Gospođo predsednice parlamenta, dame i gospodo narodni poslanici, i vi koji ste polagali zakletvu u ovoj sali onako kako zakon nalaže, i vi koji ste to činili između dva wc-a u ovoj Skupštini, na jedan sraman i neprimeren način i nezabeležen u istoriji parlamentarizma u Srbiji, na početku izlaganja hteo bih da kažem, gospođo predsednice parlamenta, jučerašnja slika vašeg gostovanja u Ukrajini, vaš sastanak sa predsednikom Rade i vaš sastanak sa predsednikom Zelenskim pokazuje svu moć diplomatije Republike Srbije, pokazuje njenu poziciju u svetu.
Mi smo jedina država na kugli zemaljskoj koja u istom trenutku sarađuje sa Ruskom Federacijom i u istom trenutku sarađuje i sa Ukrajinom, na potpuno ravnopravnoj osnovi. I jedna i druga država ne priznaju lažnu državu Kosovo. I jedna i druga država su sastavljene od prijateljskih naroda, od naroda koji su zajedno sa nama učestvovali i u Prvom i u Drugom svetskom ratu. To je rezultat spoljne politike, mudre, pametne, dalekovide, proračunate.
Jer, 2014. godine kada smo imali Zakon o pomoći jevrejskoj zajednici, ja sam rekao da moramo u ovom parlamentu da donesemo rezoluciju da Srbija, odnosno srpski narod u sledećih 100 godina ne sme da uđe ni u kakav sukob, da učestvuje ni na koji način i ovog puta, pošto će biti između čekića i nakovnja, zaista ubeđen sam da trebamo da se pomaknemo i da čekić udari u nakovanj. Ja to pričam i kao otac, pričam i kao deka, kao neko ko ima punu kuću dece za koju hoću da žive u miru, da budu u stabilnoj državi, da znaju da sutra neće padati bombe na njihove glave i glave njihovih prijatelja i komšija. Hoću da budem zaista miran i zato sam ubeđen da ova politika koju vodi SNS, koja je okosnica vladajuće koalicije, jeste politika budućnosti Srbije i ona zaista nema alternativu.
Za razliku od onog perioda do 2012. godine, kada ulazak u EU nije imao alternativu. Tada smo morali da se pokoravamo, tada smo morali da sve svoje generale prosledimo u Hag i doživeli smo da sada oni koji su prosleđivali srpske generale u Hag brane Generalštab, onu ruinu tamo, ono što je statika pomerena, ono što smo rekli da mora da se ukloni odatle i da dobijemo neki novi objekat, koji opet ne odgovara onima koji bi da zaustave Srbiju.
Sa druge strane, usvojili smo jedinstveni birački spisak. Godinu dana je bila kuknjava od strane opozicije, kuknjava da moramo da prihvatimo predloge CRTE, da moramo da upodobimo svoje predloge sa predlogom CRTE, da ODIHR nikako neće prihvatiti ono što mi predlažem zato što smo mi predstavnici jednog diktatorskog režima. I, gle čuda, još u martu mesecu je ODIRH prihvatio, a na kraju nokaut za opoziciju - i sama CRTA je rekla ovo je prihvatljivo za nas.
Mi smo, naravno, sa dve ruke glasali da bismo omogućili opoziciji da sutra može slobodno da učestvuje na izborima. Birački spisak više nije nikakav problem, uvid u birački spisak će učiniti komisija. Ali, ja sam ubeđen da pojedine opozicione stranke neće dati svoje članove za tu komisiju, upravo sa željom da opstruiraju čitav taj postupak. Tada sam i ponudio 1.000 evra kao opkladu da to pojedine opozicione stranke neće učiniti, a one znaju o kojima se radi.
Nadalje smo prihvatili da i oko REM-a dođemo do saglasnosti. Dugo su usaglašavani ti predlozi, dugo se radilo na tome ko će proći. Naravno, bilo je lobiranja i sa leve i sa desne strane. Svako pokušava, kako bi rekli, da progura neke svoje ljude.
