da učinimo u ovom trenutku kako bi popravili stanje u oblasti pravosuđa u Srbiji.
Dakle, mi danas razgovaramo o Predlogu zakona o amnestiji i ne osporavam da je ovo važan zakonski predlog, ali u ovom trenutku u Srbiji, složićete se sa mnom postoje mnogobrojna otvorena pitanja u oblasti pravosuđa, koja se tiču oblasti pravosuđa, koja zahtevaju i hitnu reakciju i brz odgovor. Kolega Jovanović iz poslaničkog kluba je na samom početku postavio jedno izuzetno važno pitanje, dakle, usvojene su žalbe tužilaca i sudija, oni se u određenom vremenskom periodu, određenom trenutku, moraju vratiti na posao. Kako smo mogli čuti iz najava iz vaših izjava, raspored će biti definisan na osnovu predloga nove mreže sudova u Srbiji. Analogno tome smatramo da je izuzetno važno da što pre razgovaramo o tom izuzetno važnom predlogu za srpsko pravosuđe ovde unutar republičkog parlamenta.
Dakle, ponoviću, jasna je opredeljenost Vlade kada je reč o evropskim integracijama, ali nezavisno od evropskog puta kojim Srbija treba da ide, neke stvari u oblasti pravosuđa i u ostalim oblastima koje su od izuzetne važnosti za Srbiju mi treba da radimo, činimo, menjamo ne zbog EU, nego zbog nas samih, zbog građana Srbije, zbog Srbije. Niko ne može reći da Srbiji nije potreban moderan i efikasan pravosudni sistem. Da je Srbiji potrebno nezavisno, stručno i nepristrasno sudstvo. Naravno, od stanja u srpskom pravosuđu zavisi i zaštita ljudskih prava i sloboda u Srbiji. Stepen demokratizacije jednog društva ogleda se upravo u dostignutom nivou nezavisnosti sudske vlasti. Mi smatramo da treba da radimo na jačanju nezavisnosti sudija i sudova, da treba da radimo na efikasnijem sudskom aparatu, odnosno na daleko efikasnijoj operativnijoj sudskoj administraciji i jačanju Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaštva, jer upravo od njih zavisi i oni jesu garant i nezavisnosti i nepristrasnosti.
Dakle, Srbiju apsolutno niko ne može da udalji od EU, od Evrope. Naravno, da ćemo nastaviti dogovor, dijalog sa Evropskom komisijom, naravno da ćemo raditi na ispunjavanju kriterijuma, naravno da ćemo raditi na harmonizaciji našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, naravno da ćemo raditi na prihvatanju i implementiranju evropskih vrednosti ovde u Srbiji, jer to jeste interes Srbije, jer to jeste interes građana Srbije, ali ono što je suštinski važno, nezavisno od tog evropskog puta kojim Srbija mora i treba da ide, jeste da u Srbiji povratimo poverenje građana u srpsko pravosuđe. Da imamo pravosudni sistem u koji će građani Srbije da veruju i to kažem kao građanin Srbije.
Pred nama je dakle, danas Predlog zakona o amnestiji i kako je navedeno u obrazloženju ovog zakonskog predloga i kako ste vi između ostalog rekli u svom uvodnom izlaganju, amnestija jeste institut koji prepoznaju i predviđaju sva savremena krivična zakonodavstva i on jeste akt političke volje državnih organa. Lica koja su obuhvaćena, i to ste rekli u uvodnom izlaganju, amnestijom mogu biti ili potpuno ili delimično oslobođena od izvršenja kazne. Kao razlog za usvajanje ovog zakonskog predloga u obrazloženju ovog zakona između ostalog navodi se ono što mi smatramo da je izuzetno važno, a to je upodobljenost ili usaglašenost sa međunarodnim standardima koji su već prihvaćeni kroz određene zakone koje smo usvojili, a tiču se izvršenja krivičnih sankcija.
Situacija, kao što smo mogli čuti od kolega i pre mene, i od vas u uvodnom izlaganju, o srpskim zatvorima, kada je reč o kapacitetima, nažalost, nije na zavidnom nivou, ona je izuzetno teška.
Usvajanjem ovog zakonskog predloga, hoće biti rasterećeni kapaciteti u srpskim zatvorima, a sa druge strane, biće i poboljšan položaj osuđenih lica.
Ovde nije reč o amnestiji teških krivičnih dela.
