Treće vanredno zasedanje , 18.06.2014.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Treće vanredno zasedanje

01 Broj 06-2/145-14

2. dan rada

18.06.2014

Beograd

Sednicu je otvorio: Konstantin Arsenović

Sednica je trajala od 10:00 do 14:30

OBRAĆANJA

...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad sednice Trećeg vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2014. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 88 narodnih poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.
Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema za glasanje, utvrđeno da je u sali prisutno 102 narodna poslanika, odnosno da su prisutna najmanje 84 narodna poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.
Obaveštavam vas da su sprečeni da sednici prisustvuju sledeći narodni poslanici: Bojan Zirić, dr Dragana Barišić, Žika Gojković i Srđan Dragojević.
Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da su pozvani da današnjoj sednici prisustvuju: Saša Varinac, predsednik Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki i Filip Vladisavljević, sekretar Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki.
Saglasno odluci da se obavi zajednički jedinstveni pretres o predlozima akata iz dnevnog reda po tačkama 4. i 5. dnevnog reda, a pre otvaranja zajedničkog jedinstvenog pretresa, podsećam vas da, shodno članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova te poslaničke grupe.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Saglasno članu 192. stav 3. i članu 239. stav 1, a shodno članu 157. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički jedinstveni pretres o: Izveštaju o radu Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki u periodu od 1. aprila do 30. juna 2013. godine, sa Informacijom o radu Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki u periodu od 1. aprila do 30. septembra 2013. godine i sa Predlogom zaključka Odbora za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava od 16. juna 2014. godine i Izveštaju o radu Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki u periodu od 1. jula do 31. decembra 2013. godine, sa Predlogom zaključka Odbora za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava od 16. juna 2014. godine.
Da li želi reč predstavnik podnosioca izveštaja, Saša Varinac? (Da)
Izvolite.

Saša Varinac

Hvala najlepše.
Poštovani gospodine potpredsedniče, uvažene dame i gospodo poslanici, mogu da kažem da mi je čast i zadovoljstvo što prisustvujem ovoj sednici i što imam priliku da predstavim prva dva izveštaja Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki u ovom sazivu.
Republička komisija za zaštitu prava u ovom sazivu radi od 1. aprila 2013. godine i stupila je na dužnost na osnovu sprovedenog konkursa i izbora od strane Narodne skupštine po novom Zakonu o javnim nabavkama.
Republička komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je nezavistan državni organ koji ima više nadležnosti koje su određene Zakonom o javnim nabavkama. Te nadležnosti su propisane članom 139. Zakona i možemo ih podeliti u dve grupe.
Prva i osnovna grupa nadležnosti se odnosi na rešavanja o podnetim zahtevima za zaštitu prava nezadovoljnih učesnika u postupcima javnih nabavki.
Druga grupa nadležnosti su tzv. posebna ovlašćenja koja je Republička komisija dobila novim Zakonom o javnim nabavkama. Ta ovlašćenja su da sprovodi prvostepeni prekršajni postupak iz oblasti javnih nabavki, da vrši kontrolu izvršenja odluka Republičke komisije kod naručilaca, da novčano kažnjavanja naručioce zbog procesne nediscipline u procesima zaštite prava, da poništava zaključene ugovore o javnim nabavkama i da sankcioniše zloupotrebe zahteva za zaštitu prava.
Po prvi put u novom Zakonu o javnim nabavkama je definisana sadržina izveštaja koji Republička komisija dostavlja Narodnoj skupštini, odnosno nadležnom odboru, a to je Odbor za finansije. Ta sadržina je definisana u 15 tačaka, 15 grupa podataka, ako možemo tako da kažemo. Izveštaj se dostavlja dva puta godišnje, i to zaključno sa 30. septembrom i 31. martom.
Pred vama su dva izveštaja koji se odnose na rad Republičke komisije u prethodnoj godini. Prvi izveštaj je za period od 1. aprila do 30 juna 2013. godine. Ovaj izveštaj je kraći od šestomesečnog, kakav je propisan zakonom, iz jednostavnog razloga što je Republička komisija u ovom sazivu počela sa radom od 1. aprila i praktično je tada počela primena novog zakona i nastala je obaveza da se sastavljaju i dostavljaju Narodnoj skupštini ovakvi izveštaji. Drugi izveštaj se odnosi na period od 1. jula do 31. decembra 2013. godine.
