Deveta sednica Drugog redovnog zasedanja, 24.12.2012.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Deveta sednica Drugog redovnog zasedanja

6. dan rada

24.12.2012

Sednicu je otvorio: Nebojša Stefanović

Sednica je trajala od 10:20 do 15:25

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Nebojša Stefanović

Srpska napredna stranka | Predsedava
Mislim da nije povređen taj član.
Narodni poslanik koja je predložila spajanje tačaka, smatrala je da, za tačke dnevnog reda za koje se Narodna skupština već odlučila u svom glasanju i prihvatila spajanje, postoji osnov da se ove tačke razmatraju u zajedničkoj proceduri i jedinstvenoj raspravi, te smatram da navedeni članovi Poslovnika nisu povređeni.
Prelazimo na 1. tačku dnevnog reda – PREDLOG ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA
Primili ste Predlog zakona koji je podnela grupa od 138 narodnih poslanika.
Primili ste mišljenje Vlade o Predlogu zakona, kao i izveštaje Odbora za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava i Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo.
Pre otvaranja načelnog pretresa, podsećam vas da, prema članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe, o čemu ste detalje dobili u materijalu.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Saglasno članu 157. stav 1. Poslovnika Skupštine, otvaram načelni pretres o Predlogu zakona.
Pitam da li predstavnik predlagača, narodni poslanik Veroljub Arsić, želi reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, na završetku Drugog redovnog zasedanja u 2012. godini, Skupština Republike Srbije raspravlja i odlučuje o Zakonu o javnim nabavkama. Mogu da kažem da je to zakon koji je još prošle godine u februaru poslanička grupa SNS uputila, da je to bilo jedno od obećanja koje je SNS u predizbornoj kampanji dala građanima, pa smo na osnovu svega toga krajem avgusta, početkom septembra meseca uradili Nacrt predloga zakona o javnim nabavkama.
Bilo je razmišljanja da li postojeći zakon popravljati ili uraditi jedan potpuno nov zakonski predlog. Neko naše mišljenje je da zbog drugačijeg funkcionisanja regulatornih tela koja treba da sprovode i nadziru postupak javne nabavke, da je bolje napisati novi zakon, nego ići na izmene i dopune postojećeg zakona.
Po utvrđivanju Nacrta, SNS je organizovala jednu široku javnu raspravu o Nacrtu zakona o javnim nabavkama, u koju su mogli da se uključe svi koji su to želeli, bez obzira da li im je delatnost bila vezana za postupak i sprovođenje javnih nabavki, do onih koji su se bavili time kao naučnim radovima ili imali neka određena iskustva nekih drugih zemalja koja su u toj javnoj raspravi mogli da predlože i radnoj grupi, koja je utvrđivala Predlog odluke Zakona o javnim nabavkama.
Mogu da kažem da je bilo i saradnje sa Evropskom komisijom, odnosno da je najveći deo direktiva EU koje regulišu postupak javne nabavke implementiran u predlog zakona, tako da možemo da kažemo da ovaj predlog zakona u jednoj velikoj meri, mnogo više nego dosadašnji zakon, ima preporuke i direktive EU.
Ono što možemo da kažemo da je jedna od najvažnijih stvari u ovom zakonu, da sva ona loša iskustva koja imamo sa važećim zakonom, pokušali smo da predlogom novog zakona potpuno eliminišemo. Potpuno smo svesni da će zakon kada uđe u primenu možda pokazati određene slabosti, tako da smo spremni da prihvatimo odgovornost za te slabosti u narednom periodu, da otklonimo, zato što se pokazalo u dosadašnjoj praksi da iako imate najbolju nameru, iako sakupite oko sebe ljude za koje mislite da su najbolji u toj struci, dešava se da zakon kada uđe u primenu pokaže određene nedostatke i slabosti.
Takođe smo i spremni da, u postupku donošenja zakona, sve vaše amandmane, koje su kolege poslanici predložili, pažljivo razmotrimo i ako su stvarno opravdani i poboljšavaju kvalitet zakona, prihvatimo kao predlagači zakona.
Inače, sam rad radne grupe i zašto zakon usvajamo baš na kraju Drugog redovnog zasedanja u 2012. godini jeste baš zbog rada radne grupe na izradi zakona, zato što smo bukvalno za svaku primedbu, koju je bilo ko uputio, pokušali da utvrdimo da li je opravdana i ako jeste, da na najbolji mogući način stavimo u Predlog zakona o javnim nabavkama.
Ovaj zakon prvo mora da definiše i uredi šta su to sve javne nabavke i na koji način. Mogu da kažem da je dosadašnji postupak bio delimičan, odnosno nije bio potpun. Koje su to novine koje ovaj predlog zakona obuhvata?
U Srbiji se prema evidenciji, u čiju tačnost osnovano sumnjamo, troši godišnje oko dve milijarde i 700 miliona evra na javne nabavke, što je oko 9% BDP. Veoma je važno reći šta sve nije obuhvaćeno sa ove 2,7 milijarde i šta mi ovim zakonom uključujemo u javne nabavke. Do sada smo imali iskustva da zbog loše kontrole jedan deo trošenja budžetskih sredstava uopšte ne bude tretiran kroz javne nabavke, tako da osim što Zakon o javnim nabavkama nije bio poštovan, a naravno, ako se zakon ne poštuje, imamo i one elemente koji mogu biti koruptivne prirode ili mogu da kažem čak i kriminalne prirode.
Kada su u pitanju nabavke koje se finansiraju iz inostranih kredita, često smo bili svedoci ovde u Skupštini Srbije da smo davali određene garancije po pitanju inostranih kredita, koje su trebale da budu trošene. Često su strane ugovarači, odnosno taj koji je davao kredit, tražili da bude izuzet postupak dodeljivanja sredstava koji je predmet tog kredita, da bude izuzet iz sistema javne nabavke. To je bio njihov uslov. Mi smo zauzvrat imali možda povoljnije uslove prilikom dobijanja kredita, ali u svakom slučaju, ta sredstva su se vraćala iz budžetskih prihoda, odnosno najčešće iz javnih prihoda, pa već ako nismo mogli da kontrolišemo postupak, bar smo mogli da vršimo evidenciju trošenja takvih sredstava.
Dalje, tu su tzv. poverljive nabavke i to najčešće iz oblasti odbrane i bezbednosti, gde ovaj zakon reguliše šta su tu stvarno poverljive nabavke, a šta su nabavke koje, bez obzira ko ih sprovodi, da li Ministarstvo odbrane, da li MUP, moraju da budu sprovedene kao javne nabavke u onom postupku kako je to predviđeno ovim zakonom.
Do sada smo imali situaciju, i tu je bilo dosta zloupotreba, da osim naoružanja i vojne opreme, predmet javne nabavke mogu da budu čak i toalet papir i krem banane.
To se bilo tretiralo kao poverljiva javna nabavka, odnosno nije bio sproveden postupak u skladu sa zakonom.
Imamo još i situaciju da je država u proteklih nekoliko godina stvorila monopoliste na tržištu, tako da su oni, bukvalno, bili jedini koji mogu da pruže određenu uslugu. Znači, čak nije bilo ni drugih ponuđača, pa su išli u jednom posebnom postupku i sa takvim posebnim postupkom, ne samo da nije bilo kontrole sredstava kako se troše i kakav je postupak, nego taj njihov monopolski položaj na tržištu je postajao sve veći i veći i sve jači i jači.
Procenjuje se da je vrednost onoga što nije evidentirano, a što će novim zakonom biti obuhvaćeno, iznosi 50% veće vrednosti od evidentiranih javnih nabavki i da je ukupan udeo takvih javnih nabavki u BDP po procenama nekih stručnjaka od 12% do 15%, a mi smatramo da bi taj udeo bio i veći, ako bi se javnim nabavkama obuhvatilo sve što je sada bilo navedeno.
Jedan od najvažnijih elemenata ovog zakona o javnim nabavkama svakako da mora da bude da zakon sve one koruptivne elemente svede na najmanju moguću meru, odnosno da ih potpuno, ako je to moguće, isključi. U ovom predlogu zakona o javnim nabavkama je najviše pažnje posvećeno baš tim antikoruptivnim momentima, kroz određena predložena zakonska rešenja, a to je da celokupna komunikacija između zaposlenih, koji rade na poslovima javnih nabavki, mora da se odvija putem elektronske pošte, kao i između zaposlenih i ponuđača. Rukovodilac je obavezan da zaposlenima na poslovima javnih nabavki, sve naloge i uputstva daje pisanim putem ili putem elektronske pošte. Ovo je neophodno kako bi ostali jasni tragovi eventualnih koruptivnih radnji.
