Četrnaesto vanredno zasedanje, 22.07.2015.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Četrnaesto vanredno zasedanje

01 Broj: 06-1864/15

2. dan rada

22.07.2015

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:05 do 15:05

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad sednice Četrnaestog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2015. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 95 narodnih poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.
Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema za glasanje, utvrđeno da je u sali prisutno 104 narodna poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.
Obaveštavam vas da su sprečeni da današnjoj sednici prisustvuju sledeći narodni poslanici: Dragan Šutanovac, Jovana Jovanović, Vesna Martinović, Milena Ćorilić, Branko Ružić i Đorđe Čabarkapa.
Nastavljamo rad i prelazimo na zajednički jedinstveni pretres o 4, 5. i 6. tački dnevnog reda.
Saglasno članu 90. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da sam pozvala da današnjoj sednici prisustvuje Nikola Selaković, ministar pravde. Pozvani su i načelnici odeljenja Ministarstva pravde, šef odseka u Ministarstvu pravde i viši savetnik u Ministarstvu pravde.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Saglasno članu 170. stav 1, a shodno članu 157. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički jedinstveni pretres o Predlogu zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Srbije i Republike Turske o izručenju, Predloga zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Srbije i Republike Turske o uzajamnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima i Predlogu zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Srbije i Republike Turske o uzajamnoj pravnoj pomoći u građanskim i trgovačkim stvarima.
Da li predstavnik predlagača ministar pravde Nikola Selaković želi reč?
Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Nikola Selaković

Zahvaljujem, uvažena gospođo predsednice.
Dame i gospodo narodni poslanici, pred vama se nalaze Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Srbije i Republike Turske o izručenju, Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Srbije i Republike Turske o uzajamnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima i Predlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Srbije i Republike Turske o uzajamnoj pravnoj pomoći u građanskim i trgovačkim stvarima.
Pitanje međunarodne pravne pomoći i međunarodne pravne saradnje između Republike Srbije i Republike Turske za sada je regulisano sledećim bilateralnim ugovorima: Konvencijom između Kraljevine Jugoslavije i Republike Turske o uzajamnim odnosima po predmetima sudskim, građanskim i trgovačkim od 7. jula 1934. godine; zatim, Konvencijom o sudskoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima između SFRJ i Republike Turske od 8. oktobra 1973. godine, kao i Konvencijom o izdavanju između SFRJ i Republike Turske od 17. novembra 1973. godine.
Upravo navedeni važeći bilateralni ugovori o pravnoj saradnji sa Republikom Turskom, koji su na snazi i koji su odavno zaključeni, kao takvi ne mogu da zadovolje potrebe savremenog pravnog saobraćaja u međunarodnoj građansko-pravnoj i krivično-pravnoj materiji.
Naime, pravna saradnja između dve države je sve češća, jer građani dve države i pravna lica sve češće između sebe ostvaruju pravnu saradnju. Pored toga, kriminal kao društvena pojava ne poznaje državne granice i sve raznovrsniji su njegovi vidovi, odnosno načini izvršenja.
Sve navedeno zahteva raznovrsnu, obimnu, efikasnu i sve intenzivniju pravnu saradnju između pravosudnih i drugih organa dve države, a čemu treba da doprinesu rešenja sadržana u ugovorima čije se potvrđivanje predlaže. Rešenja sadržana u navedenim ugovorima treba da doprinesu većoj pravnoj sigurnosti fizičkih i pravnih lica jedne države kada se nađu na teritoriji druge države ugovornice, pravo na pravnu zaštitu, pravo na besplatnu pravnu pomoć, zaštitu svedoka, izuzimanje od plaćanja parničnih troškova, upotrebu jezika, priznavanje i izvršenje sudskih odluka, izvođenje procesnih radnji, uručenje akata i tome slično.
U krivično-pravnoj materiji predložena rešenja omogućiće daleko obimniju i raznovrsniju pravnu pomoć između dve države, jer se predviđaju novi oblici pravne pomoći i određene mere, na primer, kontrolisane isporuke, privremena predaja lica lišenih slobode i tome slično, koje su od bitnog značaja za otkrivanje i suzbijanje kriminala u savremenim uslovima, pogotovo kada se radi o organizovanom kriminalu.
Mogućnost neposrednije saradnje stvoriće uslove i za efikasnije odvijanje međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima. Predložena rešenja u pogledu izručenja okrivljenih i osuđenih lica, uz preciziranje pretpostavke i visine zaprećene izrečene kazne, vrste krivičnih dela za izručenje, stvoriće osnov za čvršću i obavezniju saradnju između nadležnih organa dve države, kako okrivljena, tako i osuđena lica ne bi bekstvom iz jedne u drugu državu izbegla krivičnu odgovornost.
Rešenja sadržana u ugovorima rezultat su i obaveza koje proizlaze iz multilateralnih konvencija o međunarodnoj pravnoj pomoći. Navedeni ugovori potpisani su 5. juna 2013. godine, a predloge zakona o potvrđivanju navedenih ugovora Vlada je prvi put dostavila Narodnoj skupštini još 12. jula 2013. godine, da bi nakon povlačenja oni bili vraćeni u proceduru.
S obzirom na geografsku povezanost i međunarodnu transferzalu koja prolazi spajajući istok i zapad preko Republike Srbije, a idući ka Turskoj, da bi se predupredila i poboljšala borba protiv organizovanog kriminala, naročito trgovine narkoticima, ljudima, oružjem, mišljenja sam da izglasavanje i potvrđivanje ovih ugovora će poboljšati međunarodnu pravnu saradnju Republike Srbije i Republike Turske i uzdići je na viši nivo, znatno viši od onoga koji se sada, kao što rekoh, zasniva na prvom od tri ugovora koji je zaključen pre 81 godinu.