Što se tiče sadržine izveštaja koje Republička komisija dostavlja Narodnoj skupštini, kao što sam rekao, predviđeno je 15 tačaka i 15 grupa podataka o kojima Republička komisija informiše Narodnu skupštinu. Ti podaci su: postupci koji su delimično ili u celini poništeni, misli se na postupke javnih nabavki, zatim, postupci u kojima je Republička komisija donela odluku da podneti zahtev za zaštitu prava ne zadržava dalje aktivnosti naručioca, zatim, podaci o naručiocima koji nisu dostavili traženu dokumentaciju, izveštaje i kontrole koje je Republička komisija izvršila kod naručioca, podaci o naručiocima koji nisu poštovali uputstva Republičke komisije i nisu otklonili nepravilnosti koje su utvrđene u odlukama Republičke komisije, podaci o nepravilnostima koje su česte u postupcima javnih nabavki i aktivnosti koje je Republička komisija preduzela da bi otklonila te nepravilnosti, zatim, podaci o ugovorima koji su poništeni, podaci o naručiocima i odgovornim licima kojima je izrečena novčana kazna, zatim, prekršajni postupci koje je sprovodila Republička komisija, takođe i rešenja koja su u tom smislu doneta, odluke Upravnog suda, kao i Vrhovnog prekršajnog suda u vezi sa odlukama Republičke komisije, druge aktivnosti koje Republička komisija pored ovih ovlašćenja koje ima preduzima radi zaštite prava učesnika u postupcima javnih nabavki, postupci u kojima Republička komisija nije postupala u rokovima, statistika koja je od značaja za praćenje pojava u postupku zaštite prava i, na kraju, kao 15. tačka - problemi na koje nailazi Republička komisija u svom radu.
Svi podaci koje sam naveo su svakako sadržani u oba izveštaja koja su dostavljena Narodnoj skupštini. Ovom prilikom bih se, u okviru predstavljanja izveštaja o radu za prethodnu godinu, zadržao na četiri tačke iz ove obavezne sadržine Izveštaja o radu Republičke komisije.
Pre svega, prva tačka Izveštaja su postupci javnih nabavki koji su delimično ili u celini poništeni od strane Republičke komisije. U okviru ove tačke su predstavljeni svi predmeti u kojima je Republička komisija donela takve odluke, odluke da poništi postupke javnih nabavki u kojima je utvrdila da postoje određene nepravilnosti, i svaki od tih predmeta je predstavljen tako da je naveden broj odluke, datum odluke, naziv naručioca, naziv podnosioca zahteva, predmet nabavke, procenjena vrednost, kao odluka Republičke komisije.
Posebno su predstavljene odluke koje su donete po starom Zakonu o javnim nabavkama i odluke koje su donete po novom Zakonu o javnim nabavkama. U tom pogledu mogu da istaknem da smo u toku cele prošle godine imali i predmete koji su se odnosili na postupke javnih nabavki koji su pokrenuti po odredbama starog zakona, ali takođe i predmete koji su pokrenuti, odnosno postupke javnih nabavki pokrenutih po odredbama novog zakona i zbog toga je napravljena ova razlika i razdvojene su odluke koje su donete po jednom ili drugom zakonu.
Takođe, iako to nije obaveza koja je definisana Zakonom o javnim nabavkama, predstavljene su i ostale odluke koje je donela Republička komisija. Dakle, i odluke o odbijanju i procesne odluke koje smo donosili. Ono što bih hteo posebno da istaknem, jeste da su sve odluke koje su predstavljene u ovom Izveštaju o radu objavljene na internet stranici Republičke komisije, u integralnoj verziji. Tako da, ukoliko postoji interesovanje i potreba da se provere obrazloženja i razlozi za donošenje odluka, to se svakako može videti posetom naše internet stranice, pronalaskom odluke koja je doneta. Svakako da ukoliko postoje pitanja i potreba da se razjasni odlučivanje o bilo kom od tih predmeta, dostavićemo sve potrebne podatke i izjasniti se o svakoj od odluka.
Budući da su ovo dva izveštaja koja se odnose na prethodnu godinu, mogu da kažem da u prvom izveštajnom periodu, počev od 1. aprila do 30. juna 2013. godine, Republička komisija je imala 72 sednice i doneto je ukupno 382 odluke, a od toga se 307 odluka odnosilo na podnete zahteve za zaštitu prava nezadovoljnih učesnika u postupcima javnih nabavki. Od tog broja, u 99 slučajeva Republička komisija je donela odluku o poništenju postupka javne nabavke u celini, a u 93 predmeta je delimično poništen postupak javne nabavke. Dakle, možete videti da je od 307 predmeta, koji su se odnosili na zahteve za zaštitu prava nezadovoljnih učesnika u postupcima javnih nabavki, u 192 predmeta doneta odluka o poništenju postupka javne nabavke.