Agencija za borbu protiv korupcije je dužna da u saradnji sa Upravom za javne nabavke sačini plan za borbu protiv korupcije u javnim nabavkama. Veliki naručioci su dužni da donesu poseban plan integriteta za javne nabavke. Naručioci su obavezni da donesu akt kojim će bliže urediti postupak javne nabavke unutar njih samih, a naročito način planiranja javnih nabavki, kriterijume, pravila, način određivanja predmeta javne nabavke i procenjene vrednosti, način ispitivanja i istraživanja tržišta, odgovornost za planiranje, ciljeve postupka javne nabavke, način izvršavanja obaveza iz postupka javne nabavke, način izvršavanja obaveza iz postupka, način obezbeđivanja konkurencije, sprovođenja i kontrolu javnih nabavki, način praćenja realizacije ugovora o javnoj nabavci.
Veliki naručioci su dužni da obrazuju posebnu službu koja će sprovoditi isključivu kontrolu javnih nabavki najmanje dva puta godišnje. Ako ta služba utvrdi da nisu poštovana uputstva i preporuke, dužna je da o tome obavesti DRI i na ovaj način se, posredno o trošku naručioca, povećava efikasnost rada DRI.
Lice koje je na bilo koji način učestvovalo u planiranju javne nabavke, pripremi konkursne dokumentacije, ili pojedinih njenih delova, ne može nastupati kao ponuđač ili kao podizvođač ponuđača, niti može sarađivati sa ponuđačima prilikom pripremanja ponude. Obustavlja se postupak ako postoji bilo kakva osnovana sumnja u integritet postupka i obaveštavaju se nadležni državni organi.
Prvi put je uvedena ozbiljna zaštita uzbunjivača. To su najčešće lica zaposlena kod naručioca ili ponuđača koja prijavljuju korupciju. Svi smo svedoci kako su prošli ljudi koji su prijavljivali, kako su prolazili ljudi koji su prijavljivali korupciju. Ovim zakonom se to više ne može dovoditi u pitanje.
Na ovom mestu moram da napomenem da je neophodno izmeniti Zakon o mobingu, Zakon o sprečavanju zlostavljanja na radu, jer postojeći zakon je jako loš, napisan kako bismo zbunili EU.
Veoma važna mera je zabrana radnog angažovanja kod ponuđača. To znači da se rukovodilac nekog naručioca, u periodu od dve godine nakon prestanka funkcije, ne može da radi, odnosno da bude lice zaposleno kod naručioca.
Nabavke veće od 700 miliona dinara će nadzirati građanski nadzornik, odnosno milijardu dinara. To je lice, na primer, iz nevladinog sektora, koje se bavi javnim nabavkama i koje nadzire postupak javnih nabavki.
Predviđene su obaveze prijavljivanja povrede konkurencije u zaštitu uzbunjivača, koji prijave nedozvoljene restriktivne radnje u sporazumima.
Na kraju, najvažnije, sprečavanje sukoba interesa, ako postoji odnos koji može dovesti do sukoba interesa zbog povezanosti predstavnika naručioca i ponuđača, ne može se zaključiti ugovor sa tim ponuđačem. Ova mera je strogo restriktivna, ali primerena na postojećem stanju. U skladu sa nacrtom direktive, videćemo da li ćemo određene izuzetke staviti pod jasno definisane zakonske okvire.
Delimična, po našem mišljenju, optimalna centralizacija javnih nabavki, uvodimo obaveznu delimičnu centralizaciju javnih nabavki na republičkom nivou, ali optimalnu i po naručiocima i po predmetu nabavke. To je iz razloga, zato što centralizovane javne nabavke, koliko god da nekima izgleda primamljivo, imaju jednu jako lošu karakteristiku, a to je da se stvaraju određeni monopoli na tržištu. Zato i jeste predlog da to budu delimične centralizovane javne nabavke, da bi čak i ona druga lica, koja, zbog teritorije, odnosno zbog mesta izvođenja javnih radova i njihovog sedišta, odnosno prebivališta, ne mogu da daju povoljniju ponudu od lica koja se nalaze na jednom određenom terenu. Ovaj zakon daje mogućnost da i neki možda malo slabiji ponuđači, pod određenim uslovima, učestvuju u postupku javnih nabavki i dobiju posao koji je predmet javne nabavke.
Ono što je isto važno u ovom zakonu i što je takođe bio koruptivni element jeste angažovanje podizvođača. Imali smo situaciju da se na tržištu pojavi preduzeće koje je samoregistrovano za određenu delatnost, da ne ispunjava više nikakve uslove u obavljanju te delatnosti, osim što ima registraciju, da je ono najčešće dobijalo posao javnih nabavki, pružanje javnih usluga, a da je za to angažovalo druga lica.
Ne vidim ni jednu moguću opravdanost zašto bi preduzeće, koje je angažovano kao podizvođač, davalo lošiju ponudu od one ponude koju je dobilo lice, kao predmet javne nabavke, a onda, za manja sredstva angažovalo podizvođača koje u prvom postupku nije dobilo posao. Znači, angažovanje podizvođača po Predlogu ovog zakona ne može biti veći od 50%.
Kada su u pitanju javne nabavke, često su se dešavale određene nepravilnosti u samom oglasu za javne nabavke, a to je da je sam oglas sadržao takve odredbe, da samo što još nije postojala slika ko bi trebao da dobije posao iz oblasti javnih nabavki. Predlogom ovog zakona smo stavili takve odredbe, da osim opisa vrste, standardizacije opreme i usluga i robe koja mogu biti predmet javne nabavke, isključuje se još jedna dodatna, tehničko-tehnološka karakteristika, koja ne može da bude predmet ugovora javne nabavke.
Čak se dešavalo da prilikom oglasa u postupku za sprovođenje javnih nabavki imate i ime proizvođača, čija oprema ili roba mora da bude predmet javne nabavke. To je jedna klasična zloupotreba koja se, nažalost, dešavala u proteklom periodu i koja je bila izuzetno česta.
Kada je u pitanju ova oblast, što je možda bio jedan od najvećih koruptivnih momenata, jeste i aneksiranje ugovora, koji su zaključeni kao predmet javne nabavke, a to je da je često zbog te mogućnosti da se ugovor aneksira – najpovoljnija ponuda po završenom poslu je bila jedna od najnepovoljnijih, odnosno aneksima ugovora, često se po deset, petnaest, dvadeset, pa čak 25% povećavala vrednost robe i usluga koje su sada već bile skuplje u odnosu na one vrednosti koje su bile navedene u ugovoru prilikom dobijanja posla.
Predlogom zakona se olakšava sam postupak učešća u javnim nabavkama. Mogu da kažem da je meni iz prilično nepoznatih razloga, recimo, davali smo ovlašćenja određenim državnim organima, kao što je Agencija za privredne registre, koja vodi registre svih pravnih subjekata i fizičkih lica koja se bave određenom delatnošću i dali im zakonsku obavezu, da podatke o svim licima koja su registrovana preko Agencije za privredne registre, objavljuje na sajtu kao zvaničan podatak.
Onda smo imali situaciju da su državni organi zahtevali da se iz te iste agencije donese potvrda, odnosno kopija rešenja o osnivanju koja ne može da bude mlađa od tri meseca, a ranije šest meseci, gde su usporavali sva lica koja su htela da učestvuju u postupku javne nabavke, za tih tri, četiri ili pet dana dok agencija izda. Da ne kažem da to privredne subjekte svakako košta, pa se dovodi u pitanje – čemu uvid na sajtu jednog državnog organa, a traži se od istog državnog organa posebna potreba ne mlađa od tri meseca, a moguće je da izvadite potvrdu u roku od nekoliko sati da izvršite likvidaciju, odnosno brisanje pravnog subjekta iz agencije, što će se naravno videti na sajtu, a ne iz onog rešenja koje je doneto.
Sve ove suštinske promene u novom zakonu o javnim nabavkama su ustvari okrenute da se postupak javnih nabavki što je moguće lakše i brže donosi uz određen plan postupka za sprovođenje javnih nabavki, a sa merama koje su predviđene zakonom, a koje idu u otklanjanju onih koruptivnih elemenata i zloupotreba prilikom zaključenja ugovora, a pogotovo aneksiranje samih ugovora.
Još jednom ću da ponovim da će SNS i sve druge poslaničke grupe koje su podržale ovaj predlog zakona biti spremne da svaki amandman, bez obzira iz koje poslaničke grupe dolazi, razmotriti i ako stvarno kvalitetno utiče na kvalitet zakona ga prihvatiti. Pozvao bih sve poslanike da u danu za glasanje glasaju za ovaj predlog zakona o javnim nabavkama.
...
Srpska napredna stranka

