Druga sednica Drugog redovnog zasedanja, 13.10.2015.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Druga sednica Drugog redovnog zasedanja

01 Broj: 06-2/393-15

2. dan rada

13.10.2015

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:10 do 17:45

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem gospodine Vulin.
Na čije izlaganje, gospodine Živkoviću tražite reč?
(Zoran Živković, s mesta: Na izlaganje ministra.)
Ministar se obraćao gospodinu Rističeviću i pominjao je bivši režim, i ja nisam, ako ste se vi prepoznali, ja ne mogu na osnovu izlaganja ministra da dam vama repliku, zato što vas nije pomenuo nijednom rečenicom, a ako ste se vi prepoznali, ja ne mogu ništa.
(Zoran Živković, s mesta: Ako nije, u redu.)
Reč ima narodna poslanica Nevenka Milošević.
...
Srpska napredna stranka

Nevenka Milošević

Srpska napredna stranka
Zahvaljujem uvaženi predsedavajući i poštovani ministre sa saradnicima, drage kolege poslanici, građani Republike Srbije koji pratite danas naš rad, svoje izlaganje usmeriću pre svega na Predlog zakona o bezbednosti i zdravlja na radu, ali ću svakako podržati i ostala dva predloga zakona, a to je Predlog zakona o uslovima odlaska naših zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo i njihovoj zaštiti, ali danas govorimo i o Konvenciji, koja se pre svega odnosi na materiju roditeljske odgovornosti. Ovde bih htela da istaknem da se poštuje veoma važan princip, a to jeste princip najboljeg interesa deteta.
Same izmene zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, donose puno novina. Cilj ovih izmena i dopuna veoma važnog zakona jesu upravo da unapredimo ovu oblast, a sa druge strane da smanjimo broj povreda na radu i profesionalnih oboljenja.
Razlozi za donošenje ovih izmena i dopuna Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, leže u tome da je postojeći zakon iz novembra od 2005. godine imao određenih nedostataka, koje u svakom slučaju prouzrokuju, smetnje u funkcionisanju u ovoj oblasti.
Moram da kažem da samom strategijom za bezbednost i zdravlje naših zaposlenih, koja važi za period od 2013. do 2017. godine, imamo jedan zacrtan cilj da povrede na radu budu smanjene za 5%. Sigurna sam da će se taj cilj i ostvariti.
Inače, sam nacrt ovog zakona je uradila Radna grupa koju je imenovao rešenjem ministar, da smo imali javnu raspravu, gde su svi zainteresovani subjekti mogli da iskažu svoje sugestije, primedbe i verovatno bolja rešenja. Čuli smo dosta argumenata u dosadašnjoj raspravi, pre svega od ministra, ali i od uvaženih kolega narodnih poslanika, koji govore u prilog donošenja ovih izmena zakona.
Ja bih ukazala samo na neke od izmena i novina ovih zakona. Pre svega, ono od čega se polazi jeste usklađivanje i preciziranje odgovarajuće terminologije. To su pojmovi i termini kao što je – poslodavac, a neću da se ponavljam, dovoljno je rečeno u čemu je promena, zatim veoma važan termin, a to je prevencija. Moram da kažem da se uvodi jedan jezik koji je razumljiv svima koji su zaposleni. Da krenemo od prevencije, jer smatram da je ona najvažnija i sa ekonomskog aspekta, ali i sa onog ljudskog aspekta, jer ekonomski je opravdano uložiti mnogo više u prevenciju, kako ne bi došlo do povrede na radu i profesionalnih oboljenja, jer od uloženih sredstava u preventivne mere imaće dobrobit i poslodavac i zaposleni, a ja bih ovom prilikom rekla i celo društvo u celini.
Odredbe ovog zakona ne odnose se na neke delatnosti, to je vojna služba u Vojsci Srbije, to je policijska delatnost, ali to su veoma važni poslovi koji se odnose na spasavanje i na zaštitu.
Mnogo puta smo pomenuli jednu novinu koja je isto važna da u nekim delatnostima koje su manje rizične i gde imamo do 20 zaposlenih, u takvim delatnostima i sam poslodavac može vršiti ove poslove i ne mora imati stručni ispit.