S druge strane, u izveštajnom periodu od 1. jula do 31. decembra 2013. godine održano je ukupno 290 sednica Republičke komisije za zaštitu prava. Inače, prema odredbama novog zakona, Republička komisija radi u većima od po tri člana i to nam je dosta ubrzalo rad, jer možemo u istom trenutku da održavamo dve sednice i da na taj način svakako budemo ažurniji i više predmeta da obradimo.
Na tih 290 sednica u ovom drugom izveštajnom periodu doneto je ukupno 1211 odluka, a od tih 1211 odluka 951 odluka se odnosila na podnete zahteve za zaštitu prava. Od tog broja, u 199 predmeta postupak javne nabavke je poništen u celini, a u 361 predmetu postupak javne nabavke je poništen delimično. Dakle, od ukupnog broja 951 predmeta koji se odnose na zahteve za zaštitu prava u ovom periodu, u 560 predmeta je doneta odluka o poništenju postupka javne nabavke.
Sada bih prešao na šestu tačku u okviru ovog Izveštaja Republičke komisije, koja se odnosi na najčešće nepravilnosti koje je Republička komisija uočila u postupanju po predmetima, posebno odlučujući o zahtevima za zaštitu prava, i koje su svakako bile razlog za poništenje postupaka javnih nabavki.
Prvo što možemo da istaknemo u okviru ovih nepravilnosti jeste da je primećeno ne samo nepoštovanje odredbi samog Zakona o javnim nabavkama, nego i odredbi podzakonskih akata, koji su doneti. Jedan od najvažnijih podzakonskih akata je svakako Pravilnik o obaveznim elementima konkursne dokumentacije. Utvrdili smo da u nizu slučajeva naručioci kao da zanemaruju da imaju podzakonske akte, gledajući i primenjujući samo Zakon o javnim nabavkama.
Podzakonski akti su jako važni, jer oni preciziraju odredbe zakona i nikako se ne smeju zanemariti niti prilikom sastavljanja konkursne dokumentacije niti u samom postupku javne nabavke.
Sledeća nepravilnost koju bismo mogli da istaknemo jeste često nejasna i neprecizna sadržina konkursne dokumentacije koja onemogućava ili otežava ponuđačima da sastave prihvatljivu ponudu koja će biti konkurentna i koja će ući u postupak stručne ocene ponude i rangiranja.
Dešava se da u okviru konkursne dokumentacije se navode tehničke specifikacije, uslovi i kriterijumi za dodelu ugovora koji nisu u logičkoj vezi sa predmetom javne nabavke. Sam nedostatak te logičke veze često nas dovodi do zaključka da postoji određena diskriminacija i ograničenje konkurencije. Svakako da su to slučajevi u kojima Republička komisija donosi odluke o poništenju sprovedenih postupaka javnih nabavki.
Takođe, jedna od nepravilnosti koja je uočena i koja je razlog za poništenje postupaka javnih nabavki jeste neopravdano sprovođenje pregovaračkih postupaka. Pregovarački postupci su najnetransparentniji postupci javnih nabavki, da bi naručilac imao pravo da sprovede pregovarački postupak mora da utvrdi ispunjenost uslova i dokaže ispunjenost uslova koji su propisani Zakonom za sprovođenje pregovaračkog postupka.
Republička komisija ima i obavezu da po službenoj dužnosti, bez obzira što to nije navedeno u podnetom zahtevu za zaštitu prava da obrati pažnju na to da li su ispunjeni uslovi za primenu određene vrste postupka, podrazumeva se osim ukoliko nisu otvoreni ili restriktivni postupak koji prema odredbama novog zakona predstavljaju pravilo u javnim nabavkama.
Često u predmetima u kojima je doneta odluka o poništenju postupaka javnih nabavki smo utvrdili nepravilno i neobrazloženo sprovedenu stručnu ocenu ponuda. U odluci o dodeli ugovora ne postoje razlozi zbog čega je neka ponuda odbijena, zašto je neko dobio više ili manje bodova prilikom rangiranja tzv. pondera, kako se i nazivaju u samom Zakonu o javnim nabavkama ili jednostavno ne možemo zaključiti koliko je bilo ponuda, na koji način su primenjene formule za dodelu bodova.