Kada je reč o amnestiji, želim da kažem da ona ne sme biti toliko selektivna, mora biti univerzalna i kada govorimo o amnestiji, moramo imati na umu i ekonomsku nemogućnost države da kada je reč o izgradnji novih zatvorskih kapaciteta.
Prihvatićemo, i u načelu podržavamo ovaj zakonski predlog, ali se u potpunosti slažemo da ovo ne sme i ne treba da bude praksa, jer time bi poslali jednu ohrabrujuću poruku svim onim potencijalnim izvršiocima i onih najlakših krivičnih dela, a to ne sme da bude cilj usvajanja i razgovora o ovom zakonskom predlogu.
Na samom kraju, u načelu, poslanički klub SPS podržava ovaj zakonski predlog i spremni smo da razgovaramo o amandmanima koje su podnele kolege iz ostalih poslaničkih grupa, u cilju što kvalitetnijeg sadržaja predloženog zakona.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Snežana Malović.
...
Socijaldemokratska stranka

Snežana Malović

Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, predstavnici Ministarstva pravde, danas na dnevnom redu imamo Predlog zakona o amnestiji. Koliko je ovaj zakon značajan i koliko je suštinski važan, govori i činjenica da se posle 11 godina, od 2001. godine u ovakvom opštem obimu nalazi na dnevnom redu parlamenta.
Mogu da razumem neke od razloga zbog čega se Zakon o amnestiji predlaže, mogu da razumem razloge koji se tiču zatvorskih kapaciteta, broja osuđenih lica koja se nalaze danas u našim zatvorskim ustanovama, mogu da razumem želju Ministarstva pravde da unapredi kapacitete zatvorske ustanove i da doprinese u pravom smislu resocijalizaciji lica koja se nalaze na izdržavanju kazne zatvora, ne bi li oni ubuduće bili korisni građani naše zemlje, ali ne mogu da razumem obim koji se predlaže ovim predlogom Zakona o amnestiji.
Svaki ministar pravde susreće se sa inicijativama osuđenih lica za amnestiju, to nije iznimno vaš slučaj, i ja sam imala više puta takve stvari i prethodni ministri pravde su takođe imali takve inicijative i pritiske i toga će uvek biti kada se menja politička situacija ili kada se menja Vlada u jednoj zemlji.
Naravno, da je na svakom Ministarstvu pravde ili Vladi da odluči da li će tim pritiscima podleći ili da li će ih uvažiti i ukoliko to učini, u kom obimu i u kom vidu će učiniti.
Kao što sam rekla, i sama sam razmišljala o nekim oblicima amnestije, međutim kada smo se na početku mandata prethodne Vlade susreli sa određenom analizom koja se tiče kaznene politike, onda je takva odluka, barem sa naše strane, nije se mogla doneti.
Zarad javnosti Srbije i zarad vašeg interesovanja, informisanja, reći ću vam da prema podacima koje smo uradili 2007. i 2008. godine, analizama tada izrečenih kazni zatvora i analizama uopšteno kaznene politike u Srbiji, ustanovili smo da je za pet i po godina u Srbiji zastarelo 4.316 krivičnih postupaka, a da se postupci vode i po više od 15 godina. Ustanovili smo da 517 izrečenih kazni zatvora nije izvršeno. Takođe u analizama je utvrđeno da preko 10 godina u krivičnoj oblasti postoji više, oko 100 predmeta. Takođe je ustanovljeno, govorim samo o krivičnoj materiji, pošto je ona danas oblast našeg interesovanja, utvrđeno je da je u 2007. godini npr. sudije koje su sudile u krivičnim postupcima su ispunile normu od 78%, što nije bilo zadovoljavajuće.
Preći ću sada na konkretne stvari, za krivično delo, neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, u periodu od januara 2004. do juna 2007. godine, izrečeno je 94% kazni zatvora ispod zakonskog minimuma do godinu dana ili na granici zakonskog minimuma.
Zatim, analiza kaznene politike za 2007. godinu pokazala je da je za neovlašćenu proizvodnju i stavljanje u promet opojnih droga, gde je zaprećena kazna od dve do 12 godina, sudovi izriču u 86% slučajeva kaznu zatvora do tri godine. Kada je reč o organizovanoj proizvodnji i stavljanje u promet opojnih droga od strane više lica, koja su izuzeta ovim zakonom o amnestiji, želim i to da ukažem, sudovi su izricali kaznu zatvora čak u 98% slučajeva na granici zakonskog minimuma.