Sa druge strane, kod onih drugih, visoko rizičnih delatnosti, traže se naravno mnogo veće kompetencije i traži se jedno stalno, kontinuirano usavršavanje, i to ne stihijsko, već koje se donosi odgovarajućim programom za stručno usavršavanje, a ono što je veoma važno, da će biti plan periodične provere tih znanja u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu.
Ono što kao žena, kao danas narodna poslanica, želim posebno da istaknem i što je meni veoma važno, jeste član 3. jeste novi stav u članu 3. koji se odnosi na posebne mere bezbednosti zdravlja na radu naših mladih žena koje su trudnice i žene koja doji dete.
U istom ovom članu, članu 3, imamo promenu terminologije, umesto termina „invalid“ upotrebljava se termin „osoba sa invaliditetom“, i to bih eto posebno pohvalila i mislim da neće imati toliko više zloupotreba, one se naravno ne mogu 100% iskoreniti, ali bar da će se dovesti na neku meru.
Kao dugogodišnji prosvetni radnik, raduje me činjenica što se u ovim izmenama zakona prepoznala i odredba koja će se dešavati pri primeni ovog zakona, a to jeste povećavanje javne svesti. Da bismo promenili bilo koju svest moramo početi od najranijeg uzrasta, upravo edukacijom i tu naravno ima veliku ulogu i Ministarstvo prosvete, jer se moraju uneti ovi sadržaji od najranijeg uzrasta u osnovno i srednje školsko obrazovanje i vaspitanje, to svakako nikako ne smemo zaboraviti.
Smatram zbog izuzetne važnosti ove oblasti da o njoj ne treba govoriti samo ove dane kada donosimo zakone, ili 28. aprila kada je svetski dan bezbednosti i zdravlja, već svaki dan upravo zato što ćemo se svi u tome složiti da zdravlje jeste najveći resurs koji imamo, da zdravlje jeste najveće bogatstvo koje imamo.
Sigurna sam da će izmene i dopune ovog zakona unaprediti oblast bezbednosti i zdravlja, a da će uticati na smanjenje povreda na radu i profesionalnih oboljenja.
Uvaženi ministre sa saradnicima, ja vam želim uspeh u daljem radu. Na kraju da kažem da ću u danu za glasanje zajedno sa svojim kolegama narodnim poslanicima iz SNS podržati, glasati za sva tri zakona o kojima danas raspravljamo. Hvala vam na pažnji.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima ministar, gospodin Aleksandar Vulin.
Izvolite, ministre.
...
Pokret socijalista

Aleksandar Vulin

| Ministar unutrašnjih poslova
Deo koji ste vi upravo istakli o zaštiti dojilja, vidite to je dokaz da se radi organizovano i da se radi tako što se misli malo unapred. Zakon o radu je taj koji je predvideo zaštitu dojilja, kao posebne kategorije, što do tada nije bio slučaj. Sada na osnovu tog krovnog zakona, u svim zakonima u kojima se bude obrađivala materija koja može da se odnosi na dojilje, ona će biti zastupljena i ona će biti zaštićena. Tako funkcioniše sistem.
Javio sam se zbog još jedne stvari, pošto dugujem gospodinu Rističeviću odgovor, Zakon o regulisanju prava i obaveza sezonskih radnika je počeo da se priprema, i ja očekujem da ću imati čast da u ovoj Skupštini početkom iduće godine budem ovde i da pred vama branim taj, zaista veoma važan zakon, i nešto što do sada nije bio deo našeg pravnog sistema, a što će zaista biti od ogromnog značaja, ne samo za sezonske radnike u poljoprivredi, već za sezonske radnike kao takve, da ih zaštitimo, da im se uplaćuje porez, da im se uplaćuje penzijsko, socijalno, da izjednačimo za to vreme dok radite da budete izjednačeni sa bilo kojim drugim radnikom, ali da poljoprivredni proizvođač ne bude u obavezi da mora da ima čitavu birokratiju, da ne mora da ima maltene advokatsku kancelariju iza sebe da mu nešto radi, već da na vrlo jednostavan način može i da bude dobar prema državi, i dobar prema radniku i dobar prema sebi. Hvala.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine ministre.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Peranović. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Peranović

Srpska napredna stranka
Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, kolege poslanici, građani Republike Srbije pred nama se nalaze tri važna predloga zakona, od kojih ću ja da se osvrnem na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu.