Kao poslednje što bih istakao kao nepravilnost jeste da naručioci koji u postupcima zaštite prava postupaju u prvom stepenu, Republička komisija postupa u drugom stepenu i donosi konačnu odluku, ne utvrđuju postojanje procesnih pretpostavki za postupanje po podnetim zahtevima za zaštitu prava, ne utvrđuju da li je uplaćena republička administrativna taksa koja je određena zakonom. Zatim da li su blagovremeni zahtevi za zaštitu prava, da li su izjavljeni od strane lica koji za to imaju aktivnu legitimaciju, da li su uredni zahtevi za zaštitu prava.
Onda je na Republičkoj komisiji u drugom stepenu da sve to utvrđuje, što svakako dovodi do jednog utroška vremena i rokova koji su kratki. Rok za postupanje Republičke komisije je 20 dana od dana prijema urednog zahteva. Tako da ukoliko bi naručioci u prvom stepenu to uspeli da odrade i da utvrde postojanje procesnih pretpostavki, što im je na kraju i obaveza prema odredbama Zakona o javnim nabavkama, svakako da bismo imali jedan efikasniji i ekonomičniji postupak javne nabavke.
Sada bih prešao na druge aktivnosti koje je Republička komisija preduzimala radi zaštite prava u postupcima javnih nabavki. Spomenuo sam na početku predstavljanja ovih izveštaja o radu, da je Republička komisija dobila određena posebna ovlašćenja. Mogu da vam kažem da je u toku prethodne godine Republička komisija, pre svega bila fokusirana na rešavanja podnetih zahteva zaštitu prava iz jednog jednostavnog razloga zato što, prema odredbama zakona podneti zahtev za zaštitu prava zadržava sve dalje aktivnosti naručioca. Onda je i obaveza Republičke komisije da u najvećoj mogućoj meri poštuje rokove koji su određeni zakonom i da se što pre omogući nastavak aktivnosti naručioca, kako bi pribavio dobre usluge i radove koji su neophodni za obavljanje delatnosti koje su mu nadležnosti.
U tom smislu, istakao bih da posebno ovlašćenja koja je dobila Republička komisija, ne zahtevaju postupanje u kratkim rokovima. Tako da sve to će biti više sprovođeno i Republička komisija će doneti odluke u narednom periodu i biće predstavljeno u narednim izveštajima koje će dostavljati Narodnoj skupštini.
Takođe, moram da istaknem da u toku cele prethodne godine Republička komisija je nastojala da obezbedi niz i tehničkih i organizacionih potreba kako bi mogla da obavlja sva ovlašćenja koja je dobila.
U tom pogledu važno je reći da dva od novih ovlašćenja koja je dobila Republička komisija su praktično sudska ovlašćenja. To je sprovođenje prvostepenog prekršajnog postupka i poništenje ugovora o javnim nabavkama. Tako da smo imali obavezu da jedna državni organ koji bi mogli da navedemo kao neku vrstu organa uprave ustrojimo tako da postupa kao sud u tim predmetima. To je svakako zahtevalo izmenu Poslovnika o radu, izmenu akta o sistematizaciji radnih mesta, formirana su posebna odeljenja, odnosno organizacione jedinice koje će vršiti sva ova ovlašćenja i takođe doneto je niz internih odluka koje omogućavaju da se odvijaju rešavanja po ovim predmetima.
Ono što bih takođe istakao jeste da je Republička komisija novim Zakonom o javnim nabavkama dobila ovlašćenje da usvaja načelne pravne stavove. Načelni pravni stavovi se donose na opštim sednicama Republičke komisije na kojima prisustvuju predsednik i svi članovi Republičke komisije. Načelni pravni stavovi su stavovi o nekim najznačajnijim pitanjima u vezi sa tumačenjem važnih odredbi Zakona o javnim nabavkama. Cilj načelnih pravnih stavova jeste da pre svega uskladi rad u većima unutar Republičke komisije, ali takođe da ukaže svim učesnicima u postupcima javnih nabavki na koji način odlučuje Republička komisija i da se tako uvede veliki stepen izvesnosti u postupanju ovog državnog organa.
U ova dva izveštajna perioda je doneto, odnosno usvojeno ukupno deset načelnih pravnih stavova i kao i sve odluke Republičke komisije i ovi načelni pravni stavovi su objavljeni na internet stranici Republičke komisije.
U pogledu odluka koje su objavljene na internet stranici, dugujem još jedno razjašnjenje. Sve odluke koje su donete po novom Zakonu o javnim nabavkama su objavljene i na portalu javnih nabavki, tako da praktično imamo objavljivanje odluka i na internet stranici Republičke komisije i na portalu javnih nabavki.