Uveren da ćete u danu za glasanje podržati predloge ova tri zakona, zahvaljujem vam se na pažnji i želim plodotvornu i dobru raspravu. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala ministre.
Da li izvestioci nadležnih odbora žele reč? (Ne)
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč?
Reč ima narodni poslanik dr Aleksandar Martinović. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Martinović

Srpska napredna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa SNS će podržati sva tri predloga zakona, koji se odnose na potvrđivanje odgovarajućih međunarodnih ugovora sa Republikom Turskom, iz više razloga.
Jugoslavija, odnosno Srbija sa modernom Turskom, sa Turskom koja počiva na tradicijama Kemala Ataturka, ima višedecenijske plodne odnose u različitim oblastima, pa i kada je u pitanju pravna, politička i ekonomska saradnja. Sticajem pomalo čudnih istorijskih i političkih okolnosti, evo, mi danas raspravljamo o ratifikaciji ova tri ugovora baš na dan kada u posetu Republici Srbiji dolazi tročlano predsedništvo BiH, čime Republika Srbija pokazuje zaista i, pre svega, njen predsednik Vlade Aleksandar Vučić, pokazuje dobru volju da se očuvaju stabilni i dobrosusedski odnosi u regionu.
Naravno, između Turske i Srbije postoje i neke stvari koje nas dele, postoje neka pitanja oko kojih nismo saglasni, postoje neka pitanja koja su za Republiku Srbiju bolna i vi, ministre, sigurno znate o čemu se radi. Dakle, kao država nismo ravnodušni prema činjenici da je Republika Turska još 18. februara 2008. godine priznala nezavisnost KiM.
Sa druge strane, budući da vodimo jednu realnu i državotvornu politiku, svesni smo isto tako i činjenice da postoje mnoge stvari koje nas povezuju, da postoji mnogo toga što nas spaja, da postoje mnoge oblasti u kojima Srbija i Turska, uprkos ovim razlikama, mogu da uspostave još bolje i delotvornije odnose. Tu, pre svega, mislim na pitanje snabdevanje gasom, tu, pre svega, mislim na zajedničku borbu protiv terorizma, to je pošast koja podjednako ugrožava i Srbiju i Tursku, trenutno Tursku nešto više nego Srbiju, ali, u svakom slučaju, to su izazovi sa kojima se i jedna i druga država suočavaju i, naravno, to je pitanje migranata, odnosno ljudi koji usled ratnih dejstava u Avganistanu, Siriji, Iraku, Libiji i drugim arapskim zemljama napuštaju svoja ognjišta i jednim delom i preko Turske, zatim preko Grčke, Srbije nastavljaju svoj put dalje prema zemljama EU. Dakle, uprkos određenim razlikama, postoje razlozi zašto treba produbiti odnose između naše dve države i zašto treba podržati ratifikaciju ova tri međunarodna ugovora.
Rekao sam na početku svog izlaganja da su Jugoslavija i Turska već decenijama, kad kažem Turska, mislim moderna, sekularna Turska, koju je ustanovio Kemal Ataturk, dakle već decenijama imamo u mnogim oblastima društvenog života dobre i kvalitetne odnose.
Poznato je da su Jugoslavija, Grčka i Turska 1934. godine zaključile takozvani „Balkanski pakt“ ili „Balkanski sporazum“, koji je u to vreme bio garant stabilnosti i bezbednosti na Balkanu, u vreme kada je i Balkanu, ali i čitavoj Evropi i svetu, pretila pošast i nesreća Drugog svetskog rata. Kao vrstan poznavalac pravne i političke istorije, verovatno vam je poznat jedan istorijski detalj, u ime Jugoslavije Balkanski sporazum je potpisao kralj Aleksandar Karađorđević. On je nekih godinu dana ranije, pre nego što je potpisan Balkanski sporazum, u oktobru 1933. godine, praktično godinu dana pred svoju smrt u Marseju, zajedno sa svojom suprugom kraljicom Marijom boravio u Istambulu, bio je gost Kemala Ataturka, i upravo na inicijativu Kemala Ataturka on je prihvatio ideju Balkanskog pakta, koji je i potpisan 1934. godine.
To znači, da kada na čelu države imate ozbiljne političare, kada imate ozbiljne državnike, koji su zagledani u budućnost, koji žele dobro svome narodu, onda nikakav sporazum ne može da ne bude zaključen, ma koliko da u određenim stvarima postoje određene razlike,
Ima još jedan istorijski detalj koji ovom prilikom želim da istaknem. Želim da istaknem, zato što mislim da aktuelni predsednik Vlade Republike Srbije, gospodin Aleksandar Vučić, vodi politiku koju je kada su u pitanju međunarodni odnosi, a bogami i dobri delom i kada su u pitanju javne finansije svojevremeno vodio predsednik jugoslovenske Vlade, dr Milan Stojadinović. Zašto ovo govorim? Jedan od ugovora o kojima danas raspravljamo, jeste i potvrđivanje međunarodnog sporazuma između Republike Srbije i Republike Turske, koji se odnosi na izručenje.