Nebojša Stefanović

Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala.
Narodni poslanik Aleksandar Jugović.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Jugović

SPO-DHSS
Dame i gospodo, predsedniče, koleginice i kolege, namera donošenja ovog zakona je časna. Izmene i dopune Zakona o javnim nabavkama imaju podršku široke javnosti, kao i departizacija koja je jedno od predizbornih obećanja bilo u fokusu gotovo svih političkih stranaka. Međutim, u kasnijem periodu posle formiranja ove vlade nisu su nas baš činjenice ubedile da su izborna obećanja sprovođena u skladu sa dobijenim glasovima na izborima.
Gubici državnih firmi, subvencije iz budžeta, krađe na tenderima svaki stanovnik Srbije dotira sa 700 evra godišnje. Zbog toga Svetska banka i ostale organizacije, kao što je OECD, smatraju da godišnje na tenderima u Srbiji nestane bez ikakvog uvida negde oko milijardu evra. Računica je prosta. U Srbiji ima 590 javnih preduzeća. Sva ta preduzeća zajedno imaju gubitak veći od četiri milijarde evra i samo po tom osnovu svaki od 7,5 miliona stanovnika Srbije u minusu je oko 530 evra. Svi plaćamo, vraćam se na početak svog izlaganja, subvencije iz budžeta za te firme, što na godišnjem nivou odnese 250 miliona evra ili još 35 evra po stanovniku. Zbog toga smo u situaciji da moramo nešto menjati. Ovo je korak u dobrom pravcu i govoriću o nekim pozitivnim stranama namere, ali ću se kasnije i osvrnuti na loša zakonska rešenja.
Danas javna preduzeća su najveći dužnici privredi bar po onome što zvanično dobijamo kao narodni poslanici kada zatražimo pitanje – ko su najveći dužnici trenutno u Srbiji. Još uvek nisam dobio odgovor na pitanje koje sam postavio ministru finansija jedne poslednje nedelje u mesecu, a ono je – da li je istina da tajkuni Srbiji duguju 5,5 milijardi evra na osnovu poreza i doprinosa? Pojedini mediji, neću ih navoditi jer ne želim da im parlament daje reklamu i izdvaja, naveli su, ko god uđe na njihov sajt može videti, koji su to tajkuni. O njima sam govorio. Njihova imena sam pominjao i pre nego što su se desila hapšenja. Još jednom tražim odgovor na pitanje – da li je istina da oni duguju Srbiji 5,5 milijardi evra na osnovu poreza i ostalih doprinosa?
Država bi trebalo da učini rad javnih preduzeća transparentnijim. Na prošloj sednici parlamenta, kada smo govorili o Zakonu o podsticaju građevinske industrije, pitao – koje su firme dobile 325 projekata i dokle se sa tim projektima stiglo? Gde je novac koji se iz budžet RS slio ili se sliva ili ima nameru da slije domaćim preduzećima koja se bave građevinskom industrijom?
Takođe, opet se vraćam na to da mora biti transparentan, i da moramo videti koje su to firme koje dobijaju poslove i koliko se stiglo sa projektima na kojima one rade.
Na sajtu Ministarstva finansija Hrvatske možete da vidite kako posluju njihova javna preduzeća i to je javan podatak. Na početku mandata ove vlade sam postavio pitanje – šta je sa Poslovnikom rada Vlada RS, jer ukoliko nam nije transparentan i javan rad Vlade RS, ne možemo očekivati da nam bude transparentan javan rad javnih preduzeća? U nekim medijima sam mogao da pročitam da će se menjati Poslovnik, ali u smeru još veće tajnosti i ovde me opet podseća da je Hrvatska daleko ispred nas na putu EU iz mnogih razloga. Između ostalog, zato što se na sajtu Vlade Republike Hrvatske nalaze video klipovi sa njihovim zasedanjima i nalaze se video klipovi u kojima možemo videti ko je od ministara kako glasao za koji predlog. Pravim malu digresiju. Postavio sam pitanje – kako je ko od ministara glasao prilikom donošenja Predloga zakona o rehabilitaciji na sednicama Vlade RS za vreme mandata prošle Vlade i za vreme mandata ove vlade? Nisam dobio odgovor, već se to tretira kao službena tajna i u jednoj i u drugoj varijanti.
Imam podatke koliko javna preduzeća na ime isporučene robe i obavljenih usluga duguju privatnim preduzećima u Srbiji. Znamo da država štiti javna preduzeća u tom smislu da ukoliko ona ne plate poreze i doprinose ne snose nikakve konsekvence, ali ukoliko privatna preduzeća koja duguju tim javnim preduzećima to isto ne učine veoma brzo će biti zatvorena ili će ih posetiti poreska i svaka druga policija.
Problematično je i to što je ponuda po tenderu, a to je prosek 3,3, i znamo na koji način se nameštaju tenderi. Znamo da je u prethodnom periodu jedan monopol koji je postojao nad medijima štitio sve korupcionaške afere, štitio sve poslove koji su netransparentno dati ljudima koji su držali monopol u privredi u Srbiji. Znamo ko su bili vlasnici kojih medija.
Dobra je namera ove Vlade što će korupciju, koja je u Srbiji poprimila edemske razmere, pokušati da zaustavi. U prethodnom periodu smo, umesto borbe protiv korupcije, mogli da vidimo kako se hapse profesori zbog 100 ili 200 evra, kako se hapse lekari zbog namere da od pacijenta uzmu mito od 500 ili 700 evra, a milijardu evra godišnje, za koju potvrdu imamo i od Vensana Dežera, čiju potvrdu imamo, na kraju krajeva i od Svetske banke, uspelo je da se sakrije i imali smo ne transparentnu raspodelu sredstava i na KiM, a sve pod firmom patriotizma.
Čini mi se da je ovde koren izuzetno dubok. O tome sam relativno skoro govorio. Ovu Vladu čini polovina prethodne Vlade. Čini je, ako bi analizom krenuli unazad, i deo pretprošle Vlade, pa je čini deo Koštuničine vlade, pa je čini deo Đinđićeve vlade i sve tako do 1990. godine. Dakle, borba protiv korupcije je borba koja se mora voditi za period od 1990. godine na ovamo.
Devedesetih godina smo i sada, nadam se da istraga ide u tom smeru, iako kao poslanik nemam nameru da je komentarišem, gde su pare od zajma za preporod Srbije, gde su pare od stare devizne štednje? Tada su bliski ljudi, ondašnjem režimu, mogli da dođu u položaj da preko noći dobiju ogromna sredstva, a kasnije se posle 5. oktobra usavršavao sistem pljačke. Imali smo za vreme vlasti proevropskih snaga tenderske korupcije. Znamo na koji način su nameštani tenderi. To javnost zna. Ne iznosim ja ovde nikakve nove istine. Znamo za model bratskih firmi. Znamo kako su iz ministarstva i javnih preduzeća odlazile pare u lokalne samouprave.
Mislim, i to je poruka SPO i želeo bih da svako uđe na naš sajt i da pogleda našu programsku deklaraciju iz 2007. godine o decentralizaciji vlasti u Srbiji, da krupan kapital, a dve trećine srpskog kapitala okreće se u krugu dvojke, koji se nalazi u ministarstvima porađa krupnu korupciju. Bilo bi dobro decentralizovati Srbiju. Bilo bi dobro da neposredna kontrola trošenje budžetskih sredstava bude uspostavljena time što će u lokalu na većem budžetu, nego što je sad, a opet na malom budžetu, u odnosu koje imaju ministarstva, neposredno biti kontrolisani oni ljudi koji raspolažu sredstvima i koji prate kontrolu projekata.