Odluke se objavljuju tek nakon što stranke u postupku budu upoznate sa njihovom sadržinom, znači nakon dostavljanja strankama u postupku, pa ćete primetiti i na našoj internet stranici na portalu da postoji određeni vremenski razmak od poslednje objavljene odluke, ali to je posledica te naše obaveze da prvo uručimo strankama u postupku, pa tek nakon toga i objavimo odluke koje donosimo.
Svakako, ono što se može istaći za ovaj izveštajni period, odnosno ova dva izveštajna perioda, jeste jedan kontinuirani rad na saradnji i koordinaciji sa drugim državnim organima koji su nadležni u oblasti javnih nabavki, pre svega, sa Upravom za javne nabavke i DRI, ali takođe i sa budžetskom inspekcijom, tužilaštvima, prekršajnim sudovima.
Naši zaposleni su u prethodnom periodu, prošli niz obuka o prekršajnom postupku.
Posebno je značajna saradnja koju imamo sa Pravosudnom akademijom u tom smislu i mislim da će to doprineti uspešnom vršenju posebnih ovlašćenja koja smo dobili novim zakonom.
Ono što je jako važno i što smo nastojali u prethodnoj godini da ostvarimo jeste da omogućimo efikasnu i jednostavnu pretragu odluka koje donosimo i u tom smislu počeli smo rad i na izradi jedne posebne aplikacije koja će to omogućiti.
Takođe, nastojaćemo da napravimo jednu jedinstvenu mejling listu svih učesnika u postupcima javnih nabavki, kako bismo mogli da im dostavljamo sve relevantne informacije, podatke o odlukama koje donosimo, podatke o načelnim pravnim stavovima, jer nam je cilj ne samo da sankcionišemo, nego i da podučimo i edukujemo učesnike u postupcima javnih nabavki.
Poslednja tačka ovog izveštaja se odnosi na probleme u radu Republičke komisije. Republička komisija je 2013. godine, pored ova dva izveštaja, Narodnoj skupštini, odnosno Odboru za finansije, dostavila i jednu posebnu informaciju o tome da je povećan broj predmeta, povećan je broj podnetih zahteva za zaštitu prava.
Preko 30% je to povećanje u odnosu na prethodnu godinu i zaista je teško postupati u rokovima koji su propisani zakonom, a u situaciji kada morate da se pripremite i za vršenje svih onih ovlašćenja koja ste dobili novim Zakonom o javnim nabavkama.
Bilo je određenih kašnjenja u donošenju odluka.
Informaciju o tome smo dostavili Narodnoj skupštini, ali istovremeno donete su odluke o preduzimanju određenih mera za poboljšanje ažurnosti u radu Republičke komisije, koje podrazumevaju i prekovremeni rad zaposlenih i radne subote. Smatram da smo uspeli u toku prethodne godine da postignemo određeni zadovoljavajući nivo ažurnosti.
U okviru problema, kao poslednje tačke ovih izveštaja o radu Republičke komisije, Republička komisija se osvrnula i na pojedine odredbe Zakona o javnim nabavkama, analizirajući ih i ukazujući da u slučaju eventualnih izmena se moraju te odredbe posebno analizirati i predložiti određena rešenja, zbog eventualnog unapređenja sistema javnih nabavki.
Ja bih toliko u ovom delu predstavljanja izveštaja. Svakako da sam spreman da odgovorim na sva vaša pitanja. Hvala na pažnji.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije | Predsedava
Hvala i vama.
Poštovani narodni poslanici, primili ste ostavku narodnog poslanika Sanje Tucaković na funkciju narodnog poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije i izveštaj Odbora za administrativno-budžetska i mandatsko-imunitetska pitanja Narodne skupštine, povodom razmatranja ove ostavke, koji je utvrdio da je podnošenjem ostavke nastupio slučaj iz člana 88. stav 1. tačke 2. Zakona o izboru narodnih poslanika i predlaže da Narodna skupština u smislu člana 88. st. 3. i 4. istog zakona, konstatuje prestanak mandata ovom narodnom poslaniku.
U skladu sa tim, a saglasno članu 88. stav 1. tačka 2. i stav 3. i 4. Zakona o izboru narodnih poslanika, Narodna skupština na predlog Odbora za administrativno-budžetska i mandatsko-imunitetska pitanja Narodne skupštine, konstatuje da je prestao mandat, pre isteka vremena na koje je izabrana narodnom poslaniku Sanji Tucaković danom podnošenja ostavke.
Saglasno Zakonu o izboru narodnih poslanika, izvršiće se popunjavanje upražnjenog poslaničkog mesta u Narodnoj skupštini.
