Dvadeseto vanredno zasedanje , 28.01.2020.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Dvadeseto vanredno zasedanje

01 Broj 06-2/17-20

2. dan rada

28.01.2020

Beograd

Sednicu je otvorio: Vladimir Marinković

Sednica je trajala od 10:15 do 18:35

OBRAĆANJA

Đorđe Vukadinović

Poslanička grupa Nova Srbija - Pokret za spas Srbije
Zahvaljujem.

Moje pitanje se nadovezuje na jedan deo pitanja prethodne koleginice. Tiče se nemilih scena u Crnoj Gori, Podgorici od sinoć, a koje su samo potvrda eskalacije situacije koja je tamo nastala nakon usvajanja spornog, kontraverznog i skandaloznog zakona o verskim slobodama koji je zapravo sve samo ne to, koji je SPC u celini, Patrijaršija, kao i episkopi i episkopije koji deluju na teritoriji Crne Gore koji su nedvosmisleno označili i ocenili kao diskriminatorni taj akt i da on ugrožava verska i ljudska prava i pripadnika SPC i srpskog naroda u Crnoj Gori.

Oni su pokazali zavidnu uzdržanost, ali i odlučnost na koju treba svi da budemo ponosni u protestu protiv tog zakona. Međutim, uočeno je da taj mirni i dostojanstveni protest je samo još više iritirao i razbesneo one koji su i verovatno inicirali donošenje tog, kažem, sramnog i više nego problematičnog zakona i sada smo došli već i do fizičkog nasilja.

Moje pitanje ide na adresu, naravno, predsednice Vlade i Ministarstva spoljnih poslova - šta je u vezi sa tim preduzeto i da li će išta biti preduzeto, osim što sa tih adresa i drugih, neprestano dobijamo ili pozive ili upozorenja i izjave da moramo biti pametni, promišljeni da ne smemo da pogoršamo situaciju, ne smemo da dolivamo ulje na vatru i slično? To su govorili svi od predsednika, preko premijera, do ministra spoljnih poslova.

Neki dan je ovde u Skupštini u Odboru za spoljne poslove podneo izveštaj ministar Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova i on je po običaju elokventno govorio o mnogo čemu, ali o ovoj ključnoj temi, zapravo, nije rekao, praktično, ništa, sem to da moramo biti mirni i da ne smemo pogoršavati stvari.

Sve se ja to slažem, evo, bili smo mirni, uzdržani, nismo pogoršavali stvari, nismo dolivali ulje na vatru, a stigli smo do ne ivice, nego praktično do već fizičkih incidenata i napada od strane agresivnih podržavaoca ovog zakona i režima Mila Đukanovića. Dakle, pokazalo se da ta strategija nije prosto ni pametna, ni mudra, niti doprinosi rešavanju stvari.

Dakle, da li će konačno, verovali ili ne, naše ministarstvo, ja sam direktno pitao ministra spoljnih poslova, praktično, nije preduzelo ništa. Jedno su izjave na konferencijama za štampu, jedno je izjava u emisiji ili usput novinaru, a nešto drugo je kada vi to uputite kao zvaničnu notu Ministarstvu spoljnih poslova i Vladi druge zemlje. Dakle, to nije preduzeto ništa. Šta više, oni su, Podgorica je nama upućivala note i kritikovala nas je zbog ovih protesta i nekih incidenata na protestu protiv tog zakona ispred Ambasade Crne Gore u Beogradu.

Moje drugo pitanje, nažalost povezano sa ovim, ide takođe na adresu predsednika Vlade, ali sada i Ministarstva saobraćaja, odnosno ministra saobraćaja, tiče se ovih sporazuma koji su se nekako zaređali, ili bar najava sporazuma između Beograda i Prištine, prvo o uspostavi avionske linije između Beograda i Prištine, prošle nedelje koja je ovako teatralno propraćena čak i pozdravom i tvitom predsednika SAD. Generalni sekretar NATO alijanse je takođe uputio čestitku potpisnicima, posredovao je specijalni izaslanik američkog predsednika, znači jednoj na izgled sitnoj stvari kao što je ispostava avionske linije.

Sada, juče, smo bili svedoci da je taj razgovor nastavljen u formi i u pravcu uspostavljanja i direktne železničke linije između Beograda i Prištine. Načelno, to može da bude i pozitivna stvar, ali mislim da malo ta misterija ili barem tajnovitost kojom je obavijeno sa beogradske, sa srpske strane, ti razgovori pobuđuju sumnju da li su ti razgovori, zato tražim odgovor od predsednika Vlade i od Ministarstva saobraćaja da li se oni vode u skladu sa Ustavom zemlje, da li sa rezolucijama koje se na tu temu odnose, uključujući i Rezoluciju 1244 ili pak zadiru na neki način indirektno ili direktno u suverenitet i teritorijalni integritet Republike Srbije?

Ako je reč o unutrašnjoj liniji, bilo da je reč o avionskoj liniji ili železničkom saobraćaju, ukoliko nema elemente međunarodne linije i međunarodnog sporazuma koji će potpisati neki predstavnici Srbije i tzv. republike Kosovo, onda to podržavamo, u suprotnom je to razlog za najhitnije i najenergičnije stopiranje takve vrste dijaloga, koji na mala vrata, zapravo, vode priznanju i mirenju sa nezavisnošću Kosova. Hvala.