U to vreme, tridesetih godina, gospodine ministre, na jednom malom turskom ostrvu, mislim da se ostrvo zvalo Prinkipo, boravio je vođa, tadašnji vođa VMRO-a, Ivan Vanča Mihajlov. Vanča Mihajlov je u tadašnjoj južnoj Srbiji, odnosno Makedoniji sa svojim komitskim jedinicama izvodio terorističke napade na pripadnike Jugoslovenske vojske i žandarmerije i to je predstavljalo jedan veliki problem, predstavljalo je veliki unutrašnji problem, pre svega, za samu Kraljevinu Jugoslaviju, naravno, predstavljalo problem i za bilateralne odnose između Kraljevine Jugoslavije i Turske, budući da je Turska, odnosno da je Kemal Ataturk iz određenih razloga odbijao da Vanču Mihajlova, koji je inače 1929. godine sa Antom Pavelićem potpisao sporazum o saradnji ustaškog pokreta i VMRO-a protiv Kraljevine Jugoslavije, dakle, Turska je odbijala da izruči Jugoslaviji Vanču Mihajlova. Šta je uradio Milan Stojadinović? Uradio je isto ono što danas radi Aleksandar Vučić, bez teških reči, bez preteranog zatezanja u bilateralnim odnosima, vodeći jednu racionalnu i realnu nacionalnu i državotvornu politiku, on je uspeo da taj problem reši na dobrobit i tadašnje Jugoslavije i na dobrobit tadašnje Turske, a ono što je najvažnije je da se reši pitanje takozvanog komitadžijskog pokreta u Makedoniji.
Evo, ako dozvolite, ja ću da citiram iz njegovih Memoara, dakle Milana Stojadinovića, kakvim, da kažem političkim lukavstvom se on poslužio, ne bi li rešio taj problem, a da pri tome ne narušava odnose između Jugoslavije i Turske: „Kao predsednik Vlade, smatrao sam da problem Makedonije zavisi od načina uprave tom pokrajinom i da prestankom represivnih metoda, kako su ih neko vreme tamo sprovodili ministar unutrašnjih dela Žika Lazić i ban Vardarske banovine Dobrica Matković, otvara se put za potpuno sređenje tog kraja, obraćajući pažnju njegovom ekonomskom i kulturnom napretku. Time će se ukloniti razlozi nezadovoljstva koji su bili baza bugarskog komitadžijskog pokreta. Tako je posle stvarno i bilo i za vreme moje Vlade Vanča Mihajlov nije predstavljao nikakav problem.“
To je bilo 1934, 1935, 1936. godine. Ako pogledamo danas u 2015. godini, to je ista ona politika koju vodite i vi, gospodine ministre, to je ista ona politika koju vodi i predsednik Vlade, Aleksandar Vučić. Dakle, ekonomskim merama, merama koje će podići kulturni nivo određenog kraja, rešavati probleme koji su par ekselans politički, ali ih ne rešavati nasiljem, ne rešavati upotrebom teških reči, ne rešavati ih rečima koje mogu da zapale narod, nego jednom mudrom i državotvornom politikom koja će biti na dobrobit pre svega naše države i našeg naroda, ali i svih država u regionu.
Ono što takođe želim da istaknem vezano za ove sporazume, jeste nekoliko čisto pravničkih stvari koje mi se veoma dopadaju i tu želim da vas pohvalim. Kada je u pitanju Ugovor između Republike Srbije i Republike Turske o uzajamnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, ono što je veoma bitno to je član 4, po mom mišljenju, koji se odnosi na odbijanje pravne pomoći. Dakle, zamoljena strana može odbiti zahtev za pružanje pravne pomoći u sledećim slučajevima: ako se istraga ili krivični postupak odnose na krivično delo za koje zamoljena strana smatra da je političko krivično delo ili krivično delo povezano sa političkim krivičnim delom, ili isključivo vojno krivično delo koje ne predstavlja krivično delo iz opšteg prava. Dakle, kada su u pitanju tzv. politička krivična dela ili, što bi se nekada reklo onim starim jugoslovenskim krivično-pravnim jezikom, kada su u pitanju verbalni delikti, onda jedna država može da odbije pravnu pomoć u takvoj vrsti krivičnih stvari.
Međutim, ono što je veoma bitno, to je stav 2. ovog člana, da se u smislu ovog ugovora genocid, zločini protiv čovečenosti, ratni zločini i, što je veoma bitno, terorizam i krivična dela za koja su istraga i sudski postupak obavezni za strane ugovornice po multilateralnim međunarodnim ugovorima, neće se smatrati političkim krivičnim delima ili delima povezanim sa političkim krivičnim delima. Dakle, ovo je dobro zato što terorizam, upotreba nasilja, žrtvovanje ljudi, izazivanje materijalne štete ne može da se smatra demokratskim i političkim metodama političke borbe. Dobro je što su ovakva krivična dela izuzeta iz mogućnosti odbijanja da se pruži pravna pomoć u krivičnim stvarima.
Ono što je dobra strana Ugovora između Republike Srbije i Republike Turske o izručenju, to je da je postupak po izručenju, po mom ličnom mišljenju, prilično jednostavan, da je procedura jednostavna i da je procedura takva da će maksimalno da ubrza postupak izručenja. Naime, članom 14. ovog ugovora predviđeno je da se zamolnica sastavlja u pisanoj formi i upućuje od strane ministarstva pravde strane molilje ministru pravde zamoljene strane. Međutim, komunikacija diplomatskim putem ovim nije isključena.
Zašto je ovo bitno? Dakle, Ministarstvo pravde npr. Srbije može direktno da se obrati Ministarstvu pravde Republike Turske i time se postupak maksimalno ubrzava. Nema potrebe da najpre komuniciraju ministarstva koja su zadužena za spoljne poslove, pa da onda oni prenose svoju nadležnost, odnosno da se dalje procedura odvija preko nadležnih resornih ministarstava, nego se komunikacija u ovoj pravnoj stvari odvija direktno između dva nadležna ministarstva, između Ministarstva pravde Srbije i Ministarstva pravde Turske, čime se zaista dobija na brzini, na efikasnosti, na ekonomičnosti postupka. Kada su u pitanju izručenja za ova dela koja su izuzetno teška, koja sam već pomenuo, kao što su genocid, ratni zločini i terorizam, onda ta ekonomičnost i efikasnost u postupanju može da bude izuzetno bitna.