Moje kolege su u današnjoj raspravi govorile dosta o tome, ja ne bih da oduzimam puno vremena, ali hoću u par reči da ukažem na nešto za šta mislim da je jako važno, jako bitno.
Suština svakog zakona jeste da se on primenjuje onako kako treba i onako kako on glasi. Mišljenja sam da ovaj zakon o kom danas diskutujemo se naslanja na onaj krovni zakon, kako je ministar rekao, Zakon o radu, i to je nešto što je jako bitno za celu državu i pokazuje da Vlada Republike Srbije i svi mi želimo jedan boljitak, jedan napredak.
Ovlašćeni predstavnik SNS, dr Rakonjac je rekla da korišćenje zaštitnih sredstava jeste nešto što treba da se primenjuje, ali mi u Republici Srbiji moramo da promenimo svest, zakon da poštuju svi, nošenje i rukavica, medicinska sestra kad vadi krv, i radnici na gradilištu, a isto tako bez diskusije, hirurg u operacionoj sali mora da izvšri hiruško pranje ruku i da nosi hiruške rukavice. To su stvari koje su jako bitne. Ovaj zakon će uspeti onog trenutka kada ga budu svi primenjivali.
Inspekcija jeste nešto što treba da postoji, ali mi ne treba da se osećamo samo i da se bavimo time da inspekcija je tu da kontroliše, ona treba da kontroliše, ali ne da bude osnovni deo. Znači, svaki poslodavac jasno ovde kaže mora da prijavi sve. Poslodavac je taj koji mora da stvori uslove da primenjuje ovaj zakon, a radnik je taj da izvršava. Ako kažemo da je nošenje zaštitnog šlema na nekom gradilištu, ono mora.
Ministar je rekao da u poslednjih, ne znam koliko godina, 40% smrtnih ishoda radnika koji su radili na crno. To je problem. Ja sam ubeđen da će jednim redom, uvođenjem sistema u sve pore da ćemo imati radnike koji su prijavljeni, gde nećemo imati te crne radnike, gde se ovakve stvari neće dešavati, upravo to je ovaj zakon.
Ja neću da pričam o drugim stvarima, ali kao lekar hoću da kažem da preventiva je nešto što je najbolje. Posledice, mi hoćemo da posledice budu pozitivne korišćenjem i primenom ovog zakona, a ne negativne, kažemo tih 40% smrtnih ishoda. To je moja struka i moja neka Hipokratova zakletva, da preventivne mere ili prevencija je nešto što je najbolje.
Odlična stvar je, to su i kolege rekle, da je prevencija, odnosno primena nad trudnicama i majkama koje doje, jednom rečju, vidim da i ovaj zakon i svi prethodni i kompletno funkcionisanje mi ulazimo u jedan sistem, odnosno u red država koje su uređene. Na svima nama je i na radnicima i na poslodavcima i na Ministarstvu da se ovakvi kvalitetni, jasni i pravi zakoni primenjuju. Hvala.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem dr Peranoviću.
Reč ima narodni poslanik Milorad Cvetanović. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Milorad Cvetanović

Srpska napredna stranka
Poštovani predsedavajući, gospodine Marinkoviću, uvaženi članovi Vlade i Ministarstva za rad i zapošljavanje, cenjene kolege narodne poslanice i narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, govoriću o Predlogu zakona o uslovima za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo i njihovoj zaštiti.
Neophodnost donošenja zakona o uslovima za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo, a istovremeno i briga o njihovoj zaštiti je proizašla iz nedovoljne uređenosti prethodnog zakona koji datira iz 1998. godine i odnosi se na uređenost uslova za zapošljavanje u inostranstvu tadašnje Savezne Republike Jugoslavije.