Reč ima predstavnik predlagača Veroljub Arsić, predsednik Odbora za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, od usvajanja, odnosno donošenja Zakona o javnim nabavkama, ovo je prvi put da Narodna skupština po novom zakonu može da raspravlja o radu jednog nezavisnog državnog organa, koga imenuje Narodna skupština na predlog Odbora za finansije i koji u svojim nadležnostima jeste da postupa po žalbama kada je u pitanju Zakon o javnim nabavkama.
Mogu da kažem da je po prvi put od početka uvođenja javnih nabavki na teritoriji Republike Srbije, bio sproveden jedan pravi javni konkurs na kome su birani članovi Komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki.
Nije bilo kao ranije, da su one stranke koje su vršile vlast, došli sa spiskovima članova komisije, predložile Odboru za finansije, zahvaljujući većini koju su imale, izglasale to kao predlog na Odboru za finansije i uputile Narodnoj skupštini. Tako je to bilo ranije. Sada je sproveden pravi konkurs koji se sastoji iz dva dela.
Prvi deo je vezan za pismeni ispit članova komisije, koji je pripreman od strane raznih organizacija koje su učestvovale u postupku donošenja Zakona o javnim nabavkama, da je neposredno desetak minuta pre početka tog pismenog ispita, su određena koja će to pitanja da budu i u tome su učestvovali i članovi odbora koji su sprovodili konkurs, svako je stavljao svoje pitanje i oni koji su podržavali Vladu Republike Srbije i oni koji su bili opozicija.
Niko od nas koji smo učestvovali u tom postupku nije znao koja će pitanja da budu na pismenom testu. Oni koji su ispunili uslove predviđene pismenim testom, posle toga su imali jedan vid intervjua sa članovima odbora koji su sprovodili taj konkurs. Tu smo videli u stvari kako ne treba da se radi i kako ne treba da radi komisija koja pruža zaštitu u primeni Zakona o javnim nabavkama.
Komisija pre ove, radila je tako što je predsednik komisije uvek bio izvestilac o svakom predmetu koji se vodio, a savetnici su pripremali izveštaje, bez potpisivanja i upućivali komisiji na odlučivanje.
Nije postojao ni audio zapis, ni video, ni zapisnik u formi stenografskih beleški, niti su ostali članovi komisije imali priliku da vide predmet pre same sednice o kojoj su odlučivali o tom predmetu. Tada bi stavili gomilu papira pred njih, predložili zaključke i rekli – ako nekoga interesuje, može da se uveri šta piše u predmetu. Voleo bih da vidim te članove komisije, osim da su supermeni, da u roku od pet minuta mogu da se upoznaju šta piše u predmetu i da se izjasne po zaključcima koje je predložio neki savetnik koji radi u Komisiji za javne nabavke.
Zato smo imali kao posledicu pravnu nedoslednost u primeni Zakona o javnim nabavkama, gde se dešavalo da o istoj pravnoj stvari po istim osnovama ista Komisija dva puta različiti odlučuje ili više puta različito odlučuje. Takvo je stanje bilo kada je bio na snazi prethodni Zakon o javnim nabavkama.
O rokovima ne bih želeo ni da govorim u kojima je Komisija postupala. Zbog lenjosti članova Komisije, potpune nekontrole od strane i nadležnog odbora i Narodne skupštine Republike Srbije, znači, potpuno odsustvo kontrole, često se tražilo da se više puta jedan papir dostavi Komisiji koji je više puta već bio dostavljen, da bi se dobilo odlaganje o donošenju odluke još 30 dana.
Postojali su oni koji su primenjivali Zakon o javnim nabavkama u dogovorima, znači, i naručioci i ponuđači, da dokle god ne dobije određen ponuđač posao ta javna nabavka mora da bude obarana.
Imali smo situacije da je jedan postupak javne nabavke trajao po dve i tri godine. Možda neko kaže – to nije tema rada ove komisije. Jeste, zato što je ova komisija nasledila jedan veliki broj takvih predmeta po kojima je morala da postupa po starom Zakonu o javnim nabavkama.
Znam da će sada mnoge kolege poslanici koji ne podržavaju ovaj zakon da mu nađu milion razloga da ne valja, a ja ću da vam kažem samo jedan jedini koji ne valja, ali njima ne valja, onima koji su se bogatili, nezakonito sticali novaca, ne valja kriminalcima koji su učestvovali u postupcima javnih nabavki, koji su zgrtali ogromna sredstva od građana Srbije. To je najveći problem u primeni Zakona o javnim nabavkama.