Što se tiče Ugovora između Republike Srbije i Republike Turske o uzajamnoj pravnoj pomoći u građanskim i trgovačkim stvarima, vi ste lepo rekli da je trenutno na snazi Konvencija između Kraljevine Jugoslavije i Republike Turske o uzajamnim odnosima, a po predmetima sudskim, građanskim i trgovačkim, od 3. jula 1934. godine. Dakle, još 1934. godine tadašnja Kraljevina Jugoslavija je prepoznala koliki je značaj ekonomske saradnje sa Turskom. Danas posle više od 80 godina možemo samo da pretpostavimo koliki je značaj te saradnje. Danas mnoge turske kompanije posluju u Srbiji, mnoge turske kompanije su došle u Srbiju zbog politike koju vodi Vlada na čijem se čelu nalazi Aleksandar Vučić i u čijoj Vladi ste vi ministar pravde, zato što je ova Vlada stvorila takav ekonomskim i pravnim ambijent da su svi investitori, pa i investitori iz Turske, sigurni kada je u pitanju njihov kapital. Zbog toga mislim da će ratifikacija ovog ugovora sa modernom Republikom Turskom i te kako doprineti još boljoj ekonomskoj saradnji između Republike Srbije i Republike Turske.
Da ponovimo još jedanput, uprkos određenim stvarima koje nas dele, postoje mnoga polja na kojima možemo da razvijamo saradnju i kada je u pitanju kultura i kada je u pitanju energetika, a naročito kada je u pitanju ekonomija. Dobra ekonomska politika, investicije, otvaranje novih radnih mesta, sigurnost ulaganja, to je vrlo često najbolji mogući lek za brojne političke probleme koji se rešavaju. Nekada se čini jednostavnim da se na političku ranu stavi politička trava, ali Vlada koju vodi Aleksandar Vučić pokazala je da može da se radi i drugačije, da se na ljutu političku ranu stavi jedna dobra i lekovita ekonomska trava i onda ta ekonomska trava mnogo brže zaleči političke rane nego da se na tu ljutu političku ranu stavlja još ljuća politička trava.
Iz svih ovih razloga politička podrška ovim sporazumima što se tiče poslaničke grupe SNS neće izostati. Ja vam čestitam na tome što ste imali odlučnosti, hrabrosti i vizije da još 2013. godine potpišete ova tri međunarodna ugovora sa Republikom Turskom. Nadam se da će ovakvih i sličnih ugovora biti i sa Turskom, ali i sa drugim državama sa kojima se možda u nečemu razlikujemo, ali sigurno da ne postoji nijedna država od koje se baš u svemu razlikujemo. Dakle, uvek postoji neki prostor za saradnju i ovo je dobar signal, ne samo prema Republici Turskoj, ovo je dobar signal prema svim državama u regionu, a pre svega prema svim državama zapadnog Balkana, da se Srbija na neki način, evo i ratifikacijom ova tri međunarodna ugovora, vraća onoj svojoj, vi sigurno dobro znate o čemu govorim, onoj staroj politici Kneza Mihajla, Nikole Pašića, a to je Balkan balkanskim narodima.
Dakle, kada mi balkanski narodi budemo sami, na miru i hladne glave rešavali naše probleme, bez da nam u tome dobre ili manje dobre usluge pruža neko sa strane, ja sam ubeđen da će ceo zapadni Balkan biti region stabilnosti, region saradnje, jedan region u kome će se moći mnogo lepše i sigurnije živeti nego što je to danas slučaj. Iz svih ovih razloga poslanička grupa SNS će u danu za glasanje glasati svim srcem za potvrđivanje ova tri međunarodna ugovora.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Neđo Jovanović. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Neđo Jovanović

Socijalistička partija Srbije
Zahvaljujem se predsednice. Uvaženi ministre, kolege narodni poslanici, na samom početku, učestvujući u raspravi o ovom setu zakona, kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SPS, ističem da će naša poslanička grupa u danu za glasanje podržati ovaj set zakona i glasati za iste, iz razloga koje ću navesti u daljem toku diskusije. Nesumnjivo je da tih razloga ima mnogo.
Ono što, u svakom slučaju, zavređuje pažnju jeste činjenica da upravo usvajanjem zakona kojima se potvrđuju ugovori o kojima danas razmatramo i iste analiziramo se podstiče nešto na čemu stoji kurs Vlade Republike Srbije, a naročito politika SPS, a to je efikasnost pravosudnog sistema, to su efikasni sudski postupci i to je sprečavanje izvršenja krivičnog dela, u smislu prevencije, kao i kažnjavanje učinioca krivičnih dela, u smislu represije. Kada sam govorio o prevenciji, radi se i o jednom i o drugom obliku prevencije, bez obzira da li je to generalna ili specijalna prevencija.