Međutim, evo, sada su pred nama 18 imena, izbor je na svakome od nas da izaberemo devet kandidata. Ja nešto nisam ubeđen da ću sa nekom voljom i ljubavlju glasati za dvoje kandidata. Jedna je čuveni fan Srpska napredne stranke Antonela Riha. Drugi je Rodoljub Šabić, moj uvaženi kolega i bivši narodni poslanik i predstavnik blokadera. Da li ću da glasam levom, da li ću da glasam desnom rukom, bogami ne znam, u tom trenutku.
Samo znam da ćemo mi to danas izglasati, znam da će taj Savet REM-a zaživeti i znam da će on krenuti da radi. Ali, kada i ovo budemo usvojili izbijamo svaki adut opoziciji o tome kako su izbori pokradeni, kako se priprema da mrtvi ljudi glasaju, kako se priprema dovođenje sa ovih strana i sa onih strana glasača, kako neko može više puta da glasa, iako kad vas označe jednom tog dana onim sprejom više ne možete da glasate ni na jednom mestu. Tako da, svi ti argumenti o nekim strujomerima, o nekim trafo-stanicama, o nekim objektima gde ima po 150, 250 ljudi, sve je to palo u vodu.
Međutim, sve ovo živi i ostaje u životu zbog toga što imamo dve trovačnice u elektronskim medijima, za koje REM naravno nije nadležan, a radi se o daleko poznatim televizijama. Evo, ja vam kažem, nedelju dana budite samo na tim televizijama, budite nedelju dana i svest će da vam pomere. Svest će vam poremetiti koliko god da ste normalan čovek. Toliko ćete imati informacija, toliko laži, toliko izvrnutih istina, toliko navijanja za kriminalce koji su pripremali da se otruju, a onda su ekspresno pušteni i to, gle čuda, posle donošenja rešenja o zadržavanju od 48 sati, što se u Srbiji dešava možda jedanput u godini dana, i to baš kad tužilaštvo pogreši. I to nije vest, odnosno jeste vest, ali gostuje tamo onaj ko je osmislio nešto što bi 1. novembra trebalo da proizvede krvoproliće u Srbiji.
Te dve trovačnice sve vreme za ovih godinu dana i unazad 11 godina, ali naročito za zadnjih godinu dana, čine bezbroj krivičnih dela. Oni su štabovi terorističkih organizacija, oni su štabovi blokadera. Oni ih huškaju, oni ih predvode. Njihovi novinari idu i predvode skupove, pokazuju gde treba da se ide, koja škola da se blokira, koje obdanište da se napadne, ko je od direktora taj koga trebamo da polivamo vodom, da skačemo njemu po glavi, da mu obilazimo kuću, da mu lupamo po automobilu i sve ono što je u maniru uličnih bandi.
Nadam se da će se REM pozabaviti i tim medijima. Mada, za sada nije nadležan, ali treba ova država da konačno nađe model i način da se zaštiti. Mislim da se, pošto je ova obojena ili kako se zove - nasilnička revolucija pri kraju, očekuje kontrarevolucija. Znate, posle svake revolucije ide kontrarevolucija i država mora da uzvrati udarac. Zato što su ti mediji doveli da Milan Bogdanović bude ranjen ovde ispred Skupštine, u jednom terorističkom napadu koji je kvalifikovan kao običan pokušaj ubistva. Eto, kao desilo se to samo u tom trenutku. I taj što je pucao možda i nije kriv, videćemo. Oni su čak igrali karte, bili su prijatelji, moguće da tu čak neka pozadina postoji koja nema veze sa terorizmom.
Nadalje, Radio-televizija Srbije je najužasniji mediji u Srbiji. To je jedna skupina prevaranata, jedna skupina ljudi koji su premazani svim bojama…