Nedovoljna zakonska preciznost u evidenciji radnika koji su upućeni u druge zemlje na rad stvara pogrešnu sliku o evidenciji zaposlenih i otvara mogućnost mnogih špekulativnih radnji i malverzacija koje direktno utiču na smanjeni obim uplate novčanih sredstava u PIO fond kao i na otežavajući položaj radnika, kako na njihove redovne i tačne mesečne isplate, tako i na pravo na nesmetano zdravstveno osiguranje, kao i na lečenje usled povreda na radu koje nisu tako retke.
Svedoci smo vrlo čestih, mučnih i neželjenih situacija koje su zadesile naše radnike u inostranstvu, naročito građevinske struke koje su se iz nemogućnosti zaposlenja u svojoj zemlji, teške materijalne situacije i potrebe da sebi i svojoj porodici obezbede kakvu takvu egzistenciju, veoma lakomu najčešće putem oglasa i preporukom otisnuli preko granice, uglavnom u gradove Rusije, Belorusije, Kazahstana, kao i zapadne Evrope, ne postavljajući pri tom nikakve uslove da bi sebe zaštitili, a sve u želji da se što pre domognu toliko željenog zaposlenja i sladunjavih obećanja o visokim zaradama.
Reportaža i ispovest prevarenih, a poštenih i veoma dobrih majstora građevinske struke bila je čest gost naslovnih strana naših medija. Život u nehumanim uslovima, ostavljenih bez putne isprave i bez dinara isplaćenog za pošteno odrađeni ugovoreni posao je opasnost koja im je latentno pretila, a i zadesila, da ne govorimo o onima koji su pobegli iz zemalja 1000 kilometara udaljenih od Srbije samo da bi spasili goli život.
Naravno da na našim prostorima egzistiraju i preduzeća koji i te kako poštuju zakonske propise i prema svojim zaposlenima koje upućuju na privremeni rad u inostranstvo se ponašaju u skladu sa zakonskih normi, vodeći pri tom računa o blagovremenoj isplati zarada zaposlenima, kao i o njihovoj zdravstvenoj zaštićenosti.
Jedan od razloga za donošenje ovakvog zakona je baš i zaštita takvih privrednih subjekata od onih koji čak i decu od 15 godina šalju na rad u druge zemlje pod okriljem turističkih putovanja.
Naša zemlja, Republika Srbija nezaustavljivo ide stopama progresivnog industrijskog razvoja, tako da će u budućim vremenima biti sve više preduzeća koja će na osnovu zaključenih ugovora o zajedničkim investicionim projektima sa stranim partnerima imati potrebu za slanjem radnika u druge zemlje i donositi značajni devizni priliv, a samim tim i smanjiti još uvek veliku nezaposlenost.
Republika Srbija je poznata kao zemlja ekonomskih migranata, naročito u državama zapadne Evrope. Naši stručnjaci iz oblasti medicine, ugostiteljstva, građevinarstva su veoma cenjeni i priznati u svetu i svuda traženi i rado viđeni kao ljudi od poverenja i koji se veoma brzo i lako integrišu u društveno socijalne strukture zemlje u koju dolaze.
Zakon koji je pred nama će uvesti preciznu i tačnu evidenciju zaposlenih koji su upućeni na rad u inostranstvu, suzbiti mogućnost slanja lica koja nisu navršila 18 godina, precizno odrediti uslove pod kojim lice može biti upućeno na rad van zemlje i u istoj dobiti adekvatnu zdravstvenu zaštitu.
Pretpostavlja se da se u ovom trenutku nalazi preko 20.000 zaposlenih radnika u inostranstvu na crno, angažovanih po raznim osnovama i za račun fantomskih firmi i preduzeća bez ikakvog pravnog osnova, o kojima država nema ama baš nikakvu evidenciju.
Transparentnim objavljivanjem na sajtu Ministarstva za rad i zapošljavanje svakog lica upućenog od strane pravnog subjekta suzbićemo veliki broj takvih pojava i radnicima omogućiti pravni i socijalni status u zemlji u koju odlaze.