Kazna bi bila brza. Na prvim sledećim izborima ti ljudi bi nestajali. Ovako mi se čini da bez jednog sistemskog uređenja Srbije, decentralizacije, ne možemo daleko odmaći po pitanju suzbijanja korupcije i po pitanju ekonomskog oporavka Srbije.
Znamo na koji se način usavršavala korupcija prilikom prikupljanja ponuda za tendere. Znamo šta je čekalo firme koje nisu imale dogovore sa javnim preduzećima ili direktorima, a hteli su da učestvuju na tenderu sa boljim ponudama, kako su te firme ili ti ljudi, vlasnici tih firmi, dobijali savete da odustanu, jer će mnogo više koristi imati ukoliko odustanu od učešća i predaje tenderske dokumentacije, nego ukoliko pobede na tom istom tenderu.
Vratiću se na centralizam koji je uspostavljen u Srbiji i koji porađa krupnu korupciju time da bi, po sadašnjem izbornom zakonu u Srbiji, moglo 250 poslanika ovog parlamenta da budu stanari jednog beogradskog solitera. U prošlom mandatu, a i u ovom mandatu, nekoliko desetina, to je negde oko 50 opština u Srbiji nema svoje predstavnike u Republičkom parlamentu.
Dakle, dok ne budemo shvatili da raspodela sredstava mora dovesti do ravnomernog regionalnog razvoja, a da projekte koji su od sudbinskog značaja za razvoj Srbije moraju da vode ljudi koji najbolje poznaju svoje lokalne samouprave i koji najbolje poznaju te probleme, ne mislim da ćemo moći daleko stići u borbi za oporavak Srbije. Rupa u budžetu je cena onakvog Zakona o javnim nabavkama.
Sve u svemu, kada se uzme u obzir namena vladajuće koalicije i predlagača, ne mogu reći da ne postoji bar malo mesta da se pohvali ovo zakonsko rešenje. Šta je to što ne valja? Namerno sam poneo da vidite. Pogledajte koliki je zakon - 169 strana. On ne štedi samim tim što je ovoliko papira potrošeno. Tekst zakona je izuzetno veliki. To nije problem samo ovoga zakona. To je problem gotovo svih srpskih zakona koji su poprilično ekstenzivni, a mogli bi da se neuporedivo konkretnije napišu.
Zakonski predlog uslovljava skupu opštu administraciju za potrebe vođenja javnih nabavki. Opšta tela su Uprava za zajedničke poslove, Uprava za javne nabavke, Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, pri čemu nisu jasno definisani odnosi između ovih tela, između Uprave za nabavke i Uprave za zajedničke poslove. Posle ću pokazati u kojim je to članovima. Moraću da otvorim zakon, ali mi se čini da je član 49. ovog zakona i 123, ali o tom potom.
Procedura sprovođenja javnih nabavki je skupa, komplikovana i ne racionalna sa aspekta potrebnog vremena. Ovo govori struka, jer sam se u međuvremenu konsultovao sa ljudima koji su u ovoj oblasti imali iskustva i koji su se bavili ovom materijom gotovo ceo svoj profesionalni vek. Nije regulisano učešće fizičkih lica na konkursima javnih nabavki.
Iako to Poslovnik ne dozvoljava, obratiću se predlagaču. Na primer, ako je reč o specijalizovanim uslugama i radovima, advokatskim i ekspertskim, istraživačkim i drugim uslugama. Ovo je sve dobronamerno. Pokazaću vam još neke nedostatke. Probaću u ovoj gomili papira da se snađem. Na 27. strani, to je član 49. Zakona – Uprava za zajedničke poslove. Ovde bi trebalo da se pojasni u kakvom su odnosu Uprava za zajedničke poslove i Uprava za javne nabavke. To je jedna od primedbi.
Na strani 63, pogledajte kakav je jedan srpski zakon, kako izgleda, postupci. "Dodela ugovora vrši se u otvorenom", član 123, "restriktivnom, odnosno kvalifikacionom postupku ili u pregovaračkom postupku sa objavljivanjem poziva za podnošenje ponuda". Nije jasno kada se sprovodi otvoreni, kada restriktivni, a kada kvalifikacioni postupak. Nije jasno definisano zakonom.
Strana 72. – Republička komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki. "Za člana republičke komisije može biti birano lice koje ima stečeno visoko obrazovanje iz naučne oblasti, ekonomske ili tehničko tehnološke". Pazite, uvedene su inženjerske nauke, a zna se da su najbolji ekonomisti postali od najboljih matematičara. Pitam se zašto može da bude elektroinženjer ili mašinski inženjer, a ne može da bude neko ko je matematičar, s obzirom da je prenosivi korpus znanja upravo matematika? U svetu biznisa najbolji ekonomisti, pogotovo u zapadnim zemljama, su matematičari ili ljudi kojima je baza matematika za oblast ekonomije.
Recimo, može da bude šumarski inženjer, ali ne može da bude neko sa prirodno-matematičkih nauka.
Ovde u sprečavanju sukoba interesa, u članu 144. stav 1 – predsednik, odnosno član RIK ne može obavljati drugu javnu funkciju, vršiti funkciji u političkoj stranci, niti obavljati bilo koju drugu funkciju, službu, posao, dužnost ili aktivnost koja bi mogla uticati na njegovu samostalnost u radu i postupanje, ili koja bi umanjivala njegov ugled ili ugled funkcije predsednika, odnosno člana RIK.
Od gore navedenih, po mom mišljenju, ovih zabrana trebalo bi da se izuzmu obrazovni i naučno-istraživački poslovi, jer ne verujem da oni mogu stvarati sukob interesa. Kada se sve uzme u obzir, primedbe nisu ni velike ni male, pre svega su dobronamerne, mislim da ćemo krenuti korak unapred ka eventualnim uštedama u budućnosti, ta famozna jedna milijarda koja bi više značila nego podsticaj ili krediti koje dobijamo, recimo, od Ruske Federacije pod najnepovoljnijim uslovima, od svih kredita koje smo dobili ili od donacija bespovratnih koje smo dobili od Nemačke, koje iznose milijardu i 200.000 evra. Okrenutost ka EU, smer Srbije ka EU podrazumeva i evropske zakone, podrazumeva poštovanje preporuka Evropske komisije, evropskih zvaničnika. Mislim da je i namera zakona takva, ali i suština bi trebalo da prati namere, pa da onda dobijemo efikasan i primenjiv zakon, da ne budemo u situaciji da ga u nekom budućem periodu opet menjamo.
Sve u svemu, ima mesta da građani Srbije budu zadovoljni, ima mesta da budu i nezadovoljni, pogotovo stručna javnost. Ulazimo u jedan proces koji nam govori da se polako krećemo u smeru na kojem je insistirao SPO poslednje dve decenije i to je ono što je pozitivno i dobro je da Srbija sve greške unapred otklanja, kako je posledice tih grešaka ne bi čekale u budućnosti. Hvala vam puno.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Bojan Đurić, izvolite.
...
Liberalno demokratska partija