Zatim, kaznena politika sudova za krivično delo primanje mita koja je takođe izuzeta ovim zakonom o amnestiji, rezultiralo da je najčešće izricanjem kazni zatvora ispod zakonskog minimuma u 88% slučajeva. U 2007. godini izrečeno je samo 11 presuda za zloupotrebu službenog položaja koja će biti obuhvaćena ovim zakonom o amnestiji. To su bili razlozi zbog čega se mi nismo opredelili za predlaganje Zakona o amnestiji u ovako opštem obimu.
Nesporno je da postoje legitimna sredstva i razlozi za predlaganje Zakona o amnestiji, nalazi se i u Ustavu i u Krivičnom zakonu, i kao što ste sami rekli, nema zemlje koja ne poznaje institut amnestije. Ali, postavlja se pitanje kakva poruka se šalje kada predlažete Zakon o amnestiji u ovako opštem obliku? Da li ste dosledni u izrečenim tvrdnjama da želite da se borite protiv organizovanog kriminala, kriminala i korupcije uopšte, ako oslobađamo lica koja su osuđena za takva krivična dela?
Želim da verujem u proklamovani cilj Vlade Republike Srbije da će da se bori protiv kriminala. Imam poverenja u ono što radi ministar Vučić. Videćemo da li će to biti kozmetička priča ili ćemo imati suštinsku borbu.
Za sada želim da verujem. U krajnjem slučaju, to je nešto što predstavlja nastavak onoga što smo mi radili. Ovo govorim zbog građana Srbije, i svakako će doprineti tome da građani Srbije žive u jednoj uređenoj zemlji.
U ekspozeu prilikom izbora ove vlade je takođe konstatovano da je želja uspostavljanje pravne države i vladavine prava, da je to temelj stvaranja pravne sigurnosti i pojedinca, a i čitavog društva, jer podstiče privredni rast, ulaganja i konkurentno poslovanje, i to je jedan od osnovnih preduslova privrednog, društvenog i političkog razvoja Srbije.
Takođe je rečeno da će Vlada Srbije voditi oštru borbu protiv organizovanog kriminala, a u saradnji sa demokratskim svetom, boriće se i protiv svih oblika terorizma, kao što sam rekla, način na koji se predviđa i u kome je predviđen obim krivičnih dela, koja se danas nalaze pred nama, pokazujete da ste nedosledni i da ste u koliziji sa proklamovanim ciljevima.
Takođe se postavlja pitanje načina donošenja zakona, pozdravljam činjenicu, da članove radne grupe i radnu grupu koju ste osnovali za izmenu ili za donošenje novih zakona, stavljate na veb stranicu Ministarstva pravde. Sama sam pokušala da to činim, koliko god je to bilo moguće i zanimljivo je čuti komentare koji će biti dati na tekst zakona, ali i sagledati lica koja će učestvovati u tim radnim grupama.
Za razliku od takvog činjenja, za ovaj zakon nismo imali prilike da vidimo na veb stranici Ministarstva pravde, nisu mogli da se daju komentari, dok ga nije usvojila Vlada Republike Srbije u vidu Predloga zakona, tačnije rečeno, saznali smo to iz novina kada je zakon na Vladi usvojen.
Rekli ste da je razlog za donošenje zakona izmenjena društvena, ekonomska i politička prilika.
U današnjem vašem izlaganju izostavili ste političke prilike, rekli ste ekonomske i društvene. To mogu da razumem, ali vi niste do kraja objasnili. Razumemo koje su se političke prilike promenile, međutim kada sam malo pre govorila o doslednosti, čini mi se da je upravo poslanička grupa iz koje potičete, u svojoj predizbornoj kampanji, a i ovde sam sve zajedno nas informisala u ekspozeu, prilikom sastavljanja Vlade Republike Srbije, bila borba protiv kriminala. Tako da, iz ovog današnjeg rada, povodom ovog predloga zakona i onoga što ste pričali, kao što sam rekla, ne vidim doslednost.
Društvene i ekonomske prilike koje su se promenile mogli ste bolje da objasnite. Čini mi se da ovim zakonom o amnestiji potpadaju i neka krivična dela koja su nekada spadala u domen vojnog pravosuđa, a koja više nemaju takav značaj, društvenu opravdanost, da se koriste ili da se izvrše kazne zatvora koje su tada izrečene. Godine 2010. smo ovde imali Zakon o amnestiji vojnih obveznika, i to je upravo nešto što govori o promenjenim društvenim okolnostima.