Ono što na samom početku treba istaći jeste da upravo ovom vrstom, kako mi to pravnici kažemo, judicijalizacija ovog seta, normativa o kojima danas pričamo i razmatramo, mi postižemo jedan cilj koji je u suštini istovremeno i cilj Evropske unije, a to je da se na najmanju meru ograniči i onemogući počiniocima krivičnih dela da bekstvom u drugu državu izbegnu suđenje ili izvršenje krivičnih sankcija prema njima. Na ovaj način počinioci krivičnih dela bi mogli da krivično-pravne sisteme država obezvrede, s obzirom da se u toj situaciji slučajevi, odnosno postupci ne mogu privesti na kraju, da se povređuju prava stranaka na suđenja u razumnom roku, da se sankcije ne mogu primeniti na dosuđenim licima, da se oštećeni u krivičnim postupcima lišavaju pravde i gube poverenje u pravni sistem. Upravo te frustracije pravosudnih i policijskih organa iz nekadašnjeg perioda su dovele da se nastojanje za prevazilaženjem barijera i jačanje uzajamnog poverenja među državama afirmiše upravo kroz zakone o kojima danas razmatramo.
U nastojanju prevazilaženja uočenih nedostataka koji su se pojavljivali ranije, mi smo došli do standarda kojima u svakom slučaju teži Republika Srbija i Vlada Republike Srbije, a to je da, onako kako je Evropska unija propisala, uvođenjem evropskog naloga za hapšenje među državama članicama Evropske unije i mi, kao kandidat i država koja ide sigurnim putem ka članstvu u Evropskoj uniji, ispoštuje ove standarde i primeni ih u našem pravosudnom sistemu.
Međutim, uvaženi ministre, i pored svih afirmativnih razloga za podršku ovim zakonima, ostaju određene dileme. Neke su materijalno-pravne, neke su procesno-pravne prirode, ja bih zamolio da ih na neki način analiziramo i uz vašu pomoć i vašu podršku dođemo do celovitog rešenja.
U članu 3. Ugovora između Republike Srbije i Republike Turske o izručenju navedeno je da se izručenje neće odobriti za dela koja su, e sada ovde da obratimo pažnju, prema oceni zamoljene strane, dakle, govorimo o oceni zamoljene strane, politička krivična dela ili dela povezana sa krivičnim delom. Postavlja se pitanje, uvažene kolege, šta znači ocena zamoljene strane, u pravnom smislu reči? Ocena ili mišljenje nema snagu imperijuma, nema ni obavezujuće dejstvo. Ocena zamoljene strane je da li izvršeno političko krivično delo može da podrazumeva određenu vrstu voluntarizma, pa čak i neku vrstu zloupotrebe. Ja ni u kom slučaju, niti moja stranka, niti poslanička grupa SPS ne želimo da izražavamo skepticizam, ali upravo na ovoj teritoriji su bili mnogi pokreti koji su se deklarisali kao politički pokreti, mnoge organizacije koje su se deklarisale kao organizacije koje izražavaju političke stavove.
Uvaženi ministre, samo da pomenem vehabijski pokret na teritoriji Novog Pazara i Sjenice koji se deklarisao kao neko ko izražava političke ideje i političke stavove pozivanjem na otpor držanjem oružja, čak i upotrebom oružja, zastrašivanjem stanovništva, nametanjem nekih svojih političkih ili uslovno rečeno političkih stavova. Mi dolazimo u situaciju da, jednostavno, budemo zabrinuti da li ocena zamoljene strane, bez obzira što sa Turskom imamo korektne i diplomatske i političke odnose koje nastojimo da usavršavamo i na tome Vlada i radi, tu se slažem sa poslanikom Martinovićem, dođemo u situaciju da jedna ocena zamoljene strane može da bude i nešto što nije u duhu onoga što podrazumeva cilj ovih zakona, a to je izručenje učinilaca krivičnih dela.
Zbog toga, ova dilema, ja sam uveren, će biti prevaziđena u daljoj komunikaciji između dva ministra, vašeg, na čijem ste čelu, i Ministarstva pravde, kako bi se na pravi način analizirala sva postupanja, sva protivpravna delovanja i izbegle mogućnosti da se u konotaciji političkog delovanja neko abolira, amnestira, odnosno ne bude podveden pod krivični postupak, što objektivno, kao opasnost postoji.
Naravno da je i Evropska unija u tom pravcu učinila mnogo. Samo ću podsetiti na neke istorijske činjenice. Od samog početka primene izuzimanja političkog dela, govorim o političkom delu, od ekstradicije, faktički, mi smo još od 1855. godine imali priliku da kroz istoriju uočimo kada je političko delo faktički isključeno. Mislim na političko krivično delo, mada je ono, sa stanovišta poslaničke grupe SPS, nešto što podrazumeva kvazi krivično-pravni institut jer u našem krivičnom zakonodavstvu ne postoji sistematizacija političkih krivičnih dela. Mi to nemamo. Imamo u teoriji. Možemo se i u praksi susretati sa terminologijom političkih krivičnih dela.
Samo ću napomenuti da smo za vreme „Sablje“ imali pokušaj uvođenja jednog anahronog i retrogradnog kvalifikativa, kao pravnog instituta, a to je politička pozadina krivičnog dela. Politička pozadina ne može da bude krivično-pravni institut. Protiv takve kvalifikacije, opet se vraćam na taj period kada je na hiljade ljudi za vreme „Sablje“ neosnovano lišeno slobode, govorilo se o političkoj pozadini. Zašto su lišeni slobode? Zbog političke pozadine nekog krivičnog dela. Komparativno ili analogno tome, isto se vezuje i kada je u pitanju političko krivično delo koje je sistematizovano u članu 3. ovog ugovora.