Naravno da se takve pojave neće stoprocentno iskoristiti, jer će ih kaznena politika svesti na minimum, ali ovaj zakon je veoma dobra osnova za uvođenje reda u oblasti zapošljavanja i poštovanja prava i obaveza radno uposlenih u inostranstvu, kao i njihova priprema, prijem, boravak i povratak u zemlju.
Na osnovu svega rečenog, pozivam kolege narodne poslanike da u danu za glasanje prihvatimo ovaj veoma neophodan zakon. Hvala.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem, kolega Cvetanoviću.
Reč ima narodna poslanica Irena Aleksić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Irena Aleksić

Srpska napredna stranka
Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, uvaženi gosti iz Ministarstva, uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, danas diskutujemo o tri predloga zakona, od kojih je jedna konvencija. Konkretno, u pitanju je Konvencija o nadležnosti, merodavnom pravu, priznanju i izvršenju odluka i saradnje u materiji roditeljske odgovornosti i mera za zaštitu dece.
Ova Konvencija pre svega se odnosi na onaj deo zaštite dece gde postoji i veoma bitan faktor, a to je međunarodni element. Pošto je ova oblast sama po sebi dovoljno osetljiva, a naročito ukoliko uzmemo u obzir koliko je danas aktuelna, samo da vidimo svakodnevno koliko dece, izbeglica ima, koliko ima dece koja su međunarodno raseljena, naravno, zbog događaja u njihovoj zemlji, koji su takvi kakvi su, odnosno u njihovim zemljama, koji su takvi kakvi su i koji je broj te dece koja svakodnevno prolaze kroz našu državu i neka se zadržavaju po nekoliko dana, onda smatram da je više nego jasno zašto treba ovu Konvenciju podržati i zašto je ona dobra.
Inače, ono što je karakteristično za ovu Konvenciju je isto tako da će ona omogućiti maksimalno dobro funkcionisanje drugih konvencija, koje je država Srbija do sada ratifikovala, tako da je to još jedan razlog zašto je treba podržati i, hvala Bogu, to je još jedan od obaveznih koraka koje država Srbija treba da učini na putu evrointegracija. To bi bilo o konvenciji.
Sada nešto malo više o dva predloga zakona. Prvi je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu. Drugi je Predlog zakona o uslovima za upućivanje zaposlenih na privremeni rad u inostranstvo i njihovoj zaštiti.
Ja ću se u svom izlaganju više orijentisati na prvi predlog zakona. Doduše, bilo je dovoljno reči i o jednom i o drugom danas. Pokušaću bar delimično da se ne ponavljam. Ne znam koliko ću u tome uspeti. Ali, ono što je meni posebno privuklo pažnju u ovom Predlogu zakona, naravno, pored njegovog osnovnog cilja, o čemu je već bilo dovoljno reči, a to je, jasno je, da se maksimalno smanji broj povreda na radu, da se smanji broj bolesti na radu, a pre svega tako što će se preventivno delovati, jer prevencija je nešto što treba da zaživi u našoj zemlji i što je najbolji način da se zaštiti ljudsko zdravlje i da se uopšte ljudska bezbednost unapredi.
Kada su članovi u pitanju, ono što je posebno privuklo moju pažnju jeste dopuna člana 34, za koju smatram da je izuzetno značajna izmena i svaka pohvala za resorno ministarstvo kada je taj član u pitanju, zato što sada zaposleni, ukoliko primeti da je njegova bezbednost, njegovo zdravlje u slučaju neposredne opasnosti, ima pravo da prestane sa radom, ima pravo da napusti radno mesto, a sada dolazimo do onog najbitnijeg dela, da pri tome nije odgovoran ukoliko tim njegovim postupkom je nanesena šteta poslodavcu.
Smatram da je ovo jedna sjajna dopuna. Pre svega, tako resorno ministarstvo na najbolji mogući način dokazuje i pokazuje da brine o zaposlenom i da mu je pravo zaposlenog i njegovo zdravlje, njegova bezbednost na prvom mestu.