Rekli ste, takođe, da razlog za donošenje zakona su i prihvaćeni međunarodni standardi u oblasti izvršenja sankcija. Nismo čuli koji su međunarodni standardi, pretpostavljam da mislite na uvođenje izvršenja kazne zatvora putem zabrane napuštanja boravišta, ili ono što je odomaćeno u stručnoj javnosti – putem elektronskog nadzora, i da mislite na kazne rada u javnom interesu. To je nešto što treba da bude budućnost, nešto što treba jačati, ali ne vidim kakva je veza između puštanja osuđenih lica i jačanja kazne u javnom interesu.
U zakonu je predviđeno da se oslobađaju kazne zatvora lica u iznosu od 25%, pa čak i ona lica koja nisu stupila na izdržavanje kazne zatvora. Oni koji su osuđeni od tri do šest meseci oslobađaju se 50% izrečene kazne, a oni koji su osuđeni do tri meseca u potpunosti se oslobađaju kazne zatvora. Prilikom predstavljanja zakona, bili ste u poseti nekom sudu, rekli ste da ovim zakonom o amnestiji neće biti, se ne odnosi na izvršenje teških krivičnih dela kao što su teška ubistva, polni kriminal, organizovani kriminal, davanje i primanje mita, terorizam ili lica koja su osuđena za neovlašćenu proizvodnju i promet opojnih droga.
Premijer, ministar unutrašnjih poslova, Ivica Dačić, izjavio je prilikom usvajanja zakona na sednici Vlade da bi zakon trebao da rastereti zatvore, jer veliki broj čeka na izvršenje kazni i da se on ne odnosi na teška krivična dela. Kako je sam rekao, rekao je da svrha tog zakona jeste da se rasterete kapaciteti kada je reč o zatvorima, ali to ne podrazumeva amnestiju za teška krivična dela. Vaš državni sekretar juče u izjavi koju je dao jednoj televiziji rekao je, citiram: "Sva lica osuđena na 15 i manje od pet godina zatvora od strane suda, individualno nisu procenjena kao teška krivična dela". Znači, citiram: "Lica koja su osuđena na 15 godina nisu individualno procenjena kao teška krivična dela". Da to nije tačno, ukazano je u današnjoj raspravi i to se vidi kroz to na koja lica će se zakon primeniti.
Želim da verujem do kraja da usvajanjem ovog zakona ćete proširiti član 2. i da će se odnositi i na neka druga lica koja jesu osuđena za teška krivična dela, za krivična dela ubistva, znači, koja su pravosnažnim sudskim presudama dokazani da su izvršili ubistva, i mogu slobodno reći da oni jesu ubice.
Zakon se odnosi na Andriju Draškovića, koji je posle 11 godina i posle pet izmena sudskih veća osuđen na devet godina zakona. Nakon usvajanja ovog zakona, on će se odmah naći na slobodi.
Zakon se odnosi na Sretena Jocića, osuđen je na 15 godina zatvora i ovim predlogom zakona njemu će kazna biti smanjena za 25%. Ne mogu da vidim na koji način u njegovom slučaju će doći do ušteda u budžetu Republike Srbije, ako će on tek za par godina da izađe sa smanjenom kaznom putem zakona o amnestiji.
Zakon se odnosi na Uroša Mišića koji je osuđen na pet i po godina. On odmah posle toga izlazi, posle usvajanja zakona, na slobodu i to građani Srbije moraju da znaju i u tome se ogleda nedoslednost.
Nedavno smo imali izgrede na sportskim takmičenjima. Predlogom zakona nisu izostavljena krivična dela za koja su lica osuđena usled izgreda na sportskim takmičenjima. Par puta u parlamentu smo imali u vezi sa tim. Neću unapred da govorim šta se desilo nedavno, ali način na koji kada predlažete da se amnestija da za lica koja su osuđena za takva krivična dela, se šalje vrlo konfuzna i kontradiktorna poruka.
Zakon se odnosi na Luku Karadžića, osuđen je na dve i po godine zatvora zato što je usmrtio u saobraćajnoj nesreći devojku od 21 godinu. Nije stupio na izdržavanje kazne, kao što sam rekla u prethodnoj diskusiji, ovaj zakon se odnosi i na lica koja nisu stupila na izdržavanje kazne. Nedavno mu je sud odložio izvršenje kazne, neću da insinuiram, samo ističem činjenicu.