Godine 1855, koju sam pomenuo, belgijski sud je odbio da ekstradira, na zahtev Francuske, izvesnog Francuza koji je podmetnuo bombu u voz kojim je putovao francuski imperator Napoleon. Još tada, dakle 1855. godine, pod motivacijom političkog dela i izuzimanja političkog dela iz ekstradicije, jer su Belgija i Francuska tada potpisale jedan ugovor o ekstradiciji, sprečeno je da se taj počinilac tog krivičnog dela ekstradira. Odmah nakon toga Belgija i belgijska vlada je izmenila zakon. Tada smo već došli na polje o kome danas i razgovaramo, da se politička dela faktički izuzmu, odnosno da se izručenje počinilaca krivičnih dela sprečava, odnosno da neće doći do njega ukoliko se radi o političkim krivičnim delima.
Međutim, sve ovo o čemu ja pričam, uvaženi ministre, opet ostavlja dilemu. Ostavlja dilemu zbog toga što političko krivično delo još uvek nije definisano. Mi i dalje imamo različite pristupe, različite teorijske stavove i bojim se da kroz zloupotrebe, a naročito zloupotrebe tzv. kvalifikacije ocene zamoljene strane odlučujemo da li se o protivpravnom delovanju radi kao o protivpravnom delovanju u kome su sadržana obeležja, uslovno rečeno, mekog političkog krivičnog dela.
Što se tiče svega ostalog navedenog u ovom setu zakona, poslanička grupa SPS nesumnjivo staje na stanovište da uvažavaju maksimalnu podršku svi ostali procesno-pravni instituti, sva ostala procesna rešenja, naročito kada je u pitanju međunarodna pomoć u građanskim i trgovačkim stvarima, gde se omogućava da se dokazi izvode efikasno, da se saslušavaju svedoci, da veštačenja možemo sprovoditi na način koji je propisan ovim ugovorima, naravno, po zamolnici. Naravno, da na taj način utičemo na poboljšanje efikasnosti našeg sudskog postupka i to su neka rešenja koja u ovom Predlogu zakona podrazumevaju jako dobra rešenja, i zbog toga uživaju podršku.
Ove dileme koje smo istakli kao poslanička grupa SPS su isključivo dobronamerna sugestija da se o istim razmišlja prilikom primene ovih zakona, kako bi se upravo izbegle situacije da mi ne možemo doći do izručenja učinilaca krivičnih dela koja su nesporno učinjena na teritoriji Republike Srbije. Nije u pitanju samo vehabizam, i vehabijski pokret, ima i drugih, ima i drugih koji u svakom slučaju zavređuju i te kako veliku pažnju.
Na kraju, u svakom slučaju poslanička grupa SPS, kao što sam na samom početku rekao pruža podršku ovom setu zakona, za isti će glasati, i podržava dalja nastojanja Vlade Republike Srbije da upravo na ovaj način rešava pitanja koja se vezuju kako za ekstradiciju učinilaca krivičnih dela, tako i za poboljšanje efikasnosti pravosudnog sistema u celini. Ja vam se zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima ministar Selaković. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Nikola Selaković

Hvala uvažena predsednice.
Dame i gospodo narodni poslanici, da se zahvalim na konstruktivnoj besedi kolege Aleksandra Martinovića i na zaista konstruktivnom i minucioznom pristupu kakav kolega Jovanović uvek ima u raspravama po zakonima, gde Vladu kao predlagača imam čast da predstavljam i zastupam u Narodnoj skupštini.
Naravno, da se može reći u dobrom delu da ste i u pravu, međutim, ono o čemu treba imati u vidu kada je reč o potvrđivanju zakona, odnosno predlozima zakona kojima se potvrđuju međunarodni ugovori iz oblasti međunarodne pravne saradnje, međunarodnog pravnog saobraćaja, međunarodne pravne pomoći, jeste da se u takvim situacijama države ugovornice trude da dobar deo svojih politički diskrecionih ovlašćenja regulišu zakonima, i da stvari koje su propisane važećim međunarodnim pravnim aktima, dakle, multilateralnim konvencijama koje imaju za predmet iste ove stvari, dakle, da li je to međunarodna pravna pomoć u krivičnim pravima, u građanskim i trgovačkim stvarima, u izručenju, da nadmaše te međunarodne pravne regule i postignu neki vid bliže i prisnije i bolje saradnje.
Na kraju, kada ostane sve ono što nije regulisano ovim ugovorima ono se svodi na teren politike i bilateralnih odnosa dveju zemalja. Ako stvari posmatramo iz jednog ugla ja bih rekao da ste vi u potpunosti u pravu, ali ovo je dvostrani ugovor i ovde su dve strane i uvek ga tako treba posmatrati. Nažalost, ni Republika Turska ni Republika Srbija nisu zemlje tog nivoa političke stabilnosti da mogu da se pohvale da su u stanju da nemaju u svojim ugovorima ovakvu jednu odredbu. Ako hoćete, ovde upravo i jeste i postoji funkcija izvršne vlasti u međunarodnoj pravnoj saradnji, jer postoje slučajevi koji su van domašaja sudske vlasti i puke tehničke saradnje, kao što su ovi.
Poznato vam je da, recimo Republika Turska ima izvesne političke probleme sa kurdskom nacionalnom manjinom. Da smo mi kao država nemalo puta u prošlosti bili zamoljena država da izručimo lica koja su pred pravosudnim organima Republike Turske bila osumnjičena da su vršila neka krivična dela koja bi neko mogao i da kvalifikuje kao politička krivična dela. Praksa naše države je različita.
Dakle, nekada smo ta lica izručivali, nekada nismo. Ali, u svakom slučaju moje mišljenje je da je dobro što postoji ovakva jedna odredba, a ono gde sam ja shvatio vaš konstruktivan pristup jeste, da se i te kako vodi računa u primeni ove odredbe, i tu vas u potpunosti podržavam. Turska, znate ima jedan specifičan sistem, da bi se izvršilo izručenje državljanina koga tražite iz Turske potrebno je da taj akt, dakle, da tu odluku o izručenju potpiše svaki ministar turske vlade, i tek kada ga poslednji ministar potpiše, da ga onda potpiše i predsednik vlade Turske.