Sve možete da pričate, i o složenim procedurama, a šta ima transparentnije nego da svako ko želi da učestvuje u postupku javne nabavke zna koji naručilac iz svog plana, kakve nabavke ima i da li su neke od tih nabavki predmet njegove delatnosti­?
Da ne bude sve baš sjajno, Komisija smatram da je imala i u svom početnom delu određenih problema. Na prvom mestu je jedan veliki broj predmeta koje su nasledili od prethodne Komisije za zaštitu javnih nabavki. Zbog toga se u početku i nije mogao postići onaj rok od 30 dana za postupanje Komisije, kada je u pitanju odlučivanje.
Znam da su mnogi članovi Komisije radili i van radnog vremena da bi nadoknadili rokove koje je prethodna Komisija napravila i kada su čuli da neće da budu izabrani, namerno opstruisali donošenje odluka, da bi pokazali novu Komisiju kao neefikasnu. Za to vreme su primali i te kako fine plate.
Ima sada i među ovim članovima Komisija onih koji su bili u prethodnoj, ali se u toj prethodnoj nisu obrukali i zaslužili su i dosadašnjim radom na osnovu ovih izveštaja da budu i ubuduće članovi Komisije.
Prvi put je uveden institut u Zakon o javnim nabavkama da nadležni Odbor za poslove finansija može da za svaki pojedinačni predmet koji se vodi u Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki pozove člana Komisije koji postupa po tom predmetu, da bude obrazloženo zašto ne postupa, kakve probleme ima u predmetu i da se proveri zakonitost odluka koje se predlažu Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki.
U daljem radu Komisija treba da se izbori i sa tim da što je god moguće više skrati, odnosno uvede u zakonske okvire taj rok po postupanju, ali mislim da u jednom delu Komisija treba da koristi sve instrumente koji su im dati pravom zakona, da ne bismo morali da zbog jednog, ne mogu da kažem nedostatka, nego zbog jednog prava na zloupotrebu zakona, a to je neopravdano podnošenje žalbe da bi se zaustavio postupak javne nabavke i da se ta žalba podnosi nebrojeno puta, iako je postupak bio u skladu sa zakonom, da bi se svi ostali ponuđači oterali i ostao onaj koji treba da dobije posao.
Mislim da Komisija treba da koristi mehanizam zabrane zloupotrebe zahteva za zaštitu prava. Ako Komisija nađe za shodno da ne može, postoje drugi načini da se zaštiti postupak javnih nabavki od takozvanih dežurnih rušilaca tendera.
Nažalost, zakon je kod svih naišao na otpor, i kod onih koji su naručioci i kod onih koji daju ponude za javne nabavke, što nam ukazuje da i te kako dobra sprega postoji između te dve delatnosti, veza koja nije smela da postoji, veza koja se zasnivala na prijateljstvu, dogovoru i novcu. Nekako je taj novac koji je sve njih povezivao i pravio ta prijateljstva.
Još uvek zakon nije u potpunoj primeni zato što neki naručioci žele da nastave po starom. Žele i dalje, na primer, da određuju diskriminatorske faktore u ponudi. Oni koji su dozvoljeni, dozvoljeni su samo zakonom i ne može nikako drugačije. Nažalost, veliki broj ponuđača u takvim postupcima neće da obavesti Komisiju za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki baš zbog toga što se nada da će u budućnosti i on da dobije neke privilegije jednom takvom diskriminatorskom ponudom.
Ja ću samo jedan primer da navedem, najbliži sa kojim sam upoznat. Bolnica u Požarevcu raspisuje oglas o javnoj nabavi za nabavku hrane i pranja posteljine i veša. Uslov da biste učestvovali u postupku javne nabavke jeste da onaj koji daje ponudu mora da radi za najmanje dve bolnice. To nije diskriminatorska ponuda koja je dozvoljena zakonom? Da stvar bude još gora, niko nije uputio zahtev, odnosno žalbu Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki. To može da bude jedan od načina bodovanja o kvalitetu ponude, ali ne može da bude uslov da date ponudu u javnoj nabavi. To je samo jedan mali primer.