Zakon se odnosi i na lica koja su učestvovala u ubistvu Brisa Tatona.
Zakon se odnosi na Stefana Karića izrečena mu je kazna zatvora od jedne godine zbog saobraćajne nesreće.
Zakon se odnosi i na lica koja su učestvovala u ubistvu Željka Ražnatovića Arkana, takođe i to treba istaći. Zakon se odnosi i na lica koja su osuđena za zloupotrebu službenog položaja.
Danas govorimo o tome da će uštede biti 127 miliona, više od milion evra. Oduzimanje imovine, primenom Zakona o oduzimanju imovine Srbija se trenutno nalazi pod Direkcijom za upravljanje oduzetom imovinom, što je podatak koji je vama dostupan, imovina u vrednosti preko 350 miliona evra. Ovim zakonom su obuhvaćena i krivična dela zbog kojih se može izvršiti oduzimanje imovine. jedan od njih je zloupotreba službenog položaja. S tim u vezi, opet moram da se vratim na onu doslednost. Jedan od prvih predmeta koji je pokrenut kada je ova vlada formirana, bio je postupak protiv odgovornih lica u "Jugoremediji". Šaljete konfuzne poruke.
Zatim ste rekli da ovaj zakon mora da se donese po hitnoj proceduri, i kao razlog za to ste naveli, opet citiram, jer bi mogle da se izazovu štetne posledice po rad državnih organa. Želim da čujem koje su to štetne posledice? Znam da se to piše iz razloga hitnosti, ali kad za ovakav ozbiljan zakon napišete takvu stvar, onda želim da čujem koje su to štetne posledice. Zahvaljujem se.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Vladimir Cvijan. Izvolite.

Vladimir Cvijan

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre, hajdemo sada posle svih ovih rasprava da završimo bilo kakvu diskusiju oko nekih stvari oko kojih nije ni bilo potrebe da se diskutuje.
Prvo, čuli smo da zakon koji je predložilo Ministarstvo pravde je mnogo blag, mnogo širok i šta ja znam. Podsetiću narodne poslanike i građane da je poslednji Zakon o amnestiji donet 2001. godine. Sticajem okolnosti, baš sam ga čitao dok sam slušao diskusiju uvaženih prethodnika. Taj zakon je donet u vreme vlade, ako se ne varam, pokojnog premijera Zorana Đinđića, i taj zakon nije predviđao skoro ni jedan jedini izuzetak od primene amnestije. Rekao sam, skoro ni jedan jedini.
U odnosu na ovaj zakon, zakon koji je predložilo Ministarstvo pravde je mnogo oštriji, ima čitav niz izuzetaka i čitav niz elemenata koji treba da pomogne da upravo oni koji nisu zaslužili da izađu na slobodu ili oni koji nisu zaslužili da dobiju akte državne milosti, taj akt ne dobiju.
Podsetiću kolege i koleginice, narodne poslanike koji su imali možda prilike da 2001. godine glasaju za Zakon o amnestiji, da su nedavno iz zatvora pušteni ljudi, po tom zakonu, dakle, zakon iz 2001. godine, nedavno su iz zatvora na slobodu pre vremena pušteni ljudi poput Mustafe Limanija, Nedira Sefedinia, Šerifa Abdiria, Sevdaia Emurlahija i Eljhamia Salihia. Da podsetim, to su ljudi koji su krajem 90-tih i početkom 2000. godine na Kosovu, odnosno u južnom delu Srbije, Bujanovac, Medveđa i Preševo ubijali Srbe, bili deo terorističke aktivnosti. To je urađeno po zakonu iz 2001. godine. Ovi teroristi, albanski teroristi su pušteni pre nekoliko dana. Na njih je primenjena amnestija iz 2001. godine.
Mnogi zameraju ministru Selakoviću i njegovom timu i kažu – zakon koji je sad predložen je mnogo širok, mnogo blag. Podsećam još jednom, taj zakon je deset puta oštriji od zakona koji je usvojen 2001. godine, kada smo imali poslednju amnestiju. To je pod jedan.
Pod dva, da i građanima razjasnimo, iz zatvora će one sekunde kada bude usvojen zakon biti pušteni samo ljudi koji su osuđeni na do tri meseca zatvora. Ponavljam, tri meseca zatvora. Koji su to teški kriminalci koji su osuđeni na dva meseca i mi ćemo sada da ih pustimo? To su ljudi osuđeni za nošenje lovačke puške na pogrešan način, jer ako je držite napred okrenuto, onda je krivično delo ili ako, ne daj bože, uperite slučajno u nekoga ili za uvredu. Dakle, iste sekunde usvajanjem ovog zakona biće pušteni samo ljudi osuđeni za kazne do tri meseca zatvora. Ko je osuđen tri do šest meseci, kazna će mu biti prepolovljena.