To je jedan specifičan ali i vrlo kompleksan sistem za razliku od našeg gde je potpis ministra nadležnog za poslove pravosuđa dovoljno da se tako nešto učini. Naravno, kada su u pitanju politički kompleksni slučajevi da ko god bio ministar pravosuđa tu odluku donosi, normalno u konsultacijama sa rukovodstvom same Vlade, sa predsednikom Vlade i ostalim članovima Vlade i o tome će se naročito voditi računa.
Moja ocena je da je jedna vrsta partnerskog i odgovornog gesta od strane Srbije što je prihvatila da ovakav ugovor zaključi sa Turskom što pokazuje da je Srbija zaista jedna odgovorna zemlja i da ona pravi partnerstva i prijateljstva na svim stranama sveta. Tako da sam uveren, a znajući i kolege i prethodnog kolegu sa kojim sam potpisao ovaj ugovor i novog ministra pravde Turske sa kojim sam imao prilike da sarađujem i da se viđam da možemo da računamo na jednu fer, iskrenu i partnersku saradnju. Znajući koja je bila njihova zahvalnost i zaista jedno veliko oduševljenje kada smo uopšte postigli ove dogovore, uveren sam da nam takva saradnja i sledi.
Ono što ste i vi rekli, ne samo za mene koji sam trenutno na ovoj funkciji nego i za svakog budućeg jeste da se dobro vodi računa o tome šta se to smatra političkim, krivičnim delom. S obzirom da smo mi država koja je u procesu evropskih integracija, koja teži dostizanju evropskih standarda, evropskih vrednosti, svakako da bi svaki ministar pravde Srbije trebalo da se osloni upravo na te standarde, na one koji su u primeni u zemljama članicama EU kada se odlučuje o ovakvim potezima. Hvala vam još jednom.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala.
Da li ima još ovlašćenih? Nema, onda dajem reč poslaniku Marijanu Rističeviću.
Dajem reč poslanici Gordani Čomić. Izvolite.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Demokratska stranka
Zahvaljujem.
Sporazumi koji su pred nama zavređuju glas za pošto osim što se bazično bave ljudskim pravima u suštini u oblastima pravne sigurnosti i zaštite lica pred zakonom, a na nivou sporazuma između država oni su dobri za međusobne odnose Srbije i Turske. Volela bih da su ti odnosi još bolji. Spadam u one koji smatraju da uloga Turske u našem regionu ne samo zapadnog Balkana nego i u jugoistočnoj Evropi je nedovoljno. Zvučaće ružno kada kažem iskorišćena, ali da je prostor za bolje pozicioniranje Turske i za bolju saradnju veliki.
Mislim da je zadatak Srbije, Vlade Srbije, ne samo Ministarstva spoljnih poslova nego svih ministarstava da činimo sve ono što je u interesu Srbije da se ta saradnja unapređuje. U maloj digresiji imala sam priliku i zadovoljstvo da učestvujem u radnoj grupi koja je 2009. godine dobila zadatak da napravi predlog, statut i formu saradnje parlamentarne skupštine jugoistočne Evrope u kojoj je i Turska učesnica.
Sa ne malim zadovoljstvom moram da kažem da je taj posao obavljen i da su reakcije turske strane na naše zalaganje da ima ravnopravan tretman u regionu jugoistočne Evrope zaista bio izvanredan.
Zato smatram da ću glasati za sva tri sporazuma, i onaj koji se tiče izručenja i onaj koji se tiče uzajamne pravne pomoći i, naravno, pomoći u građanskim i krivičnim stvarima.
S obzirom da je ovo jedinstveni pretres i da smo podneli amandmane, ja ili neko od kolega iz poslaničke grupe Demokratske stranke, oni bi se svodili na jezičke stvari i u tom smislu imam nekoliko pitanja za ministra, u želji da objašnjenjem otklonimo svaku sumnju u čitanju pojedinih članova ugovora.
Ugovor između Republike Srbije i Republike Turske o izručenju. U članu 16. rubrum - Privremeno pritvaranje, postoji tačka 4. u kojoj se kaže: „U hitnim slučajevima, nadležni organi strana ugovornica mogu poslati zahtev za privremeno pritvaranje i putem međunarodne organizacije kriminalističke policije (Interpol)“. I to je moje pitanje, jer smatram da je dobro da se tokom ove rasprave razjasni postupak kada bilo koja zemlja koja ima saradnju sa Interpolom upućuje zahtev da se lice, bilo koje, nađe na nekoj od interpolovih poternica ili da se traži privremeno pritvaranje. Kod nas postoji dosta zabune u javnosti, nažalost, na manjka znanja a viška samopouzdanja kod novinara i drugih koji o ovome govore i mislim da bi valjalo da ministar objasni da u slučaju poternica, izdavanja poternica, nadležna je samo zemlja koja izdaje poternicu. Interpol tu izvršava. I da pojasnimo šta znači – zajedno obraćanje dve države Interpolu za privremeno pritvaranje. To je prvo pitanje.
Ne bih tu ni podnosila amandman, ali, s obzirom da je uneto kao član u ugovoru, mislim da zahteva mali napor za dodatno objašnjenje na primeru ili već kako god ministru bude odgovaralo.