Neki državni organi takođe su želeli da izbegnu primenu Zakona o javnim nabavkama. Setite se samo čuvene afere oko nabavke lekova u apotekarskim ustanovama u prošloj godini, gde se krivio fond, a javnu nabavku je trebalo da sprovede Apotekarska ustanova Beograd. Krivio se zakon, pa se krivio ministar, pa se krivio i predsednik Vlade i cela Vlada i političke stranke. Kad smo rekli – hajde, u redu, sprovedite javnu nabavku u pregovaračkom postupku, da bismo zaštitili zdravlje građana Republike Srbije, ali da znate da ćemo da proverimo pod kojima uslovima i kako ste nabavili medicinsku opremu i lekove i da uporedimo cene i uslove sa onima koje je postigao Republički fond za zdravstvenu zaštitu, e, tad su ućutali, tad više nema problema. Pa - hajde da vidimo koje su cene bile u 2012, pa da vidimo koje su cene bile primenom novog zakona u 2013. godini, još više su ućutali.
Zakon o javnim nabavkama nema složenih procedura, nema procedura koje ne mogu da se postignu. Njegova najveća prednost jeste što je najveći deo postupka javne nabavke dostupan javnosti. Izgleda mi da je nekima u Srbiji, koji kritikuju ovaj zakon, to najveća mana zakona i baš nas briga što to kritikuju. Ovaj zakon može da doživi samo promene da bude još bolji, ali će i oni koji učestvuju u postupcima javnih nabavki, kako od naručilaca, tako i od ponuđača, morati da prihvate pravila igre koje je država donela da bi zaštitila svoj interes i interes građana, na štetu izgleda mi pojedinačnog, ali ja tu ne mogu da im pomognem, niti imam želju.
Posao ove komisije za zaštitu prava u postupcima prava javnih nabavki jeste da i ona svoj doprinos da u sprovođenju jednog zakona. Zato je i birana, zato je Odbor za finansije doneo odluku da da zaključak kojim se prihvata izveštaj, zato što opisuje većinu problema i one rezultate koji su stvarno postojali u radu te komisije i uvek smo spremni da razgovaramo i o izmenama zakona, dopunama, ali nikako sa interesnim lobijima, nikako sa onima koji bi hteli da se zakon ublaži, da bi mogli da nastave svoje prljave poslove, nego isključivo u interesu da zakon bude još bolji i da njegova primena bude još kompletnija. Zato je Odbor za finansije i doneo zaključak kojim se preporučuje Narodnoj skupštini da usvoji izveštaj o radu Komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije | Predsedava
Da li izvestioci nadležnih odbora žele reč? (Ne.)
Reč ima narodni poslanik Aleksandra Jerkov, po Poslovniku.
...
Demokratska stranka

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, član 107. stavovi 1. i 2. Dopustili ste gospodinu Arsiću da izrekne neke stvari koje je niti on sam sebi smeo dopustiti, niti treba da budu izgovorene u ovoj Skupštini. On je rekao da su protiv prethodnog Zakona o javnim nabavkama bili kriminalci, ljudi koji pokušavaju da steknu neku protivpravnu korist zaobilazeći zakone. Protiv tog zakona su bili narodni poslanici koji su izabrani glasovima građana Republike Srbije, a ne nekakvi kriminalci, i to oni narodni poslanici koji su još tada znali da je laž da će zahvaljujući novom zakonu biti ušteđeno od 700 miliona do milijardu evra, ne znam dokle je ta cifra u najavama zakona išla i isti oni narodni poslanici koji su nekoliko puta nakon toga pitali gde se dela ta ušteda od zakona. To je jedna stvar.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije | Predsedava
Molim vas, reklamirali ste povredu Poslovnika. Dajte o tom problemu. Jasan je prvi deo, a drugi deo vašeg izlaganja je replika. Molim vas da ne zloupotrebljavate Poslovnik.
...
Demokratska stranka

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka
Neću više to činiti ukoliko vi ne budete dopuštali i narodnim poslanicima SNS da u svojim govorima izriču optužbe na račun drugih narodnih poslanika, vređaju ih i time vređaju i dostojanstvo ove Skupštine. Hvala.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije | Predsedava
Dužan sam da vam odgovorim.
Nisam tako doživeo. Smatram da nije bilo povrede Poslovnika. Vaše je pravo da tražite da se u danu za glasanje izjasnimo o povredi Poslovnika. Da li to želite?
(Aleksandra Jerkov, s mesta: Da.)
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić, po Poslovniku.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka
Članovi 102. i 103.
Ne želim da mi se ono što nisam rekao gura u usta, pogotovo prilikom reklamiranja Poslovnika. Upravo sam odao priznanje i narodnim poslanicima koji nisu podržavali prethodnu Vladu i koji su učestvovali u postupku izbora članova Komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki. Ne znam zašto se neko stalno identifikuje da je kriminalac kad mu ni jednu jedinu reč nismo rekli o tome.