Ne razumem pojedince koji su u ovoj raspravi, a vidim i u javnosti, iznosili nešto što bi trebalo valjda da poplaši građane – sada će da izađu ubice na slobodu. To nije tačno. Oni koji su pogođeni amnestijom, a ponavljam, krug lica koja neće biti pogođena amnestijom je jako širok, a i oni koji budu pogođeni amnestijom, njima će kazna biti smanjena za 25%, isto onoliko koliko je smanjeno po zakonu koji je donet u vreme Đinđićeve vlade 2001. godine. Na neki način ovaj zakon koji je Ministarstvo pravde predložilo je u nekoj meri prepisan iz te 2001. godine, samo je mnogo bolji.
Ne razumem šta smo trebali kada je bio ovaj zakon predložen? Da kažemo da se zakon primenjuje na sve uopšteno, a onda da navedemo spisak imena ljudi na koje se zakon neće primeniti, pa da kažemo – ne može da se primeni na Andriju Draškovića ili ne može da se primeni na Sretena Jocića? Dame i gospodo narodni poslanici, metodologija pisanja zakona po kojoj jedno važi za jedne, a drugo važi za druge je zabranjena od vremena nacizma. Tada smo poslednji put u Evropi i u svetu imali priliku da se ljudi dele ili da zakon ne važi jednako za sve.
Po Ustavu Republike Srbije, svi građani su jednaki i na sve će zakon biti primenjen, ali baš zato postoje izuzeci koje je Ministarstvo pravde opravdano unelo kao jedan deo opšte prevencije borbe naročito protiv organizovanog kriminala i korupcije.
Hajde da se dogovorimo još jednu stvar i da razjasnimo i građanima, oni koji su dali i primili neće biti pogođeni amnestijom, osim ako imaju više od 70 godina. To je akt milosti države. Nema logike da neko ko ima 80 godina nastavi da sedi u zatvoru.
Jednom rečju, Zakon o amnestiji je dobar zakon. Zakon o amnestiji je zakon koji je potpuno u skladu sa težnjama iz redovnog izveštaja Zaštitnika građana za 2011. godinu, gde je izričito rečeno da su srpski zatvori prebukirani, da su uslovi katastrofalni. Da podsetim, to je izveštaj koji nosi datum 15. mart 2012. godine. Dakle, donet je u vreme i na osnovu zaključaka dok je još prethodno Ministarstvo pravde bilo na snazi, da kažem. Taj izveštaj pokazuje kakvo je stanje u našim zatvorima.
Imalo bi tu mnogo da se čita, ali definitivno, oslobađanjem ovih 1.200 ljudi, momentalnim oslobađanjem kada se ovaj zakon usvoji, ovih 1.200 ljudi koji su osuđeni na do tri meseca zatvora, samo će se smanjiti gužva u zatvorima, dostići ćemo kakav takav evropski nivo. Građani nemaju ni jedan jedini razlog da se plaše da će sada neki kriminalci šetaju ulicom.
Podsetiću da je svojevremeno Ministarstvo pravde donelo strategiju za smanjenje preopterećenosti smeštajnih kapaciteta u zatvorima za izvršenje krivičnih sankcija u Republici Srbiji u periodu od 2010. do 2015. godine. Gle slučajnosti, jedan od metoda za smanjenje gužve u zatvorima, tako da kažem, je amnestija.
Da li je trebalo proširiti spisak dela na koje se amnestija neće primeniti? Danas sam čuo vrlo žive diskusije pojedinih koleginica i kolega narodnih poslanika, ali interesantno je da do sada kao predsednik Odbora za zakonodavstvo i ustavna pitanja nisam dobio ni jedan amandman kojim se eventualno proširuje niz krivičnih dela za koje se amnestija neće primeniti. Iz toga zaključujem da pojedine koleginice i kolege, a posebno koleginica Papuga, koja je čak i otišla posle diskusije, su se javili samo da bi bili viđeni na televiziji. Mogli su da pošalju amandman, pa bismo ga mi, zajedno sa uvaženim ministrom i njegovim timom, pažljivo proučili.