Drugo pitanje se odnosi na potvrđivanje Ugovora o uzajamnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima. Moja su pitanja tu onoliko, uslovno govoreći, jezičke prirode, koliko se takva pitanja često postavljaju kada su u pitanju sporazumi i ugovori koji se prave na dva jezika, pa se potvrđuju prevodi, pa se radi zajednički, pa se utvrđuje strana koja treba da tumači. Nisam podnela amandman zato što ja otprilike razumem šta se htelo u članovima o kojima ću postaviti pitanje, ali nisam želela da razgovaram o mom amandmanu, nego da nađemo način da se ili u odgovoru otkloni sumnja o tome šta znači član ili da se vrstom tehničke redakcije otkloni nejasnoća.
U članu 12. koji ima rubrum – Privremena predaja lica lišenog slobode, da bi se pojavilo kao svedok pred sudskim organima strane molilje, u poslednjem stavu, a pod tačkom 3. kaže se: „Predato lice će ostati u pritvoru na teritoriji strane molilje i, gde je to potrebno, na teritoriji strane ugovornice kroz koju se traži tranzit, osim ako strana ugovornica od koje se privremena predaja traži zahteva, ne zahteva da ono bude pušteno na slobodu“.
Ja razumem šta se htelo ovim stavom, ali, to što se htelo – ne piše. Možda piše u usaglašenoj verziji na trećem jeziku, ili možda piše na turskom jeziku, ali, kako rekoh na početku, radi se u suštini o ljudskim pravima i ja ne bih volela da zbog neke zapete viška ili zbog nepreciznog prevoda, da naša zemlja kao strana ugovornica ili Turska ima ikakav problem ako se ovakav tekst, u ovom obliku, pojavljuje i u onome što oni ratifikuju kao ugovor o uzajamnoj pravnoj pomoći.
Slična vrsta nedoumica javlja se i u članu 13, koji ima naslov – Garancije za svedoke, veštake i optužene kada se pozivaju pred sudske organe strane molilje u trećem stavu, koji glasi: „Svedok, veštak ili lice protiv koga se vodi krivični postupak gubi zaštitu koja mu je data na osnovu ovog člana ako nije nakon proteka
perioda od 15 uzastopnih dana, od dana kada njegovo prisustvo više nije potrebno pred sudskim organima, ne iskoristi priliku da napusti već ostane na toj teritoriji, ili se na nju vratio pošto ju je napustio“.
Ja razumem smisao, ali to ovde ne piše i trebalo bi da se u dogovoru sa Skupštinom nađe način da jezički ovo bude potpuno jasno i da se potpuno jasno čita, ako bude slučaja da se primeni na bilo koje lice koje je svedok, veštak ili optuženi, da ne bismo zbog sasvim slučajnih ili nenamernih nejasnoća bili u situaciji da imamo veće probleme od primene ugovora nego što je to potrebno.
Saradnja Turske i Srbije u pravnim stvarima ja mislim da će tek imati u budućnosti značajnog uticaja na naše politike i na sektorske politike, razne, a i na deo koji se tiče jedne vrste zakonodavstva koje moguće da ovde u sporazumima koji su pred nama mogu samo da se tumače da su definisani, a to su krivična dela iz sajber kriminala i krivična dela iz povrede slobode prava ličnosti na internetu, krivična dela pretnji i sličnih stvari o kojima trenutno ili u fazama vrlo detaljno raspravlja i Evropski parlament za novu vrstu zakonodavstva koja će se između zemalja članica EU uspostavljati da bi se ujednačili standardi i da bi se utvrdili protokoli o tome šta znači zaštita od kriminala na internetu, šta je dozvoljeno, šta je zabranjeno, na koji način, jer to jeste opet oblast ljudskih prava, da u toj oblasti uspostavimo propise a da ne ugrozimo osnovne slobode i prava.
Razne države su tu, kada pogledate u pokušaju da definišite kako koja država ima legislativu kada je u pitanju internet kriminal, izgledaju potpuno različiti pristupi i, ponavljam – ako bude, a jeste, u raznim zemljama i ova vrsta kriminala definisana krivičnim zakonima, onda će, ja mislim, u budućnosti to biti uz terorizam, trgovinu ljudima i trgovinu narkoticima ključne oblasti u kojima ćemo razvijati saradnju sa Turskom, kako god možda neobično zvučalo da se tu razvija saradnja, ali su u to ime ovakvi ugovori zaista neophodni.
Ja ću glasati za sva tri ugovora i biće mi drago da Vlada Republike Srbije uskoro Skupštini predstavi i sa ministrom pravde ili sa drugim ministrom, ekonomije, finansija, i nove ugovore i sporazume o ekonomskoj saradnji, o saradnji u oblasti odbrane. Mislim da nas tu čeka mnogo dobrih poslova koje možemo u saradnji sa Turskom obaviti. Naravno, drago mi je da je Srbija privržena članstvu u Parlamentarnoj skupštini jugoistočne Evrope, u kojoj je 12 raznorodnih zemalja od zemalja članica EU, do nas, zemalja kandidatkinja, koje su u procesu pridruživanja ili procesu pristupanja, i Turske, koja ima sasvim poseban put pristupanja EU.
Takođe, u tom telu, u toj organizaciji, mislim da i ministar pravde ima prostora u komitetu koji se bavi kontrolom rada pravosuđa u svim našim državama i sigurna sam da će vest o tome da Srbija i Turska uspostavljaju ugovorima ovakve posebne vidove saradnje imati dobar odjek i u toj organizaciji, kao i u svima koji gledaju kako se odnosimo prema vladavini prava mi, koji želimo da budu otvorena Poglavlja 23 i 24, uz Poglavlje 35, i Turska, koja na svoj način ne odustaje od evropskog puta svoje države. Hvala vam.

Whoops, looks like something went wrong.