U postojećem zakonu ovoga nije bilo, tako da, naravno, neko je mogao da se nađe u jako nezahvalnoj situaciji, da je spašavajući svoj život, svoje zdravlje, došao u jednu apsurdnu situaciju da mora da snosi odgovornost za štetu koja je prilikom toga načinjena njegovom poslodavcu, tako da u tom pogledu zaista svaka čast.
Ono što bih takođe istakla kada je Predlog ovog zakona u pitanju, o izmenama i dopunama, jeste to što sada se jasno pravi jedna distinkcija i pravi se razlika između onih radnih mesta gde zaista postoji jasna i neposredna opasnost, visok stepen rizika i sada su tu maksimalno pooštrene mere, što smatram da je sjajno, kada je očuvanje bezbednosti i zdravlja u pitanju, a opet, s druge strane, odvajaju se ona radna mesta gde je bezbednost, zaista, ne postoji neki visok stepen rizika, odnosno gotovo da uopšte ne postoji, tako da, shodno tome, ovaj zakon je prilagođen tim potrebama, što smatram da je svakako za veliku pohvalu.
Kada su u pitanju pooštravanja nekih zakonskih mera za ove poslove gde postoji visok stepen rizika, samo bih navela da tu postoji sada da su znatno pooštrene mere koje su potrebne da bi neko položio ispit za licencu, da bi uopšte mogao da obavlja poslove bezbednosti i zdravlja na radu, da sada ovim Predlogom zakona trajanje te licence je ograničeno na pet godina, što opet smatram da je dobro.
Isto tako, ono što bih naročito napomenula kao pohvalu, evo, moja prethodnica je isto pričala o tome, značaj celoživotnog učenja. Jednostavno, osobe koje su prihvatile ovakav posao da rade ne mogu da kažu – ja sam položio licencu i to je sada to.
Ja mogu da obavljam taj posao do kraja života. Zašto? Zato što je ovo jedna oblast koja je stalno živa. Neprekidno se nešto novo istražuje, neprekidno se dolazi do novih načina kako može zaista vrlo efikasno da se dodatno zaštiti život zaposlenih, njihovo zdravlje, tako da mislim da je ovde zaista za svaku pohvalu lica koja reše da se bave tim poslom u zakonskoj obavezi, podvlačim, to je jako bitno, da stalno, neprekidno rade na usavršavanju svog znanja, svojih veština, svog umeća, tako da zaista svaka pohvala na to.
Tome u prilog samo bih veoma kratko napomenula, pošto sam profesor, da je nekada postojala u srednjim školama odbrana i zaštita, predmet, za koji ja smatram da je bio jako dobar, barem u nekim svojim segmentima, naročito ako uzmemo u obzir poplave koje su se desile. Jednostavno, ne moraju samo stručnjaci da znaju koje su to mere koje je neophodno znati primeniti u nekim situacijama, koje zaista svima nama mogu da se dese, tako da je možda jedan savet za jednu dobru saradnju između ovog ministarstva i Ministarstva za obrazovanje da razmislimo u kojoj oblasti, u kom vidu možda to treba vratiti u škole, možda ne onom klasičnom, ali da svakako naše učenike treba uputiti šta je to što svaki građanin treba da zna u slučaju neke elementarne nepogode, u slučaju toga kako da se zaštite na radu i slično.
Zatim, ono na šta se ovaj predlog zakona posebno fokusira jeste naravno prevencija. To je ono što bih naročito pohvalila, jeste da se radi na tome, da se sve učini da do povreda, da do nezgoda, da do nesreća ne dođe, što je naravno, nažalost, nemoguće u potpunosti učiniti, ali verujem da će ovaj Predlog zakona značajno uticati na to da njih bude što manje i manje.