Bojan Đurić

Liberalno demokratska partija
Uvažena potpredsednice, predstavnici predlagača, dame i gospodo narodni poslanici, LDP neće u danu za glasanju podržati ovaj predlog zakona. Možda bismo i mogli da glasamo za ovakav zakon, kada bismo verovali da mrtvo slovo na papiru može da promeni situaciju u Srbiji ili kada bismo živeli u staklenom zvonu, pa da ne vidimo šta se istovremeno, dok se pred parlament gromoglasno dolazi sa ovakvim zakonom, zapravo u javnom, privrednom, ekonomskom i političkom životu Srbije događa.
Vidim da je kod predlagača, za sada su govorili samo predstavnici jedne političke partije, mada, koliko sam video, formalno se kao predlagači ovog zakona pojavljuju različite poslaničke grupe vladajuće većine, meni je očigledno da je splasao onaj veliki entuzijazam i pozitivna energija koji su vladali pre nekih godinu ili godinu i po dana, kada je kao jedan od glavnih predizbornih aduta SNS i Tomislava Nikolića najavljivana revolucija donošenjem zakona o javnim nabavkama. Neki restlovi tog bezrazložnog optimizma su ostali i do danas. On je i uvećan, čak u jednom delu, od tih velikih najava da će usvajanjem i primenom ovog zakona biti omogućena ušteda od oko 600 ili 650 miliona evra na godišnjem nivou, a juče sam, čini mi se i danas u jednom trenutku od gospodina Arsića čuo potpuno bezrazložno, bez ikakvih dokaza iznetu tvrdnju da će na ovaj način biti ostvarena godišnja ušteda od milijardu evra.
Ako kažete da je u prošloj godini vrednost javnih nabavki bila nešto oko 2,7 milijardi evra, ako sam vas dobro shvatio, gospodine Arsiću, zar ne mislite da je potpuno besmislen taj optimizam, kada nam kažete da ćete u 2013. godini primenom ovog zakona ostvariti uštedu od milijardu evra? Mislim da je to potpuno iracionalno očekivati. Uostalom, Zakon o budžetu koji ste usvojili u ovom parlamentu pre nekoliko nedelja najbolje potvrđuje ovo o čemu sam ja govorio. Da li je budžet Srbije i budžeti lokalnih samouprava, budžeti javnih i državnih preduzeća, svih onih državnih tela koja učestvuju i koja kupuju robu i usluge u postupcima javnih nabavki, da li su oni za 2013. godinu predvideli ukupna sredstva za te namene koja su umanjena za milijardu evra? Nisam siguran. Ta ušteda je nekoliko desetina puta manja, ili da kažem ispravnije, samo nekoliko procenata od onoga što vi predviđate kao uštedu.
Potpuno je besmisleno tvrditi da ćete ostvariti taj ideal reda, pravde i velikih ušteda, zato što bi u danu kada pred ovaj parlament iznosite, kada u parlamentu obrazlažete Zakon o javnim nabavkama kojim sve one koji su bili na vlasti pre vas, a značajan deo njih je, kao što smo toliko puta rekli, u vlasti i danas sa vama, vi ste danas usvojili Zakon o pomoći građevinskoj industriji, o nastavku primene Zakona o pomoći građevinskoj industriji. To je zakon koji 200 miliona evra, po priznanju samog ministra Velimira Ilića, potpuno izuzima iz ovog postupka javnih nabavki, i onog koji je postojao starim zakonom i ovog koji uvodite novim zakonom. Gde će se, u kojim segmentima, gospodine Arsiću, ostvariti tako velike uštede, kad u jednoj od ključnih oblasti, u jednoj od oblasti gde su zloupotrebe, gde su nameštanja nabavki, gde je potpuno gaženje principa javnih nabavki, slobodnog tržišta i konkurencije, a to je građevinska industrija, primena zakona suspendovana? Vi ćete i dalje koristiti taj kartel koji ste napravili, podelili tržište, i onda novac, 200 miliona evra, ponavljam još jednom reči gospodina Ilića, raspoređivati mimo svake procedure Zakona o javnim nabavkama.
Drugo, više niste u izbornoj ili predizbornoj kampanji. Sada ste vlast i vlast ste već šest meseci. To vas obavezuje na jednu novu dozu ozbiljnosti koja na žalost nije karakteristična za vaše ponašanje.
Juče sam gledao neverovatne izjave predsednika ovog parlamenta koji je takođe sa mnogo radosti i optimizma najavljivao velike uštede i novi zakon i kao neke od ključnih argumenata u prilog svog optimizma navodio navodno revolucionarno rešenje po kome više neće moći, dakle, vi tvrdite da po ovom zakonu više neće moći da se zaključuju poslovi, odnosno obavljaju javne nabavke neposrednim pregovorima, odnosno pogađanjem. To je toliko velika neistina, da je to zaista uvreda za ovaj parlament.
Jeste, teško je bilo za ovih desetak dana ili koliko je zakon u formalnoj skupštinskoj proceduri, uočiti sve, ali mi ipak umemo da čitamo. Postoje članovi 35, 36. Član 36. Predloga zakona o javnim nabavkama zove se – pregovarački postupak bez objavljivanja poziva za podnošenje ponude. Ne samo da nije isključena mogućnost dolaženja do posla kroz neposredno pregovaranje, nego postoji, vi ćete reći – to je izuzetak, i nešto se zove – pregovarački postupak bez objavljivanja poziva za podnošenje ponuda. Kada je nešto izuzetak, to obično podrazumeva jednu, dve ili tri situacije. Vaš predlog zakona o javnim nabavkama poznaje osam mogućih situacija u kojima se primenjuje ovaj postupak pregovaranja i to uopšte nisu bezazlene, malobrojni slučajevi. To će biti slučajevi za koje su vezane stotine miliona evra novca poreskih obveznika.
Dakle, jedan od razloga, ako zbog tehničkih, odnosno umetničkih razloga predmeta javne nabavke, ili iz razloga povezanih sa zaštitom isključivih prava, nabavku može izvršiti samo određeni ponuđač. Molim vas, dizajn, lepota i umetnički utisak, to je i do sada bio jedan od najlakših osnova da izbegnete postupak javne nabavke i da se dogovarate neposredno, za najrazličitije segmente javnih nabavki, od reklamnog materijala, do mnogo krupnijih i značajnijih postupaka.
Druga stvar o kojoj ste govorili je da više neće moći kroz čuvene anekse ugovora, kao što je do sada bio slučaj, da se zapravo uvećava vrednost nabavki i da se na taj način troši više sredstava nego što je prvobitnim ugovorom bilo dozvoljeno, odnosno, sa druge strane, da se time potpuno dezavuiše kategorija takmičenja, odnosno postupka javne nabavke, jer time zapravo na kraju posao obavlja onaj čija je cena veća, samo se to ne iskaže na samom početku, nego kasnije kroz aneks ugovora.
Ovaj član o kome govorim takođe dozvoljava nešto slično.
Vi kažete, opet ovaj postupak neposrednog pregovaranja bez ponude – kod dodatnih isporuka dobara od prvobitnog dobavljača namenjenih za delimičnu zamenu itd. ili proširenje obima postojećih proizvoda materijala, instalacija, koje bi zbog promene dobavljača obavezivale naručioca da nabavlja materijal koji ima druge tehničke karakteristike. Znate da je uvek moguće napraviti sistem tako da izgleda da su tehničke karakteristike drugačije i da je opravdano kupiti dodatnu robu kod istog ponuđača. Kažete – pri čemu ukupna vrednost svih dodatnih isporuka dobara ne može da bude veća od 15% ukupne vrednosti prvobitno zaključenog ugovora. Dakle, ponovo dozvoljavate mogućnost da se naknadno na mala vrata prvobitna cena uveća za dodatnih 15%, bez obzira da li je u prvoj fazi bio sprovođen pravi postupak po zakonu ili neki drugi postupci.
Ima još čitav niz odredbi koje ukazuju na ovo, koje u kombinaciji sa nekim drugim odredbama zakona zapravo govore da će ključni generatori korupcije u postupcima javnih nabavki biti neokrnjeni, da će biti očuvani u potpunosti i nakon stupanja na snagu ovih zakona.