Moramo doći i do jedne činjenice a to je da će ovaj zakon mnogo uštedeti u budžetu. Već je data procena od preko 800 miliona dinara. Lično mislim da je ta ušteda mnogo veća. Mnogo je veća zato što ako je neko u zatvoru osuđen na dva meseca, a vrlo često ljudi završavaju u zatvor na ta dva meseca zato što nemaju para da plate novčanu kaznu, pa se ona zameni kaznom zatvora, zbog toga što su takvi nesrećnici objektivni u zatvoru pati i njihova porodica, pate deca. To je naročito u redovnom izveštaju Zaštitnika građana potencirano, da ne postoji ta prateća služba koja bi obezbedila porodicu, decu, roditelje tih ljudi koji su osuđeni na, recimo, dva, tri meseca. Dakle, nije samo momentalna ušteda od 800-900 ili koliko miliona dinara u budžetu zahvaljujući ovom predlogu zakona Ministarstva pravde, ušteda je kroz izgubljenu dobit mnogo veća. Oni ljudi koji odmah izađu, a to su ti teški kriminalci koji su osuđeni na dva meseca, oni će odmah moći da se vrate svojim porodicama, da se vrate svojoj deci, da se vrate na posao da mogu da izdržavaju svoje najbliže.
Ima još jedna stvar i s time bih da završim. Neko je ovde danas rekao, a sa tim se slažem potpuno, da ne bi smelo da postane praksa donošenje Zakona o amnestiji. Ponavljam, Zakon o amnestiji je poslednji put donet pre 11 godina. Koliko znam, ne postoje želje da se ponovo donese u narednih šest, sedam ili osam godina, koliko očekujemo da ministar bude gospodin Selaković ili neko od njegovih prijatelja.
U svakom slučaju, SNS će podržati ovaj zakon. Nadam se da će biti podržan i šire. Ono što na kraju želim da zamolim je da ne širimo besmisleni strah od strane pojedinih opozicionih poslanika, besmisleni strah među građanima, da pričamo kako će sutra da neke ubice šetaju ulicama. Hajde da pročitamo zakon.
Spreman sam da za koleginu Elenu Papugu obezbedim zakon preveden na neki drugi jezik, jer je ona pre šest meseci rekla da je za nju srpski jezik tuđinski jezik.
(Predsedavajuća: Molim vas, gospodine Cvijan.)
Citiram koleginicu. Žao mi je što nije tu. Izvinjavam se.
Ona je to izjavila, da je srpski njoj tuđinski jezik.
U svakom slučaju, zahvaljujem se. Neću više govoriti.
Predlažem da svi glasamo za ovaj zakon.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Prelazimo na redosled narodnih poslanika prema prijavama za reč.
Prvi prijavljeni kandidat je Enis Imamović. On nije u sali koliko vidim.
Sledeći prijavljeni je Aleksandar Jugović. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Jugović

SPO-DHSS
Poštovana predsednice, poštovane kolege poslanici, poštovane koleginice, u ovom vremenu kada je opravdanje za donošenje mnogih zakona i za mnoge poteze Vlade bih pošao od toga šta bi to bilo od čega bi građani Srbije mogli da imaju korist.
Građani Srbije mogu imati korist ukoliko bi oni koji su osuđeni za pljačkanje republičkog budžeta, oni koji su osuđeni za zloupotrebu službenog položaja, za krivična dela korupcije, kada bismo našli način da ta sredstva koja su zloupotrebljena ili koja su protivpravno pribavili, kada bi bila vraćena u budžet ili vraćena građanima Srbije.
Prošla vlada je činila nešto po tom pitanju, ali građani Srbije ne bi trebalo da finansiraju njihov boravak u zatvoru, već bi trebalo naći meru da oni i vrate novac, ali i da sami finansiraju svoj boravak u nekoj od kaznenih ustanova.
Stanje u srpskim zatvorima jeste izuzetno loše i to je jeste opravdanje za donošenje jednog ovakvog zakona. Međutim, tragična ekonomska situacija i nasleđe ratova u ne tako davnoj prošlosti, porodili su kao nus proizvod kriminalizaciju društva, pa je pitanje ovog zakona možda i jedno od najvažnijih pitanja.
Kada na to dodamo veliki uticaj političkih stranaka, onda vidimo da u poslednjih 20 i više od 20 godina, zakon nije bio isti za sve. Nekima je omogućeno da kazne služe noseći nakit, a nekima nije dozvoljeno da na potpuno isti način, za ista krivična dela imaju tu privilegiju. Srpski Pokret Obnove je iskusio tragično 90-te i brutalna iskustva ima kada su u pitanju suđenja.
