Hvala predsedavajuća.
Poštovani predsedavajući, poštovani članovi Vlade, kolege i koleginice poslanici, poštovani građani, u ovoj parlamentarnoj raspravi o rebalansu budžeta Republike Srbije bih prevashodno da se osvrnem na sektor zdravstva, jer iz njega dolazim.
Želim da izrazim zadovoljstvo zbog opredeljenja Ministarstva zdravlja da izdvoji i dodatna sredstva za lečenje retkih bolesti, ali i onih bolesti koje se moraju lečiti u inostranstvu, jer trenutno nemamo mogućnosti za njihovo lečenje ovde. Zdravlje košta, zdravstvo zaista košta i to jako mnogo. složićemo se da nikad nije dovoljno ulaganja, dovoljno novca za zdravlje i čak i mnogo razvijenije ekonomije postavljaju potrebu za više novca i više ulaganja.
Ono što je istina, novca će uvek trebati još više i više, s obzirom na to da stanovništvo stari, da se bolesti vezane sa starenjem povećavaju, a takođe i da se povećava procenat različitih bolesti za koje je potrebno izdvojiti enormna sredstva za lečenje.
Zdravstveni sistem Srbije je danas u značajno boljem stanju, u smislu novih i rekonstruisanih regionalnih bolnica, domova zdravlja, kliničkih centara. Naravno da nisu sve zdravstvene ustanove obnovljene, ali značajan deo svakako jeste. Mnogo je uloženo i u najsavremeniju opremu i medicinska sredstva. Ono što bi trebalo raditi to jeste zapravo od sada samo ono izgrađeno i renovirano održavati.
Međutim, ono što se sada pojavljuje kao sve izraženiji problem jeste kadar, lekari u manjoj meri. Značajan broj lekara je zaposlen nakon kovid pandemije. Prebačeni su iz kovid centara i zaposleni u regionalne bolnice, kliničke centre, domove zdravlja u kojima rade, ali ono što je zaista veliki problem, to je manjak srednjeg medicinskog kadra, medicinskih sestara i tehničara, koji predstavlja zapravo gorući problem za normalno funkcionisanja zdravstvenog sistema, s obzirom da nema kvalitetne zdravstvene nege bez adekvatno školovanih i edukovanih medicinskih sestara.
Uzrok nedostatka je višestruki. Između ostalog, radi se i o prirodnom odlivu kadrova, ali i migraciji ka većim gradovima, ali i zemljama Evropske unije, ali u zadnje vreme i zemlje Bliskog istoka. Pored finansijskih razloga, odliv zdravstvenih radnika u inostranstvo često je motivisan i nerešenim stambenim pitanjem, posebno mladih lekara i medicinskih sestara.
Poslanička grupa Ivica Dačić – SPS je u više navrata predlagala da i za medicinske radnike država omogući kupovinu stana pod povlašćenim uslovima, kako je to omogućeno snagama bezbednosti, jer zdravlje stanovništva je takođe odbrambena snaga države, odnosno zdravo stanovništvo.
Poslednjih decenija značajno je povećano obolevanje stanovnika Srbije od malignih bolesti. Poražavajući je podatak da svake godine u Srbiji oboli oko 40.000 ljudi od različitih vrsta malignih bolesti, od kojih je najčešći karcinom pluća, ginekološki karcinomi, karcinom creva. Maligne bolesti uglavnom su na drugom mestu, odmah posle kardiovaskularnih bolesti u ukupnom oboljevanju stanovništva Srbije.
Takođe, povećava se i broj obolelih od autoimunih bolesti, te je od 2019. godine broj dijagnostikovanih autoimunih bolesti bio 23.000, a 2023. godine čak 54.000, i to su uzeti u obzir samo pacijenti kod kojih je dijagnostikovana ova bolest. Veliki broj je nedijagnostikovan, znači neprepoznat u sistemu. Skrećem pažnju i na povećanje retkih bolesti, posebno retkih bolesti dece, te su dopunska sredstva predviđena ovim rebalansom budžeta više nego dragocena.