Vi ćete reći da u nastavku istog člana i u još nekim članovima obezbeđujete da to budu zaista retki izuzeci, da postoji kontrola nadležnih organa, da Uprava za javne nabavke daje mišljenje na ovako nešto itd. Uprava za javne nabavke daje mišljenje na ove postupke, ali to ne znači da ono mora da bude pozitivno. Naravno da ćete sprovoditi te postupke, da će oni koji ulaze u postupke javnih nabavki sprovoditi te postupke kao što je i do sada bilo, čak i ukoliko postoji negativno mišljenje Uprave za javne nabavke. Vi u Predlogu zakona niste rekli odobrenje, rekli ste mišljenje, bez ulaženja u to kakvo ono treba da bude. Dakle, samo je formalno potrebno da postoji nekakvo mišljenje Uprave za javne nabavke.
Onda ide najneverovatniji stav kada kažete da je naručilac dužan da uvek, kada je to moguće, obezbedi konkurenciju pozivanjem više lica. Kako će to izgledati u realnom, stvarnom životu, gospodine Arsiću? Šta vi mislite, da li će češće biti moguće obezbediti konkurenciju ili će oni koji nabavljaju dobra po ovom članu, odnosno po ovim uslovima, izbeći uopšte mogućnost da zaštite načelo konkurencije i da će se neposredno dogovarati sa onim ko je odabran kao dobavljač negde daleko van tog javnog preduzeća ili van državnog organa, najčešće na političkom nivou?
Naravno da je popularna tema borbe protiv zloupotreba i odlivanja novca kroz javne nabavke, kao što je popularna i tema departizacije. Neko je to ovde već pomenuo. Naravno da su iskustva koja imamo sa vašim brutalnim kršenjem izbornog obećanja, uvođenja načela departizacije, zapravo isto toliko negativna koliko će biti i veliko razočaranje kada ovaj zakon bude stupio na snagu i kada se zapravo ništa u postupcima javnih nabavki ne bude promenilo.
Malo se u našoj javnosti, čini mi se, govori o onome što je suštinski generator korupcije, u društvu generalno, ali u postupcima javnih nabavki posebno. Stalno polazite od pretpostavke da postoje enormne krađe i zloupotrebe. Mogu da se složim da ozbiljne zloupotrebe postoje i da su postojale u postupcima javnih nabavki, ali nije to ključni generator odlivanja novca iz državne kase kroz ove postupke. Problem Srbije je što ima previše javnih nabavki, a ne pre svega to što je Zakon o javnim nabavkama loš. Vi nigde u ovom zakonu ne dotičete, ne pokušavate da rešite taj problem. Kako se planiraju javne nabavke? Zašto neko ulazi u tolike postupke javnih nabavki?
Vidim da se ne slažete, gospodine Arsiću, ali da ste postupili drugačije, da ste se time ozbiljno bavili, ne bi iznos za javne nabavke, odnosno za kupovinu dobara i usluga u budžetu za 2013. godinu bio praktično isti kao u budžetu za 2012. godinu. Ili niste sproveli ozbiljnu analizu, ili ste odlučili da na isti način i dalje zloupotrebljavate državna sredstva, ukoliko već tvrdite da su tolike zloupotrebe postojale.
Kada se završi ova tačka dnevnog reda, preći ćemo na sledeću tačku. Ko je u ovoj zemlji ispitao da li je opravdano bilo uzimanje kredita za koje ćemo sutra davati garancije "Srbijagasu" od 170 miliona evra i 30 miliona evra, "Galenici" od, čini mi se, 10,5 miliona evra, mada mislim da u tom zakonu čak imate i tehničku grešku da je iznos 15 miliona evra, vraćanje nekog kredita JAT od 10 miliona evra? Ko to odlučuje? Kako se procenjuje po ovom zakonu da li JAT Airways treba da kupi, zakupi dva, pet ili deset aviona ili nijedan avion?
Da li vi razumete da mi živimo u zemlji u kojoj smo pre nekoliko godina dali kredit od 50 miliona evra JAT da bi zakupio dva aviona, između ostalog? Prošle su godine, JAT nije zakupio avione, bacio je novac ne znam gde. Ko je onda procenjivao? Kako će se po ovom zakonu procenjivati da li su JAT potrebni avioni, da li je "Srbijagasu" potrebno ovo ili ono, da li je Nacionalnoj službi za zapošljavanje potrebno da ima na gomili domaćih televizija zakupljene televizijske termine u kojima oglašava ne znam šta? Šta oglašava Nacionalna služba za zapošljavanje?
Svako u Srbiji, od deteta do penzionera, oni koji su najduže kod kuće pa mogu najviše u različitim terminima da gledaju televiziju, svi znaju kako izgleda taj čuveni direktor Nacionalne službe za zapošljavanje, pošto nam svakodnevno u plaćenim televizijskim spotovima ili zakupljenim terminima objašnjavaju kako su postignuti neverovatni uspesi u zapošljavanju ljudi, odnosno pronalaženju posla. Da li je opravdano kupovati tako televizijsko vreme ili nije opravdano? Molim vas, objasnite mi kako ovaj zakon rešava taj problem? Svi oblici komercijalnog oglašavanja državnih organa, javnih i državnih preduzeća, kako rešava ovaj zakon taj problem?
Mi svi živimo u ovoj zemlji i znamo svi da se mnogo više i mnogo češće novac zloupotrebljava na taj način, kupovinom marketinških, televizijskih usluga, različitih oblika oglašavanja, nego varanjem na spajalicama. Priznaćete da su zloupotrebe u tom segmentu mnogo veće.
Zapravo, mogu da vam kažem i šta je ključni politički razlog zbog čega LDP neće glasati za ovaj zakon, pa i da je najbolji na svetu, a nije, ima bar dvadesetak mana. Mi smo više od 10 amandmana podneli. Mi vam ne verujemo da će poštene, fer, efikasne i transparentne javne nabavke moći da vodi država, odnosno državni organi u liku Aleksandra Vulina i Dragoljuba Simonovića, kako se već zove pre neki dan postavljeni direktor "Železnica Srbije", čovek koji je od 2008. do 2012. godine od mašinskog konstruktora naprasno postao diplomirani ekonomista, pa je onda mimo konkursa, bez konkursa, tri dana pre stupanja na snagu Zakona o javnim preduzećima, postavljen za direktora.
Koliki je godišnji obim nabavki, recimo, "Železnica Srbije"? Vi očekujete od nas da poverujemo da će lice koje ima takve kvalifikacije, kao što je gospodin Simonović, u sistemu koji je i do sada bio sa stanovišta korupcije vrlo slab, izbušen na hiljadu strana, to je bila naša primedba i onima koji su vodili "Železnicu Srbije" pre vas, da ne bude nejasnoće, da će u tom preduzeću, odnosno u toj kompaniji, koja ima godišnju subvenciju od 130 miliona evra, ima akumulirani gubitak od preko milijardu evra, da će u tom postupku biti zadovoljena sva ona načela o kojima vi govorite kada pričate o uštedama? Šta se promenilo? Da li su i dalje za tu kompaniju, za Vladu Srbije vezani isti oni ljudi ili stranke onih ljudi koji su bili vezani i za slučajeve nabavke čuvenih švedskih vozova, lokomotiva i kompozicija? I tada je formalno sve bilo po zakonu, ali suštinski ništa nije bilo po zakonu.
Odsecite taj deo partijskog upravljanja i to će biti najbolja borba protiv zloupotreba i korupcije u javnim nabavkama, a ne zakon koji ima stotine stranica koje će svakom ovlašćenom licu ili zaposlenima u različitim segmentima uprave ili javnim preduzećima koja postupaju po Zakonu o javnim nabavkama spržiti mozak kada budu probali da ga pročitaju i shvate. To i onako neće biti bitno, pošto će na nekim partijskim forumima, koalicionim sporazumima ili samovoljom direktora, verujem da u nekim situacijama to i nije posledica partijske odluke, sve to biti suspendovano, ući će se u neke od ovih postupaka izuzetaka, o kojima sam govorio, i ponovo će efekti biti apsolutno identični kao što su bili do sada.