Kada je prevencija u pitanju, tu postoje sada više stvari koje su učinjene, više koraka, koji su učinjeni. Između ostalog, zaista brojni segmenti ovog zakona, brojne zakonske odredbe odnose se na to koje su obaveze poslodavaca, šta moraju da učine, kako da daju maksimalno dobre uslove, kako bi se naročito, ukoliko su poslovi visokog rizika… Svi znamo koji su to poslovi. Ukoliko je građevina u pitanju, hemijske industrije, prerađivačke, naročito ukoliko se, naravno, rukuje sa različitim hemijskim opasnim supstancama i materijama, tako da ovaj zakon zaista detaljno, precizno, do tančina utvrđuje koje su to obaveze poslodavca koje on mora da učini. U suprotnom, naravno, tu postoji kaznena politika, koja zato i postoji da bi se zakon sprovodio u praksi.
Ono što bih naročito pohvalila, jeste da su sada, kada je prevencija u pitanju, obavezne redovne kontrole da li se sve vrši u skladu sa propisima, obavezne kontrole osposobljenosti. Ono što je novo i što je jako dobro jeste da se sada te kontrole vrše jednom godišnje na poslovima, na radnim mestima za koja posebni rizik postoji i jednom u svake četiri godine, na onim poslovima gde to ne postoji.
Ono što bih pohvalila, što je resorno ministarstvo učinilo za mala i srednja preduzeća, što je i te kako značajno za našu privredu, jeste da su tačno ustanovili i dali mogućnost poslodavcu da ukoliko ima manje od 20 zaposlenih, a ukoliko se zaista radi, to je jasno i evidentno, o nekom benignom zanimanju, recimo nekim kancelarijama, bilo da se radi o advokaturi, bilo nekretnine i slično, ili ukoliko se radi o malim trgovinama, da je više nego jasno da zaista ne postoji nikakav realan rizik ili postoji u najmanjoj mogućoj meri, omogućeno je da se smanji taj trošak malim i srednjim preduzećima, da ona mogu da rade, da im se na taj način pomogne da oni mogu da posluju, da sam poslodavac proverava bezbednost zdravlja na radu, a da pritom stručno lice ne mora da ima položen stručni ispit, što mislim da je stvarno za svaku pohvalu.
Na samom kraju još jedan član koji bih volela da istaknem, jeste član 51. Ovaj član je izuzetno značajan po tome što je ovde sada poslodavac u obavezi da ukoliko se nesreća ipak dogodi, uprkos svim ovim preventivnim merama koje su preduzete, ukoliko do nesreće ipak dođe, ukoliko ipak dođe do profesionalnog oboljenja ili do povrede na radu, da je poslodavac sada u obavezi, znači sada postoji ona čarobna reč „mora“, što u postojećem Predlogu zakona ne postoji, sada je ta rupa u postojećem zakonu popunjena, poslodavac „mora“ svom zaposlenom da da na uvid izveštaj o povredi na radu, o profesionalnom oboljenju, kako? Kako bi zaposleni mogao sva svoja prava da ispuni. Znači, kako bi mogao da koristi taj izveštaj i da sva zakonski garantovana prava može sebi da obezbedi. Tu je još jednom pohvala za ministarstvo, jer pokazuje da vodi računa o zaposlenom, odnosno o tome da zaposleni može da ostvari svoja prava, što i jeste cilj svakoga zakona.
Istakla bih na kraju, nažalost svedoci smo da se nesreće dešavaju, kao i povrede na radu i te povrede budu i fatalne. Sve je to ono sa čime se svakodnevno suočavamo, tako da zaista smatram, pošto je postojeći zakon usvojen 2005. godine, ukoliko se ne varam, zaista je bilo potrebno, pošto se dosta toga promenilo u poslednjih 10 godina, više nego potrebno, da dođe do ovih izmena i dopuna. Svaka čast na delu prevencije, ali nisam dodala da prevencija, pored toga, ljudsko zdravlje, ljudske povrede ne mogu da imaju cenu, ali da je i te kako isplativija. Znači, nema naknada, nema troškova lečenja, tako da se isplati najviše za zaposlene, samim tim za njihove poslodavce, a naravno samim tim i za samu državu. Smatram da su predlozi zakona zaista dobri, da će unaprediti jako bitan deo, tako da će svakako dobiti podršku SNS u danu za glasanje. Hvala vam.