Ono što bih još naglasila jeste da stanovništvo Srbije neumitno stari. U protekloj deceniji, odnosno od 2011. do 2021. godine procenat starijih od 65 godina je bio 19%, a sada 2023. godine čak gotovo 22%, te prosečna starost stanovnika Srbije iznosi 44 godine, odnosno 43,9 godina, što nas svrstava u stare narode.
Proces starenja je skopčan sa brojnim degenerativnim bolestima, bolestima starenja, od kojih su najčešće artroze, degenerativne promene zglobova, posebno velikih zglobova kuka i kolena, a uznapredovale forme zahtevaju operativno lečenje, ugradnju proteza kolena i kuka, zbog čega su, između ostalog, i najduže ove liste čekanja.
Raduje me činjenica da je Ministarstvo prepoznalo problem i preduzelo aktivnosti radi njihovog rešenja. Mislim da bi doprinos ovim merama Ministarstva zdravlja bio i povećanje broja operacionih sala za ortopedske procedure, ali i primena minimalno invazivnih tehnika i strategija tokom hirurške intervencije, zatim primena transfuzije autologne krvi, dakle da pojasnim, ja sam o tome pričala i u prošlom sazivu u plenumu i u Odboru kako možemo rešiti problem nedostatka krvi za transfuziju. Ovo je krv pacijent-pacijent, sam davalac – sam primalac, primena takođe ERAS protokola, odnosno ubrzanog postoperativnog oporavka pacijenta, što bi u značajnoj meri ubrzao protok pacijenata kroz stacionare ustanove i samim tim omogućilo značajna smanjenja lista čekanja, konkretno za ove procedure o kojima sam govorila.
U tom smislu, neophodna je sveobuhvatna reforma zdravstvenog sistema i prilagođavanje novim zdravstvenim potrebama stanovništva. Kao što sam i navela, promena demografske slike Srbije u smislu starenja stanovništva zahteva i promptne mere populacione politike i pojačanu društvenu brigu o porodici i deci, što je višegodišnja politika Vlade Srbije i što Ministarstvo za brigu o porodici i demografiju i ministarka Stamenkovski sprovodi kroz pronatalitetne mere, te je u tom smislu i prepoznata uloga države u pružanju svakog oblika podrške porodici.
Zato posebno podržavamo deo rebalansa koji se odnosi na sredstva obezbeđena za podsticaj populacione politike, kao i mere predviđene Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom, o kome danas takođe raspravljamo. Smatramo da predlog demografskih mera sadržan u ovom zakonu predstavlja jedan ozbiljan pristup države obnovi stanovništva, kao suštinskom problemu opstanka celog društva.
Naime, ovim Predlogom zakona se značajno uvećava iznos roditeljskog dodatka za prvo, drugo, treće i četvrto dete, za decu rođenu od 1. januara 2024. godine. Takođe se majkama koje su rodile drugo i treće dete, a što nije baš apostrofirano u prethodnim izlaganjima, omogućava jednokratna novčana pomoć u iznosu od 135.000 dinara i povećava se i paušal za nabavku bebi opreme sa 5.000 na 7.500 dinara. Ovo su ozbiljne mere koje država preduzima u cilju rešavanja problema bele kuge u Srbiji.
Sveukupno gledano, verujemo da će novi značajno veći iznosi roditeljskog dodatka biti značajan stimulativni faktor za donošenje odluke mladih roditelja o proširenju porodice, posebno odluke o rađanju drugog deteta, bez straha da neće moći da svojoj deci obezbede minimalne uslove za normalno i zdravo odrastanje. Ovim merama država je na sebe preuzela značajan deo odgovornosti za budućnost nacije, što podržavamo i naravno očekujemo prve rezultate već u narednih par godina.
Na kraju, želim da kažem da će poslanička grupa Ivica Dačić – SPS u danu za glasanje podržati i rebalans budžeta, koji je ovom prilikom prevashodno usmeren na socijalnu funkciju države, kao i ostale zakone sa dnevnog reda. Hvala.