Zašto bismo vam verovali da će ovaj zakon biti pošteniji, bolji i da će kvalitetnije biti sprovođen ? Ukoliko ste očekivali od javnosti da vam veruje da ćete izvršiti departizaciju javnih i državnih preduzeća, a onda imenujete lica bez ikakve kvalifikacije, visoke partijske funkcionere na ta mesta. Jeste li vi videli cinizam gospodina Simonovića? On je rekao da njemu nije bitno da li je imenovan po zakonu, odnosno da li je imenovan na osnovu konkursa, o tome odlučuju političari, a on je šta, valjda privrednik. To je čovek koji je do juče bio predsednik opštine Grocka. Visoki funkcioner vaše stranke, pre toga u nekoliko mandata poslanik SRS, u kojoj ste vi, ili većina vas zajedno sa njim bili.
Šta će se dešavati u JAT-u? Šta će se dešavati u nizu drugih preduzeća? Kako će Galenika drugačije funkcionisati? Šta, jedan direktor će zameniti drugog? Kako će se sprečiti zloupotrebe u PIO Fondu, u bilo kom segmentu državne uprave u kojima neposredno odlučuje Vlada, odnosno političari? Ni na jedno od tih pitanja ovaj zakon ne daje odgovor.
Na samom kraju, kažem vam, predložili smo desetak amandmana, a još čitavim nizom amandmana pokušaćemo da to uradimo preko nadležnih odbora, s obzirom da nije bilo dovoljno vremena. Vi znate da su evropske institucije imale nekoliko desetina primedbi na ovaj zakon. Vi ste u jednom trenutku pominjali jedno važno pitanje, a to je zaštita uzbunjivača. Mi, recimo, mislimo da u ovom predlogu zakona to pitanje nije dobro rešeno. Predložili smo, kao što znate, amandman, odnosno amandmane na ovaj zakon koji taj problem tretiraju, predložili smo jedan potpuno poseban model zakona koji bi unapredio prava, položaj onih ljudi koji se usude uprkos teškim uslovima da ukažu na potencijalne slučajeve korupcije.
Slučajevi korupcije, zloupotrebe ovlašćenja su uglavnom vezana za postupke javnih nabavki, kao što sami znate, pogotovo u tom privrednom ili ekonomskom sektoru, odnosno kroz javna preduzeća i državne kompanije. Nadam se da ćete bar neki od tih amandmana usvojiti.
Što se tiče ovih drugih primedbi o kojima sam govorio, mislim da ste uspeli da shvatite stav LDP, da je on fer u smislu da smo iste ove primedbe upućivali i onima koji su pre vas, zapravo kreirali taj sistem, državnog upravljanja ekonomijom, odnosno vezivanjem. Oko 30% budžeta Srbije je 2,7 milijardi. Kada hoćete da gledate evropska iskustva i da prekopirate ili da uz izmene unapređenja usvojite neko evropsko iskustvo, uzmite onda to koliko tamo novca u odnosu na budžet, ili u odnosu na BDP, što obično uzimamo za meru, odlazi na javne nabavke, koliko odlazi ovde. U toj razlici ćete videti ključne generatore korupcije.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, zahvaljujem se svom kolegi narodnom poslaniku na jednoj raspravi. Smatram da je konstruktivna bez obzira što sam primetio malo i žara, političkog, ali dobro mi se bavimo politikom, pa je to i razumljivo.
Javio sam se da odgovorim na nekoliko pitanja, odakle te uštede. Sadašnje, znači one registrovane javne nabavke iznose 9% BDP, a mnogi naručioci nisu prijavljivali javne nabavke zato što nije bilo nikakve kontrole. Nisu bile ni evidentirane nabavke koje se finansiraju iz inostranih kredita. Nisu bile evidentirane tzv. poverljive nabavke. Zato, kada se sve to evidentira očekujemo da će oko 5 milijardi evra da bude finansirano, odnosno, da bude predmet javnih nabavki.
Uštede? Da, očekuju se. Nije tačno da sam rekao da će biti milijardu, rekao sam teško je proceniti dok zakon ne uđe u primenu, neka naša očekivanja su da budu između 600 miliona evra i milijardu.
Da li ih ima u budžetu Republike Srbije za 2013. godinu? Projekcijama budžeta nisam se bavio, ne verujem da ih ima, zato što tada ovaj zakon nije bio na snazi. On još uvek nije na snazi. Oni koji se razumeju malo u budžetski sistem, a pošto čujem da vole da dobacuju, znaju i sami da čak i ako se uštedi novac na osnovu nekog javnog posla, na osnovu neke javne nabavke, da on ne može da se koristi u neke druge svrhe.
Znači, budžetski sistem je ograničio trošenje. Ne možete ono što je bilo planirano za izgradnju puta, na šta je saglasnost dala Vlada Republike Srbije, upućeno kao Zakon o budžetu Republike Srbije za 2013. godinu, ne možete to da trošite uštede, osim da uradite rebalans ili da vratite na kraju godine u budžetska sredstva.
Kada su pitanju ti čuveni aneksi, hajde da malo pogledamo ceo član. Znači, pod kojim uslovima se primenjuje pregovarački postupak. Tu je jedan kolega isto diskutovao. Znači, jedan od uslova ka otvorenom, odnosno restriktivnom postupku nije dobio nijednu ponudu. Znači, nešto morate da uradite, neki posao morate da uradite. Niste imali ponuda, idete u otvoreni postupak, pregovarački.
Sada ovaj čuveni član, odnosno mogao bih da kažem i tačka 4. da – kod dodatnih isporuka dobara od prvobitnog dobavljača namenjenih za delimičnu zamenu proizvoda, materijala, instalacija ili proširenja obima postojećih proizvoda materijala, instalacija koja bi zbog promene dobavljača obavezivala naručioca da nabavlja materijal koji ima drugačije tehničke karakteristike. Znači, ovo nije aneks. U aneksu ugovora, po važećem zakonu, ako planirate da asfaltirate, a pričaću o lokalnoj samoupravi, mnogo je lako, prizemnije je i prihvatljivije. Planirate da asfaltirate ulicu koja recimo, ima 4000 km. i dobijete tih 4000 km. primera radi za 4 miliona, dobijete u postupku javne nabavke po postojećem zakonu, a onda 25% za isti posao, za istu delatnost uvećate te radove. Znači, isti posao platite milion dinara više nego prvobitno.
Ovde je reč o tome da se proširuje usluga i to uz određene uslove, a to je da prvobitni ugovor ne može da bude zaključen u roku koji je duži od dve godine. Ili, slikovitije, to je kao kad kupite automobil, kolega, pa nedaj bože propadne motor. E sad možete, da birate, hoćete da kupite motor od onog automobila koji ste kupili, ili ćete da zamenite ceo auto. Zato postoji tačka 4, slikovito da objasnim. Znači, za opremu koja je već ugrađena i samo za novu, ne iste radove sa istom cenom, nego isključivo za nove radove sa starom cenom, ali do iznosa od 15%.
Znate šta, isto, u jednom delu vi imate pravo da sumnjate da ćemo mi da poštujemo zakon. To je vaše političko pravo. Isto tako mnogi su i sumnjali da ćemo kada dođemo na vlast da bude hiperinflacija. Nije se desila. Da će biti štampanje novca. Nije se desilo. Da će biti borbe protiv korupcije. Dešava se. Da ćemo da napišemo novi zakon o javnim nabavkama. Dešava se. Da će u tome da nas podrži koalicija. Hoće. I da su neispravni, kao što to mnogi tvrde, što bi glasali za jedan takav zakon?
Smatram da su Srbiji posle toliko godina potrebne promene. Vi imate pravo da sumnjate. To je vaše pravo. Naše pravo je da poštujemo volju građana koja je iskazana na izborima i da opravdamo poverenje onim glasačima koji su glasali za nas, zato i donosimo ovakve zakone.