Pred lice pravde samo borbom predsednika SPO i njegove porodice, izvedeni su šef DB-a, bivši šef DB-a Republike Srbije i njegovi saučesnici u zločinu na Ibarskoj magistrali i atentatu u Budvi. Mislim da je to jedini primer svih bivših komunističkih zemalja, da je šef državnog terora, šef državne bezbednosti izveden pred lice pravde i osuđen na zatvorsku kaznu, ali ponavljam, isključivo zalaganjem SPO, njegovog predsednika i njegove porodice.
Očekujem da će i ostali deo te zločinačke piramide biti uhapšen i procesuiran i očekujem da će Vlada po tom pitanju biti na putu onoga što predstavlja da jeste, kada je u pitanju borba protiv korupcije.
Tu se dotičemo člana 2. zakona u kome se govori ko ne podleže amnestiji. Gospodin Cvijan je malopre obrazlažući ovaj zakon o amnestiji, dao jedan predlog. Mi smo spremili jedan amandman o kome možemo da razgovaramo, Odbor za pravosuđe može uvek doneti odluku da amandman bude predložen parlamentu, da postane sastavni deo zakona. U njemu se dodaju reči posle - protiv polne slobode, dodaju se reči – krivično delo teškog ubistva, član 114. i krivično delo – otmica, član 134. i krivično delo – iznuđivanje iskaza, član 136. Moja koleginica, potpredsednica poslaničkog kluba je pokušala da dostavi ovaj amandman, on nije dostavljen, ali vam kažem da postoji pravna mogućnost da Odbor za pravosuđe održi sednicu i da ovaj amandman uvrstimo u predlog ovog zakona.
U prethodnim godinama smo videli da je borba protiv kriminala često značila hapšenje profesora, lekara, hapšenje opštinskih činovnika. Dakle, ljudi koji su za dela korupcije od 100 evra morali da budu u istim zatvorskim ustanovama ili čak u istim ćelijama sa najvećim kriminalcima. To je nešto što je neprihvatljivo.
Za to vreme, sklapajući saveze posle "petog oktobra" sa novom demokratskom elitom, mnogi za koje cela javnost Srbije zna da su krivi, da su opljačkali Srbiju, bili su na slobodi. To je selektivna pravda i to je nešto što je neprihvatljivo. To je, ukoliko ova vlada odluči da se obračuna sa ljudima koji su proistekli iz Miloševićevog šinjela posle "petog oktobra" napravili dil sa gotovo svim ili većinom političkih stranaka, ukoliko bi Vlada uspela sa njima da se izbori, imala bi veliku podršku u SPO.
Saša Janković jeste konstatovao i u pravu je da su zatvori mesto u kojima su uslovi za život veoma loši, u kojima nema dovoljno ni zaposlenih, ni efikasnog medicinskog osoblja. Još jednom ću ponoviti da je to veliki razlog za donošenje jednog ovakvog zakona.
Međutim, nije samo to mera. Ako sistemski rešavamo probleme, a to nam se često dešava u Srbiji, zato što volimo parcijalno da donosimo zakone, a sistem funkcioniše po principu spojenih sudova i kada jednu ruku zakrpimo, javlja se mnogo veći pritisak u nekom drugom segmentu.
Mi ne nudimo nikakvu šansu ljudima koji posle odsluženja zatvorskih kazni budu na slobodi, ne nudimo čak ljudima koji nisu kriminalci. Takav odnos države prema tim ljudima gura ih u ponovni kriminal. Postoje tu i mnogi drugi problemi koji se mogu naći i u štampi, ali teško će kada neko od državnih funkcionera o tome govoriti. Mi u prethodnom periodu, sem što smo čitali štampi, nismo nikada čuli o tome zvanično da postoje posebni uslovi u zatvorima za one koji imaju specijalne veze. Imamo "Hajat", imamo "Hilton", a onaj profesor, onaj doktor, pa onaj opštinski činovnik koji je učinio krivično delo korupcije, ali opet ponavljam uzimajući mito koji je nekoliko desetina hiljada puta manji i time činio manje krivično delo od onoga ko je zaista zaslužio da nema vrhunske uslove svog boravka u odsluženju kazne.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Gospodine Jugoviću, isteklo vam je vreme poslaničke grupe.