Vesna Kovač

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
 Hvala.
Gospodin Đurić, replika. Izvolite.
...
Liberalno demokratska partija

Bojan Đurić

Liberalno demokratska partija
Odlično gospodine Arsiću, da ste pomenuli taj slikoviti primer sa automobilom za koji verujem da ga velika većina naših građana razume. Vi kažete – ukoliko se kupi automobil, pa propadne ili se pokvari motor, onda birate da li ćete kupiti od istog ili od drugog.  U roku od dve godine po ovom zakonu vi imate mogućnost da bez sprovođenja novog postupka, ili ponovnog postupka tu zamenu izvršite od onoga od koga ste u početku kupili. Ovde samo postoji jedan razlika. Kada kupujete automobil, obično postoji i garancija, pa ako vam se tako nešto desi u roku od dve godine, onda nećete morati ništa da kupujete, to je već uključeno u prvobitnu cenu, odnosno vozilo će vam biti dovedeno u idealno stanje, upotrebljivo stanje.
Ovde se radi o tome što vi za to plaćate 15% nove cene, uvećane postojeće cene. O tome se radi, gospodine Arsiću. Nije tačno da se radi o novim stvarima.
Tačka 5, malopre sam citirao tačku 4. Tačka 5. je još eksplicitnija. Ona kaže – ako se nabavljaju nove usluge i radovi koji zbog nepredvidivih okolnosti su postali neophodni za izvršenje ugovora o javnoj nabavci. To je isto ono što se i do sada dešavalo, ako hoćete, na tom vašem primeru asfaltiranja puta.
Imate razloge hitnosti, pa koliko će tih predmeta, slučajeva biti? Znate li kako je hitno kada se odjednom raspišu izbori, pa mora da se prave Potemkinova sela po celoj Srbiji, sami znate.
Niste mi odgovorili na ova ključna pitanja. Javna preduzeća, državne kompanije, ko će kontrolisati, recimo, novac koji odlazi prema Kosovu? Jedan značajan deo je vezan ili za javne nabavke ili za izbegavanje javnih nabavki, vi znate da je to do sada bio slučaj. Vi ste odbili pre dve-tri nedelje ovde da uvedete obaveznu kontrolu DRI. To je razlog našeg neverovanja da ćete, ono što najavljujete kao dobru nameru, uspeti da sprovedete na kraju.
Molim vas, ovi sistemi elektronske pošte i kontrole, pa proverite kako izgledaju veb-stranice kompanija u kojima ste vi postavili direktore u poslednjih nekoliko meseci. Nema ni biografija, a kamoli elektronske pošte.